G-man

Rosie, pročitajte moj post #3 još jednom. Kazneno djelo lažnog prijavljivanja kaznenog djela, i kazneno djelo klevete - oba djela mogu se počiniti isključivo s izravnom namjerom, dakle baš se mora dokazati kako je počinitelj vas namjerno lažno prijavio za kazneno djelo, znajući kako u konkretnom slučaju to nije istina. Kod klevete on iznosi lažne činjenične navode o vama, s namjerom da našteti vašoj časti ili ugledu, znajući kako ti navodi nisu istiniti. Oba djela izuzetno je teško dokazati (odnosno preciznije - manevarski prostor obrane je izuzetno velik), pogotovo klevetu, u kojoj bi vi bili ovlašteni tužitelj, jer se kleveta progoni po privatnoj tužbi, dakle nema državnog odvjetništva. Što se tiče parnice za naknadu neimovinske štete (povreda prava osobnosti), u istoj bi morali dokazati sve pretpostavke štete (tko je štetnik, njegovu radnju, u čemu se sastoji nastala šteta, uzročno-posljedična veza između radnje štetnika i nastale štete), a sami najbolje znate možete li uspjeti s tim.

Ako je to vaša odluka, najjednostavniji put je ugovor o darovanju. Imate šprance u Narodnim novinama, kupite, popunite, potpišite, ovjerite i to je to. Ali si isto tako postavite pitanje - jeste li sigurni da će zbog tog postupka vaš brat postati bolji prema vama? Uvjetovana ljubav nije ljubav, nego iluzija.

Onda praktički to više nije anonimna prijava (zbog identiteta oštećenih, lako se zaključi o podnositelju). Kako god vi titulirali tu prijavu - tužba, molba, prijedlog, zahtjev - gledat će se njen sadržaj, i policija će vezano uz sadržaj, napraviti obradu. U konkretnom slučaju, verbalno maltretiranje djece, moglo bi biti i prekršaj i niz kaznenih djela (pogotovo imajući u vidu okolnost oružja, ukoliko počinitelj isto posjeduje nedozvoljeno).

Ovo podebljano u vašem postu jeste krivotvorenje isprave, riječ je o intelektualnom falsifikatu (neistinit sadržaj), u kojem će liječnik odgovarati za izradu lažne isprave, a vi za uporabu takve isprave. "Nadam se", razumijem vas u potpunosti, ali ovakve stvari neću više komentirati, jer bi se moglo okarakterizirati kao poticanje na počinjenje kaznenog djela. Moj savjet - nemojte to raditi jer će se provjeravati, a što ćete u konačnici napraviti, to je samo i isključivo vaša odluka, te odluka vašeg liječnika. Posljedice bi mogle biti jako gadne, i po vas, i po liječnika. Razmislite još jednom.

Malo čudna situacija... Iz vašeg posta može se zaključiti kako je ona u isključivom (samo)posjedu, pa stoga uživa posjedovnu zaštitu, a vi iako jeste suvlasnik, očito nemate posjed, stoga svaki vaš čin za ulaskom u stan, a bez njenog odobrenja, predstavlja samovlast s vaše strane, što njoj daje pravo na posjedovnu tužbu. A s druge strane, ukoliko ona vas ne želi pustiti u stan po vašem traženju, vi kao suvlasnik imate pravo podnijeti tužbu radi predaje stana u (su)posjed. Ne vidim baš da će ovakav vaš odnos funkcionirati u budućnosti, tako da će vrlo vjerojatno rješenje biti razvrgnuće suvlasničke zajednice i isplata jednog od vas dvoje za njegovu polovinu suvlasničkog dijela.

Ovisno o motivima zbog kojih ste ušli u taj "deal" (recimo neko stanje nužde gdje vam je novac bio nasušno potreban), postoji mogućnost da se radi o kaznenom djelu lihvarskog ugovora iz čl. 242. KZ-a. Iako, moram napomenuti kako državna odvjetništva ne vole previše ovakve slučajeve, budući se isti lako (na papiru lako, u praksi je to sasvim druga priča) mogu riješiti putem mehanizama građanskog prava.

