Borbena7

Hvala!

Ako su ispunjene pretpostavke za pokretanje postupka, tada ne možete rješenjem odbaciti zahtjev, već se morate upustiti u postupak. Vam je jasno, ali stranci nije, tako da joj u tom slučaju morate odbiti zahtjev.

Hvala Vam puno!!!!!!

Možete ga prijaviti i za mjesec dana.
Prijava po mom mišljenju ne služi da bi se nekome napakostilo, već da bi se nekome ukazalo na nezakonito poslovanje, jer danas je to Vaša supruga, a sutra netko drugi, ukoliko se samo šuti i prepušta samovolji poslodavca. Ovako neki poslodavci uistinu izgube dodir sa stvarnosti i rade što god ih je volja.

Pozdrav svima,
Samo da javim da sam dobio rješenje od HZZ-a, uvažili su moju žalbu.

Ukratko, u žalbi sam objasnio da radni odnos nije prekinut sporazumom te da je iz meni nejasnog razloga poslodavac sastavio raskid ugovora kao sporazumni raskid, te da je isti prekinut zbog manjka posla uslijed okolnosti prouzročenih pojavom virusa Covid-19 i nemogućnosti odvijanja redovnog poslovanja. Te da je moja greška samo u tome što ja nisam tražio od poslodavca da pojasni kakav mi točno raskid ugovora daje te što on točno znači.
Uz žalbu sam priložio i novu potvrdu o razlogu prestanka radnog odnosa gdje je poslodavac pod razlog stavio Covid-19

Hvala još jednom na pomoći

Ovo će biti vrlo, vrlo kompliciran slučaj, ne samo zbog težine i brojnosti djela, već i različitih Kaznenih zakona, koji će se moguće primijeniti. Nastavno ću navesti i pokušati argumentirati svoje viđenje.
Prije svega, treba naglasiti kako će se na sva silovanja počinjena do 31/12/2012 primijeniti raniji Kazneni zakon (NN 1997 pa sve do 2011) kao blaži zakon. Po navedenom zakonu (koji inače nije bio baš najbolji po pitanju regulative spolnih delikata), a obzirom na dob žrtve prilikom počinjenja prvog djela (15 godina) u obzir dolazi kvalificirani oblik kaznenog djela silovanja iz čl. 188. st. 4. u vezi st. 1. KZ-a, za koje je zapriječena kazna zatvora u rasponu od 3-15 godina (možda i stavak 5., ali to ovisi o nalazu vještaka psihijatra). Nažalost, po režimu ranijeg KZ-a, postojala je mogućnost konstrukcije koncepta produljenog kaznenog djela u slučaju počinjenja istih/istovrsnih djela počinjenih na štetu iste žrtve (čak i kod spolnih delikata!), pa bi počinitelj u tom pogledu odgovarao za jedno produljeno kazneno djelo silovanja, kako je opisano. Kazna ostaje identična, neovisno o broju silovanja u konceptu, dakle u rasponu od 3-15 godina.
Za silovanja nakon 01/01/2013 u primjenu dolazi aktualni Kazneni zakon, koji je stvari postavio bitno drukčije. Prije svega, isključena je mogućnost formiranja koncepta produljenog kaznenog djela kod spolnih delikata (i to posve opravdano), stoga ćemo ovdje imati stjecaj kaznenih djela (onoliko koliko je bilo čina silovanja). Glede samih djela, po meni, u obzir dolazi stjecaj teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. t. 1., 2. i 7. KZ-a (točka 7. za slučaj kada je žrtva ostala trudna, jer koliko sam vas shvatio to je bilo negdje tijekom 2013.). Za svako od ovih djela zapriječena je kazna zatvora u rasponu 5-15 godina i u tom rasponu će se odrediti za svako pojedino djelo, a kroz primjenu odredaba o stjecaju, jedinstvena kazna ima jedini limit u općem zakonskom maksimumu od 40 godina.
Glede nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih stvari iz čl. 331. st. 1. KZ-a, zapriječena je kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca do 3 godine.
Za stjecaj dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ-a (ili dva kaznena djela iz čl. 139. st. 2. KZ-a), za pojedino kazneno djelo zapriječena je kazna zatvora u rasponu od 6 mjeseci do 5 godina (st. 3.) odnosno od 3 mjeseca do 3 godine (stavak 2.).
Dakle sveukupno, ovdje bi se radilo o stjecaju produljenog kaznenog djela silovanja (prema ranijem KZ-u), više teških kaznenih djela protiv spolne slobode (onoliko koliko je bilo čina silovanja), nedozvoljenog posjedovanja oružja i dva kaznena djela prijetnje - maksimalna kazna može iznositi 40 godina zatvora i osobno bih je izrekao u toj visini ili vrlo blizu iste ovisno o svim okolnostima slučaja (iako će vjerojatno VSRH ili VKS to smanjiti, pa bude u rasponu od 25-35 godina).
Sve u svemu, vrlo kompliciran slučaj, zbog brojnosti djela i različitih zakona, a obrana će vjerojatno ići u smjeru (uz poricanje pretpostavljam) da nije bilo uporabe sile ili izravne prijetnje, već da je to sve bilo dobrovoljno, što bi moglo osjetno "spustiti" kvalifikaciju i posljedično visinu kazne. Nadam se da se to ipak neće desiti i da će ŽDO uspjeti dokazati svoje tvrdnje iz optužnice.
Najbitnija stvar je da se djelo prijavilo i da se spriječi daljnje zlostavljanje. Takvi "ljudi" nemaju mjesta u "slobodnom" svijetu već zaslužuju da budu zatvoreni.
I možda ću si ovime uzeti malo više slobode doli mi pripada, ali na mjestu DO-a, ja bih pokrenuo i postupak protiv majke, koja ne može reći da nije bila svjesna što joj se događa pod vlastitim krovom u vlastitoj obitelji čitavih 10 godina. Nju treba procesuirati za primjer drugima u similarnoj situaciji, jer za ovakvo što nikad nema opravdanja. Niti će ikad biti moguć 100%-tni oporavak mladog života.

