Jump to content

status branitelj


kardo

Preporučene objave

evo jedan članak iz Slobodne dalmacije o braniteljima:

 

 

EKSKLUZIVNO Branitelj Mesud Dervišić: Zašto sam se htio objesiti ispred Banovine

 

U 14 sati ću se objesiti ispred Banovine – kazao je hrvatski branitelj, 54-godišnji Mesud Dervišić kada je u srijedu došao u redakciju Slobodne Dalmacije. Bio je vidno potresen, oči su mu bile pune suza i nije pokazivao agresivnost ili da je na bilo koji način opasan za ljude oko sebe.

 

Pognuo je glavu, te je tihim glasom polagano govorio o tome zbog čega želi okončati svoj život. Prvo je pokazao rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnost iz 2007. godine, po kojemu mu opskrbnina pripada za stalno. Objašnjava da je riječ o vrsti pomoći za branitelje.

 

- Od 31. prosinca 2010. godine to isto Ministarstvo mi je ukinulo opskrbninu koja je iznosila 1097 kuna, a od koje sam živio posljednjih godina i plaćao podstanarski stan u blizini Biskupove palače u Splitu. Drugih primanja nemam. Kako bolujem od PTSP-a, baš nitko me ne želi zaposliti.

 

- Živim nikako, nemam nikakva prava i, kako su mi pokazali, ništa ne vrijedim. Čekam ratni put koji sam zatražio prošle godine, a za koji su mi rekli da treba godinu dana da mi ga izdaju. Sada bih ponovno postao beskućnik, kao što sam to bio neko vrijeme, a kada mi je mnogo pomogla udruga “MoSt”.

 

- Rješenje o opskrbnini sam dobio kada je Jadranka Kosor bila ministrica branitelja. Ako će one u Zagrebu spasiti mojih 1100 kuna, ja im ih darujem. Da bih obnovio pravo na opskrbninu, moram otići u rodnu Makarsku izvaditi dokumente i naći svjedoke koji će potvrditi da živim na navedenoj adresi, a ja sam u takvoj situaciji da u džepu nemam novaca niti doći do Makarske – rekao je Dervišić.

 

Prije Domovinskog rata bio je pomorac i živio je, kaže, solidno. Tada je imao obitelj i djecu, no o njima sada nije želio govoriti. No, za vrijeme rata obitelj mu se raspala. “S ratom sam izgubio sve”, kazao nam je.

 

- Od 1992. do 1995. godine sam bio u 156. brigadi na južnom bojištu. Nikad nisam bio ranjen, a sada se čini da je to bilo na moju nesreću. Bilo bi mi bolje da su me u ratu ubili nego da živim ovakav život – tvrdi branitelj.

 

Ubrzo je u redakciju Slobodne Dalmacije došla policija, a nekoliko minuta poslije i liječnik Hitne pomoći, koje su pozvali nazočni novinari, dok je Dervišić kazivao svoju priču. Nakon njihova ulasku u redakciju, Dervišić mi je kazao kako nije pošteno što smo ih pozvali jer da nikome nije učinio ništa loše.

 

- Nismo tu radi represije i nismo na suprotnim stranama. Tu smo da ti pomognemo koliko možemo - kazao je policajac.

 

- Ne vidim što bi za mene bilo rješenje i kako biste mi vi mogli pomoći. Što se prije ubijem, to ću onima u Zagrebu prije olakšati – odgovorio mu je Dervišić.

 

- Moji šefovi u policiji će kontaktirati Ministarstvo obrane i pokušati naći neko rješenje – nastavio je, među ostalim, policajac. Ubrzo je uvjerio Dervišića da dopusti da ga liječnici pregledaju, te ga je mirno otpratio do vozila Hitne pomoći u kojima se s njim odvezao do bolnice.

 

 

evo podatak koji sam skinija iz Registra:

 

##########################

 

Poštovani Vukovar, legija naravno možete i ostali komentirat

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

kardo je napisao:

evo jedan članak iz Slobodne dalmacije o braniteljima:

 

 

EKSKLUZIVNO Branitelj Mesud Dervišić: Zašto sam se htio objesiti ispred Banovine

 

U 14 sati ću se objesiti ispred Banovine – kazao je hrvatski branitelj, 54-godišnji Mesud Dervišić kada je u srijedu došao u redakciju Slobodne Dalmacije. Bio je vidno potresen, oči su mu bile pune suza i nije pokazivao agresivnost ili da je na bilo koji način opasan za ljude oko sebe.

 

Pognuo je glavu, te je tihim glasom polagano govorio o tome zbog čega želi okončati svoj život. Prvo je pokazao rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnost iz 2007. godine, po kojemu mu opskrbnina pripada za stalno. Objašnjava da je riječ o vrsti pomoći za branitelje.

 

- Od 31. prosinca 2010. godine to isto Ministarstvo mi je ukinulo opskrbninu koja je iznosila 1097 kuna, a od koje sam živio posljednjih godina i plaćao podstanarski stan u blizini Biskupove palače u Splitu. Drugih primanja nemam. Kako bolujem od PTSP-a, baš nitko me ne želi zaposliti.

 

- Živim nikako, nemam nikakva prava i, kako su mi pokazali, ništa ne vrijedim. Čekam ratni put koji sam zatražio prošle godine, a za koji su mi rekli da treba godinu dana da mi ga izdaju. Sada bih ponovno postao beskućnik, kao što sam to bio neko vrijeme, a kada mi je mnogo pomogla udruga “MoSt”.

