G-man

Dakle, elementarna pretpostavka tzv. paulijane jeste dospjelost potraživanja, nakon čega se može ići sa tužbom koja mora obuhvatiti dužnika i treću osobu u čiju korist je učinjeno raspolaganje. Po meni, možete ići sa tužbom.

Dakle, tužili ste za naknadu jednog vida imovinske štete (izmakle koristi), glede čega vam citiram Ljubin post od gore -

Zato sam sugerirao čuvanje poruka budući nema govora o nametljivom ponašanju (barem ne onom preko poruka) ukoliko druga strana dobrovoljno sudjeluje u takvoj komunikaciji ili čak inicira taj vid komunikacije. Ovo s poslom ćete si morati nekako riješiti sa poslodavcem (drugačiji raspored, smjene ako ih ima ili nešto slično).

Tužba je dakle išla na naknadu imovinske štete?

Čl. 93. st. 5-6. Obiteljskog zakona.

OK, to je bitno iz razloga jer se navedeno djelo (nametljivo ponašanje iz čl. 140 KZ-a) progoni po prijedlogu ovlaštene osobe (to je žrtva), što znači da bez njezina prijedloga za progon, ne može doći do kaznenog postupka prema vama. Dakle, i roditelji mogu prijaviti djelo, ali bez prijedloga vaše bivše djevojke, nema postupka. Također, treba imati na umu kako postoji i vremenski rok unutar kojeg se prijedlog za progon mora staviti, a to je 3 mjeseca od saznanja za kazneno djelo i počinitelja. Nakon proteka tog roka, opet ne može biti postupka. Obavezno sačuvajte svu komunikaciju koju imate, jer će poslužiti kao dokaz, ako do postupka dođe. I jasno, klonite se daljnje komunikacije ikakve vrste.

Koliko ste vi i djevojka stari? Ne morate precizirati, samo jeste li punoljetni ili maloljetni?

Jedini rok koji se spominje jeste onaj iz čl. 158/2 Zakona o izvršavanju kazne zatvora.

Slažem se, pogotovo veća DO-a će to odbaciti prvi dan po primitku prijave, no moje pitanje je više bilo vezano za mogućnost raskida ugovora ili nečeg sličnog, a za što je dogovorena dinamika isplate cijene ključna.

Ovdje bi se radilo o zakonskoj zabrani utakmice, za što poslodavcu stoji na raspolaganju potraživati naknadu štete ukoliko je istu pretrpio. Da li ta činjenica, sama po sebi, predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu - po meni ne, posebice ako je obrt neaktivan.

Korisnike je moguće pretraživati preko tražilice (gornji desni ugao, iznad "alatne trake"), ali istina jeste da Popisa korisnika, kakav je bio u starom "formatu" trenutno nemamo. Vidjet ćemo što se može napraviti po tom pitanju, zahvaljujem na sugestiji.

Pitanje sam postavio zbog mogućnosti da se ide prema poslodavcu, no kako otkaz nije osporavan, bojim se da se tu ne može ništa učiniti. Smatram da načelnik nije imao pravo tražiti ovo što je tražio na opisani način (jer se ovdje radi i o osobnim podacima pojedinca, koji uživaju zaštitu), a odbijanje radnika opisanom zahtjevu, smatram da nije validan razlog za otkaz. Nekakve radnje prema RH zaboravite iz razloga što se to može učiniti u slučajevima pritvora ili istražnog zatvora, koji su onda producirali i daljnje posljedice.

Razlog otkaza je što točno - pokretanje kaznenog postupka ili ...? Je li otkaz osporavan?

Je li okrivljenik tijekom postupka bio u pritvoru ili istražnom zatvoru? Je li zbog činjenice vođenja postupka izgubio posao ili bio udaljen sa istog?

Kakav je model dinamike isplate kupoprodajne cijene u ugovoru (nemojte mi govoriti o verbalnom dogovoru, jer ga ne možete dokazati)? Pitam jer je 01/04/2019 još daleko.

Raspolažete sa dokazima da je to učinila baš određena osoba?

Prijetnja tjelesnim ozljeđivanjem jeste ozbiljna prijetnja u bilo kojem pravnom sustavu na svijetu. Uostalom, što vam se rješenjem o istrazi stavlja na teret - kako glasi činjenični opis djela (to vam je onaj dio koji počinje sa "da je dana tog i tog, u cilju da sebi pribavi nepripadnu korist drugome...")? Treba razlikovati branitelja na teret proračunskih sredstava od branitelja po službenoj dužnosti (ex offo). Oba se plaćaju iz proračunskih sredstava, međutim o tome tko će u konačnici snositi troškove branitelja ex offo odlučuje presudom sud, o čemu govori i odredba čl. 145/4 ZKP-a. Vaš slučaj potpast će pod obveznu obranu zbog zapriječene kazne (10 godina), a branitelj ex offo biti će vam postavljen od trenutka dostave optužnice. O njegovu trošku, kao i ostalim troškovima, odlučiti će sud svojoj presudom.

Premješteno u odgovarajući podforum.

