G-man

Ovo zanima i mene, jer kod maloljetnika nema "klasične" uvjetne osude, postoji nešto što se naziva pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora, no gotovo da nema šanse da bi se takva sankcija izrekla za ovo djelo. Ovo što Ruby piše svakako stoji.

Mogu samo nadodati da, ukoliko sud niste izvijestili o promjeni adrese, a na što vas se upozorilo, kako na DORH-u, tako i na sudu (i stoji u njihovim zapisnicima) - nemate osnove za naknadom štete. No, kao što Ruby piše - nema štete u pokušaju.

Na sjednicu vijeća morate biti uredno pozvani, ali ako se ne odazovete, ona će se provesti i bez vas te donijeti odluka.

Također zahvaljujem na povratnom infu! Sretno...

Kao što je rečeno, nema zapreke za podnošenjem prijave, ali prvo pitanje koje će vam postaviti na policiji/DORH-u je - zašto ste čekali 2 godine?

Također ostaje i pitanje razmjernosti koje treba razmotriti odnosno može li se ista svrha ostvariti i putem tzv. mjera opreza, imajući u vidu da je istražni zatvor ultimativno sredstvo osiguranja nazočnosti okrivljenika (odnosno zaštite po postupak).

Privatne tužbe većinom idu za verbalne delikte (uvreda, kleveta, sramoćenje i sl.).

Ne znam kako je u BiH, međutim u RH, ukoliko vas nisu izrijekom upozorili na tzv. blagodat nesvjedočenja (dakle da ne morate iskazivati) i ukoliko to upozorenje, kao i vaše izjašnjenje o njemu nije uneseno u zapisnik o ispitivanju - ne može se koristiti kao dokaz u postupku i takav zapisnik bi morao biti izuzet iz spisa. Jasno, za potvrdu je li tako i u BiH, trebali biste kontaktirati neki tamošnji srodni portal ili odvjetnika, koji se bavi kaznenim pravom.

Moja sugestija je prijaviti policiji, pa neka se napravi obrada, po mogućnosti i porazgovara sa dotičnim, zlu ne trebalo. Za ubuduće, nemojte inicirati ikakvu komunikaciju sa njim i općnito ga izbjegavajte.

Budući se izvođač hvali kako je snimio razgovor - i takva snimka može biti dokaz u eventualnom postupku. Osobno, smatram da, u slučaju da se protiv vas podnese kaznena prijava, ista bi bila odbačena, jer se DORH ne voli baviti ovakvim stvarima, koji se trebaju rješavati u sklopu mehanizama građanskog prava, pri čemu smatram da se vi ne možete pozivati na pravo retencije alata, imajući u vidu način kojim ste do njega došli. U interesu sviju je da se to riješi dogovorno, u protivnom, izvođač ima daleko više da izgubi od vas i to mu treba jasno naglasiti. Angažman odvjetnika ne bi bio na odmet, tek toliko da drugoj strrani dadete do znanja da ste ozbiljni u namjeri ostvarivanja neispunjenog dijela dogovora. A inače, ovo je danas postalo klasika, budući ljudi masovno odlaze iz zemlje, domaći građevinci su "razapeti" i imaju otvoreno po nekoliko gradilišta istovremeno (nitko ne želi odbiti posao), koje jasno, s postojećim kadrom, ne stignu servisirati na vrijeme, pa se dešavaju ovakve situacije. Nije da ih pravdam, samo iznosim činjenice.

Ukoliko vam idući put uskrate uvid u spis, a ne daju konkretno objašnjenje, pišite predstavku, kako na rad konkretnog zamjenika, tako i njegova nadređenog (ŽDO). Predstavka na rad ŽDO-a ide na provjeru osnovanosti u DORH-ovu "središnjicu" (Gajeva ulica, ZG).

Tu bi se onda, prema ovim podacima, prije radilo o žalbi VSRH-u. Takvi predmeti su hitni i odluka bi trebala biti donesena u relativno kratkom roku.

