G-man

Jeste li pisala zahtjev za zaštitu prava poslodavcu?

Iako je vjerojatno kasno, ipak navodim relevantnu regulativu - Čl. 34. ZR-a - "Za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punog radnog vremena, rada s polovicom punog radnog vremena radi pojačane brige i njege djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete, te dopusta ili rada s polovicom punog radnog vremena radi brige i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, odnosno u roku od petnaest dana od prestanka trudnoće ili prestanka korištenja tih prava, poslodavac ne smije otkazati ugovor o radu trudnici i osobi koja se koristi nekim od tih prava. Otkaz iz stavka 1. ovoga članka je ništetan, ako je na dan davanja otkaza poslodavcu bilo poznato postojanje okolnosti iz stavka 1. ovoga članka ili ako radnik u roku od petnaest dana od dostave otkaza obavijesti poslodavca o postojanju okolnosti iz stavka 1. ovoga članka te o tome dostavi odgovarajuću potvrdu ovlaštenog liječnika ili drugog ovlaštenog tijela. Ugovor o radu osobe iz stavka 1. ovoga članka, prestaje smrću poslodavca fizičke osobe, prestankom obrta po sili zakona ili brisanjem trgovca pojedinca iz registra. Ugovor o radu osobe iz stavka 1. ovoga članka, tijekom provedbe postupka likvidacije u skladu s posebnim propisom, može se otkazati zbog poslovno uvjetovanih razloga." Čl. 36. ZR-a - "Nakon isteka rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, dopusta radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju te mirovanja radnog odnosa do treće godine života djeteta u skladu s posebnim propisom, radnik koji je koristio neko od tih prava ima pravo povratka na poslove na kojima je radio prije korištenja toga prava, u roku od mjesec dana od dana kada je poslodavca obavijestio o prestanku korištenja toga prava. Ako je prestala potreba za obavljanjem poslova koje je radnik obavljao prije korištenja prava iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac mu je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova, čiji uvjeti rada ne smiju biti nepovoljniji od uvjeta rada poslova koje je obavljao prije korištenja toga prava. Radnik koji se koristio pravom iz stavka 1. ovoga članka, ima pravo na dodatno stručno osposobljavanje ako je došlo do promjene u tehnici ili načinu rada, kao i sve druge pogodnosti koje proizlaze iz poboljšanih uvjeta rada na koje bi imao pravo."

Znam da je sada već kasno, ali što je sa dosadašnjom firmom? Što je točno prodano (preneseno) na novu firmu - možete malo bolje objasniti pojam "logotipa"?

Jel možete napisati koji je pravni temelj ovih "minus-sati"? Jel se tu možda radi o preraspodjeli radnog vremena ili ...?

Uz ovakav prikaz dogaađaja, na sudu smatram da radnik pobjeđuje.

Na prvo pitanje vam je Ruby detaljno odgovorila, a na drugo bih se nadovezao sa - teoretski je moguće, posebice kada bi se primjerice desila situacija da taman između dva djela nastupi rehabilitacija za prvo, pa se u očima zakona radi o neosuđivanoj osobi. Pa imate vrlo zoran slučaj "specijalnog recidivizma" (pišem pod navodnicima, jer ga pravno gledajući nema) u primjeru jednog našeg poznatog poduzetnika - unatoč činjenici da iza sebe ima već 2 prometne nesreće sa smrtnim posljedicama, zbog značajnog proteka vremena, u tim predmetima je nastupila rehabilitacija, stoga u suđenju u tijeku zbog nove prometne nesreće sa smrtnom posljedicom, čovjek se smatra nesuđivanom osobom. Pravno gledajući, to je sasvim ispravno stajalište, a moralno? O tome možemo raspravljati, no pravo i moral nisu sinonimi.

Ne znam zašto USKOK (nisu nadležni), ali bitno da ste došla do odgovora.

