Borbena7

Nema rokova za dostavljanje drugostupanjske odluke. Trebalo bi to napraviti u što kraćem vremenu od zaprimanja, ali sve ovisi o opterećenosti rada suda. Iskoristi ste redovan pravni lijek tj. žalbu, ali je po njoj prvostupanjska odluka potvrđena. U upravnom postupku izvanredni pravni lijekovi su iznimka, pa evo link za jedan kvalitetan članka http://www.iusinfo.hr/DailyContent/Topical.aspx?id=14248 To je zato što su potvrdili prvostupanjsku presudu tj. slažu se s njom, pa nije čudno da su je prepisali jer zapravo tvrde isto.

Tako je, možete od suda tražiti da obustavi ovaj postupak na Fini. Stara ovršna isprava nije podobna za izravnu naplatu, uz to došlo je do promjene na strani ovrhovoditelja. Znači, da bi novi ovrhovoditelj trebao sudu dostaviti posve novi ovršni prijedlog kojim predlaže ovrhu na novčanim sredstvima, i uz to dužan bi bio dostaviti ugovor o cesiji. Ne mogu Vas istovremeno ovršiti i kod poslodavac. Ako žele ovrhu na plaći, tada moraju sudu dostaviti prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe (i uz njega ovršnu ispravu koja je sada na Fini), pa sud izdaje rješenje o ovrsi na plaći.

Novi ovrhovoditelj je ugovorom o cesiji kupio potraživanje prema Vama, i kao takav se može upisati kao novi ovrhovoditelj, sa Vašom suglasnosti ili naknadno novim postupkom bez Vaše suglasnosti. Općepoznato je, da se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka. Ovo se odnosi na izravnu naplatu preko Fine. Međutim, sud bez posredovanja Fine jednostavno ne može provoditi ovrhu na novčanim sredstvima. Dalo bi se raspravljati o ovršnoj ispravi tj. je li javnobilježničko rješenje ili sudsko rješenje o ovrsi, ali zato ovrhovoditelj pokrene novi postupak pred sudom temeljem javnobilježničkog rješenja o ovrsi i dobije novo rješenje o ovrsi suda koje glasi na novčanim sredstvima i ono se opet šalje Fini na provedbu. Ugovor o cesiji je sklopljen po važećim propisima RH, tko tvrdi suprotno to tek treba dokazati. A prema čl. 19. Ovršnog zakona, primjenjuju se odredbe drugih zakona u slučaju da Ovršnim zakonom nije nešto regulirano, pa se ovdje primjenjuje čl. 192. 3. Zakona o parničnom postupku, koji jasno kaže:˝da nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, umjesto tužitelja može u parnicu stupiti novi tužitelj samo ako tuženik na to pristane. Osoba koja stupa u parnicu umjesto stranke mora primiti parnicu u onom stanju u kakvu se ona nalazi u trenutku kad u nju stupa.'' Pogrešno koristite termin, jer ovršna isprava je cijelo vrijeme pravovaljana i kao takva ima pravnu snagu, ja sam rekla da je bitno, je li postupak koji je u tijeku tj. koji je u provedbi ovrhe, a što znači da se putem ovršne isprave u postupku pokušava namiriti, a ne da ovrhovoditelj kod kuće čuva ovršnu ispravu i čeka kada će pokrenuti postupak, također nisam rekla da je bitna 2018. godina, već općenito da je bitno, je li u tom momentu stupanja novog ovrhovoditelja, ovršni postupak bio u tijeku. Ovo što sam navela vrijedi u cijelosti kako sam navela i sukladno izmjenama i dopunama koje sam navela.

Nije bitno kada je sklopljen ugovor o cesiji, ako dug nije još uvijek podmiren. Ovako, ovo što navodim je točno, a problem je što ovršenici ne razumiju zašto se traži njihova suglasnost da novi ovrhovoditelj stupi na mjesto starog ovrhovoditelja. Kada stari ovrhovoditelj proda svoju tražbinu novom ovrhovoditelju tj. kada njih dvoje sklope ugovor o cesiji tada je to pravni posao između njih dvoje i ovršenik nema nikakva prava ili mogućnosti utjecati na njihov pravni posao. Vas se samo pita, da li dozvoljavate da u postupak koji je u tijeku (koji je u provedbi ovrhe) stupi taj novi ovrhovoditelj, i to samo iz razloga što, ako se s tim suglasite tada taj novi ovrhovoditelj stupa na mjesto starog ovrhovoditelja i s tim ima pravo na sva potraživanja koja je u tom postupku tražio stari ovrhovoditelj, jer je stupio u postupka i prihvatio ga je u stanju u kakvom se nalazi. Ukoliko odbijete dati suglasnost, tada će sud sam obustaviti postupak (niti se ne treba ovrhovoditelj povlačiti). I opet nakon svega, novom ovrhovoditelju ostaje pravo da pokrene novi postupak jer ima ovršnu ispravu na ime duga koji nikada nije plaćen i jer ima ugovor o cesiji iz kojega je vidljivo da je on otkupio taj dug odnosno pravo na potraživanje da mu se taj dug plati.

