Neovlašteno snimanje i prisluškivanje

[Sizif]

Osumnjičena x je tonski snimala njen razgovor sa y na javnom mjestu. X za to nije imala ovlaštenja, a y nije znao da se razgovor snima. Jesu li ispunjena sva obilježja kaznenog djela?

 

O tome je bilo već govora na forumima, no želim točan odgovor s obzirom na okolnosti određenog slučaj koji je aktualan ovih dana.

[misternoname]

Misliš ovo?

Neovlašteno snimanje i prisluškivanje

Članak 131.

(1) Tko neovlašteno i kriomice snimi drugoga filmski, televizijski, videokamerom ili fotoaparatom,

kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko posebnim napravama neovlašteno prisluškuje ili snimi razgovor ili izjavu koji mu nisu namijenjeni ili tko omogući nepozvanoj osobi da se upozna s razgovorom ili izjavom koja je neovlašteno prisluškivana ili snimana.

(3) Ako kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka počini službena osoba u obavljanju službe ili javne ovlasti,

kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

 

Problematičan je dio iz st.2. koji kaže " koji mu nisu namijenjeni".

Iz čega bi se dalo zaključiti da osoba smije snimati razgovor koji je namijenjen upravo njoj.

[Sizif]

Problematičan je dio iz st.2. koji kaže " koji mu nisu namijenjeni".

 

Da, to i mene muči. A izgleda da je tvoj zaključak ispravan po tom pitanju.

[pan]

I ovaj dio je bitan za kvalifikaciju:"....ili tko omogući nepozvanoj osobi da se upozna s razgovorom ili izjavom koja je neovlašteno prisluškivana ili snimana".

Eto ipak je to kazneno djelo jer se radi o vezniku ILI, a ne o vezniku I.

Ta osoba je upoznala javnost o tom razgovoru, i time je počinila kazneno djelo

[planina]

da,znamo koji je to slučaj i možda ima elemenata kaznenog dijela u neovlaštenom snimanju...ali u konačnici dobiva druga strana jer je bačena mrlja na odvjetništvo i policiju...

[marin7]

...stvarno je malo nejasno kako tumačiti taj dio iz st. 2...

...jer je osobi to bilo namjenjeno...ipak je snimala sebe i svoj razgovor...problem nastaje zbog činjenice da je drugu osobu bez znanja i pristanka snimala i taj snimak dala u javnost...

 

...međutim milsim da je ovdje riječ o tome da je osoba svjesna moguće odgovornosti za neovl.snimanje učinila to kako bi zapravo razotkrila nešto drugo, a to je sasvim sigurno ucjene ili u najmanju ruku nagovaranje na davanje iskaza točno određenog sadržaja od strane visoko pozicionirane osobe u MUP-u kao i njegovo uplitanje u tijek kaznenog postupka i utjecanje na sadržaj iskaza sudionika kaz.post. što sasvim sigurno podliježe sankcijama...

 

...mislim da se takvo što ne smije događati, a upozoravam da je ovo već drugi put da se y osoba iz MUP-a sastaje sa svjedocima ( kava u Osijeku sa svjedokom u istražnom postupku - osoba y iz MUP-a je izjavila da se samo zahvalila i prijateljski susrela sa svjedokom)

 

...bilo bi lijepo kad bi bez obzira na sve obje osobe odgovarale za svoje postupke, međutim strah me da opet izostane sakcija za osobu y iz MUP-a...

[Utjerivaczakona]

Snimajte slobodno "običnim" audio napravama što god želite ako vam je razgovor namijenjen, ali to ne smijete nikom dati na uvid.

Tu je cijela filozofija dopuštenog audio snimanja

[planina]

slažem se,mislim da se je riskiralo neovlašteo snimanje pa i sankcije,da bi se razotkrilo daleko veče kazneno dijelo(davanja lažnog iskaza,ucjena i slično).......a to se več i odrazilo na slučaj koliko vidim...pritvor je ukinut..

[Milenko Krcum]

I ovaj dio je bitan za kvalifikaciju:"....ili tko omogući nepozvanoj osobi da se upozna s razgovorom ili izjavom koja je neovlašteno prisluškivana ili snimana".

Eto ipak je to kazneno djelo jer se radi o vezniku ILI, a ne o vezniku I.

Ta osoba je upoznala javnost o tom razgovoru, i time je počinila kazneno djelo

 

Ja sam u pravo uletio nakon izučavanja logike i teorije odlučivanja. Meni se čini da je Hrvatski KZ u onome što se u SAD-u naziva "one-party state" kad se radi o zvučnom snimanju. Nije potreban ni pristanak ni znanje za zvučno snimanje.

 

Pogrešno je da je omogućavanje razgovora ili izjave u koja je snimaču namijenjena k.d. Samo omogućavanje neovlašteno snimljenog razgovara je k.d. Ako je snimanje bilo ovlateno (snimanje snimaču namijenjenog razgovara) onda ni omogućavanje zvučno snimljenog razgovora nije kažnjivo.

 

Ovo je naravno primjena onoga što sam ja naučio o logici i ulozi "i" i "ili" (konjunkcija i disjunkcija). Ne bih se usudio snimati nikakve razgovore, jer se ne oslanjam na sposobnost logičkog mišljenja sudaca. Nitko suce (a ni pravnike općenito) ne podučava logiku, niti se ikad testira njihova sposobnog pravilnog mišljenja (rezoniranja).

[bobo3]

> čini da je Hrvatski KZ u onome što se u SAD-u naziva "one-party state"

 

Nije, nego je "all-parties state" - svi učesnici moraju biti upoznati s činjenicom da se snima.

 

Logika ili semantika nisu bitni! Nije bitno što je napisano, niti kako ljudi to mogu protumačiti, već se gleda što je zakonodavac htio postići.

 

 

Ako je nešto loše napisano, građani mogu tražiti promjenu...

[Milenko Krcum]

> čini da je Hrvatski KZ u onome što se u SAD-u naziva "one-party state"

 

Nije, nego je "all-parties state" - svi učesnici moraju biti upoznati s činjenicom da se snima.

 

Logika ili semantika nisu bitni! Nije bitno što je napisano, niti kako ljudi to mogu protumačiti, već se gleda što je zakonodavac htio postići.

 

 

Ako je nešto loše napisano, građani mogu tražiti promjenu...

 

Ne, ne. Logika i semantika su uvijek bitni. Naravno, tumačio sam ono što je BILO napisano prije izmjena iz 2015. godine.