KZ iz 1997. (koji je bio na snazi do 31/12/2012) je imao poprilično snažnu (i po meni, pretjeranu) zaštitu u slučaju davanja mita na zahtjev službene ili odgovorne osobe, tako da je, ukoliko je kod davatelja mita nastupilo naknadno buđenje savjesti i realizacije da ono što je napravio nije u redu (tzv. effective regret učinak što je i trebao biti pravi smisao te odredbe) ili pak u slučaju nezadovoljstva "plaćenom" uslugom te posljedično podnošenja kaznene prijave, predviđao obvezno oslobođenje od kazne za davatelja mita (čl. 348. st. 3. "starog" KZ-a). Problem kod ovakve odredbe ležao je u tome što je ona vezala sudu ruke, tako da su isti tretman pred očima zakona i na sudu imali oni koji su doista požalili svoj postupak (što ima opravdanje za oslobođenje), kao i oni čiji motivi su bili čisto vindiktivne naravi, i rezultat nezadovoljstva kvalitetom "plaćene" usluge (oslobođenje ne dolazi u obzir, osobno bi ih čak i strože kaznio samo zbog tog motiva prijave). Aktualni KZ to je promijenio, tako da sada umjesto obveznog oslobođenja imamo osnovu za fakultativno oslobođenje od kazne što sudu "vraća" njegovu ulogu, a ta je da on procijeni, od slučaja do slučaja, hoće li ili ne oslobađati davatelje mita kazne. Sve navedeno davatelja mita ne ekskulpira odgovornosti, samo ga potencijalno lišava kazne, jer kazneno djelo je kazneno djelo (osim ako zakon drugačije kaže u vidu izostanka nekog od elemenata kaznenog djela).

Za neki konkretniji savjet/mišljenje, trebalo bi više podataka. Generalno govoreći - nalog je vrsta postupovne odluke, kojom nalogodavac nalaže/naređuje/traži od nalogoprimca da poduzme odgovarajuću radnju u određenom roku te ga povratno izvijesti o ishodu. Nalogom se nikada ne inicira tzv. prethodni kazneni postupak, tome služi, ili rješenje o provođenju istrage (za kaznena djela sa zapriječenom kaznom preko 5 godina zatvora odnosno kada je u pitanju neubrojiv počinitelj) ili obavijest o provođenju dokaznih radnji odnosno tzv. istraživanje (za kaznena djela sa zapriječenom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 5 godina). Na rješenje o provođenju istrage, okrivljenik ima pravo žalbe o kojem odlučuje sudac istrage. Na obavijest o provođenju dokaznih radnji (istraživanje), okrivljenik formalnog pravnog lijeka nema, međutim, ako je uvjeren da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za provođenje istraživanja, može posegnuti za specifičnim sredstvom zaštite, proklamiranome u čl. 239a ZKP-a, pa će o tome opet odlučivati sudac istrage. Mogućnost pritužbe/predstavke na rad konkretnog zamjenika DO-a uvijek je na dispoziciji okrivljeniku, jednako kao i sredstvo za zaštitu od odugovlačenja postupka - prigovor o kojem odlučuje sudac istrage (čl. 213b ZKP-a). Velite da ste taj prigovor podnijeli, no da nema odgovora - pišite požurnicu, zatražite prijem kod predsjednika suda, pišite predstavku na rad suca koji o prigovoru ne odlučuje. Glede okrivljenika sa duševnim smetnjama, kao što je već spomenuto, vrijede malo drugačija pravila (osim obligatorne istrage), jer ih je potrebno vještačiti, najčešće uz boravak u psihijatrijskoj ustanovi, a to je procedura. 3 godine biti u formalnom statusu okrivljenika je nemoguće - po aktualnom ZKP-u, maksimalno nominalno trajanje je 18 mjeseci, i to po odobrenju GDO-a za najsloženije vrste predmeta, s time da ukoliko se i taj rok prekorači, sudac istrage po prigovoru okrivljenika može odrediti konačan rok (koji zakon ne precizira, pa će ga iskristalizirati praksa, pod uvjetom da zakon opstane). U svakom slučaju, da se radi i o najkompliciranijem slučaju u povijesti pravosuđa, 3 godine je, po meni, nemoguće obzirom na zakonske rokove kojih se DORH dužan pridržavati. Kad dođete na sud, e tu onda jedini rok koji vrijedi je onaj zastarni. Pravo na uvid u spis ZKP specificira u čl. 183-184a ZKP-a. Odšteta? Ona dolazi u obzir u slučaju realne štete, koju tužitelj mora dokazati.

