G-man

Kao što sam rekao, možete pokušati o tome porazgovarati sa DO-om i vidjeti što se eventualno može napraviti, sve ovisi o njemu.

Inače bih rekao kako se radi o postupku uvjetnog otpusta pokrenutom po službenoj dužnosti, ali ako tvrdite da je to već bilo i da je odbijeno, onda jedino što mi još pada na pamet je da je prijedlog podnio neki član obitelji zatvorenika (ali tu zatvorenik mora dati pristanak) ili DO (a onda se postavlja pitanje zašto bi on to podnio).

To vam dolazi kao bitan segment kod uvjetne osude - znači iz ovog mog primjera, sud bi vas osudio na 1 godinu zatvora, koja se međutim neće izvršiti (nećete u zatvor) ukoliko u roku od 3 (ili 4) godine ne počinite novo kazneno djelo. Znači, dobivate žuti karton za određeno vremensko razdoblje nakon čega se on briše.

Po meni, ovo se može riješiti aneksom ugovora o radu kojim se precizira da za vrijeme rada radnika u potresom pogođenom području, radnik XY po osnovi otežanih uvjeta rada dobiva povećanje plaće u iznosu XY. Po prestanku takvog rada, plaća se vraća na ranije stanje iz ugovora o radu.

Moguće je, iako je nezahvalno o tome hipotetizirati bez ikakvih konkretnih podataka.

U pravilu, u ovakvim stvarima kako ste ih opisali, ide i prijevara u kompletu. No, bolje za vas ovako. Znači, radi se o kvalificiranom obliku KD krivotvorenja isprave (radi se o krivotvorenju javne isprave budući je diploma javna isprava) iz čl. 278. st. 3. u vezi st. 1. KZ-a, za koje KD je predviđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina. Također KD ovjeravanja neisitinitog sadržaja iz čl . 281. najvjerojatnije st. 1. KZ-a, za koje je također zapriječena kazna zatvora u rasponu 6 mjeseci do 5 godina. Po mom mišljenju, kako se radi o prvim KD-ima koja ste počinili, uz priznanje, kajanje, vjerojatno mlađu životnu dob, loše imovinsko stanje - najvjerojatniji epilog bude uvjetna osuda, procjena bi bila 1 godina uvjetno na najmanje 3, a moguće i 4 godine roka provjeravanja. Ukoliko odlučite priznati KD-a, moja sugestija vam je naglasiti imovinsku stranu priče, dakle da ste bili duže vremena nezaposleni, nikako mogli naći posao i onda pokušali na taj način doći do posla. Znate da ste pogriješili i da to niste smjeli, ali eto u oskudici, čovjek često biva sklon donositi loše odluke. Na taj način, po meni, nema šanse za bezuvjetnom zatvorskom kaznom. Vezano za troškove postupka, kako se neće provoditi nikakva vještačenja (prema vašem opisu slučaja), troškovi budu samo oni paušalni, nekih par stotina kuna, no ukoliko vam to predstavlja problem, možete tražiti sud da vas oslobodi i te obveze, pa će sud odlučiti uvidom u vaše imovinsko stanje. Također, ukoliko se odlučite na priznanje, možete pokušati s DORH-om postići dogovor i tražiti sud donošenje presude na temelju sporazuma, u kojem slučaju će sve biti riješeno na jednoj raspravi pred sudom. Ukoliko želite, možete se i odreći prava na žalbu, pa vam presuda postane pravomoćna danom odricanja (u tom slučaju danom donošenja), i prije vam krene teći rok provjeravanja iz uvjetne osude.

Optužnica je samo za krivotvorenje, ne i za prijevaru?

Vidite odredbe čl. 26. i 27. Zakona.

Jedino ako će se doista ići u postupak, dobit će poziv na kućnu adresu. Ako ne bude ničeg (u koji scenarij vjerujem), neće dobiti ništa. Sumnjičiti mogu koga žele, no bez dokaza odnosno provjere tko se krije iza konkretnog profila, ne mogu joj ništa.

Izolirani incident nikako se ne može percipirati kao nametljivo ponašanje, tu nema straha. Ha čujte, u nekih ljudi doista bude tanka linija između ljubavi i mržnje. Meni također neshvatljivo. Ima i drugih primjera, kad se nešto similarno prijavljivalo, pa nije poduzeto ništa, a onda jednog dana čitate o tome u crnoj kronici.

Mislio sam da se Sabor ne može petljati u konkretne predmete prilikom rasprave o njenom radu.

S tim detaljima vam nisam upoznat, no možda naiđe netko tko je.

Link. Mislim da ne ide preko e-građani, ali slobodno me demantira netko tko ima drugačija saznanja. Inače, ovaj link vrijedi ako tražite samo potvrdu o statusu, ukoliko vam je potreban i točan broj dana borbenog sektora, onda ćete se morati obratiti Ministarstvu obrane.

Sama riječ neće biti dovoljna ni za postupak kamoli osudu. Posebice kada postoji nešto opipljivo što se može provjeriti.

I taj protek vremena mi je isto čudan, obično se reagira relativno brzo.

Pučki pravobranitelj opunomoćenik je Hrvatskog sabora, on ga ujedno i bira te nadzire njegov rad, ali ne u smislu da se može petljati u konkretne predmete već mu je PP dužan podnijeti izvješće o svom radu te izvijestiti o stanju na području ljudskih prava u RH u protekloj godini. Eventualno se može skrenuti pozornost na nepostupanje u pojedinim predmetima. Od ostalih opcija, ako govorimo o diskriminaciji, ostaje mogućnost neke od tužbi sukladno čl. 17. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

U napisanome ne vidim problem po vas.

