G-man

Nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu podnesite kaznenu prijavu poradi sumnje u učin kaznenog djela krivotvorenja isprave. Ako podnesete prijavu imenom i prezimenom, naravno da ostvarujete sva prava koje ima žrtva/oštećenik, pa i ono o uvidu u spis i obavijesti o ishodu postupka. S druge strane, ukoliko ćete prijavu podnijeti anonimno, kako će DORH znati da ste to baš vi kada dođete izvršiti uvid u spis? Po toj logici, svatko u RH može doći u bilo koji DORH i tražiti uvid u spis pokrenut po tzv. "anonimki". Također, treba vidjeti što se može učiniti po pitanju sprečavanja ponavljanja izborne skupštine (pretpostavljam) trgovačkog društva ili neke druge pravne osobe, tu bi trebalo konzultirati odredbe Statuta odnosno Pravila postupanja pravne osobe.

Slažem se sa navodima da bi provjeru trebali proći, ovo je "benigno" djelo (ako se radilo o privatnoj imovini) u usporedbi s nekima, rehabilitacija je davno nastupila, tako da ne bude problema.

Prema ovom opisu, ovo djelo spadalo bi u županijsku nadležnost (uporaba oružja), što se shvaća vrlo ozbiljno i promptno se postupa. Jedini problem je Zagreb, gdje je opterećenje DORH-a najjače.

Kao što sam rekao, pravo uvida u spis ima žrtva/oštećenik i njegov opunomoćenik (odvjetnik). Osoba od povjerenja nije nijedna od tih osoba i po meni, njoj se ne smije dati uvid u spis kod DORH-a. Žrtva/oštećenik može tražiti kopije iz spisa, ali to se plaća, no ne strašno, par kuna. Ako je situacija takva kakvom je opisujete (sramežljivost/strah sina), onda vam sugeriram da jednostavno angažirate odvjetnika i on ode s njim tamo i priča sa zamjenikom zaduženim za spis. Tako ćete doći do svih potrebnih informacija. Sve OK, pa zato smo i tu. Ako ste sa sjevera, sve mi je jasno. Pogotovo još ako se radi o maloljetnicima. Država misli da takvom inertnošću i neprovođenjem sudskih odluka štiti manjinu, no stvarnost je upravo suprotna, jer se stvara dojam neke varijante neosnovane protekcije ili dvostrukog standarda, što žesti većinsko stanovništvo i pojačava stereotipove vezano uz manjinu. A status quo ionako ne može trajati vječno, prije ili kasnije, netko će početi uzimati pravdu u svoje ruke i tek onda će nastati kaos. Znači da ga još nisu našli, najvjerojatnije iz razloga jer ili ga nema na mjestu koje mu je prijavljeno kao prebivalište ili uopće nema prebivališta. Jasno, pa to je legitimno pravo žrtve i zato vam sugeriram da angažirate odvjetnika ukoliko smatrate da sin to neće moći sam kvalitetno obaviti. Neslužbeno, neki DO imaju razumijevanja za ovakve stvari i primili bi i vas kao roditelja, ali kako je sin punoljetan, u očima zakona postaje odgovoran sam za sebe. Kako bi reagirao konkretan DO, to vam ne mogu predvidjeti. Uglavnom, sa angažmanom odvjetnika ne možete promašiti.

Vi do tih podataka legalno ne možete doći.

Neće ići zbog čl. 202. st. 17. ZKP-a. Pojam opunomoćenika iz ZKP-a različit je od onog iz ZPP-a. Znači, ili sin osobno ili odvjetnik. Nema problema za pomoć.

Najbolje vam je osobno otići u njihov kazneni kancel. Nisam upoznat sa praksom odgovaranja na mailove.

Ukoliko su dokazi čisti, a koliko vidim jesu, jer su vas uhvatili - onda je. Ljudski objasnite zašto ste to napravili i sud će to znati cijeniti. To će vam biti i obveza na koju će vas i sud upozoriti. U protivnom, ako prešutite, stvari se mogu zakomplicirati.

Ajmo nastaviti u temi u kojoj ste objavili prvi upit. Ovu temu zaključavam.

Vas je Spar očito odlučio dati na sud, jer ste to više puta napravili. Žuti karton prolazi, ali dva žuta daju crveni. Nema kršenja uvjetne, zato jer rok kušnje počinje teći od pravomoćnosti presude, što je kod vas bilo najranije u rujnu ove godine, a ova djela iz Spara su iz srpnja, dakle prije početka tijeka roka kušnje. Teoretski, postoji mogućnost opoziva ove prve uvjetne, ali kod ovakvih djela, em iz nužnosti, em sa malim posljedicama - neće se desiti. Ali morate prestati s time, kada se to bude nakupilo, više neće biti razumijevanja suda.

Kad vas drugi put nazovu, poklopite slušalicu i kraj priče.

Sve OK, ja sam vas razumio, ali sam htio to pojasniti radi drugih korisnika.