 

Treba obratiti pozornost na plural koji je stajao u sintagmi "koji mu nisu namijenjeni". Odnosi se na više od jednog elementa koji prethodi sintagmi: odnosi se i na poruke i na razgovor. Da se sintagma odnosila samo na poruke, PISALO BI u ranijoj odredbi: koja mu nije namijenjena. Razgovor se sastoji od poruka podobnih za zvučno snimanje. Poruke u tom razgovoru su sudioniku namijenjene. Moje poruke sugovorniku nisu namijenjene meni, ali nisu ni tuđe, nego moje. Ne moram sam sebe ovlastiti.

 

Izmijenjeni čl. 143 je daleko mudriji: izravno štiti privatnost, isključuje javno izgovoreno, te dopušta prevagu drugih interesa nad interesima privatnosti.

"Nema kaznenog djela ako su radnje iz stavka 1. i 2. ovoga članka učinjene u javnom interesu ili drugom interesu koji je pretežniji od interesa zaštite privatnosti snimane ili prisluškivane osobe."

 

Dakle, on je u jednom pogledu stroži(ji) od starog, a u drugom blaži: Sad ni ljubavnu poruku koja mi jeste namijenjena ne mogu snimiti. Javno izgovorenu riječ mogu snimiti (to znači da ne bi bilo kazneno djelo ako snimim tijek sudske rasprave). Ali smijem snimiti prijetnju smrću i možda pokušaj podmićivanja ili iznude. Valjda???

 

Primjer s početka diskusije o javno izrečenom sada dolazi pod primjenu blažeg zakona, koji isključuje protupravnost.

 

E, sad više nije hrvatski KZ u skupini one-party-state, jer sad nije samo kriterij broj sudionika čija je suglasnost potrebna, nego i karakter izgovorenog (javni ili privatni) i eventualno postojanje interesa jačeg od interesa privatnosti.

[G-man]

Treba obratiti pozornost na plural koji je stajao u sintagmi "koji mu nisu namijenjeni". Odnosi se na više od jednog elementa koji prethodi sintagmi: odnosi se i na poruke i na razgovor.

 

Tu se radi o dva modaliteta istog djela - snimanje nejavno izgovorenih riječi drugog (bez njegove suglasnosti, ali one mogu biti i vama upućene) te neovlašteno prisluškivanje nejavno izgovorenih riječi drugoga koje mu nisu namijenjene. Dakle, ova namjena odnosi se na drugi modalitet, ne i prvi.

 

Sad ni ljubavnu poruku koja mi jeste namijenjena ne mogu snimiti.

 

Možete ako upozorite drugu stranu da snimate. S druge strane, ako vam netko ostavi poruku na sekretarici, pristao je na snimanje i problema nema.

 

Javno izgovorenu riječ mogu snimiti (to znači da ne bi bilo kazneno djelo ako snimim tijek sudske rasprave).

 

Ali imajte na umu kako za snimanje sudske rasprave morate imati odobrenje predsjednika vijeća odnosno suda. Plus eventualno isključenje javnosti. Nije baš samo tako da možete snimati.

 

Ali smijem snimiti prijetnju smrću i možda pokušaj podmićivanja ili iznude. Valjda???

 

Tu su mišljenja, ali čak i praksa različita. Nema unisonog principa, već se ide od slučaja do slučaja.

[Milenko.Krčum]

1. To što je za snimanje sudske rasprave potrebno odobrenje, prema novoj odredbi hrvatskog KZ-a nije kaznenopravno relevantno. Snimanje bez odobrenja jeste neovlašteno, ali nova kaznena odredba štiti privatnost. Rasprave su javne, ako sud drugačije ne odluči. Ni povreda odluke o isključenje javnosti ne ugrožava uvijek privatnost. Moguće je počiniti neko drugo kazneno djelo na ovaj način - ako je, primjerice, javnost isključena u svrhu zaštite državne tajne, a snimak se koristi na način da se oda državna tajna. No, tada se ne radi o kaznenom djelu neovlaštenog snimanja i prisluškivanja. Ili se ipak radi, jer je na ročištu ili pretresu na kojem je sud isključio javnost ono što je izgovoreno - nejavno izgovoreno. Bez isključenja javnosti, snimanje je samo povreda discipline u sudskom postupku, a ne i kazneno djelo.

2. Ljubavnu poruku nama upućenu ne smijemo neovlašteno snimati. Ako je izjavitelj dao suglasnost, onda snimanje nije neovlašteno. E, sad - ostavljanje poruke na sekretarici valjda znači davanje suglasnosti. Ako je u trenutku izjavljivanja osoba bila svjesna svojih postupaka. Zaljubljeni su često alkoholizirani ili na drugi način nedovoljno sposobni shvatiti situaciju. Možda bi njih kazneni zakonom trebalo posebno zaštiti. Kao što je upitna suglasnost djeteta koje ostavi poruku na telefonskoj sekretarici.

3. Ma pretpostavljam da je zakonodavac mislio na prevagu drugih interesa koja zatijeva poseban postupak utvrđenja (odobrenje za snimanje razgovora koje daje ovlaštena osoba u istrazi - kod nas u BiH je to sudac). Ako je snimanje obavljeno radi zaštite od prijetnji opasnih po život i zdravlje, onda se možda radi o nekim drugim institutima koji isključuju protupravnost (krajnja nužda). Nisam siguran, samo rado razmjenjujem ideje.

[G-man]

1. Ne bih se složio, jer javnost rasprave ne podrazumijeva sama po sebi da možete raditi što hoćete. Ako bi to snimanje bilo kriomice, zbog toga biste imali velikih problema. Ako bi bilo javno, ali za to treba odobrenje - onda problema nema.

 

Sudnica nije birtija ili plac, ne vjerujte ono što vidite u RTL-ovoj emisiji "Sudnica".

 

2. Iskreno, tko bi od zaljubljenih takvo što prijavio? Brat bratu - nitko.

 

3. Ovo je zanimljiva ideja, i sam sam u nekoliko navrata napomenuo isto. Kako bi sud gledao na to, e to je pravo pitanje.

[Milenko.Krčum]

1. Ne bih se složio, jer javnost rasprave ne podrazumijeva sama po sebi da možete raditi što hoćete. Ako bi to snimanje bilo kriomice, zbog toga biste imali velikih problema. Ako bi bilo javno, ali za to treba odobrenje - onda problema nema.

 

Sudnica nije birtija ili plac, ne vjerujte ono što vidite u RTL-ovoj emisiji "Sudnica".

 

2. Iskreno, tko bi od zaljubljenih takvo što prijavio? Brat bratu - nitko.

 

3. Ovo je zanimljiva ideja, i sam sam u nekoliko navrata napomenuo isto. Kako bi sud gledao na to, e to je pravo pitanje.