Možete li pojasniti tko je suprugu odredio istražni zatvor - sudac istrage ili vijeće te znate li je li rješenje pravomoćno?

Moramo prvo razjasniti što je točno ugovorom riješeno - radi li se ovdje baš o ugovoru o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju između sina i bake ili darovnom ugovoru, kojim je baka zadržala pravo doživotnog uživanja (pravo osobne služnosti) u navedenoj kući?

Premješteno u odgovarajući podforum.

Odgovor je dan u ranijim postovima - za osnovni oblik prijevare iz čl. 236/1 KZ-a, pokušaj je kažnjiv. Tumačenje koje ste dobili na policiji je pogrešno, jer primjerice identičan raspon kazne (6 mjeseci do 5 godina) propisan je i za čedomorstvo (čl. 112/2 KZ-a), da li bi to prema mišljenju dotičnog policijskog službenika značilo da čedomorstvo također nije moguće počiniti u pokušaju? Apsurdno razmišljanje. Dakle, čl. 34. KZ-a je jasan, svako namjerno kazneno djelo za koje se prema zakonu može izreći kazna zatvora od 5 godina (neovisno je li to minimum ili maksimum propisan za to kazneno djelo) ili teža, kažnjivo je u svom pokušaju, a kod ostalih namjernih kaznenih djela, koja ne potpadaju pod ovaj kriterij zapriječene kazne, pokušaj je moguć samo ako zakon izrijekom to kaže. Moja sugestija vam je, ukoliko ste se odlučili to svakako istjerati na čistac, da podnesete kaznenu prijavu za pokušaj prijevare (čl. 236/1 u vezi čl. 34. KZ-a) općinskom državnom odvjetništvu nadležnom prema mjestu vašeg prebivališta/boravišta. U prijavi opišite što se sve točno dogodilo i nakon toga čekajte njihov odgovor.

U kontaktu sa AZOP-om nema štete, iako nisam siguran koliko će Vam oni biti od pomoći. Nešto drugo mi ne pada na pamet, osim da redovito zaprimate poštu i kontrolirate bankovne račune, zlu ne trebalo. Svako dobro i Vama u Novoj godini... Lp

Po mom mišljenju, supruga će morati dati iskaz.

Vi ste u ovoj priči računovođa?

Već smo naveli da su kazneni i ovršni postupak dvije odvojene stvari.

Po meni, to vam je prvi i (nadam se) zadnji korak.

Po meni, moglo bi se govoriti o ostvarenju bića verbalnog delikta, ali bih vam sugerirao da ne idete to rješavati kroz kazneni postupak. Možete im samo dati do znanja da ćete, ukoliko nastave, protiv njih podnijeti tužbu (najbolje to učiniti preko odvjetnika da vide da ste ozbiljna u svojim namjerama).

Nema problema. Nadam se da će problemi prestati. Lp

Pišemo u isto vrijeme, ali ponavljam kako su, po mom mišljenju, ostvarena obilježja utaje. Također vam ponovno sugeriram angažman odvjetnika kaznenjaka, ako planirate ići sa kaznenim postupkom.

Bez obzira, jer i u slučaju opoziva uvjetne, ukoliko počinitelj vrati dug odnosno izvrši posebnu obvezu do dana upućivanja na izvršenje kazne zatvora, obustavlja se postupak opoziva. Nikome nije u interesu slati nekoga u zatvor, posebno ne za ovakve vrste delikata i imajući u vidu velike probleme sa smještajnim kapacitetima koji postoje u našem zatvorskom sustavu. Žrtva/oštećenik može tražiti što hoće, no sud je taj koji odlučuje, a ukoliko je novac vraćen, inzistiranje na kazni zatvora pretvorilo bi se u nekakvu personalnu vendetu žrtve i počinitelja, koja sud, a ni DORH ne zanima.