newbie

Prvo, kažete da ste se cit. "rastali skroz" i živite kod majke s djetetom. Bitno je što se tiče vašeg stanovanja, ali ne kakvog suvlasništva. Drugo, naveli ste da vaša izvanbračna zajednica jest trajala dulje od 3g, u međuvremenu je i rođeno dijete pa nije ni potrebno da traje dulje od 3g. Ali... ta nekretnina vam (mn.) nije jedina, jer nije i vaša (jedn.), već njegova- stečena je nasljeđivanjem. Dakle, na pitanje možete li vi useliti u nekretninu svog bivšeg izvanbračnog partnera, a da on tamo ne živi, odgovor glasi: da, ako on na to pristane. Isto vrijedi i ako on tamo nastavi živjeti...

Moguće je, ali je pitanje je li za dijete dobro da u tom uzrastu npr. klinci uredno prespavaju kod baka/djedova/teti/stričeva kad roditelju/roditeljima zatreba, a kod oca bi to isto predstavljalo problem... Dakle, ovisno o brizi koja se djetetu pruža za to vrijeme. Ako je problem to što je dijete vezano uz majku toliko da ga je nemoguće ili teško moguće odvojiti od nje nakratko, onda bi trebalo poraditi upravo na tome: i sa majkom (prvenstveno) i djetetom.

Obzirom da se nakupilo zainteresiranih za moguće i dozvoljene zamjene radnih mjesta u školama, odvajam vas u tu nakanu u temu Škole- zamjena radnih mjesta klik-ovdje. Sretno svima

Pa hoće li baš biti voljni na czssu pomoći oko tužbe... ovisi na koga i gdje naletite. Ali je put: povjeravanje djeteta (u paketu i plan roditeljstva, tj. zasada minimalno uključuje vrijeme koje će dijete provoditi s roditeljem s kojim ne živi) i visina iznosa uzdržavanja...

Možda bismo mogli napomenuti da postupak razvoda braka traje, a očito još ni posredovanja nije bilo. Kako je djevojka već 17-togodišnjakinja, vrlo lako moguće da do njene punoljetnosti neće biti okončan postupak. U trenutku stjecanja poslovne sposobnosti punoljetnošću, više neće biti povjeravanja nekom od roditelja, kao ni odluke o njenom uzdržavanju (kao odluka iz presude o razvodu braka roditelja joj). Moći se sama odlučiti gdje će živjeti, a radi uzdržavanja će morati tužiti ona, kao osoba u čije ime roditelj(i) više ne mogu tražiti ostvarenje njenih prava. Nadalje, bračnu stečevinu stječu bračni drugovi, a dijete s ni jednim od njih nije nikada sklopilo brak. Kako je uzdržavanje pravo djeteta, a kod bračne stečevine riječ o pravu i imovinskim odnosima (bivših) bračnih drugova (ne i djeteta), kako je već rečeno, ne može se jedno drugim prebijati niti uvjetovati.

U RH nije moguće gubiti pravo roditeljske skrbi radi razvoda braka s majkom/ocem djece, dakle je roditeljska skrb zajednička i roditelji djece je dijele, razveli se tužbom ili sporazumnim zahtjevom. Samostalna skrb o djeci nakon razvoda braka (još uvijek) u nas ne postoji. Postoji, doduše, stav (pa otud i ponašanje) roditelja u takvim situacijama da se smatraju osobom koja ima isključivo pravo roditeljske skrbi, a jednako tako i oni koji misle da su razvodom to pravo izgubili a netko drugi "dobio skrbništvo". Šira neupućenost, kao i brižno njegovanje "pitanja tko će dobiti skrbništvo nad djecom" tome uredno i zdušno, nažalost, pomaže...