 

1. Nebitno je što sudnica nije birtija i što ne mogu raditi što hoću. Imam iskustva sa sucima i razumijem da bih mogao imati problema s njima. No, nisam do sada nikad kazneno niti prekršajno odgovarao, niti sam kažnjavan zbog nediscipline u sudskim postupcima. Dakle, znam da bih mogao imati problema, ali mi ovdje govorimo o kaznenoj odgovornosti prema sada važećem KZ RH. Čini mi se da vi argumente temeljite na ranijoj odredbi. Po sada važećoj odredbi članka 143. da bi snimanje predstavljalo kazneno djelo - potrebna su dva kumulativna uvjeta, da je snimanje obavljeno neovlašteno i da su snimljene nejavno izigovorene riječi. Nije potrebno da je snimanje obavljeno kriomice. Primjerice, neke radnje ovlaštenih osoba se mogu obavljati kriomice, ali nisu neovlaštene. Evo kako glasi odredba, prema novoj numeraciji članaka KZ, čl. 143 (Neovlašteno zvučno snimanje i prisluškivanje): "Tko neovlašteno zvučno snimi nejavno izgovorene riječi drugoga ili tko posebnim napravama neovlašteno prisluškuje nejavno izgovorene riječi drugoga koje mu nisu namijenjene,kaznit će se kaznom zatvora do tri godine."

Ova je odredba jasna, dva su kumulativna uvjeta. Sakata je samo što ne štiti privatnost u cijelosti: izgleda da snimanje nečijeg dahtanja tijekom seksualnog odnosa nije kažnjivo po ovoj odredbi - sve dok se u dahtanju ne izgovori neka riječ, a veliki je rizik da riječ bude izgovorena, recimo "ooh". Tu se traži veoma fuzzy razlika između dahtanja i uzdaha koji može biti riječ.2. To što nitko od zaljubljenih ne bi prijavio, s kaznenopravnog aspekta nije odlučno. Može mama prijaviti, tata, sestra...itd. No, u Hrvatskoj, za ovo djelo se kazneni progon provodi po prijedlogu. Pretpostavljam da se radi o prijedlogu oštećenog ili prijedlogu osoba ovlaštenih predlagati u ime oštećenog. Dakle, mogla bi biti mama, tata, tijelo socijalne skrbi itd. kad se radi o određenoj skupini oštećenika. Kod nas su Federaciji BiH nije potreban ni zahtjev i odobrenje oštećenog za kazneni progon.

3. Prevaga drugog interesa je uvezena formula iz drugih pravnih poredaka i sreće se i i kod isključivanja protupravnosti drugih ponašanja (primjerice kod odavanja profesionalne tajne, djela protiv ugleda itd.) Moje je prethodno tumačenje bilo konzervativno i pesimistično - pomislio sam da bi sud mogao reći: "Nije na počinitelju da cijeni što je pretežniji interes", pa odredbu o izuzetku tumačiti po maksimi "Exceptiones sunt strictissime interpretationis". Dakle, ovo je moj pesimizam, a ne moje mišljenje što je ispravno tumačenje zakonske odredbe. Ja vjerujem da suvremeni pravni poreci računaju na aktivizam i svijest građana i da kod nedvojbenog postojanja javnog interesa izuzetak važi i prije nego što ga utvrdi ovlašteno tijelo.

[G-man]

1. Moja je greška što sam upotrijebio izraz "kriomice" iz ranije dikcije KZ-a (1997.). Mislio sam na pojam neovlaštenog snimanja, dakle snimanja bez dozvole odnosno upoznavanja drugih o namjeri snimanja.

 

Što se javno izgovorenih riječi tiče, to su riječi izgovorene putem medija, na press konferenciji, obraćanju, kada dođete na glavni trg u vašem gradu i izgovarate riječi upućene svima na tom trgu. To su javno izgovorene riječi. Vi i ja primjerice, pričamo u nekom bircu - to nisu javno izgovorene riječi.

 

Što se sudnice tiče, činjenica da je rasprava javna (dakle nije isključena javnost) ne znači automatizmom da vi možete neovlašteno snimati istu. U tom kontekstu, čl. 395. st. 3. i 4. ZKP-a je vrlo jasan. I tu nema potrebe više ništa reći.

 

2. Shvaćate da sam se šalio sa ranijim postom? Ovlaštena osoba bio bi roditelj u slučaju djeteta (ili neke druge skupine oštećenika), ali u protivnom to bi bila sama oštećena osoba.

 

Zanimljivo je rješenje iz Federacije BiH. U nekim slučajevima rekao bih da je to prednost, ali u nekim mana.

 

3. Slučaj bivšeg gradonačelnika Grada Vukovara vam je eklatantan primjer toga. Osobno se slažem da laici ne mogu interpretirati pojam "pretežnijeg" ili "javnog" interesa, mogu ga pretpostaviti, ali po prigovoru obrane, koji će u ovakvim situacijama uvijek biti istaknut, konačnu odluku o tome će zauzeti sud. I tu je onda priča gotova.

[Milenko.Krčum]

1. Ostajem kod mišljenja da su za kaznenu odgovornost postavljena dva KUMULATIVNA uvjeta: a) Neovlaštenost radnje, i b) nejavnost izgovorene, a snimljene, riječi.

- "Nejavnost" je ovdje koliko antonim za javnost, toliko i sinonim na privatnost. To se ne određuje isključivo po mjestu izgovorene riječi, niti je ograničeno na riječi upućene "urbi et orbi", nego na riječi koje drugi nisu trebali čuti. Ako mi u birtiji šapućete, onda je to privatno izgovorena riječ. Ali ako galamite na način da ste svijesni da vas svi čuju, to nije "nejavno", dakle nije "privatno". Riječ koja tako leti je javna i može možda biti zaštićena kao intelektualno vlasništvo, ali sigurno nije "privatna" po načinu izgovora.

- Odredbe ZKP-a na koje upućujete predstavljaju procesnopravne odredbe, a ne materijalnopravne. Pri tom se ne primjenjuju u svim sudskim postupcima, nego u kaznenom (i supsidijarno možda, u prekrašajnom postupku). Procesnopravnim odredbama ne propisuju se kaznena djela. No, naravno, složio bih se da ove odredbe mogu utjecati na tumačenje materijalnopravnih odredbi. Tamo gdje je procesnopravnom odredbom izričito proglašen određeni sadržaj tajnim, onda snimanje dolazi pod udar nekih propisa (o zaštiti osobnih podataka, o odavanju službene tajne itd.).

