Matrix

nevidim razloga da miješate dvije različite služnosti,uglavite plodouživanje u kojem je između ostalog samo po sebi sadržano i uživanje nekretnine na kojoj se osniva služnost.
 

kada od trenutka smrti ostavitelja do ostavinskog postupka prema objektima ostavine poduzme pravne radnje vlasničkog raspolaganja ili raspolaganja pravom koje je naslijedio (npr. otuđio ili založio neke stvari iz ostavine), tako da to pokazuje njegovu namjeru da se prema tim objektima ponaša kao da su njegovi i time pokazao da se prima naslijeđa i odriče mogućnosti odbijanja.

Postoji jedna mogućnost,a to je tužba protiv upisanih suvlasnika,sa zahtjevom tužitelja da je preko svog pravnog prednika dugogodišnjim posjedom stekao pravo vlasništva održajem.Naravno,ovo može proći isključivo da tuženici priznaju činjenične navode tužitelja očitujući se pri tome da su oni upisani u zemljišnim knjigama formalno kao suvlasnici,a da je istinski vlasnik tužitelj preko svog pravnog prednika.
Ukoliko bi sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja,tad zemljišno-knjižni ured mora provesti upis,na što upućuje sljedeće;
 
POSTUPAK U ZEMLJIŠNOKNJIŽNIM STVARIMA - ODLUČIVANJE
Upis prava vlasništva stranca – na temelju pravomoćne sudske odluke (čl.108.st.2. Zakona o zemljišnim knjigama – "Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13)
Sentenca odluke;
Pri odlučivanju o dozvoli upisa uknjižbe prava vlasništva strane osobe temeljem pravomoćne presude, kojom je nadležni sud utvrdio stjecanje toga prava temeljem zakona (dosjelost) te je odredio da će se temeljem te odluke izvršiti i upis toga prava u zemljišnoj knjizi, zemljišnoknjižni sud nije ovlašten ispitivati postojanje posebnih zakonom propisanih pretpostavki za stjecanje vlasništva stranih osoba jer bi se time upustio u nedopušteno preispitivanje pravilnosti i zakonitosti pravomoćne sudske odluke.
Iz obrazloženja;
„Pobijanim rješenjem je odbijen prigovor predlagatelja podnesen protiv rješenja prvostupanjskog suda br. Z-3883/13 od 18. studenoga 2013. godine, kojim rješenjem je odbijena predložena uknjižba prava vlasništva predlagatelja. Navedenu uknjižbu prava vlasništva predlagatelj predlaže na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u V. broj P393/12-15 od 18. srpnja 2013. godine, kojom je utvrđeno pravo vlasništva predlagatelja na navedenom suvlasničkom dijelu predmetnih nekretnina, te je tuženicama naloženo izdavanje tabularne isprave radi uknjižbe ovoga prava u zemljišnim knjigama, koju će u protivnom zamijeniti navedena presuda. To rješenje sud u bitnome obrazlaže time da je predlagatelj strani državljanin, a da predmetne nekretnine predstavljaju poljoprivredno zemljište na kojem zemljištu strani državljani ne mogu stjecati pravo vlasništva, kako je to propisano odredbama čl. 358. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP), te čl. 2. st. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("NN" br. 39/13). Osnovana je žalbena tvrdnja da je o pravu vlasništva predlagatelja na predmetnim nekretninama, a slijedom toga i o njegovom ovlaštenju za uknjižbu ovoga prava u zemljišnim knjigama, odlučeno pravomoćnom presudom donesenom u parničnom postupku, da se o valjanosti ovoga stjecanje ne može ponovno odlučivati u ovome zemljišnoknjižnom postupku, već da se je temeljem čl. 108. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 – dalje: ZZK), zemljišnoknjižni sud imao ograničiti na ispitivanje je li upis odredilo za to nadležno tijelo, te je li upis provediv s obzirom na stanje zemljišne knjige. Budući da su se u konkretnom slučaju ostvarile navedene pretpostavke za provedbu zemljišnoknjižnog upisa iz čl. 108. st. 2. ZZK, osnovana je žalbena tvrdnja da je prvostupanjski sud počinio pogrešnu primjenu materijalnog prava kada je odbio predloženu uknjižbu.“
Županijski sud u Bjelovaru, Gž-1565/14-2, od 9. IV. 2015.