Do 31. ožujka tekuće godine je moguće promijeniti školu (isti obrazovni program), a iza tog roka u slučaju preseljenja iz mjesta u mjesto. Ono prvo je mogućnost, dakle može rezultirati i odbijenicom radi limitiranih kapaciteta, jednako kao i radi nevoljkosti mijenjati organizaciju rada za tekuću godinu ili tjedno zaduženje jednom od učitelja koji je zadužen dijelom kurikuluma koji se provodi individualnim radom ovisno o obrazovnom programu i njegovom stadiju obrazovanja moguće u rasponu 45-90min/tj. Ono drugo je dužnost škole (podebljana uvjerenjem o prebivalištu). Od primitka obavijesti o upisu u drugu školu, prva je dužna izdati prijepis ocjena u roku od 7 dana. Kod umjetničkih škola obratite pozornost na sitnicu- školovanje je moguće prekinuti i nastaviti ponovno sljedeće godine, ali to ovisi o odluci učiteljskog vijeća škole u kojoj učenik nastavlja obrazovanje. Ako je riječ o promjeni prebivališta djeteta, bilo bi razborito prevenirati priliku za odbijenicu koja ovisi o odluci unutar ustanove. U ostalim slučajevima je svejedno jer jer riječ o odluci istog tijela tj istom načinu. Neke od ovih ustanova vape za novom djecom, a neke nisu oduševljene pa nastoje izbjeći prelaske, ako je moguće. Ujedno, nije tajna da je već desetljećima (a i danas), bez obzira na popunjenost kapaciteta ili (ne)spremnost prihvata još kojeg učenika, najjednostavniji prelaz onaj koji je unaprijed dogovoren, a učitelj glavnog predmeta također već određen, dijete upoznalo njega, on dijete. Ovo, naravno, nećete naći u tekstovima propisa koje ste tražili. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 87/08,86/09,92/10,105/10,90/11,5/12,16/12,86/12,126/12,94/13) čl.25 st.1-4 Zakon o umjetničkom obrazovanju (NN 130/11) čl.14

Obzirom da se smatra da jedan roditelj sam skrbi o djetetu ako je onaj drugi roditelj umro (itd), kako bi preminula osoba mogla biti obveznik uzdržavanja... Doduše, uzdržavanje od oćuha ili maćehe je moguće ako je dijete u trenutku roditeljeve smrti živjelo s tim roditeljem i maćehom/očuhom, ali je odredba eksplicitna. Usput, prema čl.244 st.2, osoba koja je bila podredno dužna uzdržavati, a uzdržavala je, ovlaštena je zatražiti naknadu tužbom od osobe koja je prije nje bila dužna uzdržavati. Dakle, po logici stvari, očevi roditelji bi, osim dužni uzdržavati, isto tako i ovlašteni tužiti svog preminulog sina... Ali, napomenimo i nasljeđivanje...

Obzirom da ste suglasni sa preseljenjem djece, vrijeme koje ćete provoditi s djecom možete dogovoriti prema realnim mogućnostima, obzirom da je riječ o drugom kontinentu. Uzdržavanje nije jako razborito kompenzirati. Dapače, uopće nije razborito, jer ste dužni uzdržavati svako svoje dijete (koliko ih god imali), pa bi se moglo dogoditi da dugujete ono što vam se čini da ne dugujete. Dogovorite iznos po djetetu ako se možete dogovoriti, iako računica pri plaćanju ne pokazuje razliku (od npr iznesenog prijedloga) u vašim izdacima za uzdržavanje djece.

Iskreno rečeno, što je prije 20g nekoj individui značio pojam "nesposoban", a moralo bi se odnositi na roditeljske kompetencije (ili ev-. lišavanju poslovne sposobnosti potpuno ili djelomice), teško bi vam tko mogao odgovoriti. Loši uvjeti bi mogli značiti neudovoljavanje optimalnim stambenim okolnostima primjerenim djetetu. Ali, što je pisac doista htio reći jedne godine pod tim da je jedan roditelj nesposoban (+drugi očito mogao djetetu priuštiti korektne uvjete), a dogodine drugi ima loše uvjete a prvi sposoban... bez kristalne kugle na osnovu 3 riječi, uglavnom ništa.

Selimo u radno i socijalno...

