G-man

(1) Tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. (2) Tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. (3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom ili položajem ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (4) Kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka progoni se po privatnoj tužbi, a kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka progoni se po prijedlogu, osim ako je djelo iz stavka 1. ili 2. počinjeno iz mržnje, prema djetetu ili osobi s težim invaliditetom ili bliskoj osobi. Nakon toga, jedina izmjena je ona iz svibnja 2015. (NN 56/15) i odnosi se na stavak 3. - "(3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti ili u vezi s njezinim radom ili položajem, ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema odvjetniku u obavljanju njegove djelatnosti, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina."

Ponavljam, ako je to bilo vaše pravo (kao i svakog drugog radnika) te ukoliko nitko nije nikada nijednom riječju takvo postupanje doveo u pitanje, ne vidim problem. Ovo sa ženom, iako je lijepo vidjeti u modernom društvu savjesnu i poštenu osobu (što nažalost sve više postaje svojevrsna anomalija), "radikalna" savjest i poštenje opet nije dobro, po mom mišljenju. Kako Drot veli, to ćete si morati sami riješiti razgovorom.

Osim ako brat objavljuje kako "stalka" kamatara, ne vidim što bi objave na Instagramu trebale dokazivati. Ovaj kamatar bi si trebao naći neku zanimaciju u životu, ovako ispada da su mu to vaš otac i brat. Nekim ljudima je fakat dosadno. Neće ona to napraviti formalno, već će najvjerojatnije razgovarati sa uređujućim sucem da se to čim prije pokrene, jer valjda i njoj već idu na živce. Da, vidim koliko je strašno pogođen svime i kako uopće ne izlazi iz kreveta.

Koliko je meni poznato, nije samo zbog toga (neisplate plaće), jer zakon tako ne specificira, no problem je u tome što HZZ traži dokaz da je radnik sudskim putem pokušao ostvariti svoja prava prije otkaza, jer u očima HZZ-a budući se radi o državnom džepu, radnici zloupotrebljavaju institut izvanrednog otkaza budući rijetko koji poslodavac osporava isti. No, kako objasniti HZZ-u da, kada se desi nešto ovakvo kao u inicijalnom postu (ili još i gore), radnik nema apsolutno nikakve želje da ostane raditi tamo, kamoli da se bori za to na sudu. Osobno znadem za jedan slučaj, gdje se čovjeka skoro fizički ozlijedilo i potjeralo (od strane poslodavca), a HZZ opet po svom - a zašto niste tražili zaštitu suda prije otkaza? Kako da vam mi vjerujemo, vi nas muljate i želite živjeti na grbači države. Žalba odbijena i priča završena.

Podržavam svako nastojanje da se zlouporabama stane na kraj, iako RH je jedna mini-verzija Orwellove "Farme", pa će i tu biti jednakih i "jednakijih". A onda badava sve, ako ćemo mišiće trenirati na "anonimcima", a "kapitalcima" gledati kroz prste. S druge strane, država bi trebala voditi brigu o poticanju pozitivne poduzetničke klime, a koliko uspješno to doista radi - za raspravu je. Eto, recentno - na sva zvona obznanjuje se nikad bolje stanje u državnoj blagajni, pa me baš zanima na koji način će se višak utrošiti i hoće li, obzirom da smo u suficitu, vlast razmisliti o micanju nekih tereta (odnosno njihovu smanjenju)? Ili ćemo i dalje biti k'o oni Indijanci iz priče, koji svake godine ruše sve više drveća, spremajući se za zimu, koja nikako da dođe?

Slažem se, no isti zahtjev osobno bih volio da bude ispoštivan i u javnom bilježništvu te odvjetništvu.

U tom slučaju je, po mom mišljenju, mogućnost objedinjavanja kazni nepostojeća, imajući u vidu odredbu čl. 53. KZ-a.

Mislite nametljivo ponašanje? Ako pitate u kontekstu nekog kaznenog djela od strane te treće osobe, pitanje je ima li u opisanom ponašanju elemenata kakva kaznenog djela, čak je i prisila upitna. Odgovor sama najbolje znadete, tu vam ja niti itko drugi ne može pomoći savjetom ili mišljenjem.