Ako uredno popravljaju sve prijavljene "kvarove", a po svemu sudeci jesu, i sve unutar svih zakonskih rokova, čak ste dobili i zamjensko vozilo, ne vidim što možete učiniti više...
A što se tiče isteka garancijem raspitajte se kod toga ili nekoga drugoga ovlaštenog prodavatelja toga vozila za produljenje garancije ako je moguće...
Iako su svi umreženi pa će i sami vidjeti da je isti bio reklamiran...
Ili prodajte vozilo...
Također možete se obratiti glavnome uvozniku, ili uvozniku za europu, koji će vas pak uputiti da se obrati uvozniku u RH, ili se obratite direktno proizvođaču koji će vas uputiti da se obratite distributeru i RH,
ili mobitel u ruke sa svom popratnom dokumentacijom, snititi sve, pozvati novinare, napraviti članak za youtube ili novine ili tv...
i onda unatoč svim zakonima koji bi išli njima na ruku, čuda su moguća, pa čak i da dobijete novo vozilo, ili bolje, ili zamjensko - ovisno o tome koliko kreativni budete u vide-u.
Dok budete li gurali u pravnome smislu s tuzbama, vještacima, izgubit će te vremena, novaca i živaca - što vam se nikako ne isplati...

Čak i niste, ima i gorih slučajeva, vaš je jos pod garancijom i sve se uredno i čak i relativno brzo popravlja...
tako da, stanite razmislite i googlajte da li drugi korisnici takovog vozila imaju problema s time,
ili o opozivima za koje nise obavješteni,
naći eventualno adekvatne sudske vještake pa ih priupitati imaju li savjeta...
dok će vas odvjetnik koštati, s upitnim ishodom - a i upitnim razlogom za tužbu za koju sada još ne vidim povoda...

tužiti pokojnika je nedopušteno iz razloga stranačke nesposobnosti.

Moj savjet: Pripazite što pišete,
iako se praktički svi nalazite iza korisničkih imena,
uzmite u obzir da je ovo javni forum (a i skoro svi ostali)
kojemu svi oni koje optužujete navodeći  imena pravnih osoba i optužujući ih za "prevaru" i kršenje zakona, mogu pristupiti, te sukladno tome poduzeti određene pravne korake pokrećući tužbe protiv pojedinaca koji isto pišu!
A u krajnjem slučaju mogu iz vaših upita/odgovora očitati određenu dozu pravne nesigurnosti, i sukladno tome će te izgubiti element "blefa" i mogućnosti nagodbe ili adekvatnog pozvnavanja prava...
Jer tehničke mogućnosti da se sazna tko je što napisao itekako postoje!

Rješenjem će odbacit podnesak,obzirom da sud i dalje iz istog vidi tužbu,a izvjesno da u tom slučaju vi niste postupili po rješenju kojim se tužba vraća na uređenje.
 
po ovom pitanju nepotrebno,obzirom da bi se vaš status izvanbračne supruge utvrdio u ostavinskom postupku,osnovom čl.174 i čl.8 st.2 Zakona o nasljeđivanju.
Mišljenja sam da bi pravomočno rješenje o nasljeđivanju kojim ste vi između ostalog utvrđeni kao zakonita nasljednica(izvanbračna supruga)trebale priznati sve institucije pred kojima bi vi nadalje tražili svoja zakonska prava.

nekakva prednost bi se mogla eventualno tražiti kroz odredbe čl.75 Zakona o nasljeđivanju
 
Ne

Majka je trebala poraživati nešto u ime bračne stečevine, a trebala je odmah potraživati i alimebtaciju za vas od trenutka kada vas je otac izbacio. Obzirom da otac ima novaca za odvjetnika a vi nemate, nažalost ćete sve više od toga sada naknadno teško postići.
Ako su pohlepni, najbolja kazna će im biti da ostanu bez djela imovine.
I nemojte bježati od mogućeg nasljedstva. Imovina ne donosi sreću sama po sebi, to je istina. Ali ipak pomaže - minimum materijalnog blagostanja je osnovni preduvjet za sretan i ispunjen život.
 