Samo da nadopunim Sivkov odgovor - 3 godine od dana kada je u potpunosti izvršen rad za opće dobro.

Ako bi došlo do postupka, svakako inzistirati na objašnjenju za protek vremena (ako je hipotetska prijetnja doživljena ozbiljno s njene strane), kao i očito trajno narušene međusobne odnose u kontekstu motiva za nekakvom retalijacijom na njenoj strani.

Primjerice da je radnik već drugi put pravomoćno osuđen za pronevjeru kod istog poslodavca ili da prouzrokovao požar koji je spalio do temelja poslodavčev poslovni prostor. Mora se, dakle, raditi o teškim povredama obveza iz radnog odnosa. S druge strane, kako je Ruby navela, navedene obveze poslodavca su relativne naravi odnosno propust postupanja po istima je propust samo ukoliko bi spriječio donošenje odluke o otkazu. Međutim, iz vašeg prikaza situacije u inicijalnom postu, po meni poslodavčev propust je relevantan, što zbog proteka vremena što zbog činjenice da je radniku izrečena sankcija koja se uredno provodi i od tog trenutka (barem sam vas ja tako shvatio) nije bilo novih kršenja obveza od strane radnika. To mi sad više djeluje kao neka mjera retalijacije poslodavca, a zbog nečeg drugog (ispravite me ako griješim, samo iznosim zaključak temeljen na vašim činjenicama).

Ako govorimo o kazneno-pravnoj sferi, ovdje vidim moguće kazneno djelo povrede privatnosti djeteta iz čl. 178. KZ-a (moguće i povrede djetetovih prava iz čl. 177., no prije ovo prvo). Također treba uzeti u obzir i čl. 16. Zakona o medijima, koji zabranjuje objavljivanje informacija kojima se otkriva identitet djeteta, ukoliko se time ugrožava dobrobit djeteta, pri čemu se to percipira objektivno, ne subjektivno, pa je doživljaj maloljetnice u pitanju irelevantan. Ovo je gadan propust i realno, ne bi se smio dešavati, pogotovo u današnje vrijeme i moderne tehnologije. Jasno je da se sporan sadržaj ima maknuti (vjerujem da već i je), i ne bi bilo loše i da se ravnateljica ispriča zbog propusta. Deranje pravobraniteljice nije primjeren način komunikacije, posebice ne kada se uzme u obzir status državnog tijela, no ljudski je razumljivo, posebice ukoliko je ravnateljica pokušala "minimalizirati" svoj propust. Što će se dalje dešavati - ne znam, međutim ukoliko je i policija uključena u slučaj, moguće je podnesena prijava DORH-u, pa će je oni provjeriti i donijeti svoju odluku.

Slažem se, ovakve stvari rijetko stanu na jednoj provokaciji, zato dobar susjed zlata vrijedi.