- Inače, svako ograničavanje javnosti sudskih postupaka smatram vrlo štetnom perverzijom. U rimsko doba, sudovalo se na trgu. U suvremenim porecima, uključujući poretke RH i BiH, zapisnik se vodi po glasnom kazivanju suca ili predsjednika vijeća, a u paraničnom postupku tonski zapisi su tek novina. U Federaciji je tek ove odnedavno propisano da u parničnom postupku sud može odlučiti da se ročišta tonski snimaju. (Na Sudu BiH to funkcionira od ranije). Naravno, općinski sudovi neće primjenjivati ovu odredbu i pozivat će se na nedostatak tehničkih uvjeta. To će javnost sudskog postupka zadržati na razini opskurnosti: Zapisnici se vode po kazivanju suca (ili predsjednika vijeća), rijetko se izravno unose izjave stranaka i svjedoka, odnosno unose se u redigiranom obliku koji je sučeva interpretacija onoga što je izjavljeno. Osobno vjerujem da je javnost sudskih postupaka toliko važna, da bilo kakvo ograničavanje, osim u vrlo izuzetnim slučajevima, nema valjanog opravdanja. Nerazumno je da smijem rukopisom bilježiti sve izrečeno, a da ne smijem snimati. Smijem li dovesti stenografa, koji bi bez tehničkih naprava bilježio izrečeno. Smijem pisati, ali ne smijem snimati? Koga se štiti takvim pravilom? U ZKP-u RH je barem strankama i branitelju dopušteno snimati. Razumijem uvjet neometanja postupka, ali uvjet prethodnog izvještavanja predsjednika vijeća ne razumijem. Izvješten ili neizvješten, sudac mora paziti na ono što govori i čini i mora voditi računa o poštenom postupku. ZAKONODAVAC KAŽE: IZVIJESTI SUCA (PREDSJEDNIKA VIJEĆA) i kao da kaže: upozori ga da se ne bi ovaj osramotio.

2. A i ja sam se šalio kad sam uopće uveo zaljubljenu osobu u ovu raspravu. Ispadam neuviđavan prema zaljubljenima. No, namjera mi je bila pokazati kako je nova odredba KZ RH bolje usmjerena ka cilju: ka zaštiti privatnosti, kao ljudskog prava.

- Koliko su pak dobra rješenja koja smo u Federaciji preuzeli iz američkog prava kad je riječ o položaju oštećenog u kaznenom postupku - vrlo je krupna tema. U ZKP F BiH oštećeni više uopće nije stranka, a ovlaštenja mu se svode na pravo na izjavu žalbe protiv odluke o materijalnopravnom zahtjevu. Ukinut je supsidijarni progon od strane optuženog. Osim toga, sudovi u kaznenom postupku postupaju kako je njima lakše, pa izuzetak o upućivanju oštećenog na parnicu pretvaraju u pravilo.

3. Ne poznajem potankosti slučaja gradonačelnika Vukovara u mjeri potrebnoj za raspravi o ovoj pravnoj temi. Ja vjerujem da bi trebalo ukinuti svaku zabranu snimanja bilo kakve riječi upućene u kontekstu obavljanja javne službe i u vezi s javnom službom, osim ako se ne radi o službenoj tajni, nacionalnoj sigurnosti i sl. Načelo javnosti - transparentnosti u obavljanju javne službe bi trebalo dosljedno provoditi u pravnopolitičkoj praksi. Znam da pozivanje na pravna načela uvijek povlači potrebu vaganja s nekim drugim, suprotnim načelom, ali kod zabrane kao što je ova - načelne zabrane snimanja sudskog postupka, ne vidim što bi se naspram načela transparentnosti moglo pametno smisliti, što bi prevagnulo nad tim načelom. Čemu zabrana služi, ako ne opskurnosti obnašanja vlasti?

[G-man]

1. Ostajem kod mišljenja da su za kaznenu odgovornost postavljena dva KUMULATIVNA uvjeta: a) Neovlaštenost radnje, i b) nejavnost izgovorene, a snimljene, riječi.

 

Tu nema spora.

 

Ako mi u birtiji šapućete, onda je to privatno izgovorena riječ. Ali ako galamite na način da ste svijesni da vas svi čuju, to nije "nejavno", dakle nije "privatno".

 

Slažem se sa ovim, ali sad već lagano idemo u "razvodnjavanje" i usku specifikaciju mogućih praktičnih primjera.

 

A realno, izuzev iznimaka, nisam baš često prisustvovao situacijama gdje su se sugovornici u birtiji sporazumijevali na način da su ih ostali gosti mogli čuti. Ima i takvih primjera, ali ipak rjeđe. No, opet ulazimo u raščlanjivanje, a jasno je da je svaki slučaj svijet za sebe. Kazuistički pristup je jedini ispravan pristup.

 

- Odredbe ZKP-a na koje upućujete predstavljaju procesnopravne odredbe, a ne materijalnopravne. Pri tom se ne primjenjuju u svim sudskim postupcima, nego u kaznenom (i supsidijarno možda, u prekrašajnom postupku). Procesnopravnim odredbama ne propisuju se kaznena djela. No, naravno, složio bih se da ove odredbe mogu utjecati na tumačenje materijalnopravnih odredbi. Tamo gdje je procesnopravnom odredbom izričito proglašen određeni sadržaj tajnim, onda snimanje dolazi pod udar nekih propisa (o zaštiti osobnih podataka, o odavanju službene tajne itd.).

 

Nisam niti aludirao da se procesno-pravnim normama propisuju kaznena djela, ali posljedica njihova kršenja može biti i kazneno-pravna odgovornost.

 

Boldanim ste to i potvrdili, a ja bih samo dodao kako, što se snimanja rasprave tiče, da je ZKP propustio biti do kraja precizan, pa istaknuti, kao što u stavku 4. čl. 395. kaže, što u slučaju da se snima, a da se ne izvijesti predsjednika vijeća? Svojevrstan lex imperfecta, koji može navesti na više različitih zaključaka. Osobno, i sam sam bliži rezonu da ne bi bilo kaznene odgovornosti, ali ne mogu negirati ni mogućnost drugačijeg stava. Zato ga i ističem, opreza radi. No, ovo nije crno-bijelo, iako bi mnogi to rado tako prezentirali.

 

I dobro ste primijetili, ova odredba vrijedi za kaznene i prekršajne (supsidijarno) postupke, što je sa ostalim?

 

- Inače, svako ograničavanje javnosti sudskih postupaka smatram vrlo štetnom perverzijom. U rimsko doba, sudovalo se na trgu.