 

- Rješenje o opskrbnini sam dobio kada je Jadranka Kosor bila ministrica branitelja. Ako će one u Zagrebu spasiti mojih 1100 kuna, ja im ih darujem. Da bih obnovio pravo na opskrbninu, moram otići u rodnu Makarsku izvaditi dokumente i naći svjedoke koji će potvrditi da živim na navedenoj adresi, a ja sam u takvoj situaciji da u džepu nemam novaca niti doći do Makarske – rekao je Dervišić.

 

Prije Domovinskog rata bio je pomorac i živio je, kaže, solidno. Tada je imao obitelj i djecu, no o njima sada nije želio govoriti. No, za vrijeme rata obitelj mu se raspala. “S ratom sam izgubio sve”, kazao nam je.

 

- Od 1992. do 1995. godine sam bio u 156. brigadi na južnom bojištu. Nikad nisam bio ranjen, a sada se čini da je to bilo na moju nesreću. Bilo bi mi bolje da su me u ratu ubili nego da živim ovakav život – tvrdi branitelj.

 

Ubrzo je u redakciju Slobodne Dalmacije došla policija, a nekoliko minuta poslije i liječnik Hitne pomoći, koje su pozvali nazočni novinari, dok je Dervišić kazivao svoju priču. Nakon njihova ulasku u redakciju, Dervišić mi je kazao kako nije pošteno što smo ih pozvali jer da nikome nije učinio ništa loše.

 

- Nismo tu radi represije i nismo na suprotnim stranama. Tu smo da ti pomognemo koliko možemo - kazao je policajac.

 

- Ne vidim što bi za mene bilo rješenje i kako biste mi vi mogli pomoći. Što se prije ubijem, to ću onima u Zagrebu prije olakšati – odgovorio mu je Dervišić.

 

- Moji šefovi u policiji će kontaktirati Ministarstvo obrane i pokušati naći neko rješenje – nastavio je, među ostalim, policajac. Ubrzo je uvjerio Dervišića da dopusti da ga liječnici pregledaju, te ga je mirno otpratio do vozila Hitne pomoći u kojima se s njim odvezao do bolnice.

 

 

evo podatak koji sam skinija iz Registra:

 

#########################

 

Poštovani Vukovar, legija naravno možete i ostali komentirat

 

Evo ti jedan link koji dokazuje da gospodin nije bio sudionik niti obrambenih,a niti oslobopdilačkih akcija HV-e na južnom bojištu.Što opet ne znači da sukladno važećem zakonu isti nema pravo na opsrbninu ukoliko su zadovoljeni svi uvjeti iz zakona o pravima HB iz DR.http://asboinu.blog.hr/2009/02/1625903914/operacije-i-bitke-domovinskog-rata.html

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

legija!

malo edukacije nebi bilo na odmet..

 

156. brigada Hrvatske vojske osnovana je 21. prosinca 1991. godine, a njezin je prvi zapovjednik bio Ante Urlić. Najznačajniju ulogu odigrala je na Južnom bojištu. Imala je više uzornih operacija, najpoznatije operacije u kojima je sudjelovala su Operacija Čagalj, Operacija Oslobođena zemlja, Operacija Konavle. Brigada je imala 28 poginulih pripadnika (i nekoliko nestalih), te više od dvije stotine ranjenih što govori koliko je ova postrojba dala u obrani Domovine. Ratni zapovjednici brigade bili su još Marileo Staničić,Tonći Mendeš i Ratko Dragović-Klek.

 

Temelj brigade bile su već formirane postrojbe: 1. bojna dobrovoljačka iz Makarske, 3. bojna Vrgorac i dio 2. bojne iz Makarske. Također sastavni dio ove brigade činile su neke elitne postrojbe kao: Jedinica za posebne namjene-JPN "Kobac", Interventni vod-IV "Lovac" i Saznajno-izvidnička postrojba-SIP "Mufloni". U brigadu je od samog početka bilo uključeno 2.000 boraca iz Makarske i Vrgorca. Tijekom dijelovanja na Južnom bojištu iz Splita, Sinja, Omiša, Kaštela i Solina, sveukupno 5.000 boraca.U Studenom 1994.godine dolazi do velikog preustroja brigade koja tada prelazi u domobransku pukovniju. Sastav 156.domobranske pukovnije HV-a 1995 godine:1.bojna-Makarska, 2.bojna-Vrgorac,3.bojna-Omiš,4.bojna-miješana,većinom Makarska i Vrgorac. Demobilizirana je krajem 1995. godine.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ne znam zašto se oćekuje da ja nešto napišem,gospodin ima pripadnost tj.braniteljski status,u Splitu najvjerovatnije imaju ured državne uprave i u njemu ima odsjek za branitelje,postoji hvidra,postoje udruga veterana,a postoje valjda i njegovi prijatelji suborci koji su mu trebali pomoć,neznam što se oćekuje od mene iz Vukovara,kako da mu ja pomognem,zakazali su lokalni dužnosnici,a ako ćemo pošteno i on sam da bi dobio pomoć mora je zatražiti,iskreno suosjećam se sa suborcem,ali on mora sam sebi pomoći,odlaskom do neke udruge ili ureda za branitelje.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija