Još jedno pitanje u vezi viđanja

[Valana]

Nadovezujem se na niz pitanja o viđanju djeteta, konkretno treba bi preporuka za 14 mjesečno dijete, koliko često i na koliko dugo. Da li je uobičajeno viđanje u kući gdje dijete živi ili van kuće (u toj dobi)?

[Klupe]

To nije instant pitanje pa nema ni takvog odgovora. Jedinstveni odgovor je da dijete ima sto vise kvalitetno provedenog vremena s oba roditelja..

Sto se tice odredjivanja susreta, a to predlaze czss i obe strane u razvodu, sud odredjuje optimum za dijete prema predlozenim zahtjevima i okolnostima i cinjenicama do kojih je dosao tijekom brakorazvoda. Za odluku je relevantna cinjenica dosadasnjeg odnosa s roditeljem s kojim dijete ne zivi, dakle, da li su do trena razvoda zivjeli u zajednickom domu, njihov odnos (povezanost), pa sve do nekih ogranicavajucih okolnosti poput nasilja u obitelji od strane roditelja kojem bi se trebali odrediti susreti i druzenja itd.

Ako je sve normalno, susreti ce vjerovatno biti odredjeni po spranci koja se krece oko 2-3 puta tjedno popodne, svaki drugi vikend, pola praznika... Obzirom na dob djeteta, opet, ako je odnos roditelja s kojim dijete ne zivi i samog djeteta dobar i treba se odrzati kontinuitet odnosa, ovo je neka logicna preporuka koju ce sud vjerovatno dati. Nista Vam ne prijeci da se sa drugom stranom razgovarate i dogovarate te da susrete regulirate u toku, a sve u interesu djeteta, sto je cesce moguce.. Odluka suda moze predstavljati tek "osiguranje", ako se jednom u buducnosti nedajboze necete moci sporazumno dogovoriti, a sve da se zastiti djetetovo pravo na kontakt i provedeno vrijeme s ocem ili majkom s kojom ne zivi..

 

EDIT:

Dob od 14 mjeseci nije niposto ogranicavajuca da se susreti nebi mogli odvijati vani tako da ne razumijem cemu pitanje. Vi dijete sigurno izvodite van, pa ako to radite vi, zasto nebi mogla i druga strana..

[Valana]

Hvala na odgovoru! Nisam baš detaljno opisala situaciju pa svakako nije jasno od kuda pitanje vani ili u kući, i zato ...Da normalno da dijete izvodim van, ali otac inzistira da dijete viđa van kuće i to vikendom po 6 sati, a dijete ima kronični bronhitis i konstantno je pod lijekovima! Dodatno, otac je do sada dijete vidio 15-tak puta (nitko mu nije branio, splet događaja), pa (za sada) u kompletu s djetetom (dok se dijete ne nauči i ne privikne) idem i ja. Tako da inzistiranje na viđanju djeteta van kuće nije samo u interesu djeteta već i u interesu otežavanja meni jer bi si ja možda mogla nešto kod kuće i napraviti, umjesto valjda dase ponovno s njim "povežem".

[Klupe]

Obzirom na okolnosti savjetujem vam da potrazite pomoc strucnih osoba. Probajte izbjeci CZSS gdje se stvari rjesavaju po spranci, stihijski i sl. Tu mislim na strucnu medicinsko psiholosku pomoc koja ce Vam najbolje ukazati sto je za dijete dobro zavisno na zdravstveno stanje, ali i koji oblik druzenja je najbolji i koji pristup da odaberete u susretima. To sto je dijete pod lijekovima i boluje od navedene bolesti ne znaci da mora biti u karantetni. Eto, i sami ste rekli da ga izvodite, pa isto omogucite i ocu, s time da ga upozorite da ti susreti ne mogu trajati 6 sati na otvorenom vec da se kombinira vanjski i nutarnji prostor.. Naravno, iskoristite lijepo vrijeme i vise temeprature, jer svjez zrak tesko da moze skoditi u toj bolesti

Dijete u dobi od 14 mjeseci je otvoreno, spremno prihvatiti novu osobu bez predrasuda, strahova itd. Iskorisite tu pogodnost. Da se radi o mojem djetetu, pokusao bih susrete kombinirati na otvorenom, kod kuce, svugdje gdje je djetetu i vama roditeljima ugodno i gdje mozete uspostaviti kvalitetan kontakt s djetetom. Sve dok dijete nije u akutnoj situaciji ili postoji opasnost da do toga dodje, suradjujte i pomognite djetetu da sada uspostavi sto kvatitetniji odnos sa ocem. Biti ce vam lakse u buducnosti

[Valana]

E kad bi to bilo tako lagano provesti kao napisati odnosno pročitati. I do sada sam se trudila i poticala njihovo druženje, a onda dođemo do nekog zida, do nekog njegovog novog zahtjeva i neke nove ideje i njegovog (svojevoljnog) prestanka viđanja djeteta. Tijekom viđanja i do sada je s djetetom išao van i družio se s njim na samo (na kraće vremensko razdoblje i to na njegovo inzistiranje, jer se nije usudio). Uvijek smo se dogovarali da će dijete kad se na njega navikne provoditi i duže vrijeme s njim odnosno kod njega. U pravu ste, dijete je otvoreno za surete i prihvaćanje novih ljudi, ali to kad su ti ljudi neka konstanta, a ne onda kad se ponašaju kao uvredljive "šiparice". No dobro, ja ću svako poslušati Vaš savjet, raspitati se kod stručne osobe (ne kod CZSS jer nema baš najbolje iskustvo snjima, prešturi su mi i kao na traci) što je najbolje za dijete. U savršenoj situaciji i on bi postupio tako (ili barem otišao sa mnom), ali tu se ništa ne može. Zahvaljujem još jednom na odgovoru!