pomoć..

[sanja19]

pisala sam već,pod nazivom pubertet a sada bi mogla pisat pubertet-bezobrazluk..ukratko,djete koje ima 14 god i koje je dodjeljeno meni ne želi više biti kod mene niti pokazuje bilo kakvu želju da ima neki kontakt sa mnom.naš odnos od mog zadnjeg pisanja se popravio,i onda se dogodi produženi boravak kod tate i nakon toga sin više ne želi kod mene.na pitanje zašto šuti,a od tate ima punu podršku,koji još uz to ispred djeteta kaže da sam luda,neuračunjiva,histerična žena...djete je od prošlog četvrtka kod tate,ne javlja mi se na telefon,u nedjelju sam zvala tatu da ga upozorim da dovede kod mene dijete.odgovorio mi je da on neće pa ga neće ni prisiljavati..sin je tu večer došao po knjige koje je bez riječi uzeo i otišao.u ponedjeljak sam bila na centru i razgovarala sa pravnicom da pitam koja su moja prava.mišljenja sam da dijete nije stvar,i da ako želi sada živiti kod tate ok,ali mora imati kontakt i sa mnom jer apsolutnio ničim ga nisam povrijedila ili ga zlostavljala,premda tata ima mišljenje da je zlostavljanje kada dijete pitaš kada misli učiti.pravnica mi je rekla da se okrenem sebi i svom životu!!!da je dijete bezobrazno i da se poigrava,da je svjestan da kod tate može biti na internetu cijelu noć,da ne mora učiti,da mu tata može dati 200kn bona za mob. u 5 dana itd...i da ne zovem,da ne molim da mi se vrati,već da ako mogu budem u toku da li ide u školu,kakve su ocjene,i da vidim sa kim se druži..a onda da dođem u centar ako primjetim da nešto ne valja. moja tuga i bol su ogromni..razočarenje veliko.

u ponedjeljak sam bila i u školi,i djete ima tri egativne ocjene,a kraj škole je blizu.molim vas recite mi na koji način da postupim,kako da ostvarim kontakt sa djetetom,kako da tati netko stavi na znanje da sam tom dijetetu ja mama ...i kako da dijete shvati što čini sa tim svojim ponašanjem...

[Klupe]

Problem koji vi navodite nije toliko pravne prirode koliko je primjer narusenih medjusobnih odnosa svih sudionika u prici koju iznosite. Vase dijete se postavilo na tipican nacin kako se djeca rastavljenih roditelja postavljaju- manipulatorski. Koristi ono sto mu odgovara, a to je popustiljiv odgoj i odgojne metode Vaseg supruga.

Predlozio bih da stupite u kontakt, potrazite pomoc zajedno sa Vasim suprugom. Potrebna Vam je pomoc da prevladate medjusobne inate radi kojih Vase dijete misli da profitira, a zapravo nazaduje. Postoje obiteljski psiholozi, obiteljske terapije, skole za roditelje, savjetovalista.. krenite, i izgradite stav prema Vasem djetetu koji cete zajednicki dosljedno primjenjivati. Ne uspijete li u tome, nitko, a pogotovo CZSS i slicne institucije Vam nece (moci) pomoci.

S pravne strane malo Vam je toga dostupno, mozete traziti uskracivanje susreta djeteta s roditeljom, no za to morate imati kvalitetne dokaze da ti susreti stetno utjecu na dijete.. Taj postupak jos ce Vas vise posvadjati, udaljiti od potrebitog cilja, a to je suradnje na dobrobit djeteta. Vase ce dijete prije postati punoljetno nego to uspijete (ako uspijete) pravno izgurati, a tada je vec ionako prekasno. Pokusajte vidjet sa djelatnicama CZSS da Vas upute u savjetovaliste (imate npr Modus u ZG (ne znam od kuda ste..)), neka pozovu supruga pa pokusajte.. tesko je dati neki pametniji savjet.

