Presude Vrhovnog suda

[ponton]

Molio bih nekoga, tko može pogledati u sudsku praksu i objaviti presude Vrhovnog suda:

1. Rev-x 1075/2012 od 29.1.2012. godine

2. Rev-x 995/2013  od 29.1.2012. godine

Radi se o traženju vlasničkopravne zaštite na dijelu katastarske čestice.

[Jack Butler]

Broj: Rev-x 1075/12-2



R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz Č.  kojeg zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u K., protiv tuženice N. G. iz Z., koju zastupa punomoćnica Z. Z. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja prava vlasništva i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici broj Gžx - 212/11-2 od 5. travnja 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom broj P - 375/08-19 od 3. svibnja 2011., u sjednici održanoj 29. siječnja 2014.,


r i j e š i o  j e:

Ukida  se presuda Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici broj Gžx - 212/11-2 od 5. travnja 2012. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.


Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja kako glasi: „Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik i to: - dijela k.č. br. 8238 pod novom oznakom k.č. br. 8238/1 dio kuće broj 32. od 5. čhv. (20. m2), dio zgrade 1. do 3. čhv. 10 m2, dio zgrade 2. do 7. čhv. (24. m2) i dvorište od 26. čhv. (95. m2), - dijela k.č. br. 8239 pod novom oznakom k.č. br. 8239/1 dio kuće broj 32. od 8. čhv. (30. m2), dio zgrade 1. do 5. čhv. 18 m2, dio zgrade 2. do 11. čhv. (41. m2) i dvorište od 16. čhv. (58. m2), - dijela k.č. br. 8240 pod novom oznakom k.č. br. 8240/1 dio kuće broj 32. od 2. čhv. (6. m2), dio zgrade 1. do 3. čhv. 12 m2, dio zgrade 2. do 4. čhv. (13. m2) i dvorište od 31. čhv. (111. m2), - dijela k.č. br. 8241 pod novom oznakom k.č. br. 8241/1 dio zgrade 1. do 2. čhv. (6 m2) dvorište od. 76. čhv. (272. m2), upisani u posjedovni list broj 1530 k.o. Č., koji dijelovi svih naprijed navedenih čestica čine k.č. br. 8238/1 Č., kuća broj 32., zgrada 1., zgrada 2. i dvorište od 199. čhv., odnosno 7. a i 15. m2, što je tužena G. N. dužna priznati.“ Odlukom o troškovima postupka obvezana je tuženica naknaditi tužitelju iznos od 8.645,98 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti odbijen zahtjev tužitelja. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tužitelj naknaditi tuženici iznos od 8.024,37 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) je podnio tužitelj zbog pravnog pitanja koje je prema ocjeni revidenta važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz prijedlog da se presuda preinači shodno u reviziji iznesenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu. Prema odredbi čl. 392 a. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Tužitelj, pozivom na različitu praksu drugostupanjskih sudova, postavlja materijalnopravno pitanje objekta stvarnopravnog odnosa u primjeni odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZV), koje je, obzirom na različitu praksu drugostupanjskih sudova važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, čime je izvanredna revizija dopuštena (u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP-a). Isto tako revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje i priznanje prava vlasništva nad nekretninom, u kojem zahtjevu se deklaratorni (utvrđenje) dio sagledava kao sastavni dio kondemnatornog (priznanje) dijela zahtjeva.

Prvostupanjski sud je (nakon očevida uz asistenciju vještaka mjernika, te ostalih provedenih dokaza u postupku) prihvatio zahtjev tužitelja cijeneći, primjenom odredbe čl. 388. st. 2. ZV-a, da je tužitelj temeljem zakona stekao pravo vlasništva nad dijelovima više katastarskih čestica, koji dijelovi su sačinjenim parcelacijskim elaboratom i prijavnim listom jedinstveno predstavljeni novoformiranom česticom zemlje 8238/1 k.o. Čeglji.

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja cijeneći da parcelacijski elaborat na kojeg se tužitelj poziva u postupku nije potvrđen od nadležnog područnog ureda za katastar u smislu odredbe čl. 59. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine", broj 16/07 i 124/10), čime nije formirana nova zemljišna čestica, te utoliko da se prema postavljenom zahtjevu tužitelju ne može pružiti vlasnička zaštita.