Isto sam bliže stavu da tu nema ničeg, iako ne razumijem zašto ste to činili potajice? Ako je to vaše pravo, mogli ste lijepo uzeti hranu, staviti je u torbu/vrećicu/kajgod već i ponijeti kući.

Zašto smatrate da bi se VSRH i/ili Ministarstvo pravosuđa trebalo očitovati o vašem slučaju?

Vidite si odredbe čl. 404. st. 3-5. ZKP-a.

Osim već spomenutog čl. 179. KZ-a, određenu varijaciju incesta imamo i u čl. 159. st. 2. KZ-a (spolna zlouporaba djeteta starijeg od 15 godina), iako ona nema veze za konkretan slučaj. Kao što je Ruby već spomenula, zastara kaznenog progona davno je nastupila, o kojem god kaznenom djelu da se radilo. Ja ću dodati kako su protekli i svi mogući rokovi za osporavanje očinstva, specificirani Obiteljskim zakonom. Ovakvi slučajevi, doduše, definitivno tjeraju na razmišljanje bi li trebalo propisati iznimke od pravila, što se rokova tiče, staviti neki subjektivan rok, koji bi tekao od trenutka saznanja, no opet, onda se postavlja pitanje smisla, recimo sad kada "dijete" ima 46 godina, ići "iskapati mrtvace". Definitivno graničan predmet. Glede incesta, stoji da ga neke države dozvoljavaju, ako se ne varam, u Švedskoj se čak možete vjenčati s sestrom/bratom (doduše, uz neku rigorozniju proceduru, no ipak), ali mislim da ne bismo trebali nalaziti opravdanje u tome. Opet, stoji i ovo što Felixx kaže, sigurno ima (i biti će) slučajeva gdje dvoje odraslih ljudi konsenzualno prakticira takvo što, i nikakva kazna pravosuđa neće ih u tome omesti.

Neovisno o naravi tjelesne ozljede, imajući u vidu da se radi o maloljetniku, ovlašteni tužitelj (jedini) je DO za mladež. Podnijeti kaznenu prijavu, pa neka postupak ide svojim tokom, no kako se radi o maloljetniku, nemojte očekivati neku "realnu pravdu" (pod pretpostavkom da ga DO uopće odluči goniti).

Jesu li vas skidali do gola na javnom mjestu?

Kaznena prijava se inače i podnosi DORH-u, to što u praksi ljudi češće odlaze na policiju i što na nekim državnim odvjetništvima baš i ne vole (ili nemaju vremena) uzimati prijave na zapisnik je druga stvar. No, u svakom slučaju, policija bude uključena u predmet. Ukoliko imate kakvu sumnju u nekog određenog policijskog službenika, slobodno je istaknite DO-u. Niste maloljetna osoba?