Ako je predmet već otišao na Vrhovni sud, to je, po meni, jedina solucija. Ali dopis neka veže samo uz podneseni zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, jer samo po tom zahtjevu VSRH može rješenjem odgoditi izvršenje kazne.

Pretpostavljam da je "ona" supruga (bivša)? Što se tiče kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz čl. 141. KZ-a, tog djela u ovom slučaju ne bi bilo, budući ste vi suvlasnik stana, a to djelo čini onaj tko neovlašteno prodre u tuđi dom. Međutim, ovisno o vašem ponašanju, moglo bi se izroditi neko drugo kazneno djelo. Ali nemojte to raditi, da "upadate" unutra nenajavljeno, jer iako je stan u suvlasništvu vas i nje, očito je u isključivom njenom (samo)posjedu, pa slijedom toga uživa posjedovnu zaštitu (najmanje), a opet ovisno o vašem ponašanju imala bi mogućnosti poduzeti i neke druge korake. Pokušajte razgovorom riješiti nesuglasice, a ako ne ide tako, uvijek možete tražiti razvrgnuće suvlasničke zajednice.

Ima, međutim što se odgode tiče - samo glede uvjeta koji su navedeni u Zakonu o izvršavanju kazne zatvora (čl. 54.). Glede odgode po osnovi ovih podnesenih izvanrednih pravnih lijekova, tu ovlast ima prvostupanjski sud, a kod zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i VSRH, iako oni to rijetko rade. Ne znam što bih vam rekao, ja sam smatrao da, kada će prvostupanjski sud vidjeti osnovu podnesenog zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, da će svakako odgoditi izvršenje izrečene kazne zatvora. Naime, to je jedina pravno logična mogućnost, jer previd na vašu štetu je očit (primijenjen je, po vas teži KZ). Neka vaš odvjetnik svakako postupi ovako kako sam vam napisao u prethodnom svom postu. Ako sam vas dobro shvatio, sada ulazite u domenu činjenja kaznenih djela. Nemojte to raditi, tek će onda biti dar-mar! Ako ste doista trudni, tada prema čl. 54. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, osnova za odgodu izvršenja kazne postoji, ukoliko vam do poroda ne preostaje više od 6 mjeseci ili je riječ o rizičnoj trudnoći. Naravno da će se to provjeriti, i to temeljito! Stoga, ukoliko niste trudni, nemojte raditi stvari koje će vas definitivno usositi puno, puno gore. Razumijem vas kako se osjećate, pogotovo jer smatram da ste oštećeni ovakvim postupanjem suda, ali nemojte se dovesti u situaciju da krivotvorite ispravu ili potičete liječnika da to učini!

