G-man

I zbog ovakvih stvari, mnogo je ljudi (pogotovo u državnim službama) završilo sa kaznenim prijavama i osudama za prijevaru te prestankom radnog odnosa.

Ako nema drugačijeg dogovora s poslodavcem.

1. Ima, jer novog poslodavca nije briga što ste i kako riješili kod starog. 2. Ima, ali samo za period od trenutka početka rada kod novog poslodavca, ne može kod novog poslodavca "dobiti" GO ostvaren za vrijeme trajanja radnog odnosa sa starim poslodavcem (ako nije kod starog poslodavca uspio ostvariti GO, koji je stekao, onda mu prilikom terminacije radnog odnosa, stari poslodavac za to mora isplatiti naknadu).

Vrlo slična stvar postoji i kod pojedinih liječnika, koji uz rad u bolnici, imaju i privatne prakse, pa kad čovjek dođe na pregled u bolnicu kod njih, onda se to odradi pro forme radi, ali se zato "dobronamjerno" sugerira da mogu uvijek doći na detaljniji i opsežniji pregled u privatnu ordinaciju (što se naravno, plaća iz vlastita džepa).

A joj, zamislite da naši političari i "poduzetnici" imaju vašu savjest? Kao što sam napisao, dvije najrealnije opcije su ili kazneni nalog ili oportunitet, a u oba slučaja nećete (fizički) na sud, što znači da neće ni biti rada za opće dobro. Morate si skrenuti misli s ovoga, jer po viđenome ovdje - to će vas izjesti. A nije vrijedno, vjerujte mi, imovinski delikti su najbenigniji od svih (osim nekih ekstrema), jer sretan je čovjek koji svoje grijehe može platiti novcem i ničim drugim. Sretno i lijep pozdrav...

Ugovor o DU (ako nije fiktivni) isključuje nasljedno pravo u cijelosti, uključujući i pravo na nužni dio (glede pitanja njime uključene imovine). No, po mom mišljenju, moglo bi se zatražiti uračunavanje ovih ranijih darova u ostavinu u kontekstu povrede prava na nužni dio.

Sve smo već rekli, tako da bi se samo ponavljao. Nema vam ionako smisla bedirati se s tim, što je bilo, bilo je. Poput Cher, ni vi ne možete vratiti vrijeme, stoga pričekajte ishod i prihvatite ga te nastavite svoj život dalje, uz vrijednu lekciju, nadam se.

Uh, vi se ne date... I takva mogućnost postoji, no za njenu realizaciju, predmet bi trebao stići pred sud (dakle, onda ove druge opcije koje sam spomenuo, otpadaju).

Zašto vas zanima reaktivacija? Zbog datuma vezano uz vaše saznanje?

Nije baš tako, ali slažem se da postupak odgovornosti nije skroz transparentan.

Rehabilitacija je davno već nastupila, tako da ne bi smjelo biti frke budući se smatrate neosuđivanom osobom.

Moja sugestija vam je da uopće ne ulazite u takvu vrstu tužbe (bez da uopće ne spominjem da biste zapravo trebala tužiti RH, a prvo se obratititi Građansko-upravnom odjelu nadležnog DORH-a sa zahtjevom za mirno rješenje spora), jer bi ista bila neosnovana. Ovakve stvari trebale su se iznositi unutar postupka pred prvostupanjskim sudom, iznimno i u žalbi na prvostupanjsku presudu, a ne u tužbi koju planirate.

Uz Rubyn post, mogu dodati da je u slučaju, baš cipelarenja i premlaćivanja, gdje pukom srećom ne dođe do TTO, moguće ići na pokušaj TTO, što se opet goni ex offo, ali to u velikoj mjeri, zavisi o vještačenju, plus što DO-a, pogotovo veća, ne vole baš ići u tom smjeru, pa se onda to prepušta žrtvi. A i kazne su smiješne, po mom mišljenju, pogotovo u komparaciji sa nekim drugim djelima.

