Pritužbe na diskriminaciju

[Gringo]

Važna informacija za roditelje!

 

Roditelji, svi vi koji se pritužujete na diskriminaciju u Centrima za socijalnu skrb i na sudovima,

prosljeđujemo vam dio odgovora Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, a u cilju što efikasnijeg postupanja po vašim pritužbama.

 

Radi što lakšeg i bržeg ispitivanja pritužbi, molim vas da poduzmete sljedeće korake:

 

1. Sa pritužbom se obratite direktno Uredu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova

2. U pritužbi ukratko navedite i opišite svoju obiteljsku situaciju kao i neravnopravni tretman u odnosu na drugog roditelja od strane nadležnog Centra

3. Pritužbe MORAJU biti vlastoručno potpisane

 

Ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova će bez obzira na stupanj tajnosti postupka, zatražiti svu relevantnu dokumentaciju od strane nadležne institucije. I poduzeti sve radnje u okviru svojih zakonskih ovlasti.

[zmodri11]

Ravnopravnost spolova je samo u zakonu (odnosno na papiru) U stvarnom životu ne postoji ni pred centrima za soc .rad a ni pred sudovima. Možemo pritužbi poslat stotine i neče ih nitko ni pogledat a kamoli nešto poduzeti u svezi toga. Muškarci su daleko od ravnopravnosti u odnosu na žene.

[Gringo]

"Možemo pritužbi poslat stotine i neče ih nitko ni pogledat"

 

Upravo zbog ovakvog razmišljanja i pasivnosti i je ovakva situacija.

[zmodri11]

"Možemo pritužbi poslat stotine i neče ih nitko ni pogledat"

 

Upravo zbog ovakvog razmišljanja i pasivnosti i je ovakva situacija.

 

Slažem se s vama, najgora je pasivnost. Osobno sam se borio za neke stvari, stotine pismena, tisak, tv. Nakon osam godina borbe sam odustao. Shvatio sam da se ne mogu sam, odnosno nas nekoliko izboriti za neke stvari. U svakom slučaju imate od mene podršku i želim vam uspjeh.

[jaguar82]

Bilo bi lijepo da i oni koji su odustali zbog dugotrajne borbe odluce jos jednom pokazati zube, pa da nas vuse ne bude nekoliko vec nekoliko stotina, pa i tisuca koliko zapravo i je realan broj osoba u Hrvatskoj s problemom diskriminacije u Centrima za soc skrb i na sudovima.

[zmodri11]

Istina je to ali dugotrajni postupci dovedu ljude do zamora, izgube volju za borbom . Pokušavao sam i ja osobno skupiti više pristaša sa sličnim problemima. Nisam uspio, svakom je njegova briga največa. Samo smo se žalili jedan drugom i razumjevali se. Sve je ostalo samo na tome. Potpora je izostala i sv su borci pomalo odustajali i vračali se kolotečini života. Sretno

[Gringo]

Očigledno su ti roditelji iz krivih pobuda krenuli u tu borbu. Dakle, njima je bilo bitno pronaći supatnike, nekoga kome se mogu izjadati, a ne zaštititi prava svog djeteta.

Postoje profesionalci koji takvima pomažu, zovu se psihoterapeuti i nije sramota potražiti njihovu pomoć. Ali je sramota odustati od borbe za prava svog djeteta.

[Strawinsky]

Očigledno su ti roditelji iz krivih pobuda krenuli u tu borbu. Dakle, njima je bilo bitno pronaći supatnike, nekoga kome se mogu izjadati, a ne zaštititi prava svog djeteta.

 

Postoje profesionalci koji takvima pomažu, zovu se psihoterapeuti i nije sramota potražiti njihovu pomoć. Ali je sramota odustati od borbe za prava svog djeteta.

Gringo, pročitao sam neke Vaše postove na raznim temama, ne znam tko ste i što ste, u svakom slučaju, dojmljiva mi je vaša ustrajnost u onome što činite i želite.

 

Što se tiče Centra i svega oko njega, ja sam već prije nego se rodilo moje dijete, igrom slučaja imao određenih privatnih kontakata i saznanja o nekim osobama koje rade u svojstvu psihologinja na takvim i sličnim poslovima te se kod nekih pokazao izrazito visok stupanj bahatosti naspram muškom rodu (u privatnom životu), a kod jedne čak doza diskriminacije feminističkog tipa. Stoga sam se oduvijek pitao kao takve osobe mogu uopće obavljati takve poslove objektivno. Ne mogu. Sudeći po mnogim teškim i nepravednim muškim ispovijestima, sječe se dojam da tamo rade ženske osobe koje svoje privatne bračne i ljubavne neuspjehe/nezadovljstva/probleme donose sa sobom na posao i pomalo se osvjećuju na nedužnima.

