G-man

Ne možete zbog toga kazneno prijavljivati suca, jer osim situacije sa imunitetom na koju Ruby ukazuje, ovdje doista nema osnove za prijavu. U konačnici, i sami imate opciju podnošenja kaznene prijave za davanje lažnog iskaza protiv tog svjedoka, pa će DORH reći svoje. Moja sugestija je da ne idete "u rat" protiv suda, već se koncentrirajte na stvarni problem.

Jasno, znade se procedura rušenja, no s druge strane, rijetko tko je poštuje (što zbog novaca, što zbog gnjavaže). Što naravno, nije opravdanje. To donekle može dati za pravo rezoniranju suda, iako je dosta nategnuto. Šta to znači, jel mogu i ja tako, kupiti nesređenu ZK šumu, doći i napraviti "zagorski masakr motornom pilom" nad jadnom šumom? Uključivo i susjednu, sve prodati, a onda se praviti blesav? Neznanje šteti. Ne nužno, ukoliko ste u sklopu kaznenog postupka stavili prijedlog za ostvarivanje imovinsko-pravnog zahtjeva, isti je prekinuo tijek zastare sve do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, i od tog trenutka počeo je teći novi zastarni rok za naknadu štete, koji iznosi 3 godine. Činjenica da su ovi "biseri" oslobođeni u kaznenom postupku ne znači da nisu građansko-pravno odgovorni, jedino ostaje pitanje imaju li sredstava iz kojih bi se mogli naplatiti.

Sve je u redu Majo, odluka je samo i isključivo Vaša.

Slažem se s Ruby, ovo mi se čini daleko uputnije rješavati kroz mehanizme građanskog prava (odgovornost za materijalne nedostatke) doli kroz kaznenu sferu. No, ako hoćete malo "zaplašiti" prodavatelja, psihologije radi u pismu (poštom preporučeno s povratnicom i ne bi bilo loše da ga sastavi odvjetnik) mu slobodno naznačite mogućnost podnošenja kaznene prijave ukoliko ne pristane na sporazumni raskid ugovora, pa svatko vrati drugome ono što dobio. Jasno, pobrinite se da baratate točnim podacima, inače ćete se dodatno zeznuti.

Po meni, snimke su zakonite. Općenito ponekad pojedinci unutar sustava znaju "tjerati mak na konac" sa snimkama, ali u ovom slučaju (javno mjesto), ne vidim razlog da se ne bi mogle upotrijebiti. Drugi je par cipela ovo o čemu Drot piše - kvaliteta snimke. Ukoliko policija ustraje u svojoj tvrdnji, na vašem mjestu sam bih pokušao popričati s ljudima zaduženima za nadzor kamera, objasniti situaciju i zamoliti ih barem da se snimke od tog konkretnog dana ne brišu (ako već nisu), već čuvaju, pa da se u slučaju postupka, mogu ustupiti DORH-u ili sudu i reproducirati. A možda vam ih i ustupe dobrovoljno (iako to rijetko rade).

Ako radni odnos prestaje pisanim sporazumom radnika i poslodavca, onda se u tom sporazumu može precizirati i točan trenutak prestanka radnog odnosa, dakle bez potrebe da se odrađuje otkazni rok (koji inače dolazi u obzir, kako i sam naziv kaže, u slučaju otkaza ugovora o radu). Za izvanredni otkaz ugovora o radu morate imati opravdan razlog, a prema našoj prevladavajućoj sudskoj praksi, novo zaposlenje to nije, pa si vodite računa, jer ako se poslodavac zainati, mogao bi vam stvoriti izuzetno velike probleme. Za drugo pitanje, smatram da nema potrebe, ali kako vezano za to nisam 100% siguran, slobodno me ispravi netko tko je.

Slažem se, ali zato postoje pravila dostave koja reguliraju takve slučajeve (objava na oglasnoj ploči).

Radi se o dvije odvojene stvari, jedno je prekršaj protiv JRM-a (ili prekršaj vezan uz nasilje u obitelji, niste precizirali u kojem ste odnosu sa drugom stranom ili mi je to promaklo), a drugo je kazneno djelo za prijetnju. Međutim, ukoliko sam vas dobro shvatio, ako bi jedan te isti svjedok u jednom postupku decidirano tvrdio jedno, a u drugom drugo, onda po meni postoji osnova da protiv tog svjedoka podnesete kaznenu prijavu za davanje lažnog iskaza. Jer jedan iskaz očito nije istinit.

Pitate s kojeg aspekta - okrivljenog ili žrtve/oštećenika?