Znači, vaš je odvjetnik podnio i zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne? I u oba zahtjeva je tražio zadržavanje izvršenja kazne, jel tako? Evo, citiram - čl. 415. st. 2. starog ZKP-a - "zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne ne zadržava izvršenje kazne, osim ako predsjednik prvostupanjskog vijeća iz opravdanih razloga ne odluči drukčije". Znači, ovdje je stvar jasna, Kazneni zakon je evidentno povrijeđen na vašu štetu, ako to nije opravdani razlog za odgodu izvršenja, onda ne znam kaj je. Ista stvar i sa čl. 428. st. 5. starog ZKP-a (izvanredno ublažavanje kazne) - " prvostupanjski sud ili Vrhovni sud Republike Hrvatske može, s obzirom na sadržaj zahtjeva, riješiti da se odgodi, odnosno prekine izvršenje pravomoćne presude . Žalba protiv takva rješenja prvostupanjskog suda ne odgađa njegovo izvršenje". Gledajte, da bi Vrhovni sud donio odluku, potrebno je vrijeme. Oni nemaju nikakve rokove za postupanje, osim u slučaju okrivljenika koji se nalazi u istražnom zatvoru, a to ovdje nije slučaj. Tako da činjenica da oni dosad nisu odlučili nije ništa čudno niti neuobičajeno. Imajte na umu kako Kazneni odjel VSRH trenutno broji 16 sudaca, a u radu je preko tisuću predmeta svih vrsta. Dakle, ništa neobično. Međutim, ne razumijem kako prvostupanjski sudac, nakon što je imao prilike pročitati izvanredne pravne lijekove koje je vaš odvjetnik podnio, prije svega zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, i u njemu jasno obrazložio gdje je sud pogriješio (jer greška je evidentna!), nije odlučio rješenjem zadržati izvršenje kazne?! To je jedina logična stvar u takvoj situaciji. Ovako, možda još nije kasno - neka vaš odvjetnik ode k prvostupanjskom sucu (ako je predmet još kod njega), i neka mu pokuša objasniti opravdanost donošenja rješenja kojim odgađa izvršenje kazne. Ako je predmet već otišao na VSRH, tada neka pošalje hitan dopis VSRH, kojem će priložiti ovaj poziv vama od strane suca izvršenja, ponovi u kratkim i bitnim crtama osnovu zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, te obrazloži opravdanost donošenja rješenja o odgodi izvršenja kazne. Na taj dopis neka stavi oznaku hitnosti! Nešto drugo mi ne pada na pamet. Što se tiče molbe za odgodu sucu izvršenja, priložite i navedite i jedno i drugo, iako će biti vrlo "nategnuto", jer razlozi takve naravi, koje ste vi naveli, ističu kako se mora raditi o "teškoj akutnoj bolesti ili znatnom pogoršanju postojeće kronične bolesti, za čije liječenje nema uvjeta u kaznionici ili zatvoru" odnosno "završetku školske godine ili polaganju ispita". Za bolest sami najbolje znate kakva je, a kaj se tiče tečaja, jako teško da bude prošlo.

Gleda se novi Kazneni zakon, u kojem čl. 83. za izvršenje kazne zatvora u trajanju većem od jedne godine predviđa zastarni rok od 10 godina. Dakle, zastara će nastupiti u 9. mjesecu 2021. Novi KZ ukinuo je razlikovanje apsolutne i relativne zastare, tako da sad postoji samo (jedinstvena) zastara.

