Jump to content

Javni put / javno dobro


putovanje

Preporučene objave

Poštovani !

 

 

Javni put od manjeg značaja u vlasništvu je lokalne samouprave , ceste su u vlasništvu RH.

 

I putevi i ceste spadaju u javno dobro .Javno dobro je svako dobro koje ima karakteristike nekonkurentnosti i neisključivosti korištenja dobra od strane jednog pojedinca ne isključuje i ne zakida drugoga u korištenju istog.

 

Javna dobra su ona koja služe većem broju korisnika ,čije su koristi dispergirane po cijeloj društvenoj zajednici.

Javno dobro mora biti svima jednako dostupno.

Opskrba javnim dobrima pripada isključivo državi.

 

Osim cesta i puteva u javna dobra ulaze i :

 

nacioonalna obrana ,vatrogasci , policija ,zdravstvo ,obrazovanje itd

 

 

 

Pozdrav !

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Poštovani !

 

Svaku put nije javno dobro .U katastarskim planovima su naznačeni prilazni putevi nekoj čestici ili objektu i u privatnom su vlasništvu ,i ne predstavljaju javno dobro.

Put koji je u vlasništvu društvene zajednice jeste javno dobro.Da bi privatno vlasništvo postalo javno dobro mora se donijeti odluka o javnom interesu , put mora biti expropiran ,a vlasniku plaćena pravična naknada ili treba dobiti drugu česticu u zamjenu .

 

Pozdrav !

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 3 tjedna kasnije...

Situacija oko toga što je javni put i kome pripada sada mi je jasnija.

Put je u vlasništvu nekoliko osoba, a u posjedu je općine (već 30 godina).

 

Imaju li osobe koje su vlasnici puta pravo onemogućiti prolaz tim putem postavljanjem kapija, zidova i sl.?

 

Samo jedan vlasnik pravi probleme, traži iznimno visoku naknadu za prolaz svojim dijelom puta, a da ni sam nema suglasnost za prolaz od ostalih vlasnika. Inače, i sam koristi taj dio čestice kao put.

 

Hvala svima koji su mi pomogli svojim komentarom!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Imam i ja jednu situaciju- dobila sam građevinsku dozvolu na temelju puta koji je u katastru upisan kao javno dobro-putevi, započela sam gradnju kuće i kad ono- susjedi stavili barikade i ne daju mi prolaz jer u gruntovnici su oni (i još njih petnaestak) vlasnici i traže 6 tisuća eura da mi dozvole prolaz. Naravno, ja to niti imam niti ne bih dala jer nisam ja izmislila taj put, nisam imala poooojma da je takva situacija.

U gradskoj upravi su me slali iz sobe u sobu i u sobu sve do sobe gdje je kolegica na bolovanju.

Mjesna zajednica- ne želi se miješati da se ne zamjeri ljudima jer oni su tu domaći a mo smo dojdeki.

 

I kaj sad. Imam privremeno rješenje preko zemlje od svekrve, ali razvodim se od njenog sina i zatvorit će mi put prvom prilikom. I aka ću onda.

 

Jel ima neko rješenje koje ne košta puno? Od koga tražiti pravo služnosti?---

hvala

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Poštovani !

Vi možete pokušati tražiti služnost puta (putem suda ),međutim moraju biti

ispunjeni određeni uvjati jedan je da Vaša kuća nema niti jedan drugi pristup .Osoba ili više njih koje trebaju trpjeti Vaš prolaz mogu tražiti obeštećenje za takovo uznemiravanje ,a Vi nemate pravo koristiti tu služnost bez

ispunjenja svoje obveze .

 

U katastru upisan javni put nije javni put ako lokalna samouprava nije donijela odluku o postojanju javnog interesa da to bude javni put , zatim nije provela postupak izvlaštenja i nije platila put osobama upisanim u gruntovnici,zato to nije javni put i Vi imate problema,netko mora obeštetiti vlasnike .

Ako ste kuću izgradili i platili doprinose tada općina je trebala učiniti sve naprijed navedeno .U konkretnoj situaciji provjerite u imovinsko-pravnoj službi na temelju tog plana sa ucrtanim putom , i provjerite da li je donijeta kakva odluka o proglašenju javnog interesa i odluka o izvlaštenju , jer u tom slučaju gruntovni vlasnici bi trebali tražiti od lokalne samouprave obeštećenje a ne od Vas , a tko kaže da nisu i dobili .

 

Pozdrav !

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Hvala na odgovoru.

Susjedi sigurno nisu dobili naknadu od grada jer taj put nije u interesu grada, tako su mi i rekli u Skupštini i nikad neće niti biti.

 

A ja sam građevinsku dozvolu dobila na temelju TOG puta i nemam nikakvu alternativu drugu. Kao što sam rekla, sad koristim zemlju od uskoro bivše svekrve ali to nije rješenje. Sve instalacije (plin, struja, voda, kanalizacija) smo radili preko njene zemlje jer nismo smjeli po putu. Zvali smo mi i policiju kad su osvanule barikade, ali kaj- oni su dobili nalog da barikade maknu ali su navezli 6 kamiona zemlje po putu i nije se više moglo nikako po njemu ići.

 

Znaći služnost se traži os suda?? Kako??

 

Ja sam mislila da mogu sklopiti ugovor sa susjedima i da mi uz naknadu (koja bi bila puno manja od tražene prvi puta, naravno ako pristanu) ugovorom daju služnost i da to ovjerim kod bilježnika i to je to! A nije?? Moram na sud?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Osvježavam temu.

 

Susjed je, prema očekivanjima, postavio prepreku na put u posjedu općine. Trebamo li ga tužiti u vezi toga budući da ne možemo pristupiti svojem zemljištu?

Mi se najradije ne bi tužakali, ali ne bismo ni da prođu rokovi za eventualnu tužbu. Postoji li u ovakvom slučaju nekakav rok?

Hvala unaprijed.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 1 godina kasnije...

zanima me slijedeće, dio okućnice je upisan kao javno dobro. Radi se u putu koji je širok oko 1 m, kojim se nitko ne koristi osim nas. Svaki od susjeda ima vlastiti pristup s ceste do njihove kuće. Podnijeli smo zahtjev lokalnoj samoupravi za ukidanjem statusa javnog dobra, s namjerom da otkupimo tu česticu i sredimo si okućnicu. Mjesni odbor se pozitivno očitovao no Gradsko vijeće nije odobrilo budući da nitko od susjeda nije dao suglasnost, zbog "dobrosusjedskih" odnosa.

Koliko ja znam, suglasnost susjeda nije ni potrebna budući da se kao što sam već rekla, nitko ne koristi tim putem već zadnjih 100 g.,i svi oni imaju pristupe svojim parcelama sa ceste. Dotičan Grad strahuje od mogućih tužbi, i zato su i donijeli takvu odluku.

Moje pitanje je što dalje učiniti? službeno rješenje nismo još dobili. Ima li osnova za Upravnu tužbu?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Odgovor možda leži u presudi koju Vam u cijelosti citiram:

 

"REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

Broj: Rev 1823/1994-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.M. iz R., koga zastupa punomoćnik Z.V., odvjetnik iz R., protiv tuženika pod 1 Općine Viškovo kao pravnog sljednika Općine Rijeka, koje zastupa Općinsko javno pravobraniteljstvo, tuženika pod 2 Fond u stambeno-komunalnoj djelatnosti općine R. kojeg zastupa punomoćnik I.S. i tuženika pod 3 Poduzeća "Hrvatske ceste" iz Zagreba, radi pravične naknade za oduzeto zemljište, rješavajući reviziju izjavljenu po tužitelju protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 27. listopada 1993. broj Gž-1047/93 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 4. svibnja 1993. br. P-2318/89, u sjednici održanoj dana 16. veljače 1999. godine,

 

 

p r e s u d i o j e:

 

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom tuženici pod 1 Općina Rijeka i pod 2 Fond u stambeno-komunalnoj djelatnosti općine R. solidarno su obvezani isplatiti tužitelju M.M. iznos od 9,030.000 HRD zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. 5. 1993. pa do isplate (točka I izreke); istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev protiv tuženika Poduzeća "Hrvatske ceste" da solidarno sa tuženicima pod 1 i 2 isplate tužitelju iznos od 9,030.000 HRD zajedno s kamatama (točka II izreke). Odbijen je prema svim tuženicima kao neosnovan alternativno postavljeni tužbeni zahtjev prema kojem bi tuženici bili dužni porušiti asfalt na kat. čest. br. 380/2 u z.k.ul. 750 k.o. Hosti te tužitelju predati u posjed predmetno zemljište u prvobitnom stanju u roku od 15 dana (točka III izreke); tuženici pod 1 Općina Rijeka i pod 2 Fond u stambeno-komunalnoj djelatnosti obvezani su solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 228.300 HRD (točka IV izreke); a tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku pod 3 Poduzeću "Hrvatske ceste" trošak postupka u iznosu od 8 HRD (točka V izreke).

