Ruby_Danderfluff

Mogu, svjedoci su dužni reći sve što znaju, nisu bili dužni upoznati poslodavca s tim, i poslodavac to može saznati tek poslije iskaza. Gluposti o Vama, koje se ne odnose na događaje zbog kojih ste dobili otkaz, nisu predmet spora i sud nužno i neće htjeti čuti ništa o tome, što nije vezano uz navode poslodavca. Ako svjedoci iznesu nešto što time postane sporno, tada Vi i na glavnoj raspravi možete predložiti novi dokaz, međutim, kao što kaže Sivko, na sudu je odluka hoće li taj dokazni prijedlog prihvatiti. Isto tako, time se izlažete kaznenoj prijavi za neovlašteno audio-snimanje, tako da imajte i to u vidu.

Kad je to bilo, prije 30 dana ili kraće?

Najjednostavnije Vam je opunomoćiti odvjetnika da kupi nekretninu za Vas u Hrvatskoj, u tom smislu ne treba niti posebna punomoć, već će Vam odvjetnik pripremiti i poslati obrazac punomoći. Time da stranac iz zemlje članice EU može stjecati nekretnine u RH pod istim uvjetima kao državljani, uz iznimku poljoprivrednih zemljišta, koja stranci uopće ne mogu stjecati.

Predlažem da upišete za supruga služnost doživotnog uživanja, odnosno doživotnog stanovanja u zemljišnu knjigu. Neka Vam odvjetnik ili javni bilježnik sastave prijedlog. Tako će temeljem tog upisa suprug moći doživotno živjeti u toj nekretnini, a nakon Vaše smrti će vlasnica postati Vaša kćer. I nema zapreke da uz tu provedbu služnosti sastavite i vlastoručnu oporuku u kojoj ćete dati upute kćeri kako očekujete da raspolaže nekretninom, odnosno da je dužna do suprugove smrti pustiti njega da neometano živi u tom stanu i da ga u potpunosti samostalno koristi.

Ako možete malo bolje pojasniti obiteljsko stablo: tri su brata - jedan je Vaš otac, drugi je pokojnik, a treći je stric?I radi se o udjelu u nekretnini u kojoj taj treći stric živi? A s obzirom da pokojni stric nije imao djece, njegov udio se dijeli na trećeg strica i na Vas i sestru kao nasljednike iza pokojnog strica? Ako je tako, Vi i sestra slobodno raspolažete svojim nasljedničkim izjavama: hoćete li prihvatiti ili se odreći nasljedstva, koje Vam temeljem zakona pripada. Stric može otkupiti vaše udjele od vas, a možete ostati upisani u toj nekretnini. On to može tražiti, ali Vi to ne morate prihvatiti.

Ako je tako, onda i prošle, i buduće subvencionirane rate (odnosno, od ukidanja subvencije, plaćate punu ratu). Ne mora se micati sudužništvo i banka vjerojatno neće pustiti sudužnika, osim ako dužnik ne omogući neko drugo sredstvo osiguranja, neki bolji instrument. Naime, osim APN-a, ovdje imate i poslovnu banku preko koje je odobren kredit, pa se i nju mora nešto o tome pitati, posebno stoga što ona daje sredstva kreditiranja u cijelosti, te se samo u jednom manjem dijelu naplaćuje od države umjesto od dužnika.

Nije, čak štoviše, sve tužbe koje su bile podignute zbog ništetnosti cijelog kredita su odbijene, koliko znam nepravomoćno. Ništetne su samo odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Možete tražiti odgodu izdržavanja zatvorske kazne do godine dana života bebe, ali to ne rješava problem. Nakon polovice izdržane kazne može pisati zahtjev za uvjetni otpust.

U najgorem slučaju su posljedice takve da će se ukinuti subvencija kreditiranja, pa će dužnici morati vratiti APN-u ono što su primili na ime subvencioniranog kredita. Znam da je ranije bila obveza dužnika da u roku od 3 mjeseca od sklapanja ugovora prijave prebivalište na adresi nekretnine koju su kupili subvencioniranim kreditom, ali sada tu obvezu ne nalazim u Zakonu o subvencioniranju stambenih kredita, tako da vjerujem da nema zapreke da se promijeni adresa. Tko će faktično ostati u stanu ovisi o dogovoru bračnih drugova, a bilo bi oportuno da ostane onaj koji ostaje s maloljetnom djecom ili onaj koji nastavlja plaćati kredit. S obzirom da je prošlo tek dvije godine plaćanja kredita, bilo bi možda logično da se jedan bračni drug odrekne udjela u bračnoj stečevini na ime činjenice da će drugi bračni drug nastaviti plaćati cjelokupni kredit i ostati u stanu.

U tom slučaju, ako postoji arbitražna klauzula, ona ga obvezuje na arbitražu.