 

Slažem se, iako analogija sa antičkim Rimom nije baš na mjestu, iz više razloga, no razumijem što ste htjeli reći.

 

U suvremenim porecima, uključujući poretke RH i BiH, zapisnik se vodi po glasnom kazivanju suca ili predsjednika vijeća, a u paraničnom postupku tonski zapisi su tek novina. U Federaciji je tek ove odnedavno propisano da u parničnom postupku sud može odlučiti da se ročišta tonski snimaju. (Na Sudu BiH to funkcionira od ranije). Naravno, općinski sudovi neće primjenjivati ovu odredbu i pozivat će se na nedostatak tehničkih uvjeta.

 

Isto vam je u RH. Kada vam se sudske zgrade raspadaju (čast endemskim izuzecima), kada vam u WC-u doslovce strop pada na glavu, kada vas ujutro u 7,8 po ljeti dočeka 34 stupnja, a klime nemate, a tamo oko 14h bude i preko 40, kada u konačnici nemate ponekad ni dovoljno ljudi (neovisno o napisima po medijima) - onda vam se osiguranje tehničkih uvjeta za snimanje rasprava čini smiješnim.

 

Malo offtopic - ne znam jeste li pratili "cirkus" vezan uz uspostavu Visokog kaznenog suda u RH? To vam je još jedna u nizu inovacija po paroli "uvedimo promjene na papiru, dajmo si rok, čekajmo 5 minuta do 12 i onda u doslovce par tjedana prije formalnog početka rada suda počnimo raditi na osiguranju uvjeta u stvarnosti za njegov rad". I jasno da je palo u vodu te se odgodilo na 5 godina. Pitanje je hoće li i tada zaživjeti.

 

To će javnost sudskog postupka zadržati na razini opskurnosti: Zapisnici se vode po kazivanju suca (ili predsjednika vijeća), rijetko se izravno unose izjave stranaka i svjedoka, odnosno unose se u redigiranom obliku koji je sučeva interpretacija onoga što je izjavljeno. Osobno vjerujem da je javnost sudskih postupaka toliko važna, da bilo kakvo ograničavanje, osim u vrlo izuzetnim slučajevima, nema valjanog opravdanja. Nerazumno je da smijem rukopisom bilježiti sve izrečeno, a da ne smijem snimati. Smijem li dovesti stenografa, koji bi bez tehničkih naprava bilježio izrečeno. Smijem pisati, ali ne smijem snimati? Koga se štiti takvim pravilom?

 

Slažem se u potpunosti. Često se zna desiti da neke stvari ne uđu u zapisnik, a kasnije vrijedi ona stara dobra - čega nema u zapisniku, nije se desilo. A vi dokažite suprotno. Zato treba jako dobro paziti što se i kako unosi u zapisnik. I pročitati ga prije potpisa, neovisno o tome što vas se požuruje da ga potpišete, jer ide sljedeća rasprava.

 

ZAKONODAVAC KAŽE: IZVIJESTI SUCA (PREDSJEDNIKA VIJEĆA) i kao da kaže: upozori ga da se ne bi ovaj osramotio.

 

Nije baš tako, jer ne treba generalizirati.

 

2. - Koliko su pak dobra rješenja koja smo u Federaciji preuzeli iz američkog prava kad je riječ o položaju oštećenog u kaznenom postupku - vrlo je krupna tema. U ZKP F BiH oštećeni više uopće nije stranka, a ovlaštenja mu se svode na pravo na izjavu žalbe protiv odluke o materijalnopravnom zahtjevu. Ukinut je supsidijarni progon od strane optuženog. Osim toga, sudovi u kaznenom postupku postupaju kako je njima lakše, pa izuzetak o upućivanju oštećenog na parnicu pretvaraju u pravilo.

 

Ovo sa supsidijarnim tužiteljem nisam znao. To je veliki promašaj, po mom mišljenju. Kod nas postoji isto takva opcija, ali isključivo u slučaju kada je državni odvjetnik uporabio načelo oportuniteta (svrhovitosti) te u slučajevima maloljetnika odnosno osobe s duševnim smetnjama. Iako i u tim situacijama postoji određena vrsta kontrole. Nikad nije da ovisi isključivo o volji državnog odvjetnika.

 

Ispada da kod vas može da dođe do vrlo velike mogućnosti zlouporabe ovakve legislative, a to nije dobro. Ako tužitelj znade da nema mogućnosti da se njegov rad preispita, to se faktički može percipirati i kao jedan oblik poticanja na korupciju odnosno zlouporabu ovlasti. Suviše velika, a nekontrolirana moć u rukama jedne jedine osobe. Jako hrabro od vašeg zakonodavca. Ili jako ludo, zavisi koja vam je točka gledišta.

 

3. Ne poznajem potankosti slučaja gradonačelnika Vukovara u mjeri potrebnoj za raspravi o ovoj pravnoj temi. Ja vjerujem da bi trebalo ukinuti svaku zabranu snimanja bilo kakve riječi upućene u kontekstu obavljanja javne službe i u vezi s javnom službom, osim ako se ne radi o službenoj tajni, nacionalnoj sigurnosti i sl.

 

Načelno se slažem, ali pod jednim uvjetom - da smo dovoljno zrelo društvo i država za to. Da je razina političke higijene na visini (spominjem politiku, jer se spomenuti slučaj odnosi na istu). A kod nas (a rekao bih i kod vas, bez namjere da vas uvrijedim) teško da su ispunjeni ovi uvjeti.

 

Zašto to spominjem - iz razloga jer je mogućnost zlouporabe vrlo velika, jer čak primjerice ni u SAD-u (koji su po ovim pitanjima, rekao bih jedni od najliberalnijih sustava), koliko mi je poznato - postoje ograničenja. Ali čak i tamo gdje su ograničenja, mediji su toliko jaki (i relativno neovisni, za razliku od naših) da osobe koje bi bile uhvaćene u tako nečem, a da obnašaju neku javnu (državnu) funkciju - lete s te pozicije u roku odmah, neovisno o eventualnom postupku protiv njih. Drugačiji pristup, jer kod nas i kada uhvate nekog s prstima u medu, slijedi "spin" popraćen potporom "svojih" medija kako je to podmetanje drugih i to se otegne unedogled.

 

Načelo javnosti - transparentnosti u obavljanju javne službe bi trebalo dosljedno provoditi u pravnopolitičkoj praksi. Znam da pozivanje na pravna načela uvijek povlači potrebu vaganja s nekim drugim, suprotnim načelom, ali kod zabrane kao što je ova - načelne zabrane snimanja sudskog postupka, ne vidim što bi se naspram načela transparentnosti moglo pametno smisliti, što bi prevagnulo nad tim načelom. Čemu zabrana služi, ako ne opskurnosti obnašanja vlasti?