[sanja19]

slažem se da treba narušene odnose popraviti ali problem je taj što mom bivšem suprugu ova situacija odgovara da ne kažem imponira.sin želi njega!živimo u maloj sredini gdje nema savjetovališta,pa čak ni dovoljan broj psihologa.ludim ,boli sve ovo...jako...

[Mariofilius]

Hmm..da..Nemojte me krivo shvatiti, ali mislim da je sad' došlo ovo drugo vrijeme..Pretpostavljam da se radi o slučaju kojih ima na tisuće, i vjerojatno se ništa pitali niste, niti ste ludili kada su oni "pametni" prije x,y godina odlučili da djete bude s vama i da ocu pripadne na susrete mjerljive u sekundama..Tada vam sigurno nije palo na pamet da tom istom djetetu i ocu pružite puno više susreta od određenog i time osigurate s oce što normalniji odnos i zajednički stav oko odgoka djeteta..Tada vam mnoga pitanja nisu padala na pamet, likovanje je biloosigurano za Vas, a otac je bio taj, zajedno s djetetom koji je godinama tugovao..Zato kažem, ako se radi o takovom slučaju, sada dolazi ono drugo vrijeme..No, ono za razliku od onoga prvog traje puno dulje, a toga mnoge majke svjesne nisu..I, tu Vam neće pomoći više niti centar koji Vas je vjerojatno podržavao, niti onaj "obiteljski centar", niti sud, niti dragi Bog..Uzalud ćete oblaziti sve te institucije, a ako je otac bio zaista otac i on ih je svojevremeno obilazio, pa ćete iz prve ruke vidjeti kako je njemu bilo svo ovo vrijeme, u kojem se obično majke zlurado smiju misleći kako nikada neće doći ovo drugo vrijeme koje je sada zahvatilo Vas..Znate kako je nedavno napisala jedna djevojka, mislim da joj je nedostakalo nešto malo dana do punoljetnosti, na ovom forumu.!?Popljuvala je sve institucije koje su joj kreirale život i završila s rečenicom: Dragi tata, iako i danas nije dan koji je od njih određen kada "pripadam" tebi, vidimo se svakako, jer sada nam to više nitko zabraniti ne može, nitko, ama baš nitko.!!!Bojim se da se o tako nečemu radi i kod Vas..Naravno, ako se radi o bitno drugačijoj situaciji od opisane, duboko Vam se ispričavam, jer mi je polazišna točka bila velika većin asituacija koja je upravo ovakva kakvu sam i opisao..

[Poduzetnica]

Postovana, zao mi je sto se tako mucite, no probajte prihvatiti ideju da ce vase dijete shvatiti sto vam radi tek kad mu to budu radila (ne daj Boze) jednog dana njegova vlastita djeca! S druge strane, pretpostavljam i da su odnosi s vasim bivsim suprugom bili u redu, ne bi bio bivsi, zar ne?

Stoga, "u se i u svoje kljuse". Smirite emocije, razmisljajte hladne glave i razumno. Mame su mame i kad stvar jako zaskripi, dijete ce samo dotrcati u mamino narucje. Do tada nabavite svu dostupnu literaturu i naoruzajte se znanjima, promatrajte i pazite na svoje dijete iz daljine, kao sto su vam u Centru savjetovali. Postanite psiholog koji ce znati njegovo ponasanje strucno objasniti, prvenstveno samoj sebi.

Tri jedinice su u svakom slucaju dokaz da nesto ne stima, stoga trazite odgovor, tiho ali mudro, gdje je problem. Ukoliko se ocijene poprave dok boravi kod tate, mozda ce nesto biti jasnije. Vi svoje dijete najbolje poznajete, potrudite se da shvati da ste mu prijatelj (a ne "sef") i da vodite racuna o njegovim osjecajima i potrebama, te da stoga postujete iskljucivo njegovu odluku da neko vrijeme boravi s tatom. Pa cete sami vrlo brzo uvidjeti da li je ta odluka stvar nekog protesta ili linije manjeg otpora tj zelje mladih ljudi da im zivot bude sto laksi i udobniji bez veceg napora ni odgovornosti. Svojim zivotom, strpljivoscu i ljubaznoscu, budite mu primjer, mladi trebaju uzore koje ce oponasati. A pubertet je ionako period u kojem je, kako kaze jedna moja prijateljica psihologica, najbolje na 4-5 godina zatvoriti usi, oci i nos i moliti Boga da sve zavrsi bez vecih posljedica. I mislite na to da ce, kad ostarite, uloge biti obrnute i da ce on vjerojatno biti u situaciji na isti nacin skrbiti o Vama i vasem bivsem suprugu, kao sto vi sada skrbite za njega, zar ne?