Prema čl. 204. st. 6. ZKP-a - "podaci o istovjetnosti osobe protiv koje je podnesena kaznena prijava i podaci na temelju kojih se može zaključiti o istovjetnosti te osobe službena su tajna". Konačno, pa vi i znate da je podnesena kaznena prijava protiv vas, samo vas interesira u kojoj fazi je predmet. Postoji način da se dođe i do tog podatka u kraćem roku, naime, prema čl. 213. st. 4. i 5. ZKP-a - "ako je protiv osumnjičenika podnesena kaznena prijava ..., osumnjičenik može od državnog odvjetnika zahtijevati prvo ispitivanje u roku od 30 dana od dana podnošenja kaznene prijave... . Ako državni odvjetnik prihvati prijedlog osumnjičenika, ispitat će ga u tom roku. Ako državni odvjetnik nije ispitao osumnjičenika u roku iz stavka 4. ovog članka, osumnjičenik po isteku tog roka ima pravo razgledavanja spisa (državno-odvjetničkog)." A u spisu sve lijepo piše. Međutim, ovdje postoji jedan problem - pitanje na koji način je državno odvjetništvo zaprimilo kaznenu prijavu dotičnog gospodina. "Normalne" kaznene prijave, koje podnosi primjerice, policija ili odvjetnik u ime oštećenog, uredno se zaprimaju i evidentiraju u upisnik kaznenih prijava te se na osnovu njih formira spis K-DO, i takve kaznene prijave smatraju se pod pojmom "kaznenih prijava" iz ovog prethodnog članka ZKP-a, koji sam vam naveo. S druge strane, kaznene prijave, koje oštećenik ili građanin podnosi osobno, pogotovo kada je riječ o ovako "živopisnom" pojedincu kojeg ste spomenuli, ponekad izgledaju totalno nesuvislo i nebulozno, tako da po njima zamjenik jednostavno ne može da radi. Takve kaznene prijave (a imam osjećaj da je i ova takva), ne upisuju se upisnik kaznenih prijava, već se evidentiraju u upisniku raznih predmeta, i po njima se formira spis KR-DO. Smatram da je u ovom slučaju upravo tako, i tada ova "vaša" kaznena prijava neće potpasti pod primjenu čl. 213. st. 4. i 5. ZKP-a, tako da i da tražite prvo ispitivanje, do njega ni ne može doći, tako dugo dok je kaznena prijava u KR-DO spisu. Do toga bi moglo doći tek prevođenjem prijave u K-DO spis. Drugim riječima, nećete moći doći do tog podatka. I točno ste rekli, odbačaj kaznene prijave ne dostavlja se osumnjičeniku, već isključivo podnositelju kaznene prijave, te se o istome obavještava policija, ukoliko je ista provodila kakve radnje po predmetu. Međutim, ja bih vam ovdje skrenuo pozornost na jednu drugu stvar. Šansa da uspijete s privatnom tužbom protiv dotičnog, a zbog kaznenog djela sramoćenja je vrlo, vrlo mala. Zašto? Iz jednostavnog razloga što ćete izuzetno teško dokazati subjektivni element - krivnju. Naime, navedeno djelo može se počiniti isključivo s namjerom (izravnom ili neizravnom), pa će u postupku biti potrebno dokazati (vi kao tužitelj ćete to biti dužni dokazati), kako je on postupao na opisani način, baš sa namjerom da našteti vašoj časti odnosno ugledu. A znate kako će se on vrlo jednostavno obraniti od takve vaše teze? Reći će kako je tako postupio, jer je opravdano posumnjao u vaš rad i postupanje (odnosno vašeg tijela), te da je samo izvršio svoju građansku dužnost i prijavio vas (prema čl. 204. st. 4. ZKP-a - "građani su dužni prijaviti kaznena djela za koja se progoni po službenoj dužnosti"). Konačno, navodim vam i čl. 148. st. 3. KZ-a, prema kojem "nema kaznenog djela sramoćenja, ako počinitelj dokaže istinitost činjeničnih tvrdnji koje je iznosio ili pronosio ili postojanje ozbiljnog razloga zbog kojeg je, postupajući u dobroj vjeri, povjerovao u njihovu istinitost." Svakom sucu, u predmetu ovakve vrste, daaaaleko će lakše biti donijeti oslobađajuću presudu negoli osuđujuću. Verbalne delikte građani često koriste i podnose privatne tužbe, ali isto tako vrlo veliki postotak njih završi s oslobađajućim presudama. Ovo vam pišem u dobroj namjeri, jer smatram da nećete uspjeti s privatnom tužbom. Jasno, odluka je vaša. Ako možda pomišljate da bi dotičnog mogli prijaviti za kazneno djelo lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz čl. 304. KZ-a, tu vam je situacija još i lošija, jer navedeno djelo se može počiniti isključivo sa izravnom namjerom, stoga će njegova obrana biti još i lakša od ove vezano uz sramoćenje. Savjet - kazneni postupak zaboravite, a o parnici bi se već dalo pričati.

