G-man

Najbolje napišite zahtjev za isplatom naknade za neiskorišteni GO, pozovite se slobodno na odredbe čl. 77. i 78. Zakona o radu te odredbu čl. 56. st. 3. Ustava RH. Koliko sam vas shvatio, vama se ugovor otkazuje zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Kako nemate dovoljno rada u protekle 2 godine, ionako ne ostvarujete pravo na novčanu naknadu, pa tu štete nema, a kako će drugi poslodavci na to gledati - to vam je svijet za sebe. Nekima će sve biti jasno, neki će nažalost to gledati kao svojevrstan minus, jedino što bih vam sugerirao da kada vas na razgovoru upitaju u čemu je bio problem, ne idete blatiti bivšeg poslodavca.

Možda pomogne ovaj link. Inače, ukoliko se ovdje nitko ne javi sa konkretnom informacijom, pošaljite upit Ministarstvu rada.

Naravno da ostvarujete pravo na razmjerni dio GO-a, kako za 2018. godinu u visini najmanje 2/12 punog GO-a, tako i za 2019. u visini najmanje 4/12 punog GO-a. GO jedno je od elementarnih prava radnika, kojih se radnik ne može odreći niti disponirati njime na drugi način, a koliko je to značajno pravo, govori činjenica da ovo propisuje sam Ustav RH (čl. 56. Ustava). Čime ta tzv. državna institucija "brani" svoju tvrdnju da nemate prava na GO? A za otkazivanje, mogu vam samo poručiti da si nemojte to uzimati toliko k srcu, jer državne institucije i službe su svjetovi sami za sebe, to ćete još shvatiti kroz stjecanje iskustva.

Ukoliko idete na raskid ugovora o radu kao varijantu prestanka radnog odnosa, pripazite da u tom sporazumu ne bude odredbe tipa "radnik potpisom ovog ugovora potvrđuje da na dan njegova sklapanja nema nikakvih novčanih ni drugih potraživanja prema poslodavcu". Zastarni rok za novčano potraživanje iz radnog odnosa iznosi 5 godina. Poslodavac ima zakonsku obvezu da dostavi radniku obračunsku listu, čak i kada nije isplatio plaću, a propuštanje da udovolji toj obvezi možete prijaviti Inspektoratu rada (odnosno to je sad po novom ili bude Državnom inspektoratu, no nisam siguran). Ova zadnja odredba koju ste citirali aludira na otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu kao varijantu prestanka radnog odnosa.

Jeste li porazgovarali sa naručiteljem?

Ja se sjećam da se to moglo dobiti na zahtjev korisnika broja, no prije nekih 10-ak godina (možda i više). Onda su teleoperateri promijenili praksu i sada vrijedi ovo što Rubyca piše. No, ukoliko je broj pozivatelja sakriven (private number), taj podatak teleoperateri ni ranije nisu davali (osim sudu).

Možete li napisati dodatne podatke - majka je ubijena od koje strane točno i na čijem teritoriju?

Slažem se sa svima ovdje da nam ta materija nije dovoljno regulirana, zato i "milijun" tumačenja. U praksi, iznimno mali broj ljudi će se odlučiti na takvo što, pogotovo ako se ne radi o žrtvama, što zbog straha što zbog nekakve opće indolentnosti današnjeg društva ("ako me se ne tiče, briga me"). Rijetko kada je čovjek čovjeku bio manje čovjek kao danas. Jasno je da i prilikom tog tzv. građanskog uhićenja, postoje pravila, a osnovno je da se građanin ne smije staviti u ulogu nekakvog osvetnika ili kažnjavatelja. Kod fizičkog sukoba, koji vrlo često znade uslijediti uslijed nepuštanja počinitelja, često prorade emocije i tu onda zna doći do ekcesivne upotrebe sile, pa i teškog ozljeđivanja, o čemu priča Drot. Zato su i najbolji načini "uhićenja", kada dođe do sukoba - zaključavanje, ako je moguće ili vrlo često momci znaju srušiti počinitelja na pod i prikliještiti ga koljenom u leđa, pa dok dođe policija. To je sve u redu, ali što ako počinitelj nema namjeru stati? Pokaže se jačim? Ima oružje? Upravo iz tih razloga, postoji policija i to je njen posao, ne treba smetnuti s uma i brojne građane, koji su nažalost izgubili život u takvim situacijama. Za neke su heroji, za druge luđaci. A kao što i Atomic kaže, osvetnike (vigilante) sustav voli s posebnim guštom kažnjavati, jer time šalje poruku "nemojte raditi naš posao". I iako to ima smisla, ponekad, čak i najuređenijim državama svijeta, sustav zakaže. A ljudi k'o ljudi, neki se teško mire s time i u svom razočaranju, kreću u osvetnički pohod, koji onda zna završiti vrlo brutalno i krvavo. Ovo nema direktne veze s pitanjem postavljača teme, ali ga se dotiče kao moguća posljedica.