Koji je predmet ovrhe, saznati ćete kad i ostali (ovrhovoditelj i ovršenikov dužnik), odnosno po primitku rješenja o ovrsi.

Onog dana kada poslodavac zaprimi rješenjem o ovrsi na plaći, ima obavezu postupiti po istom, znači ne može odlagati postupanje. S tim da se kod ovrhe na plaći odmah pristupa pljenidbi određenoga dijela, ali isplata ide ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti ovog rješenja.

Čestitam!

Nema na čemu. Sretno

Poštovana, zanima me jeste li uložili prigovor na ovo rješenje o ovrsi i ima li povratnih informacija?

Upravo bi to bilo ovo što sam Vam navela. Znači, prije isteka roka od 15 dana podmiriti dospjeli dug i potom im se javiti, radi pregovora kako bi povukli svoj otkaz ugovora o kreditu.

Možete još samo provjeriti, što sve traže da se naplati, jer kako je dug kupljen, tako novi ovrhovoditelj ima pravo tražiti da mu podmirite glavnicu i kamate, ali nikako nema pravo na troškove koji su do sada nastali u postupku i koje je imao prijašnji ovrhovoditelj (on ih je platio kad se to od njega tražilo u postupku). Tako da si ovaj dug možete bar malo umanjiti za troškove postupka prijašnjeg ovrhovoditelja, jer na njih novi ovrhovoditelj apsolutno nema nikakvo pravo.

Nije bitno zašto ju je povukao (vjerujem da mu je to špranca dopisa), jedino je bitno da dug postoji tj. da nije plaćen i da novi ovrhovoditelj raspolaže sa ovršnom ispravom.

Ovdje je u pitanju jednostranom odluka o otkazu ugovora, pa je protekom ovog roka ugovor otkazan. Moguće je da bi druga strana i pristala na odustajanje od ove svoje odluke, ali vjerujem samo ukoliko bi Vi podmirili sve svoje dospjele obveze, te ukoliko bi im donekle dali jamstvo da ćete buduće, preostale obaveze redovno ispunjavati (npr. da imate novi posao, da ste dobili povećanje plaće i slično). Također, bez obraćanja drugoj strani koja je otkazala kredit i bez pregovaranja s njim o daljnjem poslovanju, možete smatrati da Vam je ugovor otkazan.

Ovršna isprava uvijek postoji, ona se ne poništava. Kad je dug podmiren, postupak se obustavi, ali ovršna isprava se ne poništava ili bilo što slično tome. Ništa ne možete tražiti Finu, jer Fina nema ovlasti postupati po podnescima ovršenika. Pošaljite novom ovrhovoditelju dopis sa povratnicom i preporučeno. U istom ga tražite, da Vam sukladno čl. 62. Ovršnog zakona, žurno i to najkasnije u roku od osam dana, hitno povuku ovršnu ispravu iz reda naplate i ukoliko je bilo naplata po istoj da Vam vrate cjelokupan iznos koji im je plaćen tom novom blokadom računa na Fini. Upozorite ih kako je taj dug već podmiren i da je postupak temeljem toga obustavljen, pa da ukoliko ne postupe u ovom ostavljenom roku, da ćete pred sudom pokrenuti postupak za protuovrhu, a kojim ne samo da ćete vratiti novce koje su neosnovano prisilno ustegnuli putem Fine, već da ćete potraživati i zakonske zatezne kamatne stope na koje imate pravo po čl. 62. OZ, kao i posebnu naknadu u iznosu od 400,00 kn na koju imate pravo prema čl. 62. st. 3 OZ, obzirom da ste ih na ovaj način pozvali na povrat sredstava u roku od osam dana. I čuvajte povratnicu i primjerak ovog dopisa.

Ako je postupak ponovno pokrenut, onda im je bio dovoljan samo ugovor o cesiji. Morate znati, da to rješenje kojim se postupak obustavlja jer je dug podmiren, taj novi ovrhovoditelj nije zaprimio niti ga je ikada morao vidjeti, jer se on tada dostavio tadašnjem ovrhovoditelju. Mišljenja sam, da je kriv prvi ovrhovoditelj koji je prodao dug koji je plaćen, taj drugi ovrhovoditelj da je to znao, sigurna sam da taj dug ne bi ni kupio.