Zelim vam puno srece i dobrog zdravlja te veselja u drustvu vasih iskrenih prijatelja!

[sanja19]

nemojte pisati,davati odgovore ako niste pročitali sve kako treba jer nečije osjećaje jako vrijeđate.u ovom slučaju moje.navela sam da sam pisala pod nazivom -pubertet- gdje sam objasnila pobliže situaciju a ovaj poziv u pomoć je bio nastavak.pa da vas uz dužno poštovanje ispravim;rastava je protekla vrlo mirno,brzo,sporazumno.dijete od prvog dana ima svakodnevne susrete sa tatom,nikada se nisam držala onog što je sud i centar odredio,jer ako sam ja pogrješila u izboru muškarca moj sin nije,ta osoba je njegov otac.uz to radim noćne smjene i nije mi padalo na pamet da sina nekom ostavljam kada može biti kod tate..a to mi se danas vraća jer dok je sin bio mlađi problemi su bili mali,neke stvari su bile lakše za riješiti.od prvog dana se kod tate ne treba učiti,pospremati,kupati,niti čitati lektira,kod tate se nazove dostava i naruči pizza za ekipu,tata daje novce za mobitel,bez ikakvog limita,kod tate nema nadzora...a danas mom sinu to savršeno odgovara..do prošle godine bilo je problema ali smo ih rješavali.tata nije išao ni na informacije u školu,jer bi ga ja obavijestila niti je išao u centar tražiti bilo kakva prava jer nije govorio da sam luda,histerična i sl.to sam mu i rekla,jer ako nisam bila dobra majka zašto nije nešto poduzeo? on je u međuvremenu stvorio novu obitelj,a ja se pitam da li je moj-naš sin ljubomoran na polusestru,na tatinu ženu,a uz sve to ima mene koja mu govori kako mora učiti,pisati domaći,kako ne može cijeli dan provesti uz računalo itd..i zar nije bolje otići tamo gdje vlada sloboda?povrijedilo me je ono što ste napisali jer znam da nisam pogriješila niti na bilo koji način povrijedila ni moralno ni kazneno pravo svog sina,tim više boli njegovo ignoriranje.

[newbie]

@sanja19,

obzirom da nema potrebe za otvaranjem nove teme, objave će biti prebačene u ovu već postojeću, a vas molim da nastavite ovdje.

[newbie]

sanja19

 

#1 poooommmoooćććć

Novak

Registriran: 23.3.2009

Mjesto:

Broj objava: 6

Online

 

zaista sam očajna,sin već tjedan i pol ne želi kontakt sa mnom ,tata ga i dalje u tome podržava ,na moju sms tati u kojoj sam ga pitala je li sve u redu dao odgovor-pošalji njermu poruku-..ne mogu se pomiriti sa riječima pravnice da se primirim,jer sve ove dane sam preispitivala svoje ponašanje prema sinu i ne vidim razlog za takvo njegovo ponašanje prema meni..uostalom ako je sada njegova želja da živi sa tatom zar mi to nije mogao reći,i ako je tako sada najbolje za njega zar ne bi trebao imati i neki kontakt sa mnom .šta da poduzmem,kako da komuniciram sa centrom,šta da od njih tražim???pitam se šta bi bilo da sam neka problematična mama,neki kriminalac šta bi onda bilo...