Krivo ste shvatili, psihijatrijsko vještačenje žrtve provest će se ukoliko ona nije pružala nikakav otpor, pa će se njime ili potvrditi ili isključiti njena mogućnost da pruži otpor ukoliko se u postupku utvrdi da pružanja otpora nije bilo. U ostalim slučajevima, vještačenje žrtve može se provesti ukoliko je bilo težih posljedica po nju. Glede psihijatrijskog vještačenja počinitelja, kod silovanja se ono vrlo često čini, iako ne primjerice kao kod ubojstva, gdje se ono ama baš uvijek provodi. A glede ovog novogodišnjeg slavlja, pa imali ste pred 2 godine slučaj u Njemačkoj (masovni napadi seksualne naravi na žene) gdje nažalost od počinitelja nije uhvaćen nitko (ili možda samo jedan-dvoje), prijava je bilo kako na samu novogodišnju noć, tako i dan poslije.

Za stavak 1. - 6 godina, za stavak 2. - 10 godina, za stavak 3. - 15 godina. Vi najvjerojatnije idete po stavku 2., osim ako nema nekih specifičnih okolnosti, koje bi potpadale pod kvalificirani oblik iz stavka 3.

Sve je u redu i apsolutno razumljivo, nisam to spomenuo zato da vas "navedem" da opišete već da ukažem na činjenicu da možda kroz postupak bude utvrđeno da se i ne radi o silovanju. Nema nikakvih problema, jasno je kada su u pitanju tako delikatne stvari, nitko nema previše volje pričati o istima, jer se radi o intimi. Lp

Po mom mišljenju, kaznena prijava ovdje vam neće biti od pomoći.

Ne razumijem vas potpuno - postoji dug s vaše strane i pravomoćna presuda o obvezi povrata tog duga te vi djelomično otplaćujete dug sukladno mogućnostima, a druga strana prijeti (ili je već pokrenula) ovrhu?

Specijalni recidivizam postojat će ukoliko nije nastupila tzv. pravna rehabilitacija za djelo koje potpada pod recidivizam. Zato u primjeru poznatog poduzetnika i njegovih prošlih prometnih nesreća specijalnog recidivizma nema budući je za prometne nesreće iz prošlosti nastupila pravna rehabilitacija, pa se s njima postupa kao da ih ni nema. Pravno gledajući. Specijalni recidivizam odnosi se na ista kaznena djela (više krađa, više silovanja, više prometnih nesreća itd.). To su dva različita instituta. Kod produljenog kaznenog djela imate odgovarajući vremenski i prostorni kontinuitet u činjenju identičnih ili istovrsnih radnji, a za koja se onda sudi kao da se radi o jednom kaznenom djelu, jer produljeno kazneno djelo, teoretski gledano jeste jedno kazneno djelo. Nekakav antipod produljenom djelu jeste stjecaj kaznenih djela, za koji se počinitelju također istodobno sudi, ali se ne radi o jednom djelu, već dva ili koliko već kaznenih djela ima u stjecaju. Kod specijalnog recidivizma, stvar je u tome da nakon pravomoćne osuđujuće presude, imate situaciju u kojoj je osuđenik ponovno počinio identično kazneno djelo, što govori u prilog da se ciljevi specijalne prevencije ili ajmo reć "ljudske rehabilitacije" nisu ostvarili, pa će ovaj puta biti potrebno "jače" odnosno represivnije djelovati. Imate presuda gdje je i potpuni izostanak otpora žrtve bio označen kao irelevantan po osnovi toga da je žrtva bila u tolikom šoku da je ostala "paralizirana" u kontekstu mogućnosti pružanja otpora. Jasno, to je bilo utvrđeno po vještaku psihijatru. U ovom vašem slučaju, imate najmanje bludnu radnju, ali u pravilu biti će tu i pokušaja silovanja, jer u stvarnom životu, koliko će se počinitelja u opisanoj situaciji zaustaviti na poljupcima? Malo sam se nespretno izrazio, kod pokušaja silovanja uvjetna osuda je, kao što sam napisao, mogućnost, no u slučaju recidivizma mislim da nema tog vijeća koje će opet ići na uvjetnu.

Redoslijed korespondencije ne štima.

Rok koji je ZKP-om propisan je instruktivni, što znači da ukoliko se ne poštuje, nema sankcije. Brzina odlučivanja ovisi o opterećenosti poslom i ažurnošću.

