zlostavljanje djeteta

[lucifer]

Lijep pozdrav! Ne razumijem se u pravo, ali nedavno sam sama bila prisiljena početi prčkati po zakonima. Vidjela sam da ovdje ima dosta onih koji se u to očito bolje razumiju oa se nadam da će mi moći odgovoriti na pitanje.

Može li otac koji tvrdi da su ga godinu i pol nepravedno udaljavali od djeteta i time uskratili djetetu blizinu oca tužiti te ljude, konkretno radi se o baki i djedu s majčine strane - ne znam, za neko emocionalno zlostavljanje djeteta?

Radi se o stvarnim osobama, a slučaj je prešao sve granice dobrog ukusa.

Unaprijed hvala na odgovoru

[Papa]

Može, ali uzalud - u takvim slučajevima pravni sustav Republike Hrvatske i institucije socijalne skrbi po pravilu ne postupaju racionalno, logički i odgovorno, nego se ravnaju po patrijahalnim principima i primitivnim mitovima o odnosu među roditeljima i djecom ovisno o njihovu spolu...( jedna je majka...itd...)

[Vida]

Štovana,

 

Po Članku 87. Obiteljskog zakona , stavak (3) dijete ima pravo na život sa svojim roditeljima, u skladu sa svojom dobrobiti. Ako živi odvojeno od jednog od roditelja, dijete ima pravo na susrete i druženje s roditeljima. Svako postupanje protivno ovoj odredbi dovodi do kršenja djetetovog prava. Budući da niste naveli dovoljno podataka ne mogu Vam odgovoriti nego na osnovu pretpostavki, međutim, svako onemogućavanje susreta s drugim roditeljem, a podrazumjeva dobrobit djeteta okarakteriziralo bi se kao emocionalno zlostavljanje, koje je naravno potrebno i dokazati. Ukoliko nemate čvrstih argumenata kojima biste potkrijepili ove navode, bojim se da nećete puno postići. Pravda je spora ali dostižna.

Pozdrav,

[lucifer]

Srdačno Vam zahvaljujem na Vašem odgovoru. Pitam se treba li se o ovoj stvari voditi parnični ili izvanparnični postupak.

Slučaj je tekao ovako. Muškarac i žena bili su u izvanbračnoj vezi, ona je zatrudnjela te su se sporazumno dogovorili da će za vrijeme trudnoće ona živjeti kod svojih roditelja. No na dan poroda počeli su problemi — baka djeteta s majčine strane počinje nazivati dijete kopiletom i ne dopušta ocu djeteta da vidi dijete. Dijete sada ima dvije godine i devet mjeseci a oca nije vidjelo od šestog mjeseca života.

Susreti između majke i oca ovog djeteta do šestog mjeseca njegova života događali su se tajno zbog njenog straha od vlastitih roditelja. Oni su, na temelju toga što su čovjeka vidjeli nekoliko puta u životu, donijeli sud o tome da on nije čovjek za njihovu kćer niti otac podoban njihovom unuku. Najviše mu zamjeraju jer je nezaposlen. Unatoč nezaposlenosti, otac djetetu šalje novce ili ih pri susretima daje majci i dakako obdaruje dijete. Napominjem ovo kako bi se znalo da je unatoč novčanoj potpori otac bio konstantno udaljavan od djeteta uz stalan argument da ne daje dovoljno sredstava za njegovo podizanje i rast.

Nekoliko je puta dolazio s darovima i poklonima za dijete na prag kuće gdje majka s djetetom i sa svojim roditeljima živi ali su ga njeni roditelji istjerali. Poslije vraćaju njegov paket zajedno sa novcima. I u jednoj drugoj prilici napravili su to isto.

Majka djeteta godinu se dana nije javljala na telefon ocu djeteta koji je ove nesuglasice htio riješiti mirnim putem jer kaže da nije htio ulaziti u sporove, samo je htio viđati dijete i skrbiti se o njemu.

Na kraju je u izvanparničnom postupku o susretima i druženja malodobnim djetetom dobio pozitivno rješenje suda. Druženja će se odvijati dvaput mjesečno uz prisutnost majke.

Naravno da to ne može biti nadoknada za svo vrijeme kada je dijete bilo udaljeno od oca, s tim da će vrijeme prilagodbe jedno na drugo sada trajati dulje budući da će otac u prvo vrijeme za dijete biti stranac.

Za tu situaciju krivi su baka i djed s majčine strane — treba li se protiv njih pokrenuti parnični ili vanparnični postupak?

Hvala