I još jedan "mali" detalj na kojemu zapinjete, a niste ga slučajno spomenuli više puta. Stan ste platili "svoj dio a ona svoj još nije", "još vam prijeti da će uzeti vaš dio" itd. Razriješite ovaj problem da vam ne bi stvarao dodatnu gorčinu (jer očito imate dovoljno i drugih problema) na sljedeći način: - ako ste stan kupili novcem koji potječe od vaše vlastite imovine (nasljeđe, dar, slično), s punom pravom možete govoriti o "svom dijelu" - ako je stečen radom za trajanja braka- bračna je stečevina oboje, bez obzira tko i koliko uprihodio Pa uklonite barem te dvojbe oko "moje, tvoje, naše". O ostalome ste dobili savjete: niti vi niti vaša žena niste više bitni u ovoj priči, a djeca nisu dovoljno primjetna iako se spominju u svako drugoj rečenici. Obzirom da ste izrazili ovakav stav: za što se ste se odlučili u pogledu sina kojeg želite da bude povjeren na zajednički život vama: a) kako kažete "brinuti oko njega/njih ali onda neće biti hrane na stolu" b) ili obratnu verziju iste jednadžbe koju ste prezentirali a glasila bi "hranu na stolu ali onda ne mogu brinuti o njemu/njima". Krenite razložno od početka jer ste nedosljedni sami sebi u mnogo već iznesenih sitnica oko djece, a sve one čine skup činjenica koje govore o budućoj dobrobiti djece, prema kojoj se odluka suda treba ravnati.

Budite ljubazni pa ajmo radije o vašoj djeci i njihovom djetinjstvu nego o njihovom suditi temeljem vlastitog. Iako to možda objašnjava vaš stav koji definitivno nije korektan, na što će vas upozoriti i osobe kojima budete razgovarali (nužno ćete morati), a naročito oni koji bi temeljem svojih stručnih kompetencija jednako obavijestili sugovornika (oca ili majku podjednako) da spol roditelja ne označava niti garantira njegove roditeljske sposobnosti, te da takvo što skine sa svoje prezentacijske liste. Ali, ako baš inzistirate, na svoju odgovornost nastavite. Barem niste nadalje sasvim neinformirani... Za razliku od prve predrasude, drugo špto ste iznijeli bi mogla biti skoro pa činjenica- ponavljajući pred djetetom razglabanja kako je škola loša, dijete će početi prihvaćati takav stav, a naročito u trenutku kad doživi neku sitnicu kojom neće biti (jako) zadovoljno, objašnjavajući je upravo na taj način. Usporeba je iznesena upravo zato da se držite konkretnih stvari i činjenica oko vašeg djeteta i njegovih roditelja... i tako vježbate prihvatljiv način razmišljanja o svojoj djeci. Do sada se nije dalo primjetiti vaše planiranje udjela u odgoju djevojčice koju imate. Malena je, rado biste da živi s majkom nakon vaše separacije: jeste li pripremili prijedlog koliko, kada i kako biste se bavili njom? Naime, osim spomena u prvoj objavi nije nešto vidljiva, a morate se baviti i njom, ne samo hospitirajući. Dakle i razmišljati i planirati i predlagati.

:beba: Ne zaboravite nam javiti kako je prošao ovaj "argument". Do tada nam, ljubazno molim :cita:, objasnite što pobliže znači stvarno se razumjeti sa muškom djecom. A možete i naknadno...:fucka:

..uz jedno "ali". Ono glasi da minimalni iznos koji je dužan plaćati roditelj koji s djecom ne živi nije minimalni mogući kojeg sud može odrediti. Kako se iznos uzdržavanja određuje, osim prema potrebama djeteta, i po mogućnostima roditelja, moguće je (i često se koristi) mogućnost da taj minimalni iznos bude niži i to sve do 50%. Niže od toga ne može osim ako dijete ima vlastite prihode. Obzirom da će čovjek biti na minimalcu, ima i joše jedno dijete koje je obvezan uzdržavati, prodijelite one minimalne iznose sa 2, pa će očekivanja bit bliža ishodu.

