Ruby_Danderfluff

Možete kod kuće, po mom mišljenju, jer bi se radilo o pojedinačnim podukama, odnosno o tihoj djelatnosti?

Ne možete ništa, taj praktički u odnosu na Vašeg muža niti ne postoji, nije ga bilo u cijelom tom odnosu, osim ako ne postoji nešto napismeno. Jedino, što kaže sivko, kaznena prijava policiji.

Mislim da je sporazum o zasnivanju založnog prava obično zaseban dokument od ugovora o kreditu, barem je u mom jedinom slučaju dizanja kredita bio, ali sporazum o zasnivanju založnog prava se definitivno može naći u zbirci isprava.

Presuda jest donesena, ali nije pravomoćna dok viši sud (županijski) ne odluči po žalbi. Jedino što možete jest pokušavati ostvarivati kontakte s djecom dok ih ne uspijete ostvariti, nema druge.

Time da ako se u vezi s razvodom rješavaju i pitanja zajedničke roditeljske skrbi nad maloljetnim djetetom, tada je po ObZ-u kao lex specialisu, nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za dijete.

Želite da slobodno viđa djecu po dogovoru, ali u vremenu kada Vama to odgovara. Ne znam, točno određeni termini su dobri, ali je potrebno i malo fleksibilnosti jer takvi termini nisu i ne mogu biti trajni. Načelno, Vama nije u interesu "ići na sud", to bi trebalo biti u interesu ocu djece, jer njemu ne odgovaraju termini.

Najčešće je to odgovorna osoba koja je upisana u sudski registar kao direktor ili član uprave, prema praksi kako prekršajnih, tako i kaznenih sudova. Može biti prokurist, ali u prekršajnom postupku najčešće nije, npr. šef računovodstva ili šef komercijale, jer te osobe ionako odgovaraju direktoru i direktor je trebao biti upoznat i odobriti njihove radnje, rađene prema, predmnijeva se, nalogu direktora. Ponekad optužnicama budu obuhvaćeni i šefovi računovodstva, ali po mom iskustvu to nisu česti slučajevi, osim ako su suprotno interesima pravne osobe radili na njihovu štetu, ali tada oni nisu niti optuženi kao odgovorne osobe u pravnim osobama, već kao fizičke osobe na štetu pravne osobe kao oštećenika.

Evo mojih iskustava, koja su također samo teoretska. Ovo pitanje reguliraju međunarodni dokumenti, a središnje tijelo koje provodi primjenu međunarodnih ugovora je Ministarstvo demografije, evo linkova. Sama provedba ovisi o tome gdje je roditelj s djetetom pobjegao, odnosno koje je središnje tijelo u toj državi i kakvog iskustva u ovome ono ima. Dakle, ako imate odluku kojom je dijete povjereno jednom ili drugom roditelju, tada sve dokumente, presudu itd. morate prevesti na jezik zemlje u kojoj smatrate da se dijete nalazi, i sve to skupa zajedno sa zahtjevom poslati ministarstvu. Ministarstvo tada stupa u kontakt sa središnjim tijelom te države, i provodi postupak u kojem se utvrđuje da li je dijete tamo, te postoje li uvjeti da se vrati, pa čak postoji i šansa da se odluka o povjeri djeteta pred tijelom te države promijeni.

U zbirku isprava ide kupoprodajni ugovor, jer je on temelj za prijenos prava vlasništva. Ugovor o kreditu morate tražiti od banke.

Kupac koji nije iz EU neće vjerojatno nikad moći steći poljoprivredno zemljište u RH, odnosno upisati se u zemljišnu knjigu kao vlasnik, barem dok se ne promijeni čl. 2. st. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Jedina je opcija obeštetiti kupca za izgrađenu nekretninu i vratiti mu novac za kupnju, jer će u slučaju sudskog spora do toga ionako doći, po mom mišljenju. Otac ne može prodati zemlju drugoj osobi, a da ne odgovara za prijevaru, odnosno da ne snosi neke druge građanskopravne posljedice svog čina, ne može niti oduzeti nekretninu graditelju bez plaćanja cijene, jer je očigledno gradnjom kuće došlo do poboljšanja i povećanja vrijednosti nekretnine. Ne može se pozivati na to da je stranac gradio bez njegove suglasnosti, jer kupoprodajni ugovor govori u prilog tome da kupac nije znao ni morao znati da gradi bez njegove suglasnosti, nego je mogao opravdano očekivati da ima suglasnost vlasnika za gradnju. Opcija za kupca je eventualno, ako je to moguće, prenamjena zemljišta u građevinsko (no za to su potrebni uvjeti koji se odnose na prostorne planove itd.), što će nešto koštati, ali tada se uz uvjet uzajamnosti od strane države čiji je državljanin može uknjižiti bez ikakvih ograničenja, ili ako uzajamnosti nema, uz odobrenje Ministarstva pravosuđa. Više ovdje.