Za vas bi zapravo bilo najbolje da ovo pitanje niste potezali prije smrti oca. Da ste istražili i skupljali dokumente to je u redu.
Ugovor o darovanju ste mogli osporavati nakon smrti oca, a čak i važeči ugovor bi vam bio bolji jer biste mogli potraživati nužni dio.
Ovako sada dajete priliku ocu da samim time što je ugovor o darovanju nevažeći on sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju sa unukom i tako vas potpuno izuzme iz nasljedstva.

Ukoliko majka ishodi presudu kojom se  utvrđuje da je između ostalog i određeni novčani iznos na računu bračna stečevina,to joj daje osnov da novom tužbom zahtijeva isplatu svog dijela,neovisno o činjenici što se u međuvremenu desilo s novcem.

naravno

Ruby vam je dala pametan savjet,a što potvrđuje sudska praksa;(vrijedi temeljito pročitati)
Sentenca odluke;
""Postoje bitno izmijenjene okolnosti zbog kojih je potrebno izmijeniti postojeću odluku o tome s kojim će roditeljem maloljetno dijete živjeti, ako nakon odluke suda o tom pitanju roditelj kojem je povjereno da dijete sa njim živi, podređujući svojim osobnim interesima najbolji interes i dobrobit djeteta, svjesno i sračunato poduzima radnje zbog kojih je proglašen krivim i za počinjenje kaznenog djela, a kojima kontinuirano onemogućava dijete u njegovu pravu na susrete i druženja sa drugim roditeljem.""
Iz obrazloženja;
„Uvidom u spis suda prvog stupnja broj P-93/11 utvrđeno je da su se stranke sporazumjele da se mlljt. M.L., a koji u to vrijeme bio u dobi od šest godina povjeri na čuvanje i odgoj majci, da je sud cijenio da je to u interesu mlljt. M. s obzirom na njegovu dob i uzrast, te da su se stranke sporazumjele i glede održavanja susreta i druženja mlljt. M.L. s ocem I.L. . U slučaju bitno promijenjenih okolnosti u odnosu na one koje su postojale u vrijeme donošenja prethodne odluke, sud će na prijedlog roditelja, djeteta ili centra za socijalnu skrb donijeti novu odluku s kojim će roditeljem dijete živjeti, te o susretima i druženju djeteta s drugim roditeljem, a po potrebi i o drugim sadržajima roditeljske skrbi – a kako je to propisano odredbom čl. 102. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br: 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 – dalje: ObZ). Tijekom postupka provedenim dokazima utvrđeno je: -da je presudom Općinskog suda u V. broj KZM-19/13-11 od 10. rujna 2013. godine, predlagateljica S.L., u tom predmetu u procesnoj ulozi optuženice proglašena je krivom što je u vremenu od 8. listopada 2012. do 26. travnja 2013. godine, kao majka djeteta M.L. želeći onemogućiti ocu djeteta I.L. viđanja s djetetom određenih pravomoćnom presudom, u vrijeme određenih kontakata oca s djetetom bez ikakvog razloga nije se javljala na telefon, zaključavala vrata kuće, govorila da dijete ne želi ići ocu, da je bolesno, umorno, čime je u navedenom periodu u potpunosti uskratila viđanje djeteta s ocem, -da predlagateljica S.L. i dalje onemogućuje susrete i druženja mlljt. djeteta M.L. s ocem, a protustrankom I.L., -da je odlukom Centra za socijalnu skrb V. određena mjera nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi roditelja u odnosu na mlljt. M.L., da ista nije dala željene rezultate radi nesuradnje predlagateljice S.L., -da je mišljenje Centra za socijalnu skrb V. da se mlljt. dijete M.L. povjeri na čuvanje i odgoj ocu I.L., a da se odrede susreti i druženja mllljt. djeteta s majkom, a da se prilikom davanja mišljenja rukovodio nalazom i mišljenjem vještaka te zaključcima stručnog tima prilikom stručne obrade stranaka, kada je utvrđeno da je kod predlagateljice S.L. i dalje vrlo izražena pretjerana i patološka posesivnost i prejaki zaštitnički stavovi u odnosu na dijete uz ciljano i smisleno odvajanje djeteta od oca, da djetetu izravno govori protiv oca na negativan i neprihvatljiv način uz grubo verbalno, agresivno ponašanje i namjerno zloupotrebljava svoj majčinski status uz izrazitu autoritarnost. Odredbom čl. 87. st. 3. ObZ-a propisano je da dijete ima pravo na život sa svojim roditeljima, u skladu sa svojom dobrobiti, a ako živi odvojeno od jednog ili oba roditelja da ima pravo na susrete i druženje s roditeljima i čl. 9. toč. 3. Konvencije o pravima djeteta. Prema odredbi čl. 99. st. 1. ObZ-a roditelji bez obzira žive li zajedno ili odvojeno ravnopravno, zajednički i sporazumno skrbe o djetetu, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno, dok u smislu stavka 2. članka 99. citiranog Zakona samo jedan roditelj skrbi o djetetu ako je drugi umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi, lišen potpuno poslovne sposobnosti, djelomice lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb ili je spriječen. Po ocjeni ovoga suda, s obzirom na sve naprijed navedeno, na činjenicu da predlagateljica S.L. onemogućuje susrete i druženja mlljt. djeteta M.L. s ocem, da mlljt. dijete boravi kod oca i s ocem samo onoliko i u onom vremenu kako to odluči predlagateljica, da je pravo djeteta ako živi odvojeno od oca da ima pravo na susrete i druženja s ocem, to su se bitno promijenile okolnosti u odnosu na one koje su postojale u vrijeme donošenja naprijed citirane presude suda prvog stupnja broj P-93/11-17 od 29. prosinca 2011. godine. Protustranka je sposoban skrbiti o životu i zdravlju mlljt. djeteta M.L., emocionalni odnos između njega i djeteta je topao i brižan, dobro se slažu, pa je pravilno prvostupanjski sud odlučio da mlljt. M.L. živi s ocem.
“ Županijski sud u Bjelovaru, Gž-661/2014-2, od 13. III. 2014. godine