I mala napomena - u postupku protiv maloljetnika nema privatnog tužitelja, jedini ovlašteni tužitelj biti će DORH, pa bi njega trebalo prijaviti nadležnom općinskom DORH-u. Neke realne sankcije ne bude bilo po njega, po bivšu suprugu vašeg partnera - novčana kazna. Moja sugestija je da to pustite (jer će se pretvoriti u niz "tužakanja" budući će i oni najvjerojatnije uzvratiti vama), ali odluka je jasno, samo vaša.

S ocem nije moguće postići dogovor?

Imate li koga od rodbine/prijatelja/susjeda da je nazočio spornom događaju?

Sumnjam da bi vama to naškodilo (a ni toj osobi, jer ona nije počinila kazneno djelo kupnjom od vas za vlastite potrebe), a njegovo nijekanje sud će uzeti s rezervom, posebice uz vaše priznanje. No, zašto ste lagali, nije mi jasno? Ako već priznajete djelo, priznajte ga onako kako se desilo. Okrivljenik ne mora ama baš ništa, to što su vas ulovili u nekom "mind-game"-u, nažalost, vaš je propust. Ispitat će vas sudac, pri čemu će vas prvo upitati ostajete li kod obrane iz prvog ispitivanja. Odvjetnika na teret proračunskih sredstava morate sami zatražiti i zahtjev priložiti podatke o svom imovnom stanju, no imajući u vidu da će vas teretiti za čl. 190/2 KZ-a, ostvarit ćete pravo na branitelja po službenoj dužnosti od dostave optužnice (radi se o slučaju obvezne obrane). Pozvat će se sve osobe koje imaju relevantnih saznanja o predmetu. Tu nema pravila, no ako se radi o većem sudu, duže će i potrajati.

Sa aspekta poduzimatelja (ne i same trudnice) radnji koje su dovele do prekida trudnoće - kazneno-pravna odgovornost svakako postoji ukoliko su povrijeđene odredbe posebnog zakona koji regulira sporno pitanje (ovaj famozni tzv. Zakon o pobačaju iz 1978., koji bi se trebao donijeti u potpuno novom formatu do proljeća iduće godine, iako je izvjesno da neće). To je drugi par cipela, ali ako smatrate da se demografska politika primarno rješava apsolutnom zabranom pobačaja, onda ste u krivu. Bez uvrede. Geneza ovakve demografske slike nalazi se u našoj "vrloj" politici od završetka rata do danas. Sve vlade podjednako su odgovorne za ovo što se dešava. Nikakve zabrane ili bušenja kondoma u stilu filma "Svećenikova djeca" neće to riješiti. Trudnica nije i ne može biti odgovorna iz prostog razloga zaštitnog objekta spomenutog kaznenog djela. Kaznenim djelom protupravnog prekida trudnoće štiti se zdravlje žene i njeno pravo na izbor, a u tom slučaju ona kazneno-pravno ne može biti nikako odgovorna, ukoliko je to njen izbor. Drugačije bi bilo da je zaštitni objekt plod (fetus), ali u našem sustavu to nije slučaj, pa nema smisla ulaziti u hipotetiziranje. A i nije baš da se kod nas pobačaj može napraviti bilo kada i bilo gdje, do 10. tjedna može "bez razloga", ali mora postojati izričit zahtjev trudnice, mora se učiniti u bolnici od strane stručne osobe, a ukoliko bi se radilo o maloljetnici, onda se uključuju i njeni roditelji (skrbnici). Nakon 10. tjedna, pobačaj da bi bio dopušten mora biti indiciran po određenoj osnovi, koju mora utvrditi i odobriti posebna komisija. Indikacije u nas mogu biti medicinske (ugrožen život trudnice), eugeničke (postoji ozbiljna vjerojatnost ili izvjesnost rođenja djeteta sa teškim malformacijama ili duševnim manama) ili kriminološke naravi (trudnoća je rezultat počinjenja kaznenog djela). Neki sustavi priznaju i indikacije socijalne naravi (loše materijalno stanje majke/roditelja). E sad, da ima pobačaja van zakonske regulative - jasno da ih ima (ima i drugih stvari, koje su svojevrsna javna tajna, poput prostitucije primjerice), crna brojka je brutalna u odnosu na onu otkrivenu, no ono što mene smeta pritom je svojevrsna hipokrizija države, koju je (barem u dosad najeksponiranijim slučajevima) više brinula činjenica je netko varao državu od činjenice da su žene na tzv. zakonitim pobačajima bile mrcvarene ili je netko žene, koje su htjele tzv. zakoniti pobačaj tražio mito. Pod time sam upravo aludirao na činjenicu da to plaćaju svi građani ove zemlje, stoga se u jednom trenutku mora postaviti pitanje - dokle? Ovdje mislim na slučajeve opetovanih pobačaja u kratkom vremenskom periodu. Ne želim ulaziti u ovakve vrste rasprava, pogotovo ne onih o moralu, jer nažalost, danas je moral postao stvar individualne percepcije. E, vidite, to smatram realnim pitanjem u slučajevima većeg broja pobačaja u kratkom roku. Kao što sam naveo ranije, svakome se može "potrefiti" jednom-dvaput, ali nekoliko puta unutar godine-dvije...

Premješteno u odgovarajući podforum.

Zakon i praksa nisu uvijek na "istom tragu".