Još uvijek je tako, da za postupke koji su pokrenut prije 1.9.2014. i koji su u tijeku tj. koji se provode, ovrhovoditelj koji je otkupio tražbinu treba imati suglasnost ovršenika, da bi potom na temelju te suglasnosti sud donio rješenje u kojem utvrđuje da je nastupila promjena na strani ovrhovoditelja. E sad, ukoliko je kod Vas bila ovrha na Fini po prvom ovrhovoditelju i ukoliko se po namirenju duga postupak obustavio i račun Vam više nije bio blokiran. Postoji mogućnost, da je taj prvi ovrhovoditelj ovakav podmireni dug svejedno prodao nekom drugom (ovaj drugi uopće nije morao znati da je dug plaćen) i tada taj drugi nije trebao Vašu suglasnost da bi stupio na mjesto prvog ovrhovoditelje, jer je postupak bio obustavljen tj. nije bio tog trenutka u provedbi. Tako da je novi ovrhovoditelj mogao putem suda tražiti donošenje rješenja o ovrsi na novčanim sredstvima, a uz to je morao priložiti ovršnu ispravu koja glasi na prvog ovrhovoditelja i ugovor o cesiji kojim potvrđuje da je on sada novi ovrhovoditelj. Znači, kada je postupak u tijeku potrebna je Vaša suglasnost, a kada se pokreće ponovno onda je potreban samo ugovor o cesiji.

Tako je, za postupak koji je pokrenut 2011., da bi došlo do promjene na strani ovrhovoditelja bila je potrebna suglasnost ovršenika, a koju daje na upit tijela koje vodi takav postupak.

Da bi se temeljem rješenja o ovrsi koje je određeno općenito na imovini ovršenika uopće mogla izvršiti zabilježba pokretanja postupka na nekretnini, tada je potrebno pokrenuti ovršni postupak pred nadležnim sudom i to sa prijedlogom za ovrhu na toj nekretnini. Zato Vas pitam što je pod zabilježbom točno naznačeno u zemljišnoj knjizi?

Za ovu drugu ovrhu, kažete da je stavljena zabilježba u zemljišnim knjigama, što točno piše u zemljišnim knjigama i na kojem predmetu/sredstvu ovrhe je to rješenje o ovrsi (općenito na imovini, nekretnini, pokretninama)? Ovdje sigurno nije bilo zakonske zapreke u pogledu vrijednosti predmeta spora od 20.000,00 kn, ali opet je pitanje na kojem predmetu/sredstvu je bilo to rješenje o ovrsi i što je točno zabilježeno u zemljišnim knjigama? Možete se pozvati, ali to ne znači da s tim postupak završava. Dugovanje se uvijek sastoji od glavnice, troškova i kamata. Ovrhovoditelj u pravilu traži da se sve namiri, da bi se postupak obustavio. Kako je u pitanju potraživanje po posve drugom iznosu odnosno novom dugovanju, ovdje se ne radi o istom zahtjevu, tako da nema govora o litispendenciji.

Vrijedi za sve postupke koji su pokrenuti iza 1.9.2014.

Kako je pravna snaga zadužnice u tome da ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, bojim se, da će se u slučaju promjene predmeta ovrhe na nekretnine primjenjivati Ovršni zakon bez zadnjih izmjena i dopuna, osim ako je ova zadužnica potpisana nakon 3.8.2017., jer se primjenjuje samo na obveze iz pravnog posla koji nastane nakon stupanja na snagu novog zakona.

Ovo je ispravno postupanje. U protivnom bi dugovanja bila u zastari. Znači, ovrhovoditelj bira trenutak kada pokreće ovršni postupak i za koja dospjela dugovanja. To ste već imali. A kako se skupilo novih dugovanja, on je opet pokrenuo ovršni postupak u odnosu na nova dospjela dugovanja. Nije bitno što je promijenio javnog bilježnika, bitno je da je pravovremeno pokrenuo postupak. Očito ste podmirili obveze u odnosu na prvu ovrhu i ta prva dugovanja. Po ovome izgleda da ste već uložili prigovor na ovo drugo rješenje o ovrsi? Za provođenje ovrhe na nekretnini bitno je kada je postupak pokrenut, jer se izmjene Ovršnog zakona ne primjenjuju na postupke koji su pokrenuti prije 3.8.2017.

Na osnovu čega je išla izravna naplata tj. što su dostavili Fini i na temelju čega ona postupa (rješenje o ovrsi, zadužnica...)?

Na žalost, tako je. Mogu se pokušati namiriti putem ovrhe na nekretnini iako se ne radi o kreditu koji je vezan za nekretninu, ali radi se o Vašem vlasništvu, a dužnik za svoje dugove odgovara svom svojom imovinom. Kod vas bi moglo biti bitno, kada je prvi put pokrenut taj postupak na Fini, točan datum i na osnovu čega? Jer su po posljednjim izmjenama Ovršnog zakona uvedene dodatne zaštite u korist ovršenika, kao npr. zaštita jedine nekretnine ovršenika, pa zaštita u vidu pravične ravnoteže između interesa ovršenik i interesa ovrhovoditelj tj. duga i vrijednosti prodane nekretnine.

Vjerujem da će svakako pokušati nastaviti naplatu po računima. Ukoliko im to ne bude dostatno, a s obzirom na visinu duga, uvijek mogu predložiti promjenu predmeta ovrhe npr. na nekretninama, plaći, motornom vozilu…