Ukoliko majka ishodi presudu kojom se  utvrđuje da je između ostalog i određeni novčani iznos na računu bračna stečevina,to joj daje osnov da novom tužbom zahtijeva isplatu svog dijela,neovisno o činjenici što se u međuvremenu desilo s novcem.

Neka isto prvo izbrišu pa onda lijepo kupite stan, i moj prijedlog obvezno uz suglasnost oba bračna druga i u slučaju ako je stan 1/1 na jednoga od njih...

Postoji jedna mogućnost,a to je tužba protiv upisanih suvlasnika,sa zahtjevom tužitelja da je preko svog pravnog prednika dugogodišnjim posjedom stekao pravo vlasništva održajem.Naravno,ovo može proći isključivo da tuženici priznaju činjenične navode tužitelja očitujući se pri tome da su oni upisani u zemljišnim knjigama formalno kao suvlasnici,a da je istinski vlasnik tužitelj preko svog pravnog prednika.
Ukoliko bi sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja,tad zemljišno-knjižni ured mora provesti upis,na što upućuje sljedeće;
 
POSTUPAK U ZEMLJIŠNOKNJIŽNIM STVARIMA - ODLUČIVANJE
Upis prava vlasništva stranca – na temelju pravomoćne sudske odluke (čl.108.st.2. Zakona o zemljišnim knjigama – "Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13)
Sentenca odluke;
Pri odlučivanju o dozvoli upisa uknjižbe prava vlasništva strane osobe temeljem pravomoćne presude, kojom je nadležni sud utvrdio stjecanje toga prava temeljem zakona (dosjelost) te je odredio da će se temeljem te odluke izvršiti i upis toga prava u zemljišnoj knjizi, zemljišnoknjižni sud nije ovlašten ispitivati postojanje posebnih zakonom propisanih pretpostavki za stjecanje vlasništva stranih osoba jer bi se time upustio u nedopušteno preispitivanje pravilnosti i zakonitosti pravomoćne sudske odluke.
Iz obrazloženja;
„Pobijanim rješenjem je odbijen prigovor predlagatelja podnesen protiv rješenja prvostupanjskog suda br. Z-3883/13 od 18. studenoga 2013. godine, kojim rješenjem je odbijena predložena uknjižba prava vlasništva predlagatelja. Navedenu uknjižbu prava vlasništva predlagatelj predlaže na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u V. broj P393/12-15 od 18. srpnja 2013. godine, kojom je utvrđeno pravo vlasništva predlagatelja na navedenom suvlasničkom dijelu predmetnih nekretnina, te je tuženicama naloženo izdavanje tabularne isprave radi uknjižbe ovoga prava u zemljišnim knjigama, koju će u protivnom zamijeniti navedena presuda. To rješenje sud u bitnome obrazlaže time da je predlagatelj strani državljanin, a da predmetne nekretnine predstavljaju poljoprivredno zemljište na kojem zemljištu strani državljani ne mogu stjecati pravo vlasništva, kako je to propisano odredbama čl. 358. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP), te čl. 2. st. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("NN" br. 39/13). Osnovana je žalbena tvrdnja da je o pravu vlasništva predlagatelja na predmetnim nekretninama, a slijedom toga i o njegovom ovlaštenju za uknjižbu ovoga prava u zemljišnim knjigama, odlučeno pravomoćnom presudom donesenom u parničnom postupku, da se o valjanosti ovoga stjecanje ne može ponovno odlučivati u ovome zemljišnoknjižnom postupku, već da se je temeljem čl. 108. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 – dalje: ZZK), zemljišnoknjižni sud imao ograničiti na ispitivanje je li upis odredilo za to nadležno tijelo, te je li upis provediv s obzirom na stanje zemljišne knjige. Budući da su se u konkretnom slučaju ostvarile navedene pretpostavke za provedbu zemljišnoknjižnog upisa iz čl. 108. st. 2. ZZK, osnovana je žalbena tvrdnja da je prvostupanjski sud počinio pogrešnu primjenu materijalnog prava kada je odbio predloženu uknjižbu.“
Županijski sud u Bjelovaru, Gž-1565/14-2, od 9. IV. 2015.

Da,no postavlja se pitanje da li je u tom slučaju obustavljena ovrha proizvela učinak prekida zastare,ovo iz razloga što bi u konkretnom slučaju do obustave postupka ovrhe došlo usljed krivnje ovrhovoditelja,slijedom čega bi pitanje prekida zastare trebalo sagledati u svijetlu odredaba čl.242 Zakona o obveznim odnosima.

probaj,no sigurnije i lakše mu je dati punomoć za sklapanje kupoprodaje

pa nije nikakav problem da ti snimaaš koga god hočeš...problem nastaje objavom tog snimka..
 
evo recimo ti ideš stazom i zagrliš neku ženu,....bilo ljubavnicu bilo neku iz neke zezancije i slično....i netko to snimi i objavi i tvoja supruga to vidi...pa onda da postavimo pitanje da li bi trebalo dozvoliti objavljivanje snimaka bez odobrenja snimljenih osoba

U tom slučaju uvidom u dokumentaciju na fini i kod javnog bilježnika, kao i pribavljanjem ovjerenih preslika iste kao dokaz vaše tvrdnje možete na sudu pokrenuti postupak za ukidanje pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi zbog neuredne dostave! 

probaj,no sigurnije i lakše mu je dati punomoć za sklapanje kupoprodaje

sve i kad bi sud uvjerili da su Božo i Mirko jedna te ista osoba,bojim se da bez tog drugog upisanog suposjednika neče ići kupoprodaja.

nek u kupoprodaji nastupe zajedno kao prodavatelji

to vidim,no što je sporno?drugi upisani suposjednik/brat?

problem oko imena Božo/Mirko treba izbjeći tako da se rješenje o nasljeđivanju ni nespominje,obzirom da sam mišljenja kako je za ispravni postupak dovoljan izvod iz katastra(P/L) iz kojeg je nedvojbeno da su prodavatelji upisani kao suposjednici,tako da je nepotrebno ulaziti u osnov njihovog upisa.
p.s.koje je legalno ime ovog Bože/Mirka.