Promjena odluke o dodjeli dijeteta - kada pokrenuti postupak?

[ivica11]

Poštovani, pratim ovaj forum već odavno i molio bih malu pomoć.

Naime, sin je 2008 godine u postupku razvoda braka dodijeljen na odgoj i čuvanje majci. Pokušao sam se tada na sudu izboriti za skrbništvo nad sinom, no ta problematika očeva i skrbništva ovdje je već nadaleko poznata pa u detalje neću ulaziti. Pokušao – šikaniran od svih relevantnih institucija – sin dodijeljen majci a meni viđanja 2 puta tjedno i svaki drugi vikend. I tako to traje i danas.

 

Sin sada ima 7 godina (krenuli smo u školu) izrazito je privržen meni a majku jedva podnosi (ovo ćete mi morati vjerovati na riječ da sada ne idem u detalje).

 

Napominjem da su kod mene kao i kod većine očeva i dalje prisutni (mučni) problemi kod komunikacije sa bivšom suprugom, predaje djeteta, i svega ostalog sa čime se većina očeva susreće. A i sin je izrazito nezadovoljan majkom i životom kod nje. Stalna mu je želja "živjeti kod tate."

 

Osobno sam nakon presude 2008 godine i planirao pokrenuti ponovni postupak o dodjeli sina na odgoj i čuvanje (namjerno sada navodim ovo da izbjegnem pitanja, jer znam da je skrbništvo formalno zajedničko i da ne bude nesporazuma - i da tema ne ode u krivom smijeru), a to je odavno i sinova želja.

 

Ovih par godina sam u biti potrošio za dobro se informirati, povezati sa određenim ljudima i učvrstiti ionako odličan odnos sa sinom.

 

 

No međutim što dalje? Kada i kako?

Naime u dilemi sam kada sve to skupa započeti?

Malo sam se konzultirao i nekako ispada da sam u nekakvom vakuumu trenutno. Kao postupak je već prošao dijete je kod majke, a za ponovno pokretanje možda bi bilo pametnije sačekati ovaj novi obiteljski zakon pa onda ići po njemu, a i da sin malo naraste (za cca 2 godine će imati 10 godina pa bi sud mogao u obzir uzeti i njegovo mišljenje).

To mi ima nekakvu logiku, no međutim već čekam previše. A i sinu djetinjstvo praktički tako prolazi u nezadovoljstvu.

(Da se razumijemo, spreman sam na sve što slijedi od socijalne skrbi, suda, vještačenja i nadvještačenja….)

 

 

Zanima me Vaše mišljenje o ovome, na temelju vaših iskustava i prakse.

 

 

Hvala svima!

 

 

Lijepi pozdrav!

[Gringo]

U skladu sa Europskom konvencijom o ostvarivanju dječjih prava centar i sud dužni su na adekvatan način ispitati volju djeteta od 10 godina. Neprimjenjivanje te Konvencije izravno vodi kršenju legitimnih prava djeteta, a znamo da su Konvencije iznad nacionalnih Zakona.

[ivica11]

U skladu sa Europskom konvencijom o ostvarivanju dječjih prava centar i sud dužni su na adekvatan način ispitati volju djeteta od 10 godina. Neprimjenjivanje te Konvencije izravno vodi kršenju legitimnih prava djeteta, a znamo da su Konvencije iznad nacionalnih Zakona.

 

 

Zahvaljujem na odgovoru!

 

Sve mi je to jasno no na žalost, kao što svi znamo, malo toga se kod nas na sudovima i CZSS primjenjuje. Tako da sam i dalje u velikoj nedoumici. Čekati "novi" obiteljski zakon i nadati se da će se barem nešto "promjeniti na bolje" i tih sinovih 10 godina, ili krenuti ranije. Nekako mi se čini da bi mi se lako moglo dogoditi da čekam još te 3 godine, pa da sud opet ne uzme u obzir dijetetovo mišljenje, a novi obiteljski zakon bude samo "facelift" sadašnjeg zakona.

[Strawinsky]

Sin je 2008 godine u postupku razvoda braka dodijeljen na odgoj i čuvanje majci. Pokušao sam se tada na sudu izboriti za skrbništvo nad sinom, no ta problematika očeva i skrbništva ovdje je već nadaleko poznata pa u detalje neću ulaziti. Pokušao – šikaniran od svih relevantnih institucija – sin dodijeljen majci a meni viđanja 2 puta tjedno i svaki drugi vikend. I tako to traje i danas.