Pretpostavljam da se radi o radu u trgovini i manjku po obračunu, koji sad žele "prišiti" vama?

Rokovi se nalaze u čl. 230. ZKP-a. Da prekinete iščekivanje, otiđite do DORH-a i izvršite uvid u spis, pa će sve biti jasno.

Ukoliko ste maloljetni, čak i da prijave, DO (budući je on jedini ovlašteni tužitelj prema maloljetnicima) sigurno ne bi išao u progon za 1 paket žvaka. No, problem kleptomanije je u tome što ona svakim idućim korakom traži veće uzbuđenje, a ukoliko nastavite ovim putem, jednog dana stvari će definitivno završiti na sudu sa uključenim roditeljima i Centrom za socijalnu skrb, pa se zapitajte je li vrijedno.

Ukoliko je proteklo više od 3 mjeseca od konkretnog poziva, u kaznenom smislu, ne možete više ništa poduzeti (glede tog poziva). Ukoliko je rok kraći, navedeno djelo (uvrede) progoni se po privatnoj tužbi, što će reći da biste vi trebala inicirati kazneni progon i dokazati navedeno djelo kao ovlašteni tužitelj. Za takvo što je neophodna pomoć iskusnog kaznenjaka (bez uvrede), što će koštati, ali ne samo novaca, već i vremena i živaca. Imate li volje za takvo što, sama najbolje znadete. S druge strane, ako vam je cilj dati do znanja toj osobi da vam je dosta njenog blaćenja, najboljom opcijom se čini ovo zadnje što ste napisali - dopis upozorenja od strane odvjetnika može upaliti i dotičnu osobu "preplašiti" pa će konačno zašutjeti po tom pitanju.

Kaznene prijave, po ZKP-u, se i podnose DORH-u. Nema smisla u dupliranju prijave, jer ionako je prva radnja, koju je zamjenik DO-a napravio po zaprimanju vaše prijave, bila upisivanje prijave u odgovarajući upisnik te nalaganje policiji provođenja izvida kaznenih djela kako bi se utvrdilo postoje li u konkretnom slučaju elementi kaznenog djela za koje se goni po službenoj dužnosti (prijedlogu ovlaštene osobe) ili ne. To je napravljeno vrlo vjerojatno isti dan po zaprimanju prijave u referadu zaduženog zamjenika.

Da, ovdje je problem što je poziv neprecizan (jer je rađen po špranci) - vi ste u biti pozvana kao zakonski zastupnik oštećenika (djeteta), a tu je onda definitivno uputno odazivati se svim pozivima.

Ukoliko je navodna prijetnja bila isključivo verbalna (dakle, bez unošenja u lice ili lovljenja nekoga za ovratnik ili vrat ili prijetećih gestikulacija), doista ne vidim što bi se iz snimke moglo vidjeti glede dokazivanja navodne prijetnje. Glede same snimke, ukoliko pokriva dvorište i incident je u dvorištu, može biti dokaz, no da je tome tako, onda bi ŽS već odavno donio odluku, tim više jer se te vrste odluka najbrže donose. Očito nešto ne štima u cijeloj priči, pa vam ne preostaje drugo doli pričekati.