Ispravno bi bilo postupanje pod točkom 1. 

Tako malo dijete ne smije samo provoditi vrijeme s osobama koje se nisu u stanju adekvatno birnuti za njega, a nažalost, bez ikakve diskriminacije, samo sam realna, osamdesetogodišnjaci nisu sposobni za samostalnu brigu o maloj djeci.
Dijete ima pravo na susrete i viđanja s bakom i djedom, ali se slažem s vama u dijelu da bi vrijeme koje je sud dodijelio ocu dijete trebalo provoditi s ocem, a ne s trećim osobama. Otac se ovdje očito inati. Bilo bi bolje da je tražio vikende ili praznike i sl. kada on osobno cijelo vrijeme može biti s djetetom.

Također, imajte na umu da žalba druge strane isto odgađa nastupanje pravomoćnosti.

Hoću naravno! Lijep pozdrav

CZSS i sud su itekako dužni miješati se u živote svih koje netko zlostavlja.
Kada su u pitanju djeca, roditelji zlostavljači se postavljaju da su to "njihova" djeca i da imaju pravo s djecom raditi što hoće. Za takve roditelje postoje pomažuće struke, prvenstveno psihijatri i psiholozi pa na dalje, da ih nauče da to nije u redu. Ukoliko roditelj i dalje nastavi s tom "praksom" onda se poduzimaju strože sankcije pa i oduzimanje roditeljskih prava. Tako je u teoriji. Zašto se kod nas praksa razlikuje od teorije? Mišljenja sam da su CZSS i sud preblagi prema nasilnicima i daju im "previše" šansi. Prekasno reagiraju. Postavljaju se: "za svađu je potrebno dvoje" i "oba roditelja su kriva". Na obiteljskim odjelima rade djelatnici s premalo iskustva. Uzimaju iskaze iz "druge ruke" (bake i djedovi, novi partneri roditelja). Ne izlaze na teren dovoljno. Ne provode se testiranja odmah. Sudovi se previše oslanjaju na mišljenja CZSS jer polaze da su mišljenja 100% točna. Ima tu još puno toga.

Svejedno sam mišljenja da trebate biti uporni i službeno na CZSS prijaviti da majka manipulira sa djetetom i tražiti njihovo hitno postupanje po Vašoj prijavu. Naime, na ovakve prijave bi CZSS trebao reagirati i za početak upozoriti majku na njeno ponašanje i posljedice istoga. Bili Vi krivi ili ne, to nikome ne daje za pravo da zlostavlja dijete. 

Ovakvim ponašanjem samo se vrtite u krug, a posljedice su već vidljive na djetetu. Upravo zato Vas upućujemo na CZSS, jer je djetetu i roditeljima potrebna stručna pomoć i podrška, a koja podrazumijeva i stručne savjete kako se postaviti i kako se ponašati u ovakvim svakodnevnim situacijama. 
Bolje da se sami obratite CZSS, jer npr. ova situacija u školi je bila valjani razlog da je učiteljica bila dužna prijaviti CZSS da sumnja u zlostavljanje djeteta.