 

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba pravnog sljednika tuženika pod 1 Općine Viškovo i tuženika pod 2 Fond u stambeno-komunalnoj djelatnosti Općine R. na način, da je prvostupanjska presuda preinačena u dosuđujućem dijelu (točka I i IV izreke) tako, da je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 9,030.000 HRD s kamatama u odnosu na spomenute žalitelje kao i zahtjev radi naknade parničng troška tužitelju po ovim tuženicima odbijen kao neosnovan.

 

Protiv navedene pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se pobijana drugostupanjska presuda preinači u smislu revizijskih navoda i odluči na način kako je to presudio prvostupanjski sud, odnosno podredno predlaže, da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja protivne stranke nisu odgovorile, niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o izjavljenoj reviziji.

 

Revizija nije osnovana.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari u revizijskom stadiju postupka predstavlja zahtjev tužitelja istaknut prema tuženicima pod 1 i 2 za koje traži, da ih se obveže da mu solidarno isplate iznos od 9.030,00 kn (ranije 9,030.000 HRD) zajedno sa zakonskom kamatom od 4. 5. 1993. godine do isplate.

 

Naime, takav tužbeni zahtjev je već ranije pravomoćno odbijen prema tuženiku pod 3 i taj tuženik više ne sudjeluje u revizijskom postupku, dok je alternativni zahtjev tužitelja upravljen prema svim tuženicima u pravcu rušenja asfalta na čest. br. 380/2 iz z.k.ul. 750 k.o. Hosti i radi predaje tog zemljišta u posjed tužitelju također pravomoćno odbijen prvostupanjskom presudom protiv koje tužitelj nije izjavio žalbu, tako da taj zahtjev nije više predmet spora u ovom revizijskom postupku.

 

U provedenom postupku niži sudovi su utvrdili, a te okolnosti nisu sporne ni prema revizijskim navodima, da je tužitelj bio vlasnik sporne čestice br. 380/2, a kasnije ovlaštenik prava korištenja nakon što je to zemljište postalo društveno vlasništvo; da je tijekom 1972. godine na spornoj čestici izgrađen javni put po predniku tuženika pod 2 (SIZ za lokalne ceste) i to dijelom sredstvima prednika tuženika pod 1 (Općina Rijeka) tako da niži sudovi nalaze kako su tuženici pod 1 i 2 pasivno legitimirani u ovoj parnici.

 

Nije sporno, da je faktična deposedacija tužitelja sa spornog zemljišta i gradnja javnog puta koji je tijekom 1978. godine i asfaltiran izvršena bez donošenja bilo kakvog pravnog akta, što znači da nije proveden postupak izvlaštenja (eksproprijacije) navedenog zemljišta, a odluka o prijenosu navedenog zemljišta u društveno vlasništvo donesena je 1988. godine nakon što je zemljište već faktično oduzeto tužitelju i na njemu izgrađen javni put, a nije sporno, da tužitelju nitko od tuženika nije isplatio novčanu naknadu iako se tužitelj u nekoliko navrata bezuspješno obratio tuženicima pod 1 i 2 odnosno njihovim pravnim prednicima radi isplate naknade.

 

Prvostupanjski sud nalazi da nije moguće prihvatiti zahtjev za vraćanje zemljišta tužitelju, jer bi se to protivilo općem interesu - iako smatra da tužitelj nije izgubio pravo na posjed nekretnine i prema odredbama Zakona o građevinskom zemljištu - pa je stoga odbio tužbeni zahtjev za predaju spornog zemljišta u posjed tužitelju.