 

Danas sam, eto, i ja došao na red, doživljavam neugodnosti svakog dana od djetetova rođenja, a majka se ne libi opetovano i grubo naglasiti kako je ONA ta koja će odlučivati o tome hoću li svoje dijete moći malo pričuvati na pola sata, odvesti baki i djedu ili ne. Nadalje, bahato i agresivno sugerira da se na nju pritužim Centru. Drugim riječima, vrlo je (samo)uvjerena da pritužbama neću postići baš ništa...u suprotnom ne bi prisvajala (manipulirala) moja prava na dijete i djetetova prava na mene.

 

Smatram da bi se zaposlenice/zaposlenici takvih institucija i nadležnih sudova trebali pomnije birati i provjeravati te preispitivati njihove odluke. Trebalo bi se raditi o apriori dobronamjernim i nepristranim ljudima sa visoko razvijenom sviješću o fair playu. Znam, puno tražim...u društvu koje je prožeto muljažama i željom za ostvarivanjem raznih ciljeva na tuđ račun...

[karaula]

molim pomoc i podršku

Imam kćer koja je stara 3 godine i koja živi sa majkom u Osijeku sa kojom se viđam prilikom susreta i druženja prema rješenju suda. Ti su susreti jako poremećeni i iz toga sam razloga zatražio pomoć od CZSS da mi se dodjeli treća neutralna osoba koja će sudjelovati u razmjeni mldb kćeri iz razloga što me majka već nekoliko puta lažno optužila za fizički napad prilikom istih susreta. Svaka presuda je bila oslobađajuća jer je to samo kleveta i pokušaj oduzimanja mldb kćeri meni kao ocu. Prilikom jednog susreta sa kćerkom, kada sam ju preuzeo, majka mi je odbila dati zdravstvenu iskaznicu i potrebnu dokumentaciju od kćeri (rodni list), jer ja kao otac ništa nemam, jer sam joj sve dao i nikada nisam dobio nazad. Na nagovor nadzorne gosp. voditeljice mjere nadzora, koja nam je dodijeljena od strane CZSS , nisam ništa mogao postići kao ni ona sama. Bivša je odbijala to dati već neko vrijeme,a smatram kako je riječ o 350 km udaljenosti od mjesta boravišta i moga doma i sama činjenica da dijete provodi 7 dana kod mene smatram da bih to trebao imati uvijek uz dijete. 10.veljače 2013 god sam preuzeo dijete od nje uz prisutnu i gosp.voditeljica mjere nadzora gdje mi je rečeno da kćer ima probavnih problema i da otežano obavlja veliku nuždu. I nakon toga mi je odbijala dati zdr. Iskaznicu jer kaže da zbog toga ne treba ići doktorici već joj davati jušnu hranu. Smatram kako to nije primjeren način njene odluke a i same gosp.mjere nadzora. Nakon toga uputio sam se kući i prilikom večernjeg polaska na spavanje, prilikom presvlačenja kćeri u pidžamicu, uočio sam nekoliko modrica. Pitao sam ju odakle te modrice gdje mi je ona tužno odgovorila kako je pala, pitao sam ju kako je pala da se 6 puta tako jako udarila na različitim mjestima na razmaku od 3cm. Njen je odgovor bio „tako mi je mama rekla da ćemo ti reći“. Na daljnje pitanje što je stvarno bilo, odgovorila mi je kako ju je mama tukla. Drugo jutro sam se uputio u bolnicu iako sam tamo imao velikih neugodnosti jer me nitko nije htio primiti jer nemam zdravstvenu i pripadajućeg pedijatra da ju pregleda. Uz puno truda sam ipak postigao dogovor da ću naknadno donesti zdravstvenu iskaznicu samo da ju pregledaju. Dobio sam dokumentaciju o vidnim ozljedama i sirupić za probavne smetnje. Uputio sam se u CZSS kako bih im to sve ispričao no međutim tamo su me odbili i rekli da odem na policiju. Na moje inzistiranje da ne želim dijete voditi u policiju već da oni porazgovaraju sa kćerkom i istraže spomenuti događaj. Naravno nisu me primili ni saslušali u cijelosti već su me uputili u policiju jer oni tu ne mogu ništa. Zatim sam kontaktirao odvjetnika koji je telefonskim putem kontaktirao ravnateljicu, koja mi je rekla da se vratim u CZSS , kako sam i učinio. Tamo