Sud je odredio iznose uzdržavanja i za dijete vaše prijateljice i za ovo dvoje djece iz prvog braka. Otac je dužan plaćati određene iznose uzdržavanja, što naravno ne znači da on ne može plaćati i više ako to može i/ili želi. Ali ne smije plaćati manje. Ukoliko plaća manje ili neuredno plaća, može se protiv njega podnijeti prijedog za ovrhu neplaćenog. Također, postoji i mogućnost da se njega prijavi za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja, međutim ovo treba biti doista posljednja i krajnja opcija (jer može donijeti daleko više štete negoli koristi), i to kada svaki pokušaj razumnog i ljudskog razgovora završi neuspjehom, a on doista ima mogućnosti da plaća, ali svjesno to ne radi (potpuno ili djelomično). Što se tiče ovog ljudskog dijela (odnosa prema djetetu), to je pitanje svakog čovjeka za sebe, jer tko je kakav "čovjek", na to ne možete utjecati. Forsiranje da on bude nešto što nije, neće uroditi plodom i predstavljat će iskrivljavanje stvarnosti i pretvaranje, od čega dijete opet neće imati koristi.

Dopunska presuda može se tražiti ukoliko je sud propustio odlučiti o čemu. Ovdje to nije slučaj. Odlučeno je o svemu, a vi se ne slažete s obrazloženjem. Pročitajte drugostupanjsku presudu još jednom, sigurno je Županijski sud barem paušalno obrazložio vaš žalbeni navod o kontradiktornosti iskaza svjedoka, koju on očito nije utvrdio ili pak ju smatra irelevantnom za presuđenje o meritumu spora. Ne možete na viši sud, jer prava žalbe više nema, a nisu ispunjeni ni uvjeti za reviziju niti pak postoji osnova (na temelju ovog što ste napisali) za ponavljanje postupka. Pa mogao je staviti još tu jednu lipu, i imali bi pravo na reviziju. Njegova greška, ali tu ne možete ništa, jer ste i vi kao stranka mogli (i trebali) reagirati, pogotovo ako je stvarni VPS mnogo veći, kako kažete.

Polako ministre, ne odmah postati "ministar rata"... Nije nezakonito, jer su došli do vas na neki način. Kakav točno - tko zna, možda je netko vas naveo kao korisnika vozila, ili neki drugi način, ali osnovu za ovakvo postupanje imaju. Zatražite objašnjenje otkuda im podatak o vama. Znači, nezakonitosti s njihove strane nema, prijava MUP-u protiv njih beskorisna. Prema njima ne, ali ako su došli do zaključka da ste vi korisnik vozila, jer im je netko drugi to tako rekao, prema toj osobi mogli bi poduzeti odgovarajuće korake. Vaši podaci nisu nedozvoljeno uporabljeni, budući ih oni koriste u okviru svojih zakonskih ovlasti. Ne. I nemojte pretjerivati s USKOK-om, navedeno djelo nije djelo iz njihove nadležnosti (čl. 21. Zakona o USKOK-u). Ovisi kako će oni postupiti po ovim vašim navodima. Ako će se praviti "blesavi" i reći kako je nedvojbeno utvrđeno kako ste vi vlasnik/korisnik vozila, te ne imati sluha za vaše argumente, pogotovo ukoliko će odbiti da vam vele kako su došli do vas kao korisnika vozila, onda im slobodno dajte do znanja da ćete s pričom u medije. Ipak, umjesto "dopisivanja", savjetujem vam razgovor s njima, jer dopisivanje će biti gubitak vremena, a ukoliko sa osobom koja će vas primiti ne možete "na zelenu granu", tada tražite razgovor s njegovim nadređenim. U razgovoru zadržati mirnoću i staloženost, i suzdržavajte se ovakvih "verbalnih napada" koje ste ovdje napisali. Razumijem da vas ovo smeta, ali dernjavom i vikom, te agresivnim pristupom, još ćete zaraditi i kaznenu prijavu za prijetnju.

Svaki račun je zaseban i tako se i računa rok zastare, na način da se isti računa od datuma dospijeća svakog pojedinog računa pa do datuma podnošenja prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja. Račun za vodu zastarijeva u roku od godine dana, a za vodnu i komunalnu naknadu za tri godine.