Koju ediciju knjige to imate? Vidite odredbu čl. 294. Obiteljskog zakona, o kojoj je Borbena pisala. Također, možete vidjeti i odredbu čl. 283. st. 5. istog zakona, ako vas to muči.

Ja se slažem s vama po tom pitanju, doduše ne u svakom slučaju, jer imate posebne zakone, koji su osjetljivije naravi, pa trebaju osobe neupitne prošlosti (pa makar ona bila hipotetski "nečista"), ali generalno se slažem. No, ovdje se radi o posebnim pretpostavkama za zasnivanje radnog odnosa, koje su podložne, ako ne već zakonskom, onda podzakonskom normiranju odnosno personalnim zahtjevima poslodavaca, i jedino što je pritom bitno je da nema razlika u pogledu svih aplikanata na natječaj za radno mjesto, dakle da se neke traži, a druge ne. Drugim riječima, ista pravila vrijede za sve.

Postoji i moralna strana priče, no kako je moral danas sve više stvar osobne percepcije, nema smisla ulaziti u to.

Ne škodi ponoviti.

Troglavski, tema Vam je uređena zbog osobnih podataka, no pazio sam da ostane sve ključno da se može razumjeti bit upita.

Po meni, ne možete na taj način, originarnim putem steći pravo vlasništva na suvlasničkom udjelu sestre/brata budući dosjelost kao izvoran način stjecanja prava vlasništva kao elementarnu pretpostavku traži poštenje posjeda, znači da posjedujete nešto, a da niste znali niti ste imali razloga za posumnjati da vam ne pripada pravo na posjed. U vašem slučaju, vi već od trenutka smrti znadete za sestrin/bratov udio i tu vam poštenje pada u vodu (iako ga zakon predmnijeva), jer se i (su)posjed nasljeđuje.

Zlatko, teme su Vam spojene. Teško je pratiti problematiku, ako je rascjepkate u više tema.

Već rečeno - najgore uvjetna osuda, najbolje primjena oportuniteta i nema progona.

Sve sam već napisao, mislim da postoji solidna šansa za time. Još jednom - bolje ne, jer što ako se radi o plašljivoj osobi, pa ona to shvati kao neku prijetnju i prijavi? "Zakopat" ćete se još dublje. Možda ukoliko nađete njenu fizičku adresu, možete poslati pismo isprike, ali neposredan kontakt bolje ne.

U slučaju osuđujuće presude i uvjetne osude, protekom 3 godine od isteka roka provjeravanja, nastupit će rehabilitacija i tada se po zakonu smatrate neosuđivanom osobom. Znači da će se postupak maksimalno brzo provesti, jer neće biti nedoumica. To već spada u sferu vidovnjaštva, ako očekujete točnu brojku, no ono što mogu reći da bude išlo jako brzo. Budući sve priznajete, dođite čim prije doma, otiđite u postaju i ispričajte sve što ste rekla i ovdje. Kod kaznenih djela koja se progone po službenoj dužnosti, nema pitanja da li se isplati, mora se sve obraditi i onda ili dići optužnicu ili odbaciti prijavu. Ne uvijek. Jel vidite da se "kriminal" ne isplati? Ajde dajte, pustite te strahove, niti ste prva niti zadnja osoba, koja je "pokleknula", a na lokalne "dušebrižnike" se nemojte obazirati. Ili mislite da su oni savršeni? Uh, u kakvoj biste zabludi bila. Zakonski ne smiju o tome pričati. Da neki znaju pričati, znaju, ipak su ljudi u pitanju. To ne utječe na činjenicu da je djelo počinjeno i posao se mora obaviti do kraja. Opcije sam vam već iznio i nema smisla da ih ponavljam. Na vašem mjestu to ne bih činio, jer se može zakomplicirati, pogotovo ako je druga osoba lako plašljiva, no u razgovoru na policiji slobodno napomenete kako ste spremna naknaditi svu štetu u roku odmah.

Rehabilitacija nastupa po službenoj dužnosti, nema nikakve dodatne obavijesti.

Promijenite odvjetnika, to vam je najbolji savjet.