 

Što se samih sudskih postupaka, uz iznimku onih gdje je javnost isključena - slažem se.

 

Inače, iskoristio bih ovu priliku da pohvalim pravosuđe BiH u procesuiranju terorista koje ste otkrili tamo pred kraj 2014. Za godinu i pol dana doći do pravomoćne presude je za svaku pohvalu! Ekspeditivnost i rezolutnost je jedini pravi način za ostvarivanje ciljeva generalne prevencije i jasno slanje poruke društvu i svima da se kriminal ne isplati.

[schatzi]

Pročitala sam temu, ali nisam pravnik pa bolje da vas pitam što biste rekli na ovu situaciju. Snimala sam razgovor uz pristanak prije nekih par godina, diktafon je stajao na stolu. Sada bih htjela koristiti taj materijal za potrebe znanstvenog rada, ali više nisam u dobrim odnosima s tom osobom te mi on želi zabraniti korištenje tih snimaka. Ponudila sam mu da koristim samo transkribirane zapise, ali ni to mu ne odgovara. Nažalost, na snimkama se nisam sjetila reći da se razgovor snima ili tako nešto iz čega bi bilo jasno da imam pristanak. Stvarno mi trebaju te snimke pa me zanima može li mi on stvarno stvoriti neke probleme?

[G-man]

Možete li malo podrobnije opisati situaciju u kojoj je došlo do snimanja, je li to možda bilo neko predavanje ili stručni skup ili nešto slično? Je li bilo još koga izuzev vas i druge osobe tamo?

 

I kada se točno desilo?

[Milenko.Krčum]

Lapsus sam napravio u rečenici: "Ukinut je supsidijarni progon od strane optuženog". Naravno, mislio sam na oštećenog.

- Imaju i kod nas "kontrolni mehanizmi", ali je mislim da pravnici nisu ni približno obrazovani za analizu funkcioniranja kontrolnih sustava, a propise pripremaju pravnici. Kod nas su ti mehanizmi:

- pritužba glavnom tužitelju, u slučaju da tužitelj odluči da se neće voditi istraga, kao i kad obustavi istragu

- obraćanje Federalnom tužiteljstvu koji je ovlašten davati obvezujuće upute kantonalnim tužiteljstvima, dodijeliti predmet drugom tužitelju ili tužiteljstvu kao i sam preuzeti progon. Ovo posljednje se do sada nije dogodilo; zapravo nije mi poznato da je Federalno tužiteljstvo ikada vodilo istragu ili podiglo optužnicu. Ali meni se dogodilo da Federalno tužiteljstvo uvaži moje primjedbe i naloži kantonalnom tužiteljstvu da predmet ponovo uzme i rad i da mu dadne prioritet.

 

No, funkcioniranje kontrolnih mehanizama je, po mojoj ocjeni, vrlo loše, jer su te mehanizme dizajnirali pravnici, koji nisu obrazovani u oblasti koja se naziva "control systems". I općenito, teorijsko obrazovanje pravnika na ovom prostoru kasni za vremenom. Negdje je predstavnica RH pred ECHR rekla da je problem što pravnici u toku školovanja ne izučavaju logiku. Ja sam odavno govorio da premnogo toga ne izčavaju. U Americi je izgleda drugačije. Dobre teorije se cijene ne samo u praksi nego i u drugim teorijskim oblastima. Evo nekoliko koncepata o kojima je gotovo nemoguće razgovarati s pravnicima: vjerojatnost, uvjetna vjerojatnost, Bayesova statistika, object-attribute-value (O-A-V)... Evo, primjerice kako pravnici nemaju pripremljen pojmovni instrumentarij kao što je O-A-V da prepoznaju neodređenost pravne norme: pravilo primjene blažeg kaznenog zakona - ako je zakon objekt, on ima atribut (neka to bude strogost ili blagost), a atribut ima vrijednost. S O-A-V intelektualnom alatkom odmah vidite problem: objekti imaju u pravilu više od jednog atributa. Jedan zakon može biti blaži po kriteriju maksimalne kazne, a da a bude stroži po kriteriju najmanje (najblaže) kazne. Naravno, pravna praksa to rješava tumačenjima kojima se zapravo stvaraju dodatna pravila. Lijepo bi bilo kad bi zakonodavac bio tako pametan (obrazovan) da odmah uoči neodređenost i nedorečenost pravne norme.

 

I kad spomenuste da analogija s antičkim Rimom nije baš na mjestu, meni je rimsko pravo uvijek predmet divljenja. Evo, kad govorimo o kontrlolnim sustavima, zar nije actio popularis jedan inteligentan odgovor na problem kontrolnog sustava. Povećanjem broja osoba ovlaštenih poduzimatio actio, povećava se vjerojatnost akcije, pa time povećava i delinkvetov matematički rizik. Suvremeni američki sustav ima jedno inventivno rješenje slično actio popularis - "qui tam" (nagrađuju se osobe čiji aktivizam dovede do zaštite proračunskih sredstava od različitih prijevara (false claims, a zakon se zova False Claim Act). Kako bi se kod nas lijepo moglo živjeti ukazivanjem na prijevare na štetu javnih proračuna

[G-man]

Lapsus sam napravio u rečenici: "Ukinut je supsidijarni progon od strane optuženog". Naravno, mislio sam na oštećenog.

 

Shvatio sam da je riječ o lapsusu, nemate brige.

 

- Imaju i kod nas "kontrolni mehanizmi", ali je mislim da pravnici nisu ni približno obrazovani za analizu funkcioniranja kontrolnih sustava, a propise pripremaju pravnici. Kod nas su ti mehanizmi:

- pritužba glavnom tužitelju, u slučaju da tužitelj odluči da se neće voditi istraga, kao i kad obustavi istragu

- obraćanje Federalnom tužiteljstvu koji je ovlašten davati obvezujuće upute kantonalnim tužiteljstvima, dodijeliti predmet drugom tužitelju ili tužiteljstvu kao i sam preuzeti progon.

Dakle, kontolni mehanizam faktički je u rukama Tužiteljstva, a "vuk vuka ne napada", rekli bi neki, zar ne? Malo se šalim, ali shvaćate na što mislim.

 

Smisao kontrolnog mehanizma je da uvijek bude izvan "dometa" samih vinovnika tj. stranaka. U protivnom, podložan je zlouporabi. Objektivno gledajući. Nešto što je u zadnje vrijeme kod nas popularno - "potencijalni sukob interesa".