Da, ali tu se postavlja pitanje postoji li kontradiktornost njihova iskaza međusobno ili sa iskazom vas kao stranke u postupku? Ako su njihovi iskazi jedinstveni, a vaš iskaz kao stranke suprotan njihovima iskazima, jasno je da onda oni imaju veću težinu kao dokazno sredstvo od vašeg iskaza, obzirom ste vi zainteresirani za ishod postupka, a oni nisu. Problem bi međutim postojao, ukoliko oni iskazuju sasvim suprotno jedan od drugoga. Ne vjerujem da bi sud, pogotovo ne Županijski to propustio rasčistiti do kraja, posebice jer kako ste i sami naveli, žalba je ponajviše temeljena na tim osnovama. To se lako utvrdi po vrijednosti dijela ostavine koji bi pripao vama, da nema oporuke. Nemoguće bez uvida u spis. Matrix vam je dao link na dobar članak, pa pročitajte i usporedite sa vlastitim iskustvom.

Krivo si me shvatio. Jasno da je riječ o službenim dokumentima, ali i sam znaš da se radi i doma. Itekako. Mislim da je bit pitanja usmjerena na činjenicu, da li on to može uzet doma da bi onda pokazivao ekipi i, u principu, tračao čovjeka ili ne znam već kaj. Znači, formalno ne smije ni jedno ni drugo, ali stvarno ne bude imao problema, ako to radi isključivo u svrsi posla. Nisam još čuo za slučaj da je netko kažnjen zbog toga jer previše radi.

Onda sam vas krivo razumio, zaključio sam da živite zajedno. Tada ćete biti dužni svjedočiti, ali svakako navedite u kakvom ste odnosu sa okrivljenim prije početka svjedočenja.

Najbolja solucija bila bi da vam otac daruje svoju 1/2 suvlasničkog dijela, čime biste vi postali suvlasnikom stana zajedno s majkom, pa bi tada jedini način da vas "izbaci" bio razvrgnuće suvlasničke zajednice, ali glede kojeg postupka bi vi svakako bili adekvatno zaštićeni (obeštećeni).

Razumijem ljutnju i frustraciju, ali ako ćete ovo napraviti, samo ćete si nanijeti štete. I to ozbiljne. Nažalost, monopolist je monopolist, i uzima si za pravo da se ponaša ovako kako se ponaša prema vama. Iako to pravo nema. Smirite se, nazovite ih još jednom, objasnite lijepo, smireno, kulturno, u čemu je problem, zatražite pomoć i neka vam dadu fiksni datum do kojeg će to napraviti (pogotovo tražite ime osobe s kojom ćete se dogovarati). Tražite čim hitniji dolazak, u roku tjedan dana. Objasnite im da vam taj kabel predstavlja ozbiljan problem, te da ukoliko oni ne dođu sami, da ćete vi biti primorani sami ga kratiti, jer ste usred izvođenja opsežnih radova (iako nemojte to stvarno napraviti, ali im dajte to do znanja, tako da će ih to malo "pritisnuti", jer neće baš ni njima biti svejedno). Ako po dogovoru ne dođu, vi opet isto, s time da ovaj puta zatražite razgovor sa "višom instancom", gdje detaljno navedite vaš problem i inertnost s njihove strane po njegovu rješavanju. Uvjeren sam da će tada ekspresno reagirati.

Ako je za potrebe posla, naravno da smije. Ako je za pokazivanje "susjedima, prijateljima i rodbini" osobe na koju se odnosi, naravno da ne smije. Ali tu se postavlja pitanje dokazivanja navedene činjenice.

Čl. 285. st. 1. t. 1. ZKP-a - svojstvo tzv. privilegiranog svjedoka imaju osobe koje su s okrivljenikom u braku ili izvanbračnoj zajednici. Dakle, kada će vas sudac upitati da se izjasnite u kakvom ste odnosu sa okrivljenikom, vi recite izvanbračna supruga, nakon čega će vas sudac upozoriti na blagodat nesvjedočenja, te vas upitati da li ćete je iskoristiti ili ne, vi recite da i priča završena, osim ako se radi o kaznenom djelu kaznenopravne zaštite djece i maloljetnika taksativno navedenih u čl. 117. Zakona o sudovima za mladež.