 

Drugostupanjski sud polazeći od toga, da tužitelj ne može s uspjehom tražiti predaju u posjed spornog zemljišta o čemu je pravomoćno presuđeno - s obzirom na prenamjenu spornog zemljišta u javni put - zaključio je da tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu protuvrijednosti spornog zemljišta koje tužitelj temelji na svojem pravu na pravičnu novčanu naknadu (bilo po osnovu eksproprijacije ili po osnovu prijenosa zemljišta u društveno vlasništvo) treba cijeniti kao odštetni zahtjev ranijeg vlasnika zemljišta kojem je zemljište oduzeto bez zakonom propisanog postupka, a koji zahtjev zastarjeva u općem zastarnom roku, pa kako je takav odštetni zahtjev dospio već u času nezakonitog oduzimanja zemljišta tužitelju tijekom 1972. godine kad je tužitelj znao za štetu i štetnika, to je uzimajući u obzir odredbe ranijeg Zakona o zastari potraživanja (u daljnjem tekstu: ZPP) koji treba primjeniti u ovom sporu, a napose odredbu čl. 14. prema kojoj potraživanja zastarjevaju za deset godina - zahtjev za naknadu zastario je prije podnošenja tužbe koja je podnesena 5. 7. 1989. godine.

Revident ponavlja u reviziji svoje već izloženo pravno shvaćanje prema kojem ne može zastarjeti ovako potraživanje, jer tužitelju kao ranijem vlasniku pripada pravo trajnog korištenja, a pravična novčana naknada tužitelju kao prijašnjem vlasniku pripada od izvršene deposedacije koja službeno nikad nije izvršena.

 

Prihvaćajući sva utvrđenja nižih sudova ovaj Vrhovni sud smatra, da je revident očigledno izgubio iz vida kako mu je upravo nezakonitim postupkom faktično oduzet posjed spornog zemljišta tijekom 1972. godine pa kako je u ovom postupku utvrđeno, da tužitelj ne može s uspjehom zahtjevati predaju posjeda zemljišta koje je prenamjenom postalo javni put - što je rezultiralo i pravomoćnim odbijanjem njegovog zahtjeva za predaju spornog zemljišta u posjed koja odluka nije više predmet odlučivanja povodom revizije - upravo iz takvih okolnosti nalazi da je u pobijanoj presudi drugostupanjskog suda izraženo pravilno pravno shvaćanje o tome kako tužbeni zahtjev tužitelja glede isplate naknade treba cijeniti kao odštetni zahtjev zbog nezakonitog oduzimanja zemljišta.

 

Prema stajalištu ovog revizijskog suda pravo (su) vlasnika glede naknade za oduzetu stvar ne može prestati zbog zastare sve dok on može zahtijevati povrat svoje stvari. Kako prema utvrđenju nižih sudova tužitelj kao bivši vlasnik ne može više zahtijevati povrat stvari odnosno posjed spornih nekretnina zbog već izloženih razloga - koji su nesumnjivo nastali već časom izgradnje javnog puta preko njegovog zemljišta, a to znači još 1972. godine - to potraživanje tužitelja u pogledu naknade za protuzakonito oduzeto zemljište kao odštetni zahtjev dospio je 1972. godine kad je tužitelj saznao za štetu i štetnika, pa je stoga nesumnjivo prestalo uslijed nastupa zastare prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari koja je podnesena tijekom 1989. godine u smislu čl. 14. bivšeg ZZP - te su stoga niži sudovi osnovano prihvatili istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelja i na taj način pravilno primijenili materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva (čl. 360. Zakona o obveznim odnosima - dalje: ZOO).

 

Kako ne postoji razlog zbog kojeg je revizija izjavljena a nije počinjena ona bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) to je valjalo reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

 

U Zagrebu, 16. veljače 1999. godine,

 

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r."

 

Kao što vidite iz presude, radi se o faktičnoj eksproprijaciji, put je upisan isto u katastru kao javno dobro putevi i tako se koristi. Grad odnosno općina bi trebala reagirati i ishoditi upis na temelju Zakona o cestama i to članaka 101 i 131-133 koji glase:

 

 

"Pravni status nerazvrstane ceste

 

Članak 101.

 

(1) Nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

 

(2) Nerazvrstana cesta se ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste.

 

(3) Dio nerazvrstane ceste namijenjen pješacima (nogostup i slično) može se dati u zakup sukladno posebnim propisima, ako se time ne ometa odvijanje prometa, sigurnost kretanja pješaka i održavanje nerazvrstane ceste.