 

...pravilo primjene blažeg kaznenog zakona - ako je zakon objekt, on ima atribut (neka to bude strogost ili blagost), a atribut ima vrijednost. S O-A-V intelektualnom alatkom odmah vidite problem: objekti imaju u pravilu više od jednog atributa. Jedan zakon može biti blaži po kriteriju maksimalne kazne, a da a bude stroži po kriteriju najmanje (najblaže) kazne. Naravno, pravna praksa to rješava tumačenjima kojima se zapravo stvaraju dodatna pravila. Lijepo bi bilo kad bi zakonodavac bio tako pametan (obrazovan) da odmah uoči neodređenost i nedorečenost pravne norme.

Eh, navedeno načelo uzrokuje velike probleme i sucima sa višedesetljetnim iskustvom, kamoli ne ostalima. Ima dosta krimena i u zakonodavcu, slažem se potpuno. Posebice kod nas, gdje je kazneno-pravni segment pravosuđa praktički ismijavan i ponižavan zadnjih 7 godina, sa mnogobrojnim izmjenama i dopunama, pa ukidanjem dobranog dijela ZKP-a od strane USRH-a, potencijalnim problemom u pogledu dijela KZ-a koji se tiče rokova zastare kaznenog progona itd. itd. itd. Ali najlakše je "lupiti" po pravosuđu. Zakonodavca nitko neće dirati.

 

Evo, kad govorimo o kontrlolnim sustavima, zar nije actio popularis jedan inteligentan odgovor na problem kontrolnog sustava. Povećanjem broja osoba ovlaštenih poduzimatio actio, povećava se vjerojatnost akcije, pa time povećava i delinkvetov matematički rizik.

Slažem se da u teoriji to izgleda jako dobro, ali opet treba naći način da se spriječi "lov na vještice" od pojedinaca koji bi isto zloupotrebljavali radi ostvarivanja kakvih drugih ciljeva. Također, postavlja se pitanje tko bi vodio takve postupke, jer sud se ne smije stavljati u poziciju nijedne stranke, a među odvjetnicima vrhunski kazneno-pravni kadar, barem kada je u pitanju tužiteljev posao, i nije pretjerano brojan.

 

Kako bi se kod nas lijepo moglo živjeti ukazivanjem na prijevare na štetu javnih proračuna

Jednako kao i kod nas.

[schatzi]

Je li bilo još koga izuzev vas i druge osobe tamo?

 

I kada se točno desilo?

 

Ne, mi smo bili sami, ja sam jasno dala do znanja da snimam. Prije nekoliko godina, 4 čini mi se.

[G-man]

Onda vam je bolje to ne koristiti, jer nemate dokaza da je snimanje bilo uz odobrenje snimane osobe.

[felixx]

Suvremeni američki sustav ima jedno inventivno rješenje slično actio popularis - "qui tam" (nagrađuju se osobe čiji aktivizam dovede do zaštite proračunskih sredstava od različitih prijevara (false claims, a zakon se zova False Claim Act). Kako bi se kod nas lijepo moglo živjeti ukazivanjem na prijevare na štetu javnih proračuna

 

Nisam baš siguran da bi to kod nas išlo.Kod nas su najveće muljaže u sprezi političara i pretvorbenih kvazipoduzetnika. Jednostavno nemate kome prijaviti kad su svi 'kupljeni'.

Pogledajte što se događa sa zviždačima koji su razotkrili prijevare teške desetke milijuna; suđenja ministrima, gradonačelnicima i čak i bivšem premijeru se pretvaraju u farse.

[Milenko.Krčum]

Nisam baš siguran da bi to kod nas išlo.Kod nas su najveće muljaže u sprezi političara i pretvorbenih kvazipoduzetnika. Jednostavno nemate kome prijaviti kad su svi 'kupljeni'.

Pogledajte što se događa sa zviždačima koji su razotkrili prijevare teške desetke milijuna; suđenja ministrima, gradonačelnicima i čak i bivšem premijeru se pretvaraju u farse.

 

- Ne moramo biti sigurni da bi to kod nas (ili kod vas) išlo. Rješenje bi predstavljalo poboljšanje konstrukcije - dizajna postojećeg sustava, jer bi povećalo vjerojatnost angažmana informiranih subjekata u suzbijanju prevara. Ako zakaže kantonalni tužitelj, jer na njega utječe glavni tužitelj, na kojeg je netko drugi utjecao (na bilo koji nedopušten način, najčešće kroz kazneno djelo protuzakonitog posredovanja), onda pritužba glavnom tužitelju vjerojatno neće postići željeni učinak. No, ovdje se radi o matematičkom očekivanju koristi (vjerojatnost ostvarenja koristi pomnožena s iznosom koristi) i matematičkom riziku (vjerojatnost sankcije ili kakvog drugog neželjenog ishoda pomnožena s vrijednošću sankcije).

- U SAD-u se značajan broj odvjetničkih ureda specijalizirao za "qui tam cases". Zainteresirani klijenti, koji dobijaju postotaj od spašenih proračunskih sredstava, zainteresirani odvjetnici... To funkcionira.

- Novac je dobar motivator - poticajno sredstva i ovdje i tamo. Amerikanci jednostavno nagrađuju "ispravljanje krive Drine". Kod nas od ispravljanja krive Drine (ovdje, bliže Drini,to je metafora za ispravljanje nepravdi i nepoštenja) možemo očekivati samo iskrivljena leđa.

[felixx]

- Ne moramo biti sigurni da bi to kod nas (ili kod vas) išlo. Rješenje bi predstavljalo poboljšanje konstrukcije - dizajna postojećeg sustava, jer bi povećalo vjerojatnost angažmana informiranih subjekata u suzbijanju prevara. Ako zakaže kantonalni tužitelj, jer na njega utječe glavni tužitelj, na kojeg je netko drugi utjecao (na bilo koji nedopušten način, najčešće kroz kazneno djelo protuzakonitog posredovanja)...

 

Da bi taj sustav funkcionirao, morate imati pravosudni sustav koji je u osnovi ispravan. Kod nas (pod tim mislim općenito na mentalitet regije) jednostavno nije tako.

Ovakvo rješenje bi jednako moglo poslužiti ucjenama i progonu.

Primjerice, ako ja imam neki veliki biznis i hoću uništiti konkurenta, angažiram nekoliko ekipa koje će pokretati istrage prijevara - a kako smo male države sa velikim utjecajem državnog i javnog sektora praktično svaki natječaj ili posao s državom može biti predmet takve tužbe.