Čl. 31. ZN-a govori o pisanoj oporuci pred svjedocima. Očito je Općinski sud, a sada i Županijski sud ocijenio kako su ispunjene sve pretpostavke valjanosti takve oporuke, zato se i nije upuštao u detaljno razmatranje vjerodostojnosti ocjene iskaza drugih svjedoka. Moja pretpostavka je kako su svjedoci ove oporuke, pred sudom potvrdili kako je oporučitelj pred njima izjavio "ovo je moja oporuka" i potpisao je, nakon čega su je i oni potpisali, slijedom čega je oporuka pravno valjana, i ostavina se raspoređuje prema njoj. Također, sud(ovi) su isto tako ocijenili kako iskazi ovih drugih svjedoka nisu takve kvalitete i težine da bi doveli u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka oporuke. Još pogotovo ako su ti drugi svjedoci isključivo suprotna stranka u postupku, a pretpostavljam da tako jeste. Stoga se sud s time nije ni previše zamarao, ali sasvim sigurno je barem jednim pasusom u obrazloženju svoje odluke, Županijski sud to tako formulirao. Tek tolko da pokrije navedeni žalbeni navod, jer se drugostupanjski sud mora očitovati o svim žalbenim navodima. Pročitajte pažljivije odluku još jednom, sigurno se takva formulacija unutra negdje spominje. Što se tiče bitnih povreda odredaba parničnog postupka, na određene od njih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa i to mora obrazložiti u svojoj odluci. Osnove za reviziju ne vidim (osim ako VPS prelazi 200.000,00 kuna, što ste rekli da nije slučaj). Što se tiče ustavne tužbe, na nju svatko ima pravo, ali ćete morati precizirati koje vam je ustavno pravo povrijeđeno ovim postupkom. Napomena - Ustavni sud apsolutno neće zanimati meritum vašeg spora, i time se neće ni baviti, već će fokus njegovog interesa biti u proceduri, odnosno je li provedenim postupkom povrijeđeno kakvo vaše ustavno pravo. Što naravno, trebate obrazložiti koje, uz pozivanje na adekvatne odredbe Ustava. Propisanog roka nema, ali ova činjenica da 2 godine nije bilo ročišta bila bi osnova za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, ali da postupak još traje. Trebali ste taj zahtjev podnijeti za vrijeme trajanja postupka. VPS - vrijednost predmeta spora, za tzv. redovnu reviziju, kao što ste i sami rekli, mora prelaziti iznos od 200.000,00 kuna.

Jedinice lokalne samouprave imaju obvezu objavljivanja svih natječaja, pa tako i za ovo famozno stručno osposobljavanje za rad, tako da je natječaj morao biti objavljen. Tim više jer otvaranje slobodnog mjesta i sredstva za stručno osposobljavanje za rad odobrava i isplaćuje država, to poslodavca doslovce ne košta niti jedne lipe. Da bi došli do odgovora je li ili nije bilo sukoba interesa, kako je Sivko rekao, ovisi je li bilo i drugih kandidata koji su aplicirali na natječaj, zatim kako je proveden postupak selekcije (je li bilo testiranja, usmenih razgovora - a moralo je biti), i u konačnici tko je donio odluku. Ne vjerujem da je (grado)načelnik toliko naivan da bi on osobno donio odluku, tako da je odluku donijelo gotovo sigurno povjerenstvo sastavljeno od ljudi zaposlenih u JLS-u, te obrazložilo tu odluku na način da je ona pravno održiva. Problem bi mogao postojati jedino ukoliko je (grado)načelnik donio tu odluku osobno ili pak ukoliko odluka uopće nije obrazložena, pa se ne može vidjeti zašto je baš sestra (grado)načelnika najbolja kandidatkinja (izvan ove činjenice srodstva). Dali ste premalo podataka za konkretniji odgovor, ali imate u vidu sve okolnosti slučaja, pa na osnovu napisanog procijenite.