Na temelju svega što ste napisali, ne vidim način na koji bi ovo išlo do suda osim da ta druga osoba to sama pokrene. Do postupanja DORH-a smatram da neće doći. Ali, čak i u najcrnjem scenariju, nema šanse za kaznom zatvora. Što bi onda neki naši "renomirani" optuženici trebali očekivati? Tako da nema straha po tom pitanju, jedino bih sugerirao prijateljici da se kloni bilo kakve komunikacije bilo gdje u bilo kojem obliku s tom drugom osobom.

Teško sramoćenje više ni ne postoji kao kazneno djelo, a i kad je postojalo, policija se njime nije bavila budući se konkretno KD progoni privatnom tužbom. Nametljivo ponašanje (čl. 140. KZ-a) je KD koje se progoni po prijedlogu ovlaštene osobe, osim kada je počinjeno prema djetetu ili bliskoj osobi. Što je točno posrijedi ovdje (sramoćenje očito nije), ne bih znao, ali o čemu su je točno ispitivali? Koji je razlog poziva? Je li razgovor bio sniman kamerom?

Obzirom da je teško izvući nešto iz ovoga - inspektoratu nadležnom za radne odnose?

Ovdje postoji velika vjerojatnost da poslodavac ovim potezom zapravo želi izigrati obvezu isplate otpremnine. U vašem slučaju, koliko sam ja shvatio iz vašeg opisa, ne radi se o prenošenju ugovora na novog poslodavca (to vam inače regulira čl. 137. Zakona o radu), već o tome da unutar jedne firme prestaje potreba za radom određene grupe radnika, poslodavac ne zna što bi s njima, pa ih šalje u drugu firmu unutar iste grupacije (ali zasebnog pravnog subjekta), i pritom traži sporazumne raskide postojećih ugovora o radu i potpisivanje novih ugovora o radu. Ukoliko oni tvrde da se sva prava (uključujući i otpremninu) prenose, predložite im da se to izrijekom unese u, kako sporazmni raskid, tako i novi ugovor o radu, pa ćete vidjeti reakciju. Sve to rečeno, vi sama najbolje znadete u kakvoj se situaciji nalazite i što možete podnijeti, jer epilog cijele situacije bude otprilike ovakav - ako ne pristanete na sporazumni raskid, slijedi vam otkaz, ali u tom slučaju ostvarit ćete pravo na otpremninu (osim ukoliko bi vam napakostili pa izmislili da je razlog zbog kojeg vam otkazuju vaša krivnja) i ostala prava (primjerice pravo na novčanu naknadu HZZ-a). Ukoliko potpišete, ostajete raditi u drugoj firmi, iako je pitanje kako dugo obzirom na probni rad, pa ako ćete po novom ugovoru raditi dosad posve nove poslove, postoji vjerojatnost da će vam otkazati s obrazloženjem da niste zadovoljila na probnom radu i na taj način, oni su se elegantno riješili svih svojih obveza prema vama. E, sad, kakav je vaš poslodavac, sama najbolje znate, valjda je nešto slično već i radio, pa možete izvući neke zaključke koji bi vam bili od pomoći u donošenju odluke. I još jedna bitna stvar - bilo bi jako dobro, da svi vi radnici koji ste obuhvaćeni ovime stanete zajedno, jer tada imate i veće šanse da dobijete što želite. Ukoliko ćete se rascjepkati, poslodavcu ćete olakšati posao u mogućim manipulacijama.

U ovakvim situacijama, ili se otkazuje ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom ili se daje otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu (pa ako pristanete, dobro, ako ne opet dobro). Postoji i treća opcija - sporazum o prestanku radnog odnosa, no na to moraju pristati obje strane. Ukoliko u ovom "dogovoru" stoji doslovce samo da ćete se do kraja tjedna naći i porazgovarati, onda OK (iako bih ja kao radnik inzistirao da su precizira i što je s radnim obvezama radnika u tom periodu). Ali, za takvo što ne treba pisani "dogovor", stoga je vjerojatnije da poslodavac ide za time da sporazumno raskinete radni odnos, u kojem slučaju gubite pravo na otpremninu (osim ako vam poslodavac prizna to pravo, a rijetki to čine u tom slučaju), ujedno gubite i prava za vrijeme nezaposlenosti, ponajprije pravo na novčanu naknadu. Stoga bih bio vrlo oprezan glede potpisivanja takvog nekog papira, da vam se ne podvali nešto sasvim treće. Poslodavac je donio odluku kakvu je donio, ali ona ima posljedice, i po njega i po radnike.

Osobno, nisu mi poznati propisi susjedne nam zemlje, tako da ne znam. Mogu vam dati sugestiju da provjerite BiH ekvivalent ovog zakona, pa što on kaže po ovom pitanju.

Slažem se. Bilo je inače i brojnih prijedloga ocjene ustavnosti odredaba koje se tiču baš davanja podataka o počinitelju, u smislu samoinkriminacije (dakle, kada je osoba koju se traži podatak ujedno i počinitelj prekršaja vezano uz koji se traži podatak), ali USRH nijedan takav prijedlog nije prihvatio s obrazloženjem, koje meni vuče na onu staru dobru "nitko neće moći napisati takav propis, kojeg si ja neću moći protumačiti kako meni paše". Doslovce su poručili da to nije nikakvo samoterećenje niti dokaz već samo davanje obavijesti, a jasno činjenicu da onda policija na temelju upravo te obavijesti inicira postupak protiv osobe koja je navedena u istoj, to lijepo prešućuju i to kao nije bitno. Obrazloženje je čisti formalizam. Ali, to je tako u prekršajnom pravu - načelu ekonomičnosti i ekspeditivnosti daje se prednost pred svim drugim načelima, ma tko što tvrdio u javnosti.

Nije ni meni jasno obzirom na obrazloženje koje su vam dali.