sam se zatekao u neugodnoj situaciji gdje me je ista socijalna radnica izvikala da što ja nju prijavljujem šefici kako ona ne radi svoj posao te me uputila da izađem van i pričekam, ukoliko će imati vremena da će me primiti, jer radi do 15h a ima puno posla i da neka pričekam do 15h pa će vidjeti,napominjem kako se to sve odvijalo u jutarnjim satima oko 10h. Zatim sam opet kontaktirao odvjetnika i sve mu ispričao, on je revoltiran ponašanjem te gospođe opet kontaktirao ravnateljicu koja je i sama osobno došla do mene i uputili smo se toj istoj socijalnoj radnici. Zatim je zatražila da mi se ta gospođa ispriča i da me izvoli primiti i saslušati. Isprike sam uvažio,ali me saslušala druga socijalna radnica i napravila zapisnik koji je uputila na PP . Drugi dan su me zvali na razgovor iz PP gdje sam se i odazvao i dao cjelokupni iskaz. Nakon toga sam putem odvjetnika predao na sud prijedlog za privremenu mjeru da kćer ostane živjeti kod mene do okončanja postupka. Pošto se bližila subota, a prema pravomoćnoj presudi sam ju trebao vratiti, obavijestio sam CZSS nadlezan kod bivse i kod mene pisanim putem kako to neću napraviti zbog straha ponavljana nasilja iako su upućeni u cjelokupni slučaj i znaju da je trenutno pod istragom i da je predana privremena mjera na sud te da je bivša još pod uvjetnom presudom zbog nasilja u obitelji pred mldb djetetom, te zbog dobrobiti djeteta odbijam vratiti kćer. Da bi došla ta subota gdje je ona putem PP podnijela prijavu protiv mene. Te subote se kćer razboljela i dobila temperaturu, gdje sam se ja odmah uputio u bolnicu , gdje je dijagnosticirano da boluje od bronhitisa te je poslana na terapije inhalacija dva puta dnevno, a za temperaturu je dobila sirup koji mora piti kako bi se temperatura stabilizirala. U nedjelju su me posjetili policijski službenici radi davanja izjave zašto nisam vratio kćer majci, iako sam im rekao a i oni sami znaju zašto, rečeno mi je da je to takav službeni put i da moraju ponovo uzeti moju izjavu. Došao je i ponedjeljak gdje me je oko 12h kontaktirala policijska službenica PP i zamolila da se odazovem kod nje u ured što sam i učinio. Tamo sam zatekao bivšu i njenu majku koje su zatražile od PP da im odmah donesu dijete. Već upoznati sa situacijom policijski službenici su me zamolili da to mirnim putem riješimo na način da ja predam dijete majci, što sam ja odbio. Zatim su od mene zatražili da ih pustim u kuću u prisutnosti dežurne socijalne radnice da vide dijete i u kakvim uvjetima živi, što sam naravno dozvolio i odveo ih do svoje kuće. Dežurna socijalna radnica je napravila zapisnik koji je sasvim u redu i gdje su uvjeti odgovarajući za život mldb. kćeri i naravno napisala je da je kćer bolesna kako sam joj i rekao i uručio liječničku dokumentaciju. Završio je i taj dan. Došla je srijeda gdje je bivša putem odvjetnika tražila ovrhu na presudu koju je i on sam napisao i poslao na sud u. Napominjem kako u toj tužbi nije dostavila policijski zapisnik te liječničku dokumentaciju te je dala lažne izjave u smislu da ne zna gdje je kćer te da se ja na pozive CZSS i PP oglušujem. Što naravno nije točno što i sami ti službenici mogu potvrditi, a i postoji pisani trag za svaki kontakt. U pravomoćnoj presudi piše ukoliko dijete bude bolesno da se susreti i druženja produžuju do idućeg tjedna po odluci suda ili do ozdravljanja djeteta. Kako i sama sutkinja nije imala uvid u svu tu dokumentaciju donesla je ovršno rješenje kojim se kćer mora predati njoj kao majci. S tom odlukom koja je donesena u srijedu čekala je do petka do 13:30 gdje se zatim zajedno sa ovršiteljem i djelatnicom CZSS uputila u kuću mojih roditelja gdje je zatražila da se