 

Sin sada ima 7 godina (krenuli smo u školu) izrazito je privržen meni a majku jedva podnosi (ovo ćete mi morati vjerovati na riječ da sada ne idem u detalje).

 

Napominjem da su kod mene kao i kod većine očeva i dalje prisutni (mučni) problemi kod komunikacije sa bivšom suprugom, predaje djeteta, i svega ostalog sa čime se većina očeva susreće. A i sin je izrazito nezadovoljan majkom i životom kod nje. Stalna mu je želja "živjeti kod tate."

Meni je doslovno muka od beskonačnog niza ovakvih priča s Interneta i uživo na sve strane slušam sve i svašta. A priori diskrminacija očeva i favoriziranje majki. U kakvom mi to društvu živimo?

 

Gospodine Ivica11, vidim da ste obrazovana osoba, kako bi bilo da sve ovo u kraćim crtama opišete pismeno te u nastavku predložite nekoliko zakonskih izmjena koje bi pomogle Vašem sinu da živi onako kako ON želi, a ne kako žele stereotipi i administracija? Adrese institucija i osoba kojima biste se mogli obratiti pismeno, prije svega adresu gospođe Opačić, možete pronaći na temama koje je postavio gospodin Gringo.

 

Ako ste prošli sve što ste prošli i nije vam (bilo) lako, mislim da jedan dopis više, upućen na nekoliko adresa prije nego što se počne službeno raspravljati o Zakonu, neće biti veliki problem. Iznesite svoj problem koji je, kako se čini, ujedno problem izuzetno velikog broja roditelja u RH, samo oni o tome iz raznih razloga šute.

[Gringo]

Strawinsky potpisujem svaku riječ.

Ivice11 kao što sam ti već odgovorio i u privatnoj poruci, pasivnost je nešto najgore što nam se može desiti, već sada moraš učiniti neke predradnje. Da li si spreman?

[ivica11]

Pozdrav svima!

 

Slažem se da je pasivnost najgora... nitko ti neće riješiti problem, ako nećeš sam.

Međutim, pisao sam ja svojevremeno dopise na više adresa. Pisao sam tada Mili Jelavić, čekao da me prime na razgovor... zapisao se za termin... razgovarao.. dostavljao pismenim putem... i iskreno nikakve koristi od toga.

Ne želim sada zvučati pesimistički ali to su moja iskustva.

 

Ali dobro slažem se i sa vašim prijedlogom.... jedan dopis više ili manje nije problem. Promisliti ću malo oko toga i mogao bih zbilja nesto sastaviti i poslati.. ali ponavljam... iskreno mislim da od toga nema nista...

Sorry ali tako me prošlih mučnih 7 godina ući....

[Gringo]

Ivice11 ovakav stav kao tvoj je ono o čemu stalno pričam da ne valja. Kada se otac bori za dijete, lupit će glavom 10 puta u zatvorena vrata, ali 11. će se otvoriti. Volio bi da vidite kako izgleda arhiva oca koji se bori za dijete, koliko je on poslao dopisa, kome se sve obraćao, koliko mu je puta interventna policija bila na vratima, koliko je puta lažno prijavljivan za nasilje, koliko puta je štrajkao glađu. Sve što je radio, radio je u okviru zakona i to ne za sebe, već za dijete, da njegovo dijete nebi sutra prolazilo ovo što on prolazi danas. Danas je njegova curica sa njime. Ali on jako dobro zna da mora i dalje biti inicijativan, savjestan roditelj.

 

I još nešto, upravo zbog ovakvog stava pojedinih očeva, Udruga im je željela pokazati da se upornošću i dosljednošću ipak nešto može postići. Nekolicina očeva obratila se udruzi, udruga je njihove dopise, uz nadležna ministarstva, proslijedila Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Nakon cca 60 dana Pravobraniteljica je ustanovila da su nejednako u odnosu na drugog roditelja tretirani pred nadležnim centrom te ih o tome pismenim putem izvijestila. Danas ti očevi ako su spremni za daljnju borbu imaju u rukavu adut kojeg mogu koristiti.

[Strawinsky]

slažem se i sa vašim prijedlogom.... jedan dopis više ili manje nije problem. Promislit ću malo oko toga i mogao bih zbilja nesto sastaviti i poslati.

Hvala Vam u ime svih onih koji trpe.