Možda ne bi bilo loše da ne razmišljate u množini kao da ste dio Borga (primjeri: "nemamo potvrdu..", "imamo potvrdu...", "mislimo..." i sl.) već svatko za sebe pojedinačno i u onome gdje može biti najkorisniji. Obzirom da ste pozvani vi kao sestra, vaša sestra koja je majka, vaša majka, otac djece, očeva braća i njihova majka, lako moguće da ćete najbolje pomoći tako da se okrenete djeci isključivo. Dakle, barem vi koji držite da zastupate dobrobit djece (ma koliko vas bilo i koji god bili). Npr. onako kako ste od djeteta saznali da mu je super kod oca jer može otići na spavanje kad poželi i ne mora učiti, pokušajte mu objašnjavati (baš jednako kako biste da se ne radi o ocu već doma kod mame) zašto nije dobar takav njegov stav, kako se to može odraziti na njegovu perspektivu i život dalje, ako podlegne tom svom ushitu ispunjenja želje koja s tatom nema veze koliko će naknadno truda morati uložiti i kako... i tako za svaku sitnicu, razgovarajte s njim o onome u čemu stvarno uživa dok je tamo. Jer, nije potpuno nemoguće da je otac s djecom znatno korektniji i topliji nego sa vašom sestrom, a njihovom majkom, pa uzimte i u to u obzir. To, naravno, znači i da ne izbjegnete izreći i jasno djeci staviti do znanja da vam je drago da su često s ocem, da se dobro slažu i potaknite ih da razmisle što je to točno što žele od oca i kod oca, ako nisu sigurni što bi. Ako im ne pružite toliko povjerenja, teško da će vam ga uzvratiti i razgovore takve vrste uopće uzimati u obzir, već se možda upitati kakve su vam namjere iza riječi (jer jesu mali, ali ih često potcjenjujemo). Ako se zadržite na djetetu samom, pomoći ćete njegovoj dobrobiti: od onih sitnih detalja odgojnih vrijednosti, preko komunikacijskih navika, a i poticati ga na razmišljanje o vlastitim očekivanjima, željama itd. Pri ovome vas molim da, ma koliko vas nešto naljutilo ili rastužilo da se ne upustite u manipulaciju... Tako ćete kao sestra i tetka vjerojatno znatno više pomoći (a i ostali djetetu bliski) i nećaku i sestri, svakom na svoj način. A dosljednost djetetovoj dobrobiti se uvijek isplati...

Podsjetimo i na par primjera ovdje (dakle je za očekivati da nisu nepoznanica i drugdje): majka nije osigurala adekvatne osnovne stambene uvjete/prilike djetetu, ono povjereno ocu kod kojeg ih ima uredne i primjerene. Kako se god okrene, nema mogućnosti da nakon razvoda braka jedno ostane živjeti u stanu koji je imovina onog drugog, osim upravo takvim dogovorom buduće-bivših partnera (...a daje se naslutiti da to baš i ne bi bila neka ponuđena opcija). Jeste li mu ponudili neki mjesečni iznos npr. u obliku najma koji možda i ne bi bio kao drugdje? Ako je u prilici, možda bi vam htio napraviti uslugu.

Kao svoj motiv ste naveli vremenske (ne)prilike koje su moguće 3x tjedno. Istovremeno se slažete da je djetetva potreba provoditi vrijeme i sa roditeljem s kojim ne živi, a uredno i redovito. Sad navodite da, u stvari, nije problem to, već sigurnost djeteta za boravka s ocem. Što je doista problem, ako ga ima? Jer, moguće da nadzor treba, moguće da ne treba, ali budite svjesni da to svakako ne biste bili vi ni vaši ukućani.

1. Gdje god roditelji nisu u bajkovito korektnim odnosima, za dijete je neusporedivo bolje da jedno nije "nadzor" drugome za vrijeme dok je s djetetom. 2. Kad god vam se učini strašno da djetešce ode s ocem/k ocu, prisjetite se jeste li ga ikad izveli iz kuće vi i odveli (do) nekud. Ako jeste ikad (a jeste sigurno), argument da nije vrijeme je prilično loš. 3. Ne pokušavajte naći način pomoću kojeg bi otac morao visiti uz vas i u vašem društvu u vašem domu (naročito ako se s tim ne slaže i ako je dijete s njim sigurno), a samo zato da bi imao priliku provesti vrijeme s djetetom. Naročito ako postoji druga, realno ostvariva mogućnost. Učinite (i) sebi tu uslugu. 4. Ako dvojite je li na djetetovu stetu 3 sata biti s ocem, prisjetite se je li vam ikad netko pričuvao bebača na pola sata dok se otuširate, sat- dva dok se odmorite ili 3 dok odete nešto obaviti- i hoćete li to ikad ikome dozvoliti a da ne bude "strašno" jer je u takvim situacijama također

Majka djece nije dobila skrbništvo, čudno da to do sada niste znali... povjerena su joj na zajednički život možda ali pravo roditeljske skrbi imate oboje sada kao i prije. Možete tražiti da sud donese novu odluku radi promjenjenih bitnih okolnosti u odnosu na one koje su bile u vrijeme donošenja prethodne odluke, a jedno dijete više koje ste dužni uzdržavati je bitna okolnost...