odmah preda njoj dijete. Dijete se nalazilo u mojoj kući, koja je na drugoj adresi, sa mojom suprugom gdje sam ju ostavio prilikom posjeta liječnici kako bih ja otišao u HZZO da mi daju podatke da je kćer osigurana kako bih dostavio liječnici. Došli su do moje kuće i pozvonili, sadašnja supruga im je otvorila vrata i rekla da pričekaju da mora obavijestiti mene te zatvorila vrata. Dok je došla do boravka po telefon oni su svi ušli u kuću, njih 8, bivša je uzela dijete koje je bilo pod temperaturom od 38,5 i sva pospana te bez jaknice, šlapica, kapice i druge odgovarajuće robice i odmah krenula prema izlazu. Moja supruga u šoku nije znala što poduzeti te je stala na izlazna vrata boravka i rekla da ne mogu nikuda ići dok ne obavijesti mene. Zatim ju je jedna od socijalnih radnica odgurnula sa vrata i svi su se pokupili i izašli iz kuće bez da su rekli tko su i ikakav papir ostavili. U međuvremenu sam i ja bio na putu kući te kada sam došao supruga mi od jecaja nije mogla ništa reći niti tko je bio jer nikoga ne pozna osim bivše koju je i sama prepoznala. Tako uzrujan sam se uputio u CZSS , no međutim tamo nikoga nije bilo. Nakon čekanja od pola sata došla je grupa tih ljudi, ali bez kćeri i bivše. Na moje pitanje gdje je kćer rekli su mi kod majke, jer je tako sud odlučio iako su imali sva saznanja o svemu i na takav način sudjelovali u oduzimanju djeteta. Pitao sam ih zašto su to podržali ako znaju da je kćer u bolesnom stanju i da postoji opasnost od fizičkog i psihičkog zlostavljanja od te osobe. Njihov odgovor je da moraju poštivati sudsku odluku. Ja iskreno ne mogu shvatiti da li je to moguće i sta se treba desiti da bi oni intervenirali. O svemu sam obavijestio policiju i podnio kaznenu prijavu protiv svih njih koji su sudjelovali u tom činu. Došao je i taj ponedjeljak kojeg sam čekao, činilo mi sa kao godina dana, da bih mogao pravnim putem to izgladiti no međutim znate i sami kako to kod nas ide i koliko to traje. Kontaktirao sam i kćerkinu doktoricu da dobijem informaciju kakvog je zdravstvenog stanja, no međutim nije ni bila kod nje niti je terapija nastavljena. Zatim sam pisanim putem zatražio od CZSS da mi se očituju kako je moja kćer no međutim do dana današnjeg nema povratne informacije. Zatim sam nazvao vanjsku suradnicu da mi da bilo kakvu informaciju, njen odgovor je bio kako ima saznanja da je kćer doma sa bivšom i kako ju bivša sam liječi što za mene nije prihvatljivo ni normalno jer kćer boluje od obost.bronhitisa koji nije izliječen ranije te postoji mogućnost, ukoliko se i sada ne izliječi, da oboli od trajne bolesti asthme.

Ja više ne znam kome da se obratim i što da radim stoga Vam se obraćam u nadi da mi možete pomoći i uputiti što i kako dalje da se borim sa svom tom nepravdom i nestručnim radom državnih institucija (CZSS).

[Strawinsky]

Došli su do moje kuće i pozvonili, sadašnja supruga im je otvorila vrata i rekla da pričekaju da mora obavijestiti mene te zatvorila vrata. Dok je došla do boravka po telefon oni su svi ušli u kuću, njih 8, bivša je uzela dijete koje je bilo pod temperaturom od 38,5 i sva pospana te bez jaknice, šlapica, kapice i druge odgovarajuće robice i odmah krenula prema izlazu.

Ta žena je nečovjek! Imam i ja jednu takvu čiji je ego i provođenje vlastite volje u određenom trenutku važniji od djetetovih osjećaja i potreba. U mojem slučaju je to puno suptilnije od ovog što ste opisali, ali načelo (ne)fukcioniranja bolesnog mozga je isti. Smatram da bi Vašu bivšu a) trebalo poslati na psihijatrijsko vještačenje i b) tužiti za zanemarivanje djeteta. Radi se o manipulativnoj nasilnici. P.S. Zanimljivo je kako je obrazac mnogih sličnih priča isti.