Da, ovaj slijed je čudan, valjda bi prvo došla obavijest o završetku istraživanja, pa onda optuženje. Nikako ne obrnuto. Sad, dal je greška i loša koordinacija u dotičnom ODO-u u pitanju ili se radi zbilja o dva odvojena predmeta - tko će ga znati, no ovu drugu varijantu možete i sami lako provjeriti uvidom u spis. Moguće je itekako, jer u većini slučajeva i imate samo riječ protiv riječi, pa izaberite. Jasno, gleda se pritom i geneza sukoba, raniji odnos, provjerava se mogući motiv za laganje "žrtve", ako ima kakvih svjedoka, kojima je poznato štogod o prethodno navedenom, ispituje se i njih, ali na kraju se odluka mora donijeti.

Pišite požurnicu sucu i predstavku na rad predsjedniku suda. Inače, verbalni delikti često u sudskim referadama imaju tretman "spisa drugog reda", pa ih se rješava kada bude vremena za to.

Kao što je rečeno, nema "povlačenja" prijave za takvo djelo, ili se desilo ili nije. Jednom kad se prijavi, ukoliko ćete "promijeniti ploču", gotovo sigurno će vas DO teretiti za lažno prijavljivanje kaznenog djerla, jer se radi o vrlo, vrlo ozbiljnom kaznenom djelu i nitko ne voli da ga se "navlači", pogotovo ne DORH ili sud. Ako dođe do postupka, u svom iskazu eventualno možete istaknuti kao opraštate počinitelju i možete apelirati na sud da bude obazriv kod odmjeravanja kazne. Sve iznad toga je veliki rizik po vas, pa razmislite dobro. Ja bih, međutim na vašem mjestu pričekao ishod obrade, jer moguće na kraju ipak ne bude silovanje već bludna radnja obzirom da događaj niste opisali, a ni sami niste previše sigurni što se točno desilo. Zapravo spol žrtve je irelevantan. U praksi debelo "prevladavaju" žene, što zbog činjenice da su one najčešće žrtve napada, što zbog nevoljkosti muškaraca, koji jesu silovani, da to djelo prijave zbog srama i stigme koje ga prate. Istina, za vrijeme važenja KZRH-a, to je bilo tako kako pišete, mogla se silovati isključivo ženska osoba i to ona sa kojom niste živjeli u bračnoj zajednici (što je faktički značilo da ste vlastitu suprugu mogli "legalno" silovati, jer eto "to" je njena dužnost - rijetko viđen debilizam zakonodavca, ali je egzistirao), dok je "silovanje" muškarca predstavljalo kazneno djelo protuprirodnog bluda. No, to su bila drugačija vremena, kako po poimanju žensko-muških odnosa, tako i svjetonazora koji ih prati, pa je i legislativa išla tim putem, no od KZ-a iz 1997. imamo realnu (i dodao bih "normalnu") definiciju silovanja. Za ovo iz KZRH-a mogu samo reći - ne ponovilo se!

Osobne podatke ne smijete iznositi ovdje, a ukoliko biste ih i iznijela, mi ćemo ih maknuti. Ostalo se može slobodno napisati u bitnim crtama ukoliko želite. Anonimnost je zagarantirana, a "utjecaj" ne postoji ni u kakvom obliku kod nas, u to vas uvjeravam. No, odluka je samo vaša.

Prije nekih 10-ak godina, jedan djelatnik banke mi je spomenuo da čuvaju 3 mjeseca. Kako je danas, ne bih znao. Zakonski propis koji bi to propisivao nije mi poznat, mislim da se tu radi o internim pravilima firme.

Vaša snimka je validan dokaz, a glede suprugina iskaza, zavisi je li to bio obavijesni razgovor ili dokazna radnja naložena od strane DORH-a. Prvo nije dokaz, drugo je i ako će se pozivati na blagodat nevjedočenja, taj iskaz će se pročitati. Također treba napomenuti kako supruga ne uživa blagodat nesvjedočenja u odnosu na potencijalno kazneno djelo počinjeno prema djetetu, pa će tu morati iskazivati istinu.

Jedino što meni pada na pamet kao "opravdanje" rezona suda je da prvookrivljeni nikad u svom životu nije živio u tom mjestu, već je naslijedio to po nekom šukundjedi i sl., a ZK su nesređene, pa je vjerovao onome tko mu je onda pokazao "njegovu" šumu. Sve ostalo je klasično deflektiranje kaznene odgovornosti, koje u pravilu, ne prolazi. Ne bi bilo loše pročitati točno obrazloženje suda.

A djelo u pitanju je ...? Rizik svakako postoji, zato bi bilo dobro da imate branitelja, iskusnog kaznenjaka, koji će znati prepoznati najbolju strategiju.