Strogo kazneno-pravno gledajući, kriminalac je, osoba koja je pravomoćno osuđena za počinjeno kazneno djelo, tako dugo dok za to djelo ne nastupi tzv. pravna rehabilitacija. Osobno bih čak i dodatno suzio tu definiciju, pa dodao namjerno kazneno djelo, jer za razliku od namjere, nehaj nam se "svima smije iza ugla", zato nikad ne recite nikad. Namjera je izbor, a nehaj je slučaj, no idem previše u "filozofiju" (ionako samo moje mišljenje). Laički odnosno bolje rečeno, žargonski pojam kriminalca je daleko širi, i obuhvaća i samu sumnju u nekoga, imajući u vidu "lifestyle" nesrazmjeran poznatim izvorima prihoda (a primjerice, ne mora imati veze s vezom, možda je čovjek dobio veliko nasljedstvo, dobio na lotu, kladari i sl. - istina rijetko, ali ipak). Što se podjele na "lake" i "teške" kriminalce tiče, to je vrlo nezahvalno, usporedivo primjerice s drogama - kako je droga droga, tako je kriminalac kriminalac, no opet isto tako, jasno je da postoji razlika između marihuane i heroina (od procesa proizvodnje, mogućnosti nabave, potrebne količine za "odlazak u sedmo nebo", utjecaja na kemiju mozga itd. itd.), pa tako i između ubojice i primjerice protuzakonitog lovca. No, strogo zakonski razlike nema. Odgovor ovisi o tome što je zapravo ugled? Ako uzmemo da je to karakteristika ljudi neupitna morala i mogućnosti beziznimne distinkcije dobra i loša, onda je jasno da kriminalac nikad ne može biti ugledan, jer ugled, ako ga je i imao, gubi počinjenjem kaznenog djela ili još preciznije saznanjem od strane društva za počinjeno kazneno djelo. Ako ugled percipiramo kao nekakvo vanjsko vrednovanje osobnog uspjeha pojedinca, što je danas naglašeno materijalne naravi, onda imate, rekao bih, čak i više slučajeva gdje su kriminalci doživljavani kao "ugledni" pojedinci, jer danas nisi IN (sarcasm alert), ako nemaš neku "bemburu ili merđa", stan u centru grada, u novčaniku samo "Maruliće i Starčeviće" i sl. A život na margini društva? Opet zavisi u kojem se društvu kreću, neki od kriminalaca će biti vječno obilježeni "Kainovim znakom" i živjeti do kraja života u svojevrsnoj socijalnoj izolaciji (pogotovo u manjim sredinama), a neki će, "normalno" nastaviti život, kao da se ništa nije desilo, opet ovisno o njihovoj glavi i težini kriminala. Može, itekako, samo to onda nije stvar njegova izbora, već činjenice da je na takvo što natjeran, dakle da mu je netko drugi oduzeo izbor. Ako vam netko zaprijeti smrću osobi koja vam najviše znači u životu i jedini način da tu opasnost odagnete je da ubijete takvog pojedinca, vi ćete zastati i razmišljati? Nećete, reagirati ćete impulzivno i instinktivno, i faktički ćete počiniti "ubojstvo", jedino što vas "vadi" je razlog isključenja protupravnosti - nužna pomoć, dakle zakonski ste čisti, fali vam jedan od strukturnih elemenata kaznenog djela, pa kazneno djelo ni ne postoji, ali jeste li posve čisti i u "ljudskom" pogledu? Opet, možete i prekoračiti granice nužne pomoći, pa ulazite i u kaznenu sferu, no jeste li samo zbog toga "loš" čovjek? Uvijek možete napraviti argumente pro et contra. Sve u svemu, ne možete ovakvim stvarima pristupati sa "crno-bijelim" stavom, jer su one daleko od takva prikaza.

Ne mora se odmah ići u tužbu, to je uvijek opcija, najbolje da bude ona krajnja. Ukoliko supruga ima časne namjere i ne "pila naopako", dakle da joj je jedina želja živjeti u tom "vašem" stanu i ništa drugo ne želi, osnujte prividnu služnost (do opoziva) stanovanja u njenu korist, a glede pitanja bračne stečevine neka ostane status quo, ako to već ne želite rješavati. Time oboje imate zaštitu, stan ostaje vaš, supruga mu nije vlasnik, ima samo pravo stanovanja, dakle stan ne može prodati, a vi kao vlasnik odlučujete kome će stan, a služnost možete opozvati u slučaju problema. S druge strane, supruga je zaštićena, jer ako vi opozovete služnost bez veze, ona može potegnuti pitanje bračne stečevine na drugom stanu, budući takva tužba ne zastarijeva, jer se smatra inačicom vlasničke tužbe. Svojevrsna pat pozicija, a sami procijenite hoćete li je oboje moći ispoštivati bez trzavica. Ovo je jedan nespretan način rješenja (i osobno ga ne preporučam), idealno je da se dogovorite oko bračne stečevine, to stavite na papir, potpišete i amen.

Nema nekog striktnog pravila, no neslužbeno, o pomilovanjima se odlučuje "u rinfuzi", dakle kada se nakupi više molbi i češće su odluke po njima povodom nekih važnih državnih ili vjerskih blagdana. Okvirno računajte na neki rok između 6-12 mjeseci.