Po meni, može se, iako je bitno obuhvatiti i subjektivnu komponentu djela, tj. namjeru koja mora ići u tom smjeru, dakle nanošenja TTO. Neprikladno sredstvo - prazna puška ili pištolj (počinitelj ne smije znati taj podatak, za njega je napunjena), bomba koja nema detonator ili upaljač (isto ne smije znati), nedovoljna količina otrova (nije dovela do smrti), nedovoljno čvrsto uže (puklo prilikom vješanja) itd. itd. Neprikladan objekt - pucanje na leš (ne znajući da se radi o lešu), protupravan prekid trudnoće osobi koja uopće nije trudna (ne znajući za tu činjenicu), provala s namjerom krađe u objekt koji je potpuno prazan, pa nemate ništa za ukrasti (jasno, opet ne znajući za to), krađa automobila koji nema motor, pa ga ne možete upaliti niti ukrasti na drugačiji način, bacanje bombe u prostoriju s namjerom da ubijete osobu za koju smatrate da se tamo nalazi (ali je nema) itd. itd. Osobito teške da, "obične" teške ne, i jedini scenarij u kojem bi takvo što bilo vjerojatno (barem meni) je "debeli" recidivizam (i u pravilu prema istoj žrtvi). Ako ja pucam u vas (s namjerom da vas ubijem) i pogodim vas zbog čega pretrpite ozljedu (međutim ne fatalnu) ili ako vas promašim, u pravilu, odgovaram za ubojstvo u pokušaju. Mogu i za TTO iz nehaja ukoliko sam primjerice čistio pištolj, a on je slučajno opalio u vašem smjeru i ranio vas (dakle, nisam imao namjere pucanja). Kod dovođenja u opasnost života ili imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom bitno je da ste radnjom pucanja iz pištolja prouzročili konkretnu opasnost za život ili tijelo većeg broja ljudi ili individualno neodređenog pojedinca, recimo da primjerice na svadbi ili nekoj fešti u zatvorenom prostoru ispalili hitac ili više njih u plafon, koji onda pogodi jednu osobu ili pukom srećom nikoga (u prvom slučaju teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, u drugom dovođenje). Ili primjerice, kada lovac u organiziranom lovu, misleći da se u nekom grmu nalazi zec ili srna, jer je čuo neko komešanje, svjestan činjenice da je u tijeku organizirani lov, dakle da ima više ljudi u šumi, svejedno zapuca na grm ne znajući u što odnosno u koga zapravo puca te rani ili usmrti drugog lovca (u oba slučaja teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti). Ili slučaj muškarca, koji je u namjeri da ubije svoju ženu, dođe sa puškom u sobu u kojoj se nalaze supruga i njihova kćer, te uperi pušku u smjer supruge i zapuca, ali se kćerka bacila pred majku, pa je metak pogodio nju, nanijevši joj TTO, a majci ništa (teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti u odnosu na kćerku, a pokušaj ubojstva supruge, moguće i teškog ubojstva ovisno o motivu s kojim je postupao). Kod ubojstva, po meni, mora biti, dok kod dovođenja ne mora. Inače je dosta teško ovako a priori reći što spada pod prvo, a što pod drugo, jer svaki slučaj je svijet za sebe i tako mu treba pristupati. Ovo su vam neki osnovni primjeri, barem oni koji su meni poznati. Nadam se da su sad stvari malo jasnije. Uvijek se sve vrti oko subjektivne komponente, koji je bio cilj okrivljenika i za tužitelja još i bitnije - koji mu cilj može dokazati.

Ukoliko ovome pristupite kroz kazneno-pravni aspekt priče, onda vam realno odvjetnik i ne treba, dovoljno je podnijeti kaznenu prijavu DORH-u, iako biste prije toga morali pokušati ishoditi ispunjenje dugovane vam obveze, u protivnom će vam DORH odbaciti kaznenu prijavu. Ako idete putem instituta građanskog prava, onda vam je odvjetnik potreban, iako prema ovom šturom opisu, vi ne biste trebali imati problema da uspijete u sporu, jedino je upitno pitanje naplate (ima li ovaj štogod od imovine).

U pravu ste, no treba uzeti u obzir i čl. 86. u vezi čl. 81. st. 3. KZ-a.

Jeste, rad za opće dobro nije nikakva posebna vrsta sankcije, već način izvršenja izrečene novčane kazne u iznosu manjem od 360 dnevnih iznosa ili kazne zatvora u trajanju manjem od godine dana. U načelu se slažem, iako se to u pravilu onda specificira kao kazna bezuvjetnog zatvora, a to onda u slučaju zamjene radom za opće dobro ne bi potpadalo pod taj slučaj.

Prethodna kazna je u cijelosti izdržana?

Ne može, u takvom slučaju jedini ovlašteni tužitelj je DORH, pa ako on odbaci kaznenu prijavu, a to ne čini primjenom načela oportuniteta (tj. svrhovitosti), niti se radi o postupku prema maloljetniku ili neubrojivom počinitelju, onda žrtva ima dispoziciju da preuzme kazneni progon u svojstvu oštećenika kao tužitelja (tzv. supsidijarni tužitelj).

Očito je već rasprava prošla, a radi se o Općinskom kaznenom sudu u ZG.

Nakon izmjena KZ-a iz 2015., raniji iznos je poduplan i iznosi preko 600.000,00 kn (čl. 87. st. 27. KZ-a).

Pokušajte na dvije adrese - kod nadležnog suca izvršenja te referenta u kaznionici zaduženog za vašeg supruga.

Vezani su itekako, ako ih propuste vrijedi zakonska predmnjeva da su odustali od progona.