 

Objavljeno: 1.5.2009 19:19

[newbie]

ude

 

 

#2 Re: poooommmoooćććć

Veteran

Registriran: 22.2.2009

Mjesto:

Broj objava: 279

Online

 

Poštovana !

 

Preispitajte sve moguće svoje pogreške u komunikaciji sa sinom .Djeca vole oba roditelja i sigurno nije otišao jer

Vas ne voli. Pokušajte razumijeti njegove razloge i poštujte to.Recite mu da bez obzira na sve Vi ćete ga uvijek voljeti i da su Vaša vrata za njega uvijek otvorena i da ga čekate da se vrati.

Možda otac stoji bolje materijalno i sin želi živjeti materijalno bezbrižnije .Nemojte pred sinom kriviti oca ,možda je sin u godinama kada treba razgovor sa ocem i da takove razgovore ne može voditi s majkom ,i jednostavno mu nedostaje očeva blizina i ljubav.Majka ne može zamijeniti oca ma kako se trudila .

Nemojte napadati bivšeg supruga jer je to kontraproduktivno . Kod civiliziranih ljudi bez obzira na razvod u interesu djeteta je potrebna suradnja i međusobno poštovanje.

 

Tražite i supruga za pomoć i to traženje nemojte shvatiti

kao poniženje ,već samo kao korak do ponovnog povjerenja i međusobnog poštivanja .

 

 

Roditelji moraju uvijek biti oboružani strpljenjem .

 

Pozdrav i sretno !

 

Objavljeno: 1.5.2009 20:13

[ude]

Poštovana !

 

Pročitavši sve postove puno mi je jasnije o čemu se radi.

Vašem sinu vrlo je praktično biti tamo gdje nije pod nadzorom i može imati ne samo tri jedinice već i više ,pa i druge pošasti .

 

Preporučujem da se obratite školi za pomoć ,te da škola pozove Gospodina tatu i da ga upozori na obvezu dolaska na informacije i da dijete mora ispraviti negativne ocijene,te da je on odgovoran za budućnost uspjehe i neuspjehe djeteta,i da ga mora poticati na rad i pomoći mu u tom smislu.

 

Vi i dalje idite na informacije kako bi bila u toku .

Napišite sinu pismo u kojemu ćete mu reći da ukoliko izgubi godinu da će mu ona u životu sigurno faliti , da Vaše inzistiranje na radu je ustvari usmjereno radi spašavanja od neuspjeha ,jer samo marljivi mogu uspjeti a nerad ga vodi u društrveni talog.Priupitajte prijateljski oca gdje želi vidjeti svoga sina da li u društvenom talogu

ili kao uspješnog čovjeka koji će jednog dana i sam imati obitelj,i na koga će biti ponosan .

 

Poštovana neke se stvari jednostavno događaju ne samo kod razvedenih roditelja,.Shvatite to kao prolazno stanje .

Sigurno će doći dan kada će i sin i otac shvatiti da nisu pravedni prema Vama .

Možda će i Vaš bivši shvatiti da nije lako od neposlušnog dečka napraviti pravog čovjeka.

 

Budite jaki i ne inzistirajte da se sin vrati , ali bivšega imate pravo stalno kontaktirati i pitati za stanje u školi, za zdravlje , za zubara , za higijenu , nasilje na internetu da li o tome vodi brigu, jer ste do sada sve to činili Vi.

 

Želim Vam puno sreće i strpljenja.

 

Pozdrav !

 

.

[sanja19]

sve ove dane se pitam zar može dijete od 14 godina donjeti samo tako odluku da ne želi živjeti sa majkom i da čak i ne želi sa njom nikakav kontakt?pokušavam smiriti emocije,razmišljati hladne glave,kontaktirala sam bivšeg muža tražila od njega pomoć ali ništa..pitam se što znači ono rješenje od suda gdje se dijete povjerava meni na skrb,gdje je određeno kada da ima susrete sa tatom,zar taj papir nema neku težinu,zar on sada ne znači ništa!!kako da ja izborim susret sa sinom?zar u ovom slučaju nema pravde???