[ivica11]

Ivice11 ovakav stav kao tvoj je ono o čemu stalno pričam da ne valja. Kada se otac bori za dijete, lupit će glavom 10 puta u zatvorena vrata, ali 11. će se otvoriti. Volio bi da vidite kako izgleda arhiva oca koji se bori za dijete, koliko je on poslao dopisa, kome se sve obraćao, koliko mu je puta interventna policija bila na vratima, koliko je puta lažno prijavljivan za nasilje, koliko puta je štrajkao glađu. Sve što je radio, radio je u okviru zakona i to ne za sebe, već za dijete, da njegovo dijete nebi sutra prolazilo ovo što on prolazi danas. Danas je njegova curica sa njime. Ali on jako dobro zna da mora i dalje biti inicijativan, savjestan roditelj.

 

I još nešto, upravo zbog ovakvog stava pojedinih očeva, Udruga im je željela pokazati da se upornošću i dosljednošću ipak nešto može postići. Nekolicina očeva obratila se udruzi, udruga je njihove dopise, uz nadležna ministarstva, proslijedila Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Nakon cca 60 dana Pravobraniteljica je ustanovila da su nejednako u odnosu na drugog roditelja tretirani pred nadležnim centrom te ih o tome pismenim putem izvijestila. Danas ti očevi ako su spremni za daljnju borbu imaju u rukavu adut kojeg mogu koristiti.

 

Gringo, mislim da si krivo shvatio moju zadnju poruku. To što sam napisao su moja iskustva sa (većinom) institucija. I to iskustva koja traju evo već 7 godina. I iskreno mišljenje u vezi toga. Međutim, daleko od toga da se ja tako i ponašam.

I policije i privođenja i prijava za nasilje i razgovora i dopisa sa SZSS itd, sam imao i previše. OK, zadnje vrijeme zbog određenih stvari ne idem dopisima prema ministarstvima ili CZSS i sl., međutim nekakvih drugih dopisa, papira, kontakata i svakodnevnog „rada“ za dobrobit sina vjeruj mi ne manjka. Predugo bi trajalo da sada sve opisujem. Svaki slučaj je priča za sebe. Trenutno me razmišljanja i okolnosti vode jednim drugim smjerom. Istina vrlo sličnom tvom, ali ipak malo drugačijim.

Ali opet kažem, to bi smo ipak lakše „u živo“ popričali nego ovako. Dapače, vrlo rado!

Stoga, ako je tvoja prethodna poruka poziv da svratim do tebe (vas) vrlo rado. Rado bih pogledao arhivu oca kojeg spominješ. Nisam iz ZG, ali poslom često svratim, tako da bih ti se rado javio. Trenutno ne znam kada će to točno idući put biti (zimi sam rijetko u ZG), ali kada saznam mogu ti se javiti.

[Strawinsky]

Ivice, utječi svojim dopisima i prijedlozima na zakonodavce da izmijene Zakon u smislu da isprave nepravde i da uspostave ravnotežu u korist djece.

[Gringo]

Na facebook stranici Udruge upravo je počela akcija

HRVATSKA DJECA NOSITELJI SU HRVATSKE BUDUĆNOSTI, ZATO POŠTUJTE NJIHOVA PRAVA DANAS!

 

Prikupimo minimalno 100 potpisa koji će biti predani, uz medijsku potporu, šefu Delegacije EU u RH gosp. Paulu Vandorenu! Svi oni nezadovoljni stanjem prava djece i općenito ljudskih prava u RH su pozvani da se pridruže.

[ivica11]

Na facebook stranici Udruge upravo je počela akcija

HRVATSKA DJECA NOSITELJI SU HRVATSKE BUDUĆNOSTI, ZATO POŠTUJTE NJIHOVA PRAVA DANAS!

 

Prikupimo minimalno 100 potpisa koji će biti predani, uz medijsku potporu, šefu Delegacije EU u RH gosp. Paulu Vandorenu! Svi oni nezadovoljni stanjem prava djece i općenito ljudskih prava u RH su pozvani da se pridruže.

 

Evo baš gledam facebook stranicu udruge. Ok šaljem tu jednu rečenicu na adresu udruge, ali daj Gringo malo pojasni. Hoćete doslovno dopis samo sa time i vlastoručni potpis na dnu, ili sa "zaglavljem" sa adresom, kontakt telefonom i dr... čisto da ne bude nesporazuma. Kako vam najbolje odgovara?

[Gringo]

Stavite ime i prezime sa adresom, tu rečenicu sa obveznim potpisom, i to je dovoljno. Proizvoljno je za telefon.