Majka djece očito smatra da je taj iznos koji vam je određen za sudjelovanje u uzdržavanju dvoje djece neka vrsta naknade namjenjene njoj. Ako nije vidljivo koliko je određeno za koje dijete, problem postoji ali nećete puno pogriješiti ako ga prepolovite (uz napomenu da to nije rješenje). Postoji mogućnost i da tražite da sud donese novu odluku jer su se bitne okolnosti promijenile: - sin ne živi s majkom već u očevom stanu (potvrda o prebivalištu postoji) - od tada ga uzdržavate u potpunosti vi (kako, koliko... prilično ste precizni u onom "odgajanju za odgovornost i osamostaljivanje" pa lako moguće možete i priložiti još nešto osim specificirane izjave) - maloljetna kćer je nastavila živjeti s majkom - nastavili ste je uzdržavati (kojim iznosom i na koji način) - prethodna odluka suda o uzdržavanju djece izriče postotak od plaće za oboje ukupno, a na ruke majke s kojom su živjeli oboje Možete predložiti iznos kojim biste uzdržavali kćer (ali ne njoj na ruke, jer to neće ići)... Ako tkogod bude "imao posebnog razumijevanja" za majčino traženje punog iznosa za oboje djece do ovakvog vašeg traženja i/ili ostavio prostor do pravomoćnosti buduće odluke suda (kojom bi nova pravila bila određena od dana tužbe nadalje, ali bolje da je sve "što čistije" što prije), moguće je tražiti i da se donese privremena mjera kojom se mijenja visina i način uzdržavanja maloljetnog djeteta. Punoljetno sa roditeljima dogovara, sklapa nagodbe ili ih tuži. Uz ovo bi bilo zgodnije da postoji i neka nagodba sa sinom, a ona pred czssom je brže i najednostavnije rješenje... iako nije neophodna.

Vi uzdržavate sina, ali roditeljska skrb kao nad maloljetnim djetetom je stvar prošlosti, dok to sa kćerkom nije slučaj obzirom da je maloljetna. Naime, "skrbiti" u kontekstu djece ne znači samo financirati, a istina da i 18togodišnjake (pa i starije) roditelj i dalje nastoji odgajati, kao što je to imao obvezu do tog rođendana, ali roditeljska skrb je u tom razdoblju pojam iz prošlog vremena. Nadalje, uzdržavanje je pravo djeteta, ne roditelja kojemu je povjereno na zajednički život ili s kojim živi nakon punoljetnosti, pa iz tog kuta gledano (nema iz kojeg drugog) je nemoguće jednom djetetu uskratiti njegovo pravo jer je drugo dobilo više pa će onom prvom to nadoknaditi drugi roditelj. Sa sinom možete dogovarati sve i svaki detalj, ali sa kćerkom još uvijek ne na način da preskočite majku kojoj je povjerena i s kojom živi. Pak, bez majčinog sudjelovanja u uzdržavanju sina teško da biste mogli doći na računicu u kojoj financijski sudjelujete oboje kod oboje, pa to onda možda polučilo rezultatom nalik "svak' po jedno". Međutim, roditelj ne može biti oslobođen uzdržavanja djeteta (bilo kojeg), iako bi matematička računica u slučaju dvoje djece koju roditelji trebaju uzdržavati (možda) bila ista ili približna tome... Rekoh "možda", jer ipak postoji mogućnost da djeca od 14 i 20g nemaju jednake procjenjene potrebe, roditelji koji ih trebaju uzdržavati nemaju jednake mogućnosti, a svaka od tih stvari je faktor pri odlučivanju o visini iznosa uzdržavanja.... Majka bi morala novac uplaćen za uzdržavanje trošiti za potrebe kćeri (stanovanje, odjevanje, obuvanje, hrana, obrazovanje itd), a ako je problem prevelik mogli biste kontaktirati czss- iako im ovlasti nisu preogromne, nisu ni baš nikakve. Skrbnički račun za njene potrebe (kojem ste skrbnik vi, majci nedostupan, a kćer pak ne brine sama svim svojim potrebama kao da je tek majčin sustanar) bi mogao lako biti smatran vašim darom djetetu, a vi postali onaj koji ne izvršava obvezu prema onome kako je napisano u pravomoćnoj odluci suda koja je na snazi...

Vaš sin je punoljetnošću stekao poslovnu sposobnost i majka ne može u njegovo ime postupati kao da je maloljetan. Kad ga ne biste uopće uzdržavali (što nije slučaj) i da nije na vašoj skrbi (što jest), tužbu bi morao podnijeti on, a ne ona. Punoljetna osoba (nije više dijete) je odlučila prestati živjeti s majkom i dapače se prijavila prebivalištem na drugu adresu. Ta druga adresa je vaš stan, vi mu plaćate troškove stanovanja i financirate mu ostale troškove. Datum postoji u evidenciji MUPa. Dalje, čl.230 st.1 i 2 Obiteljskog zakona (klik ovdje) bi vam mogao omogućiti da ovaj način uzdržavanja sina riješite bez suda- sklopljenom nagodbom pred CZSS koja je i ovršna isprava. Doduše, trebalo bi pripaziti da mjesečni iznos ne bude niži od minimalnog (1.4.2013.-1.4.2014.: 1205,16kn), jer o nižem odlučuje isključivo sud, pa se vas dvojica prethodno dogovorite što i kako jer zbrojeni novčani dio prelazi taj iznos... Obzirom da je on punoljetno dijete koje se redovito školuje (dijete u smislu vašeg potomka, ali ne i osobe koja nema poslovnu sposobnost), ovu nagodbu biste trebali (preciznije rečeno: mogli/smjeli) sklopiti vas dvojica, a ne vi i njegova majka... U trenutnoj situaciji, ne da majka nema (što se njega tiče) niti pravo niti priliku tužiti vas, već bi on mogao glatko tužiti majku ako ne sudjeluje u njegovom uzdržavanju, a ispunjava svoje studentske obveze redovito i uredno. Što se kćeri tiče, možda ono što ste naveli i nije baš najbolji izbor, jer se nerjetko kupljene stvari na sudovima tretira kao poklon/dar djeci, a iznos određen odlukom suda bi trebao biti plaćan na (tom odlukom) predviđeni način... pa bi tu možda moglo doći do izvjesne razlike. Za svaki slučaj, čuvajte sve račune iz tog razdoblja.

Ovo se naziva i "okretanje pile naopako". Naime, nije problem što otac nije dao suglasnost pa mu nije mogla promijeniti prebivalište ni boravište, već je problem u tome što je majka dijete preselila a bez očeve suglasnosti i bez pravomoćne odluke prema kojoj bi to smjela/mogla učiniti. Dakle, u primjeru kojeg ste iznijeli, policijski službenik i djelatnik CZSSa su vršili pritisak da otac pristane na ono što majka nije smjela/mogla bez njegove suglasnosti uraditi, a odluka suda nije postojala da bi uopće takvo što smjela poduzimati. Takvim se postupkom vrlo lako osigurava i da sud donese bržu odluku prema zatečenom stanju s kojim su se složila oba roditelja (uz "što bismo djetetu mijenjali sadašnje okolnosti")... Ukratko, bavili su se "poslom" koji, najblaže rečeno, nije u opisu njihovog posla...

Roditeljsku skrb ne tražite jer je imate već (do sada jednako kao i ubuduće), već predlažete da sud donese odluku kojemu roditelju ga povjeriti na zajednički život (to drugog roditelja ne lišava prava na roditeljsku skrb- dijelit ćete je i ubuduće), + susreti i druženja s roditeljem s kojim ne živi (detaljizirati). Ove u CZSSu ste krivo razumjeli ili su vam krivo rekli: CZSS ne može donositi ikakve odluke o uzdržavanju (kao ni o povjeravanju djece), ali vas dvoje pred CZSSom možete sklopiti nagodbu o visini uzdržavanja i to s najnižim iznosom jednakim minimalnom za određenu godinu pa naviše...