[Persevera]

Ostajem kod mojih savjeta u temi pubertet. Osim toga, s obzirom na zabrinjavajuci razvoj situacije, slazem se sa ude koji savjetuje da od skolskih djelatnika trebate traziti reagiranje glede djetetovih losih ocjena.

 

Cini mi se da u nedostatku komunikacije sa sinom ( koje pogorsava nekomunikacija sa bivim tj. da da ne govorimo o suprotnim zivotnim stavovima izmedju djetetovog oca i vas) da vi trazite pravno rjesenje situacije.

U sadasnjem trenutku ne vidim da je moguce pravno primorati oca (koji to ne zeli) da on utjece na sina da se vrati natrag zivjeti k vama ( a dijete to ne zeli). Vi mozete uzeti odvjetnika, pa pokusati. No VI cete sa svojim djetetom trebati uspostaviti kontakt. Bez njega ce svaki oblik pravne prinude doci do trenutka kada ce djetetov otac, a i dijete, reci da su vasi i djetetovi odnosi poremeceni i da je u tom kontekstu nemoguce zamisliti vas zajednicki zivot.

 

Osim toga, neke objektivne okolnosti koje navodite - vas nocni posao - nisu povoljne za odgoj i nadzor nad djetetom u pubertetu. Cini se da je vase nocno izbivanje bilo plodno tlo za razvoj losih navika kod djeteta.

Apsolutno je neodgovorno osim u SALI zamisljati da je moguce djecu u pubertetu odgajati tako da roditelj zacepi usi, oci i usta (kao je to gore netko savjetovao).

 

Ucite, obrazujte sebe kao roditelja, i osobu, za zivot sa djeteom u pubertetu, pa cete pronaci rjesenja specificna za vasu situaciju.

 

Znanstveno je dokazano da je kod djece u pubertetu poremecena fizioloska ! ( a i psiholoska) ravnoteza. Pojednostavljeno receno: Pod utjecajem hormonalnih i drugih

promjena, izmedju inih manifestacija, dolazi i do slabljenja neuroloskih veza u mozgu izmedju dijelova

zaduzenih za emocionalnu obradu podataka i onih koji to rade na racionalnoj i kognitivnoj razini. To "umrezavanje neurona" potraje nekoliko godina. Kod svakoga je to drugacije, ali evo primjera koji to ilustrira. Djevojcica

od 15 godina u mini suknjici, nasminkana, s velikim dekolteom ne shvaca da je za nju opasno setati se sama mracnim, pustim dijelom grada u 23 sata na vecer. Njoj se to ne moze objasniti jer ona ne dovodi spontano u vezu svoj izgled, ili svoje ponasanje (koje je za nekog drugog provokativno) sa neugodnostima koje moze dozivjeti i mogucnoscu neugodnih "susreta". Ona ne razumije da je njeno ponasanje rizicno.

Zanimljivo je da istu vrstu analize - sponatano radi ista ta djevojcica kad je mladja nekoliko godina, i kad je starija par godina.

No ona ce vas uvjeravati da sve njene prijateljice, i sve druge djevojke u skoli, to rade, te da i ona ima isto to pravo i slobodu i da ste vi "jedan staromodni konj ili magarica". I ako je vi ne pustite, ona ce si sama uzeti to pravo. Mozda ne bas u 14. godini ali u 16. sigurno. E sad vi odite mirno raditi nocnu smjenu kao razvedeni roditelj koji zivi sam s djetetom i kojem je placa jedini izvor prihoda...

Slika nije potpuna bez onog drugog roditelja koji isto misli da ste vi staromodni, ili naprosto da ste "losi", da je normano da dijete ne moze zivjeti u takvoj stegi, a da ne govorimo o vec opjevanoj psihologici, ili socijalnoj radnici, ili nastavniku, ili o svim tim starletama na svakom koraku koje bas tako zive...

Sanja19, ne zachatavam temu, cini mi se ovaj opis dovoljno brz za ilustriranje teze po kojoj roditelj treba uciti i znati da je prvi na udaru za sve najteze odgojne zadatke.

Zelim vam puno srece, strpljenja i odvaznosti!

[ude]

Poštovana !

 

Nemojte sebe kriviti i mučiti .Ako i otac bude tražio rezultate u školi ,bijeg od kuće mu neće značiti mnogo.Dijete proživljava svoju krizu neuspjeh u školi ,odgovornost ,a vjerojatno i neki stid pred Vama.Treba mu pomoći da sam odluči .Djeca u krizi mogu iznenaditi svojim odlukama i postupcima .Konzultirajte se sa stručnom osobom recimo

u školi sa psihologom ako ga imaju,razgovarajte sa razrednicom .Najgora varijanta je nekim dokumentima siliti dijete da dođe .Ukoliko izostanu rezultati u školi tada imate pravo informirati centar i tražiti da pozovu oca na razgovor i dogovor o ponašanju i postupcima koje treba poduzeti za dobrobit djeteta.

I na kraju želim nadodati da osim o djetetu morate voditi brigu i o sebi ne dozvolite da Vas brige bace u depresiju ,

morate biti jaki jer čovjek ima moralnu obvezu prema sebi i svom biću.

 

Sa poštovanjem !

[sanja19]

više puta sam pročitala sve vaše savjete,čak i ono što sam i sama napisala i tražila neko rješenje.imam osjećaj da sam naučila napamet obiteljski zakon,pronašla sam i stranicu koju vodi ogorčeni tata bijesan na centar i na naše društvo koje radi po principu -mama je mama-.i tu sam tražila sebe,preispitivala svoje postupke prema sinu i uvijek na kraju ostaje gorka istina da on nema potrebu da se čuje ili vidi sa mnom.čitala sam i o pubertetu,promjenama fizičkim i psihičkim,čitala sam i statističke podatke stručnjaka koji se bave razvodom i njegovim posljedicama...i pokušala sam pronaći razumjevanje,opravdanje,pokušala sam potisnut bol i sebe okupirati sa nečim samo da prestanem razmišljati.teško je.a došla sam do zaključka da ne mogu sjediti i čekati da pubertet prođe,ili da tata shvati da je teško odgajati sina,čekati da se nešto dogodi pa da ja tada budem mama.ja jesam mama i želim biti dobra mama,u ovom slučaju bi bila dobra mama kada bi sinu puštala sve ono što on želi;spavanje do 14h,ne pisanje domaćeg,gledanje po desetak filmova na dan,surfanje po internetu do besvjesti i na svim mogućim stranicama,i najnovije puštajući ga vikendom van dok god on želi,i naravno ne pitajući ga gdje je bio,sa kim i sl. ja to ne mogu!obratila sam se školskoj psihologici koja je ovaj put ozbiljno shvatila šta hoću reći,obratila sam se i centru tj njihovoj psihologici koja je tek ovaj put rekla da će zatražti od škole očitovanje,i sama mi je rekla da će razgovarati sa ocem i sa djetetom..i po prvi put nitko nije spomenuo da je problem u ne slaganju bivšeg i mene.iskreno se nadam da ću uspjeti uspostaviti kontakt sa sinom,znam bit će teško,ali ja sam njegova mama i dat ću sve od sebe da to i ostanem a ne da se pretvorim u bolesno,posesivnu mamu .i spremna sam učiti,spremna sam raditi na samoj sebi .hvala vam svima !!!

[newbie]

Prvo, dijete od 14g ne može biti vani dok želi već do 23h a dalje u pratnji roditelja ili odrasle osobe u koju oni imaju povjerenja (dakle, odgovornost je- roditelja).

 

Drugo, školski psiholog bi, za početak, mogao biti od prve pomoći i vama i ocu i sinu, no predvidite i da ćete vi biti ta koja će ga možda trebati podsjećati obzirom da obično imaju posla sa svom djecom škole i ostalim poslovima među kojima su sada, a bit će i dalje, dodatno opterećeni upisima djece u prvi razred, pa i to imajte na umu...