Tu imate dva aspekta - onaj trgovačkoregistarski, i svoj radnopravni. U trgovačkoregistarskom smislu će društvo morati donijeti odluku o tome da se Vas opoziva kao direktoricu i za direktora imenuje netko drugi, jer društvo ne može funkcionirati bez direktora, i tu odluku će javni bilježnik uz prijavu morati dostaviti sudskom registru da se u njemu ta odluka i provede. U odnosu na Vaš radnopravni status, ako imate ugovor o radu, morate ga na neki način otkazati i odjaviti se s mirovinskog. Po mom mišljenju, ne možete ga otkazati poslovno uvjetovanim otkazom (s razlogom da je prestala potreba za obavljanjem radnog mjesta direktora), jer kao što već rekosmo, društvo ne može funkcionirati bez imenovanog direktora. Međutim, možda biste mogli izmijeniti svoj ugovor o radu na određeno vrijeme (i to na period ne kraći od tri mjeseca, zbog biroa), i onda biste istekom ugovora na određeno vrijeme (u međuvremenu bi novi direktor stupio na radno mjesto), stekli pravo na novčanu naknadu za nezaposlene osobe s biroa. Time da trebate provjeriti da niste eventualno i osnivač tog trgovačkog društva, odnosno nositelj poslovnog udjela, u kojem slučaju također mislim da ne biste imali pravo na novčanu naknadu (25% i više udjela u trgovačkom društvu, ako se ne varam).

Prihvaćam ispravku, jer sam pišući o pronevjeri, zapravo mislila na utaju u ovom konkretnom slučaju (tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar ili imovinsko pravo koji su mu povjereni...)

Je li Vam predala ključ od novog lokota?

@Ljupko slažem se s Vama da bi pravosuđe bilo učinkovitije kad bi bilo pravodobnije i kad se ne bi toliko odugovlačilo. No predlažem da se ubuduće ipak u temama zadržimo na komentiranju konkretnih upita, a o kvaliteti pravosuđa možemo u PF Caffe.

Hvala na javljanju ishoda!

Predlažem da odete na web-stranicu Vrhovnog suda i da radite pretraživanje po pravnim propisima, odnosno navedenom članku, odluka u kojima se spominje čl. 1120. ZOO-a ima 218.403, tako da ćete sigurno naći nekoliko koje Vam idu u prilog.

Punomoć je ustvari ugovor o nalogu. Nalogoprimac, odnosno punomoćnik mora u cijelosti postupati u ime i za račun, i sukladno uputi nalogodavca. On ne smije primljena sredstva zadržati za sebe, niti može s njima slobodno raspolagati, zar ne? Radnik je također u određenom smislu nalogoprimac poslodavca, pa ne smije novac koji je primio na radu zadržati za sebe, već ga mora proslijediti poslodavcu. Neću tvrditi da sam u pravu, ali ako punomoćnica nije imala dopuštenje niti nalog vlasnika računa da diže sredstva i slobodno raspolaže njima u svoju korist, onda je po mom mišljenju ta sredstva pronevjerila.

Ima, tako je, u svim poslovima redovite uprave u kojima se odluka može donijeti natpolovičnom većinom, taj suvlasnik može bez Vas odlučiti o tom poslu. Prenamjena je izvanredni posao po mom mišljenju, pa bi za to trebala suglasnost svih suvlasnika.

Jeftinije je pisati opomenu prvo, jer po mom iskustvu, 50% opomenutih ipak po opomeni plati. Ali ponovno napominjem, neplatiša ne mora pristati na arbitražu, u kojem slučaju do arbitraže neće niti doći.

U izdavanju računa smije koristiti puni ili skraćeni naziv kako je navedeno u statutu, no može koristiti uz to oznaku pravnog oblika, što je udruga.

Po mom mišljenju, s obzirom da se branite sami, mora Vam se dopustiti da se branite na način na koji smatrate shodnim, pa ako je odvjetniku branitelju u tijeku postupka dopušteno da se u sudskom postupku obraća prisutnima malo žešće nego što je to inače slučaj, a da istovremeno ne bude odgovoran za povredu časti i ugleda, to bi trebalo dopustiti i Vama tijekom iznošenja obrane, jer navedene riječi, osim što nisu kleveta (jer je oštećenik osuđena osoba) - ali jesu uvreda, jer se to može reći i na blaži način, nisu niti izrečene radi povrede njegove časti i ugleda, već radi Vaše što učinkovitije obrane. No da se u daljnjem tijeku postupka ne biste izlagali daljnjoj odgovornosti za kaznena djela protiv časti i ugleda, ja bih se pokušala suzdržati od takvog izražavanja, tim više što suci to ustvari ne vole jer im remeti mir u sudnici.

Treba je kazneno prijaviti općinskom državnom odvjetništvu njezinog mjesta prebivališta za pronevjeru, iako to nije izravni način da se sredstva vrate natrag, jer ih je ona možda založila ili potrošila, ali će barem na taj način biti moguće ostvariti od nje pravo na naknadu štete. Nadam se da postoje dokazi o tome koja je zlatnina bila u sefu.

Imate li Vi kopiju te audio-snimke? Očigledno je da je ona postojala iz citirane odluke ŽS-a koju spominje Atomic95, slijedom čega bi trebalo biti dopušteno da se u tom dijelu rekonstruira spis, po mom mišljenju, i da se ponovno preda audio-snimka o kojoj je riječ.

Nažalost, zahtjev za troškove u parnici se može postaviti najkasnije do zaključenja glavne rasprave, i nakon toga više nije moguće postaviti zahtjev za troškove. Osim toga, najznačajniji iznos troškova predstavlja zastupanje po odvjetniku, pa ako niste imali odvjetnika, eventualno biste mogli tražiti trošak sudskih pristojbi ako ste ih imali, jer putni trošak sud ne smatra nužnim troškom za vođenje parnice i tako je ustaljena sudska praksa.

Svatko može platiti svoga mjernika, nema nikakvih problema oko toga.