Pokušajte Državnom inspektoratu napisati pritužbu na rad građevinske inspekcije.

Tako je, stranci iz EU ne mogu uopće stjecati poljoprivredna zemljišta u Hrvatskoj. Ta zabrana će trajati 7 godina, može se eventualno produžiti za još 3, ali će se onda skinuti za državljane zemalja članica EU. Što se tiče prijave nelegalne gradnje, po mom bi mišljenju posljedice snosio graditelj (investitor), a ne vlasnik zemljišta, no tu će me morati ispraviti oni upućeniji.

Jest, ako je to njegov svjedok.

Od koga je kupljen?

Kada je doneseno to rješenje, je li postalo pravomoćno? Jeste li pribavili klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti na njega?

Je li invoice bio uz proizvod? Obično se šalje uz pakete.

https://www.hzn.hr/default.aspx

Po mom mišljenju, možete pokušati tražiti povrat, ali je pitanje hoćete li ga stići i realizirati dok novi postupak ne bude proveden i vi opet obvezani na plaćanje trošarine.

Da, trebali biste suglasnost svih suvlasnika, jer se vanjska pročelja obično prema međuvlasničkim ugovorima smatraju zajedničkim dijelovima zgrade, a ne Vašim vlastitim vlasništvom povezanim s vlasništvom stana. Dakle, promjene koje biste radili, radili biste na dijelu zgrade koji je zajednički, pa zbog toga ta suglasnost.

Moguć je, po mom mišljenju je čak i opravdan (diskriminacija po rasnoj osnovi, odnosno govor mržnje bi po meni bio opravdan razlog za izvanredni otkaz radnika), samo je pitanje je li dokaziv. Hoće li drugi radnici, ako ih ima, potvrditi da je poslodavac i inače sklon pokazivati netrpeljivost, pa da se time zaobilazno dokaže da je scenarij u kojemu je on zaista pokazao netrpeljivost izvjestan, odnosno moguć?

Po čl. 15. Zakona o grobljima, grobne naprave, odnosno oprema i uređaj groba koji su izgrađeni na grobnom mjestu smatraju se nekretninom, a ne samo grobno mjesto (dakle, grobnica, nadgrobni spomenik i to). Ja sam na isti način razmišljala o toj problematici, ali zaista je u tom smislu Zakon o grobljima lex specialis, i sve ono što je određeno za nekretnine općenito, ne odnosi se na sama grobna mjesta, iako se odnosi na opremu i uređaj groba.

Međutim, ako je firma bila u blokadi u trenutku dok je uzimala robu (a što je već spomenuta loša financijska situacija) te je postupala s predumišljajem da robu neće platiti, možda se ne radi o praznoj prijetnji.

Nekretnina je zemljišna čestica i sve što je s njom razmjerno trajno spojeno. Onaj tko je vlasnik zemljišta, predmnijeva se da je vlasnik i svega na njemu. Građevina na nekretnini nije nekretnina, i ona ne može biti zasebno od zemljišne čestice predmet pravnog prometa (osim u iznimnim slučajevima kao što je etažno vlasništvo, pravo građenja itd., ali vjerujem da to ovdje nije slučaj). Dakle, morate razjasniti ovo - polovica zemljišta je jedna zemljišnoknjižna čestica, a druga polovica druga zemljišnoknjižna čestica? Ako je tako, onda prvu nasljeđuju sinovi na jednake dijelove, a drugu u dijelu u kojoj je glasila na djeda sinovi nasljeđuju na jednake dijelove. Ako je prva polovica zasebna čestica, tada sin br. 2 može dosjelošću steći pravo vlasništva, ako je uživao miran i nesmetan zakonit, istinit i pošten posjed te čestice s kućom kroz zakonom propisano vrijeme (10 godina i dulje).

Gdje u inozemstvu je živio ostavitelj, negdje u EU?

Grobna mjesta se sukladno Zakonu o grobljima ne tretiraju kao nekretnine, već uprava groblja ima pravo vlasništva nad grobnim mjestima, i ona ih daje na korištenje korisnicima. U tom smislu, nasljeđuje se ne grobno mjesto, već pravo korištenja grobnog mjesta. Iz činjenice da uplatnice dolaze na sestru pokojnice, zaključujem da je ona kod uprave groblja upisana kao korisnica grobnog mjesta, pa pravo korištenja grobnog mjesta vjerojatno neće biti predmet nasljeđivanja iza pokojnice. Ukratko, meni se čini da ona nije bila korisnik toga da bi se to iza nje moglo nasljeđivati. Hoće li sestra pokojnice biti voljna ustupiti grobno mjesto vama, to je pitanje dogovora.