Ključne stvari su već navedene - subjektivna komponenta (namjera) i okolnosti slučaja. Primjerice, ako ja gađam nekoga u trku iz velike daljine običnim pištoljem i nisam posebno uvježban strijelac te ga pogodim u nogu, čak i da mi je to bila namjera, teško ću se izvući od pokušaja ubojstva samo sa obranom "htio sam ga baš u nogu pogoditi". Uvježbani i iskusni snajperist bi već mogao istaknuti takvu tvrdnju, ali kod statične mete. Također, veliku ulogu igraju i okolina - u skučenom prostoru, nekom malom hodniku, kod sukoba na blizu kada recimo napadač kreće na vas sjekirom, nema mogućnosti niti za pucanj u zrak niti gađanje u nogu i može se pucati i u glavu, ako treba. Uglavnom, kod potrebe za upotrebom smrtonosne sile u kontekstu nužne obrane, uvijek se gleda sljedeće - okolina, mogućnost izbjegavanja sukoba na bilo koji drugi način, mogućnost ispaljivanja hica upozorenja, mogućnost gađanja u ne-vitalni dio tijela. Ako su odgovori na sva ova pitanja negativni, smrtonosna sila biti će okarakterizirana dozvoljenom (naravno, ako su ispunjeni uvjetu za nužnu obranu). U primjeru taksista, budući je čovjek lijepo ispalio čak dva hica upozorenja, a ovaj kreten se nije zaustavio i još ga onda išao nogom divljački udarati u automobilu, sprečavajući mu ikakvu efikasnu obranu u tako skučenom prostoru, po mom mišljenju, nakon prvog udarca u glavu, smatram da je taksist mogao ispaliti bar jedan hitac u napadačev torzo, pa kako završilo - završilo. Obzirom na detalje, ne vjerujem da bi ga ijedno sudsko vijeće osudilo u slučaju smrtnog ishoda, iako bi do postupka definitivno došlo budući DORH ne želi odbacivati kaznene prijave temeljene na općim razlozima isključenja protupravnosti, već tu odgovornost rado "prepušta" sudu. Glede boksača, budući on posjeduje vještine samoobrane koje nadilaze "prosječnog" čovjeka, sigurno je da bi se od njega zahtijevao veći stupanj "strpljenja" prema napadaču u kontekstu ozbiljnijeg ozljeđivanja napadača odnosno eventualno "razvaljivanje" vilice bi se definitivno razmatralo u kontekstu mogućeg (i rekao bih izvjesnog) prekoračenja nužne obrane. Da ja recimo napadnem našeg Mirkeca (Filipovića), on mene sa jednim svojim udarcem može ubiti, ali je li to nužno i opravdano da učini kako bi se obranio? S druge strane, ako osoba učena borilačkim vještinama napadne "prosječnu" osobu, ona može da se brani i bejzbolskom palicom ili nožem od tog napada, jer u fizičkom okršaju u startu stoji u debelom zaostatku. Upravo zato je vrlo nezahvalno pričati generalno o institutu nužne obrane, jer može imati doslovce tisuće finesa, koje na jedan te isti sluačj bacaju sasvim drugačije svjetlo. A sve ovo sam napisao, a da se nisam ni dotaknuo namjere, koja opet može sve promijeniti.

Ovo nije uobičajena procedura, ali je moguće (govorim o "duplom" ispitivanju). O razlozima je bespredmetno spekulirati, no ionako ćete saznati kada se odazovete (ako već niste).

Odluka USRH - relevantan dio počinje sa paragrafom 112. pa nadalje.

Što imate od dokaza za ove svoje tvrdnje? Izuzev vaše riječi. Imate li što na pismeno? Račune? Koliko je vremena proteklo od izvršenih ulaganja?

U ovom trenutku, jedina adresa na kojoj ćete dobiti informaciju koja vas zanima je DORH. Krenite od tamo i sve će biti jasno.

Vidite članak.

Da li ovo znači da ste upisana kao suvlasnica (budući ste pokrenuli IP postupak razvrgnuća)?

Nažalost, nemaju svi JLS-i takvu vrstu odluke. No, ne škodi provjeriti.

Mogućnost tzv. malog uvjetnog otpusta, koji je bio dispozicija upravitelja zatvora/kaznionice, ukinuta je izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju kazne zatvora iz svibnja 2013. Čak i da je ta opcija ostala, kako sami kažete, budući vam je suprugu izrečena tzv. djelomična uvjetna osuda, kod nje je mogućnost uvjetnog otpusta zakonom isključena pa ionako ne bi imala primjene.

Ukoliko ste ispitani, najbolje mjesto za provjeriti status predmeta je samo ODO. Ovo je inače ozbiljno djelo, i sumnjam da su "zaboravili" na vas, kako vam odvjetnik sugerira.