Neispunjenje ugovorne obveze NIKOME ne daje za pravo da onome u dugu prijeti "lomljenjem, trganjem" ili sličnim gadarijama. Tako nešto uostalom čini biće kaznenog djela protupravne naplate iz čl. 323. KZ-a. A dug je dug, i ostaje neovisno o svemu, do naplate. I postoji zakonom propisani način njegova naplaćivanja.

Treba pričekati što će sudac istrage odlučiti, onda ćete biti pametniji. Slažem se da je dokazivanje škakljivo, ali dugotrajno narušeni susjedski odnosi ipak su znakoviti i upućuju na susjedu. Sredstvo? Sredstvo je i nebitno u ovoj priči, najvjerojatnije je riječ o nekoj vrsti herbicida, iako ukoliko su, kako kažete i voćke stradale (ako dobro vidim par jabuka i trešnja), onda je možda nešto "jače". Pogoršanje površine zemljišta je samo normalna posljedica mijene godišnjeg doba u vidu snježnog pokrova, a nakon sušenja trave. Nažalost, kada imate "pacijente" za susjede, vrlo teško će vam sud pomoći riješiti te odnose. Razmislite o ograđivanju, ako vam je financijski prihvatljivo i moguće rješenje.

Uz sve navedeno, po meni, prijevarnu namjeru isključuje i činjenica da ste ponudili povrat robe (koja očito nije iskorištena pa da bi bila rabljena), stoga ne vidim ovdje nijedno kazneno djelo. Hipotetska prijava bi, po meni, trebala biti odbačena bez previše ulaženja u materiju.

"Najava" podnošenja privatne tužbe, po meni, će vam riješiti problem. Rijetko tko je spreman svoju tvrdoglavost testirati na sudu, još pogotovo kaznenom.

I to je bilo tzv. prvo ispitivanje okrivljenika, dakle dokazna radnja koju je proveo istražitelj po nalogu DO-a, što je propisana procedura. Gleda se i mjesto počinjenja djela, što je kod djela počinjenih putem mobitela/interneta, u pravilu mjesto gdje se nalazi adresat poruka. Kazneni nalog je apsolutno najbrži način rješavanja predmeta, jer optužnica koja ga sadrži ne prolazi ni stadij optužnog vijeća (osim ako sudac tako ne odluči). Teorije zavjere ostavite po strani, bez uvrede. Ukoliko vi nećete prigovoriti nalogu niti se DO žali na isti (a to nikad nisam čuo da bi se desilo, iako je zakonska mogućnost), nalog protekom roka od 8 dana postaje pravomoćan i nikakva druga (dodatna) odluka se ne dostavlja. O tome sud, u pravilu, odlučuje nakon pravomoćnosti presude. Ako slučajno ne bi, moći ćete im se obratiti da odluče. Bilo koje djelo za koje bude izrečena kazna koja "aktivira" obvezatan opoziv ili fakultativan (moguć) opoziv, ovisno o procjeni suda.

U svakom slučaju, morate sama odlučiti što je najbolje za vas i što vam je prihvatljivo za budućnost te sukladno tome postupiti (moja sugestija - u suradnji sa odvjetnikom).

VSRH definitivno ne, jer je redovni pravni put iscrpljen pa on više ne može biti u igri, osim ako ste podnijeli izvanredni pravni lijek. Ministarstvo također ne, jer iako se molba za pomilovanje podnosi njemu, o istoj odlučuje Predsjednica RH budući je to jedna od njenih ustavnih ovlasti. Ministarstvo je tu samo servis, koji prikuplja podatke, radi anamnezu i daje mišljenje, ali odluka je isključivo predsjedničina. Osim pomilovanja, jedina realna opcija je ona koju je Ruby spomenula - odgoda izvršenja ukoliko imate osnovu za istu.

Na vašem mjestu, ja bih ovo "progutao", u protivnom izlažete i supruga mogućnosti kaznenog progona za davanje mita. Plus, sama navodite da nemate ništa od dokaza doli vaše riječi, što je vrlo klimavo. Ovakvo postupanje ne može se poistovjećivati sa domenom pružanja usluga. Odnosno može, ali se tu radi o nezakonitim uslugama.