Vjerujem da je istina, te da je to u stvarnosti vrlo često ponašanje pojedinaca (pa i stručnjaka) sa obrazloženjem da se ne bi htjeli miješati u tuđe živote. Svi mi smo dužni prijaviti zlostavljanja djeteta ukoliko smo na bilo koji način došli do informacija koje ukazuju da je dijete zlostavljano, pa neka struka odradi svoje. Šutnja i okretanje glave je najgore moguće postupanje.
 

Imate li Vi odvjetnika, jer ovo što navodite je sve dosta općenito i površno za nekakav konkretni savjet bez uvida u svu dokumentaciju?
 

Baš ništa ne znate više o sadržaju tog dokumenta i načina kako bi mogli dobiti primjerak istog? 
Ovo mi je posve nejasno. Što i za koje razdoblje je aktivno? Da li sestra i danas ostvaruje uvjete za primanje alimentacije? Koliko je redovito otac za nju plaćao alimentaciju?
Kako je došlo do tog da dolazi sudski vještak, tko ga je ovlastio itd?

Nema tako strogog propisa, jer se svakom slučaju pristupa pojedinačno s obzirom da je svako dijete posebno.  U konačnici sud ne donosi odluku bez prethodnog mišljenja CZSS. U kojem smislu Vam se čini da je to previše, što se točno događa da ovo mislite? 

Baš ništa, ako ne reagira na Vaša upozorenja da je takvo ponašanje štetno za dijete. Jednostavno je pustite da putem CZSS traži svoja prva, a onda pred CZSS ukažite na problem, odnosno da je takvo ponašanje bake bilo štetno za djetetovu dobrobit.

Zašto mislite da trebate dijete zaštititi od bake? Prema Obiteljskim zakonu baka ima pravo na osobne odnose sa djetetom, osim ako to ne bi bilo  na štetu djetetove dobrobiti. 

Radi se definitivno o pokušaju naplate zastarjelog duga kroz novu izmišljenu, fiktivnu uslugu koja nije pružena. Na taj način žele spasiti dug. Zato mi se nameće zaključak da se radi o fiktivnom računu. Uglavnom puno hvala na preporuci i trudu. 

Samo da nadodam da bude još jasnije. Otac po presudi ima 3 vikenda, a majka samo 1. Upravo zato otac preko tjedna ima manje dana od majke. Naime, preko tjedna je dijete dio vremena u vrtiću, a vikendom je cijelo vrijeme kod kuće. Ovdje se radi o pokušaju manipulacije oca da 50% raspoređeno vrijeme prevagne "njemu u korist".

Hvala puno i isprike na previdu. Zagreb 

U svakom žitu ima kukolja pa ostavljam mogućnost i kod djelatnika CZSS.
U ovom slučaju je zbunjujuće da niti učiteljica niti CZSS nisu reagirali na navode oca da ga dijete navodno zove biološkim ocem, a očuha pravim ocem. Ukoliko je to istina, to je enormni propust i učiteljice i CZSS.
U ovom slučaju je razvidno da je sud u više navrata donosio rješenja/presude i sve redom su išle u korist majke (čak i nakon što je majka jedno vrijeme živjela u inozemstvu i dijete je u to vrijeme živjelo s ocem - koji nije dopustio da dijete ide s majkom u inozemstvo). Zašto je tomu tako nalazim u ponašanju oca. Naime, ukoliko je otac i pred CZSS i pred sudom postupao kako opisuje njegova partnerica da postupa prema majci, a to je da je cijelo vrijeme omalovažavao majku i prigovarao apsolutno svemu što radi da ne radi kako treba (provedeno vrijeme s djetetom, hranjenje djeteta, aktivnosti djeteta itd.), protivio se odluci majke o tome kada dijete treba ići spavati (dijete živi s majkom) i uvodio svoje vrijeme spavanja, vodio dijete na bazene u vrijeme epidemije korone itd., što je rezultiralo time da ga majka djeteta više ne može smisliti i odbija svaku komunikaciju s njime, vjerojatno je ocijenjen kao visoko konfliktan i nesklon suradnji i dogovoru.
Mi ne znamo niti rezultate psihologijskog testiranja, eventualnih vještačenja itd.
Mi ne znamo niti je li bilo obiteljskog nasilja.
Ono što znamo jest da dijete pati zbog svega ovoga i ponavljam: pred djetetom se ne omalovažava drugog roditelja, ne dovode se u pitanje odluke drugog roditelja itd. - ako to roditelji ne mogu riješiti u međusobnoj komunikaciji tada se to sve rješava u CZSS, na policiji i sudu, ali bez da to dijete sluša.

Hvala Vam puno na odgovoru.

U buduće se suzdržite od komentiranja drugih korisnika, ovdje smo radi pravnih savjeta...