 

Nemojte me krivo shvatiti - razumijem dobre namjere. Ali realnost...

 

Ne morate ići dalje od primjera ovog Ovršnog zakona.

Prije su se veliki dužnici smijali vjerovnicima, a smiju se i sada.

Nahebali su mali ljudi kojima se minorni i dvojbeni računi i dugovi na temelju tzv. 'vjerodostojne isprave' ( najčešće sumnjivog 'obračuna dugova') naplaćuju zajedno sa ogromnim troškovima ovrhe. I to desetljeće nakon nastanka dvojbenog duga, a prvo saznanje duga često bude blokirani račun.

 

 

- U SAD-u se značajan broj odvjetničkih ureda specijalizirao za "qui tam cases". Zainteresirani klijenti, koji dobijaju postotaj od spašenih proračunskih sredstava, zainteresirani odvjetnici... To funkcionira.

 

Čak i tamo se mnogi slučajevi pretvaraju u nategnute konstrukcije , a krajnja namjera je nekakva nagodba - u stvari to su to nekad postupci legalne iznude.

 

Kada neku aktivnost potičete nagrađivanjem, u nju neminovno ulaze i ljudi sa lošim namjerama.

 

Kod nas od ispravljanja krive Drine (ovdje, bliže Drini,to je metafora za ispravljanje nepravdi i nepoštenja) možemo očekivati samo iskrivljena leđa.

 

I ovdje svi upotrebljavaju tu izreku, a i rezultat u pogledu iskrivljenih leđa je sličan.

[Milenko.Krčum]

Da bi taj sustav funkcionirao, morate imati pravosudni sustav koji je u osnovi ispravan. Kod nas (pod tim mislim općenito na mentalitet regije) jednostavno nije tako.

Ovakvo rješenje bi jednako moglo poslužiti ucjenama i progonu.

Primjerice, ako ja imam neki veliki biznis i hoću uništiti konkurenta, angažiram nekoliko ekipa koje će pokretati istrage prijevara - a kako smo male države sa velikim utjecajem državnog i javnog sektora praktično svaki natječaj ili posao s državom može biti predmet takve tužbe.

 

Nemojte me krivo shvatiti - razumijem dobre namjere. Ali realnost...

 

Ne morate ići dalje od primjera ovog Ovršnog zakona.

Prije su se veliki dužnici smijali vjerovnicima, a smiju se i sada.

Nahebali su mali ljudi kojima se minorni i dvojbeni računi i dugovi na temelju tzv. 'vjerodostojne isprave' ( najčešće sumnjivog 'obračuna dugova') naplaćuju zajedno sa ogromnim troškovima ovrhe. I to desetljeće nakon nastanka dvojbenog duga, a prvo saznanje duga često bude blokirani račun.

 

 

 

 

Čak i tamo se mnogi slučajevi pretvaraju u nategnute konstrukcije , a krajnja namjera je nekakva nagodba - u stvari to su to nekad postupci legalne iznude.

 

Kada neku aktivnost potičete nagrađivanjem, u nju neminovno ulaze i ljudi sa lošim namjerama.

 

 

 

I ovdje svi upotrebljavaju tu izreku, a i rezultat u pogledu iskrivljenih leđa je sličan.

Vidite, ja sam, prije nego što sam se upustio u stjecanje formalnog pravničkog obrazovanja, izučavao oblasti koje mi ne dopuštaju brzo i jednostavno donošenje ocjena. Najprije sam se pomirio s činjenicom da nam uvijek nedostaje informacija za pouzdan zaključak. Kad bih se i složio s ocjenom da je pravosudni sustav u RH ili u BiH neizlječivo bolestan, da su sve državne institucije zapravo zarobljene institucije (a zaista nemam dovoljnu informaciju, nego samo toliko informacije da budem zabrinut), da li bi to značilo da trebamo ostaviti svaku nadu i pustiti da vlasnici države rade s nama što im padne na pamet? Zar ih svojim defetizmom ne pozivamo da gaze naša prava?

 

Pravosudni sustav je sustav kojeg čine ljudi i pravila koje donose ljudi i posebno - tumače ljudi. Ljudi imaju svoje interese i svoje motive. Recimo da sustav ne funkcionira ili još bolje malfunkcionira. Ovo drugo može imati dva značenja - da funkcionira slabo i da funkcionira na zao način (to bi bilo kad bi zlikovci instrumente vlasti koristili za progon poštenih ljudi - nije nezamisliv scenarij).

 

Ja ne mislim da pojedinac (ili udruge civilnog društva) mogu izići na kraj s malfunkcinioranjem društva. Ali tu i tamo se dogodi da poštenje pobijedi. A kad i ne pobijedi, važi ona ut descint vires, tamen est laudanda. Da bi se češče događalo da pravda pobijedi, potrebni su znanje i volja (samo da ne ispadne da kradem od Hegela, a ne da se prikažem kao poznavatelj filozofije, jer nisam, napominjem da je to njegova dosjetka).

 

Ljudi svašta postižu kad su motivirani. Novac je izvrstan motivator za učenje i za akciju. Kad samo pomislim da su tisuće državnih službenika - vrlo poslušnih i mudrošutećih, u Federaciji BiH podigle tužbe protiv svog poslodavca (Federacije) samo zato što im je poslodavac taknuo u naknadu za "topli obrok". Te su parnice bile cirkus - poslodavac se nije ni trudio uspjeti u parnici, bio je zastupan od strane osoba zainteresiranih za gubitak parnica. Sad Federacija duguje milijune KM, a odvjetnici dobili dobre novce za kojekakve argumente, uključujući i promašene.

 

Uglavnom, narodski: "Para vrti - gdje burgija neće". Ili u prijevodu na čistohrvatski: "Novac vrti, gdje svrdlo neće". Zato američki qui tam (koji je zapravo nastao prije nekoliko stoljeća u VB, ali je štitio kraljevsku imovinu - divljač po kraljevskim šumama) jeste pametna kvazi-inovacija. I inače, iako nisam neki simpatizer američke vanjske politike (jer imam dovoljno informacije da budem zabrinut), smatram američki pravni sustav vrlo inovativnim i inteligentno osmišljenim. Paradoksano - inovativniji je jedan sustav zasnovan inerciji precedenta, nego naši sustavi.

A što se tiče mogućnosti da nešto bude zloupotrebljeno, takva mogućnost uvijek postoji. Ali tu vrijedi nešto u smislu: abusum non tollit usum. Da ne budem puno vulgaran (nego samo malo) - svašta se može zloupotrijebiti, pa i genitalije. Ipak ih se zbog toga ne odričemo niti ih otkidamo