Mogu samo dodati - tužitelj u kaznenom/prekršajnom postupku mora dokazati da se djelo doista dogodilo onako kako ga je postavio činjeničnim opisom, jer sud je vezan upravo time (činjeničnim opisom), ne i pravnim opisom djela. Sud ima dispoziciju intervencije u činjenični opis (tzv. korekcija ili čišćenje), ali samo u dva slučaja - kada mijenja pravni opis, pa činjenični treba prilagoditi, i kada iz činjeničnog opisa miče stvari koje tužitelj nije dokazao, a nije ih sam maknuo. Oba slučaja moraju se obrazložiti i tu dolazimo do srži problema u ovom slučaju (barem po meni). Tužitelj u prekršajnom je zeznuo, a posljedica će najvjerojatnije biti formalna presuda u kaznenom (ili obustava, ako smo van rasprave). Što se svjedoka tiče, kazneno djelo davanja lažnog iskaza vidim u onom iskazu, koji je tegotniji po osobu, koja je njime pogođena (okrivljenika) - dakle ovom u kaznenom postupku, a svakako treba voditi računa i o vremenskom momentu davanja iskaza (naime, logičnije i vjerojatnije je da je iskaz dan u ranijem postupku, ovdje prekršajnom, istinit zbog kraćeg proteka vremena između događaja i davanja iskaza, jer nikome protekom vremena pamćenje ne "jača"). No, sve to razriješit će tzv. istraživanje, treba samo napomenuti kako kazneni sud (ako uopće nakon svega bude ulazio u meritum) neće zanimati iskaz iz prekršajnog budući njime nije vezan, ali se svakako u kaznenom može postaviti pitanje svjedoku, uz prikladno upozorenje obveze govorenja istine, da pojasni zašto je u prekršajnom postupku iskazivao suprotno. I još jedna stvar - treba pričekati ishod kaznenog postupka da bi se moglo govoriti o eventualnom kaznenom djelu davanja lažnog iskaza, što je i sam VSRH nedavno u predmetu našeg kapetana nogometne repke vrlo jasno obrazložio.

Ako se radi o neuravnoteženoj osobi, tek onda treba njene riječi uzimati s debelom rezervom.

Nema razlike. Pokušaj i dovršeno djelo različiti su stadiji namjernog kaznenog djela, ali u oba slučaja radi se o kaznenom djelu.

Samo da pojasnim - dijete ispod 14 godina ne može biti krivo, jer nije kazneno-pravno odgovorno, stoga se kod njega ni ne ulazi u utvrđivanje krivnje.

OK, djeca su druga priča, jer kod njih se ne postavlja pitanje (ne)ubrojivosti, već kazneno-pravne odgovornosti, a ona se stječe sa 14. rođendanom.

Ma sve OK, nisam to napisao u docirajućem smislu, već da u situaciji kada druga strana ne želi imati nikakvih kontakata s vama, a način ispunjenja obveze kako je određen sudskom odlukom nije moguć, ne možete onda pustiti status quo i očekivati da će se to riješiti samo od sebe ili da neće biti posljedica. Treba reagirati samonicijativno, i to preko suda u vašem slučaju. Samo to sam htio reći.

Pazite, svakome se može suditi, jedino, ovisno o ishodu psihijatrijskog vještačenja glede pitanja (ne)ubrojivosti, ostaje pitanje na koji način će postupak biti proveden, kakva će biti presuda, moguće sankcije i posljedice. Neubrojiva osoba nije kriva i samim time ne može biti osuđena niti kažnjena, ali može se utvrditi da je počinila djelo u neubrojivim stanju, a onda ovisno o nalazu i mišljenju vještaka o njezinoj opasnosti na slobodi pro futuro, odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi radi provođenja liječenja ili psihijatrijsko liječenje na slobodi. Ova dijagnoza koju ste naveli može biti jedan od biopsiholoških indikatora neubrojivosti, ali i smanjene ubrojivosti, sve ovisno o nalazu i mišljenju vještaka. O pitanjima ovakve naravi ne možemo pričati paušalno i a priori decidirano, jer su sve samo ne to.

Nema problema. Sretno! Lp

Ako je doista tako, to je po meni veliki propust. Kada već oštećenik odbija svaki kontakt, trebalo je od suda zatražiti da dostavi novi broj računa ili podmiriti obvezu preko sudskog pologa. Još uvijek to možete napraviti. Ma neće doći do zatvora, uvjeren sam. No, bez uvrede, ali niste ni vi posve nevini u toj priči, ako su stvari takve kakvima ih opisujete, trebalo se obratiti sudu kako sam gore iznio. Rok kušnje je jedna godina i njegovim protekom, uvjetna nestaje. Jedno od elementarnih prava svakog okrivljenika je pravo na uvid u spis. Ono istina, zbog određenih razloga iznimno može biti ograničeno, ali ne i nakon što je predmet pravomoćno okončan. Zatražite prijam kod predsjednika riječkog suda.

Znam za presudu za cca stotinjak patrona i stotinjak metaka gdje je odlučeno da se radi o većoj količini, no ta je presuda malo starijeg datuma. Po meni, ako se komadi mjere u stotinama, nema sumnje da se radi o većoj količini, no gdje je točna linija razgraničenja - nije mi poznato.

Ukoliko prijavljujete krađu, vodite računa da se, budući ste sestre, navedeno kazneno djelo progoni privatnom tužbom. Jedini realan način, ako već razgovorom i razumom ne možete ništa postići, jeste da se proba raskinuti ugovor, ali to će imati svoju cijenu, tim više što će operater vrlo teško povjerovati u vašu priču imajući u vidu da ste sestre i još k tome živite u istoj zgradi.

Koliko je meni poznato, Downov sindrom ima svoje gradacije (odnosno nije svaka osoba s navedenim poremećajem identična po pitanju percepcije svijeta i mogućnosti shvaćanja značenja svojeg postupanja te vladanja vlastitom voljom), stoga, kako i Drot piše, svaki slučaj je svijet za sebe i ukoliko postoji sumnja, biti će potrebno provesti vještačenje da se utvrdi je li dotična osoba u vrijeme ostvarenja protupravnog djela bila neubrojiva ili bitno smanjeno ubrojiva. O ishodu vještačenja zavisi daljnji postupak, pa i posljedice u slučaju osuđujuće (utvrđujuće) presude.

Vidite odredbe čl. 183-184a ZKP-a.