 

 

Upis nerazvrstanih cesta u zemljišne knjige

 

Članak 131.

 

(1) Ceste koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste.

 

(2) Postojeći upisi u zemljišnim knjigama nerazvrstanih cesta iz stavka 1. ovoga članka u vlasništvu jedinice lokalne samouprave zamijenit će se po službenoj dužnosti upisom nerazvrstane ceste javnog dobra u općoj uporabi kao neotuđivog vlasništva jedinice lokalne samouprave.

 

(3) Nerazvrstane ceste iz stavka 1. ovoga članka koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar.

 

(4) Nerazvrstane ceste iz stavka 1. ovoga članka koje nisu evidentirane u katastru ili u katastru nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju odgovarajućeg geodetskog elaborata kojim je snimljeno izvedeno stanje, a kojega pribavlja i tijelu nadležnom za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz članka 107. ovoga Zakona.

 

(5) Nerazvrstane ceste iz stavka 4. ovoga članka upisuju se u zemljišne knjige sukladno stavku 3. ovoga članka.

 

(6) Nekretnine koje su prema ovom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., javno su dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze.

 

Članak 132.

 

(1) Postojeći upisi u katastru i zemljišnim knjigama javnih cesta koje su na temelju ovoga Zakona postale ceste iz članka 98. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona zamijenit će se po službenoj dužnosti upisom nerazvrstane ceste javnog dobra u općoj uporabi kao neotuđivog vlasništva jedinice lokalne samouprave na temelju odluke iz članka 98. stavka 2. ovoga Zakona.

 

(2) Podatke o zemljišnoknjižnim česticama potrebne za promjenu upisa iz stavka 1. ovoga članka u zemljišnim knjigama, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar.

 

(3) Ceste iz članka 98. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona koje nisu evidentirane u katastru ili u katastru nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju odluke iz članka 98. stavka 2. ovoga Zakona i odgovarajućeg geodetskog elaborata kojim je snimljeno izvedeno stanje, a koji pribavlja i tijelu nadležnom za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz članka 106. ovoga Zakona.

 

(4) Ceste iz članka 98. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar.

 

Članak 133.

 

(1) Nerazvrstane ceste iz članka 131. stavka 1. i članka 132. stavka 1. ovoga Zakona evidentiraju se u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe.

 

(2) Na upis u zemljišne knjige nerazvrstanih cesta iz članka 131. stavka 1. i članka 132. stavka 1. ovoga Zakona na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 128. ovoga Zakona.

 

(3) Na evidentiranje u katastru i upis u zemljišne knjige nerazvrstanih cesta iz članka 131. stavka 1. i članka 132. stavka 1. ovoga Zakona ne primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja, o parcelaciji građevinskog zemljišta te evidentiranju građevina u katastru i upisu u zemljišne knjige, niti odredbe drugih zakona i propisa koje su protivne članku 131. i 132. ovoga Zakona i stavku 1. i 2. ovoga članka.

 

(4) Evidentiranje u katastru i upis u zemljišne knjige nerazvrstanih cesta na način propisan člankom 131. i 132. ovoga Zakona i stavkom 1., 2. i 3. ovoga članka ne isključuje mogućnost njihova evidentiranja u katastru i upisa u zemljišne knjige na način propisan zakonima i drugim propisima iz stavka 3. ovoga članka.

 

(4) Nekretnina koja je izvlaštenjem, pravnim poslom ili na drugi način postala vlasništvo jedinice lokalne samouprave, a lokacijskom dozvolom je predviđena za građenje nerazvrstane ceste, ne može se otuđiti.

 

"

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 4 godina kasnije...
  • 3 godina kasnije...

Pozdrav, dižem ovu temu.

Molim informaciju koja je razlika između:

- javno dobro

- javno dobro u općoj uporabi

- javno dobro - općenarodna imovina

Sve tri nabrojane "vrste" javnog dobra se upisuju u zemljišne knjige. Jesu li prava jednaka, bez obzira na ime? Tj. jesu li sva ova javna dobra jednako dostupna građanima? Također me zanima  što se događa s javnim dobrom, npr. putom koje se recimo 15 godina ne koristi, gubi li takvo javno dobro neka obilježja koja su važna za njegovo korištenje?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija