G-man

Majka vam je pristran svjedok i samim time dokazno sredstvo umanjene vrijednosti. Drugih djelatnika nema?

Okviran rok za podizanje optužnice je 6 mjeseci od upisivanja prijave u upisnik kaznenih prijava odnosno ravomoćnosti rješenja o provođenju istrage. Dosad su ovdje ljudi javljali različitu praksu, ali mišljenja sam da se tu ne može primijeniti pravno shvaćanje zauzeto u predmetu Maresti.

Tražbina utvrđena sudskom presudom zastarijeva u roku od 10 godina, stoga zastare nema. Ako je tražbina baš utvrđena u tom iznosu od 5.000,00 kn, smatram da nećete uspjeti osporiti njenu visinu.

Je li u presudi kaznenog suda utvrđena obveza naknade štete ili je vođen parnični postupak za njeno utvrđivanje?

Posebni skrbnici su, u pravilu, pravnici sa položenim pravosudnim ispitom zaposleni u Centru za posebno skrbništvo, a djetetovo mišljenje se, u ovakvim slučajevima, uvijek utvrđuje i ukoliko bi bilo u skladu s njegovom dobrobiti - poštuje.

Imate dvije opcije - podnesite prijedlog za progon za nametljivo ponašanje protiv osobe za koju sumnjate da stoji iza svega (pritom pripazite na rok od 3 mjeseca od počinjena djela) ili deaktivirajte/izmijenite profile na društvenim mrežama, kao i telefonske brojeve.

Ukoliko ste kod jednog te istog poslodavca zaposlena od 20/06/2018 do danas, po mom mišljenju, za 2018. imate pravo na puni GO. Vidite da ovdje ima i drugačijih razmišljanja, ali dok netko ne da pravomoćnu sudsku praksu koja veli drugačije, smatram da je zakon jasan. U najgorem scenariju, imate pravo na 1/2 punog GO-a. Organizacija rada poslodavca nije vaš problem, on vam naprosto mora osigurati ostvarenje GO-a, a kako, to je njegov problem.

Mislio sam možda da bi se moglo ići i na njega (da je uključen u djelo protiv vas). Po meni, ako ćete moći dokazati da je ugovor bio lihvarski (da je počinjeno kazneno djelo) i ukoliko iza počinitelja ima imovine, onda bi se moglo ići na nasljednike. Ali, nikako ne bez pomoći iskusnog odvjetnika, tim više što ste vi u inozemstvu (ako sam dobro shvatio).

Može se spomenuti korelacija, ali kako bi VPSRH na to gledao - ne znam. Neki drugi razlozi mogli bi biti ishodovanje vize ili posao u inozemstvu gdje se traži i podaci koji se tiču prekršaja (ali i to je dosta "mršavo"). No, kao što sam rekao, ne morate obrazlagati požurnicu.

Iako vas ljudski mogu razumjeti, pravno gledajući niste smjela to učiniti, jer se radi o pronevjeri, neovisno o motivu. Iznos jeste bitan u kontekstu ovlaštenog tužitelja, ako bi se radilo o iznosu do 1.000,00 kn, onda se djelo progoni po privatnoj tužbi, dakle nema DORH-a u igri. Može li netko osim vas potvrditi o kojem iznosu je bila riječ ili postoji li kakva evidencija stanja u kasi?

Eventualno sudac, ali pitanje je možete li doći do njega. Na ovim višim razinama je to iznimno teško. Nije glupo što želite čitavu priču staviti iza sebe, a požurnicu ne treba posebno objašnjavati. U vašoj situaciji, mislim da sa požurnicom nećete ništa pokvariti. No, odluka je samo vaša, da ne ispadne da vas ja nagovaram.

VPS inače u zadnje vrijeme solidno pazi da do zastare ne dođe, jer to je onda znak da su oni zeznuli, stoga sam mišljenja da će ipak donijeti odluku, ali kada - samo oni znaju. Koliko vidim, imaju još dosta vremena. Nemate tu puno toga za napraviti doli poslati požurnicu ili pokušati saznati u kojoj je fazi postupak, pa dobiti okvirno vrijeme kada bi odluka mogla biti donesena.

Niste me shvatili, zanima me da li je on pomagač u odnosu na djelo počinjeno na vašu štetu.

Da li možete napisati kako glasi činjenični opis djela iz pravomoćne presude za II-opt.?

Ponavljam kako nisam siguran da će vam telefonom dati te podatke, jer se primjerice i ja mogu predstaviti kao vi i tražiti te podatke. Najbolji put je nagažirati punomoćnika (odvjetnika) i preko njega doći do podataka, koji vas zanimaju.

Nisam vas baš najbolje razumio - pitate da li dijete ima pravo nasljedstva bake i djeda po roditelju, koji je preminuo?

Znači, ako sam vas dobro shvatio, tereti vas se za prekršaj protiv javnog reda i mira? Što točno piše u nalogu kojeg ste dobili - koji prekršaj i koja kazna? Ovo sa time tko je pokrenuo postupak, neka vas ne brine. Prijavu je sigurno podnio oštećenik ili njegov poslodavac, a ovlašteni tužitelj u ovom slučaju je policija. To su nebitne stvari. Glede kamera, ukoliko na ulazu u zgradu stoji natpis "ovaj prostor je pod video nadzorom", snimka se bez problema može koristiti kao dokaz u postupku pred sudom (sjetite se primjera bivšeg premijera u restoranu kada je drugoj osobi navodno dao svoj "broj telefona"). Zdravstveno stanje vam može ići u prilog u kontekstu smanjene ubrojivosti ukoliko će vam obrana ići u tom smjeru. Imate dvije opcije - prihvatiti nalog, ne prigovarati i platiti kaznu ili pisati prigovor, pa se sve seli na sud. Sami znate što se dogodilo i sukladno tome treba odlučiti.

Osim ukoliko je djevojka maloljetna, ne vidim problem. Ovakvo ponašanje se može eventualno percipirati kao poticanje na prostituciju iz domene prekršaja protiv javnog reda i mira, no kako do počinjenja prekršaja nije došlo, nema ni prekršajne odgovornosti za sudioništvo vašeg prijatelja. I velite da se boji policije? Na njegovu mjestu, više bih se bojao žene (ako sazna). Inače, Smokva, Iskrica i slični site-ovi, kao i famozne masaže iz Plavog oglasnika zapravo su reklame prostitucije, javna je tajna, sve se zna, ali nikome ništa.

1. Da li je iza I-opt. ostalo što imovine iz koje bi se mogli naplatiti i što je točno predmetom IP zahtjeva - naknada štete, povrat stvari ili ...? II-opt. nije uključen u kazneno djelo počinjeno na vašu štetu? 2. Po mom mišljenju, ne možete se pozivati na te stvari, već će one morati biti utvrđene u parnici, pri čemu treba razlikovati kazneno-pravnu odgovornost od građansko-pravne (potonja je daleko šira). Istina jeste da bi vam pravomoćna osuđujuća presuda u velikoj mjeri pomogla i olakšala stvari, ali ona ne postoji. 3. To je ingerencija DORH-a. 4. Zastarni rok ste prekinuli isticanjem prijedloga za ostvarivanje IP zahtjeva, devastiranje se dokazuje vještačenjem, a izgubljena dobit tržišnom (realnom) visinom.

Pitate iz pozicije žrtve? Podatak biste mogli tražiti i od suda, iako bi najbolje bilo angažirati punomoćnika i dalje sve rješavati preko njega budući ste u inozemstvu.

I onda se, nažalost, znaju desiti situacije da u vrlo similarnim slučajevima, jedan sud osudi, a drugi oslobodi.

Smatram da ne bi bilo štete da se provjeri je li e-mail adresa sa koje su slike poslane u upotrebi i dan-danas. Neće biti direktan dokaz, ali se može doći do osobe, koja je koristi. Ako je bila baš za jednokratnu upotrebu, onda nažalost ništa. Predložite sudu da zatraži taj podatak, pa neka vas odbije ako misli da nije relevantan. Glede dokaza, slažem se s Ruby da bi, ukoliko ODO ne podastre dokaze, to trebalo ići u vašu korist.

Ako je na svoju ruku donio takvu odluku, mogao bih se složiti. Ali, i on nekome odgovara. A kad je tako, onda je ljutnja usmjerena na krivu adresu. Eto vam za paralelu što država (a usudio bih se reći i pravosuđe svojom inertnošću) rade jedinom čovjeku, koji je preživio kornatsku tragediju. Zanimljivo je da su obitelji poginulih davno dobile obeštećenje, a preživjeli će valjda još godinama čekati pravdu.

Kod ovog kaznenog djela ne inkriminira se samo pravljenje snimci, već i činjenje istih dostupnih drugima bez odobrenja osobe, koja se nalazi na njima. Da ih je djevojka uploadala sama na Youporn recimo (ili neki slični "servis"), onda vam ne može ništa. Ono što meni nije jasno, kako se kroz postupak prvo nije pribavilo povezanost IP adrese sa stvarnom adresom budući je to ključ cijele priče? I zar se ta sporna e-mail adresa sa koje su snimke poslane od trenutka slanja pa do danas više ni jedan jedini put nije upotrijebila? Koji bi bio motiv njene lažne prijave prema vama? Ružan prekid?

Problem kod tzv. "glave u prometu" je što se uvijek ide u optuženje, jer nitko ne želi preuzeti na sebe puštanje eventualnog krivca, pa neka to onda napravi sud. Ljudski - razumljivo, posebice u predmetima li-la. Pravno - moglo bi se raspravljati. Svejedno, ima apsurda - primjer iz BJ-BG županije pred nekih 10-15 godina, auto koji se kretao kolnikom okrznuo auto koji je izlazio u rikverc sa parkirnog mjesta prilikom čega je vozač drugog vozila od šoka doživio infarkt i preminuo. Dakle, okrznuće uz kombiniranu brzinu od 24 km/h, i ODO to optuži kao prometnu sa smrtnom posljedicom. Jasno, sud oslobađa zbog nedostatka kauzaliteta (to realno nije smjelo ni doći na sud). Drugi primjer iz VŽ-a - auto uz brzinu od 130-ak km/h u naseljenom mjestu pokosio curu na nogostupu, no tijekom postupka nikako nije bilo moguće utvrditi tko je vozio (dva okrivljenika su bila), svaki tvrdio da je vozio drugi, na volanu otisci oboje (auto od trećeg, koji nije bio u njemu). I oslobađajuća presuda. Je li fer? Nije, ali ako ne možeš dokazati krivnju 100%, nema druge doli oslobođenje. Stoga, stvari ponekad doista nisu takve da ih se može svoditi na crno-bijeli spektar, ponekad je doista izuzetno teško dokazati krivnju ili uopće odlučiti se za progon. No, jedno stoji - kauzalitetu se ne pridaje dovoljno pažnje, a kod prometa, upravo to je ključ.