Kada je objekt stvarnopravnog odnosa nekretnina, ispravno je pravno shvaćanje izneseno u pobijanoj presudi da u pravnom prometu može biti pojedinačna nekretnina kako je određuju norme našeg stvarnog prava, pravni entiteti koje je pravni poredak izjednačio s nekretninom (ograničeno stvarno pravo građenja – čl. 280. st. 2. i 3. ZV-a, zgrade i druge građevine koje su na općem dobru izgrađene na temelju koncesije pa tvore zasebnu nekretninu dok koncesija traje – čl. 3. st. 4. i čl. 9. st. 4. ZV-a, te idealni suvlasnički dijelovi nekretnine – čl. 37. st. 3. ZV-a). Pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina (čl. 2. st. 3., čl. 9. st. 1. ZV-a). U pravnom prometu nekretnina se označava katastarskim oznakama zemljišta. Utoliko je odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 – dalje: ZZK), zemljište određeno kao dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica). Pojedinačna nekretnina kao objekt pravnih odnosa može se sastojati od jednog ili više zemljišta. Kad se nekretnina sastoji od više zemljišta, ta zemljišta su pravno sjedinjena u jedno zemljišnoknjižno tijelo i upisana su u isti zemljišnoknjižni uložak (čl. 9. st. 1. ZV-a, čl. 19. ZZK-a). Predmet raspolaganja u pravnom prometu mogu biti sve katastarske čestice zajedno, odnosno cijelo zemljišnoknjižno tijelo u cjelini ili idealni dio svih katastarskih čestica, odnosno idealni dio zemljišnoknjižnog tijela. Da bi predmet raspolaganja u pravnom prometu bila pojedina katastarska čestica, prema odredbi čl. 19. st. 4. ZZK-a, treba se u zemljišnim knjigama promijeniti sastav zemljišnoknjižnog tijela otpisom i pripisom katastarskih čestica shodno odredbama čl. 145. – 162. ZZK-a. U ovom slučaju katastarska čestica za koju se uspostavlja drukčiji pravni status se izdvaja u zasebno zemljišnoknjižno tijelo i upisuje u drugi zemljišnoknjižni uložak u kojem opet svi njegovi dijelovi imaju isti pravni status. Međutim, ukoliko se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizičkog (geometrijski odjeljenog) dijela zemljišta tj. katastarske čestice, uvijek je potrebno prethodno provesti postupak diobe te čestice, parcelacijom formirati nove čestice, te tako za određenu česticu dobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i pripisivanja.

U konkretnom slučaju tužitelj na činjeničnom osnovu stečenog prava vlasništva nekretnine na temelju zakona, prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja (do stupanja na snagu ZV-a - čl. 388. st. 2. ZV-a) zahtijeva zaštitu tako stečenog vlasništva. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova ne radi se o stečenom pravu vlasništva cijelog pojedinačno određenog zemljišta koje shodno sada važećoj odredbi čl. 5. st. 1. ZV-a može biti objektom prava vlasništva, već o geometrijski odijeljenom dijelu za kojeg prethodno parcelacija nije potvrđena od nadležnog područnog ureda za katastar, te u odnosu na kojeg se zahtjev tako postavlja prema parcelacijskom elaboratu koji nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite, te koji čini sastavni dio zahtjeva.

U ovom slučaju tužitelj svoj zahtjev zasniva na činjeničnom osnovu temeljem zakona već stečenom pravu vlasništva na fizički (materijalno) odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar – species (čl. 5. st. 1. ZV-a). Ovaj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, kao takav egzistira, pa u svakom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran. Suvlasništvo je prestalo, te prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, stečeno vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar.

Ispravno postavljen zahtjev trebao bi glasiti u odnosu na zemljište koje shodno odredbi čl. 5. st. 1. ZV-a može biti objektom stvarnih prava (parcelacijom valjano izdvojenu katastarsku česticu). Međutim, ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno kao u konkretnom slučaju prema parcelacijskom elaboratu koji nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Kod pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz odredbe čl. 161. st. 1. t. 3. Zakona o prostornom uređenju - "Narodne novine", broj 153/13), te dalje time (ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (čl. 145.-162. ZZK-a), upis vlasništva na svoje ime (čl. 130. st. 1. ZV-a), čime je odluka provediva.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud propustio je cijeniti činjenice relevantne za primjenu naprijed navedenih odredbi materijalnog prava, zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijane presude (čl. 395. st. 2. ZPP-a). Navedenim je reviziju trebalo prihvatiti, ukinuti presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pri čemu će se odlučiti i o troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Zagrebu, 29. siječnja 2014.

Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.

Broj: Rev-x 995/13-2



U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E
P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz P. B., zastupane po punomoćniku Ž. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika V. J. iz P. B., zastupanog po punomoćniku D. S., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gžx-44/13-2 od 17. travnja 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zaprešiću broj P-2245/11-58 od 18. prosinca 2012., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2014.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. 1. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ista vlasnica 327/499 dijela nekretnine označene kao k.č.br. 1748/1, oranica u P., ukupne površine 499 čhv, upisane u z.k.ul. 3720 k.o. B. D., a što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice na označenoj nekretnini u označenom suvlasničkom omjeru. U toč. 2. prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 15.584,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koje teku od 18. prosinca 2012. do isplate. U toč. 3. prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u preostalom iznosu do ukupno 30.200,95 kn s pripadajućom zateznom kamatom, a u toč. 4. izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika te je pod toč. I. izreke drugostupanjske presude preinačena prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, kao i njen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. U toč. II. izreke drugostupanjske presude tužiteljici je naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.343,75 kn, dok je pod toč. III. izreke drugostupanjske presude odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 12.843,75 kn, a  preko dosuđenog iznosa. Drugostupanjskim rješenjem odbačena je žalba tuženika kao nedopuštena u dijelu u kojem je tuženik žalbom pobijao prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu dijela troškova parničnog postupka.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači pobijanu presudu na način da se odbije žalba tuženika kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Temeljem odredbe čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora između stranaka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava suvlasništva na nekretnini označenoj kao k.č.br. 1748/1 upisane u z.k.ul. 3720 k.o. B. D., a slijedom toga i zahtjev tužiteljice da je tuženik dužan trpjeti upis prava zatraženog suvlasništva tužiteljice na toj nekretnini u zemljišnim knjigama.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica osobno i putem svojih pravnih prednika u posjedu točno fizički određenog dijela sporne nekretnine dulje od 40 godina,

- da točno određeni dio koji je u posjedu tužiteljice u odnosu na cijelu nekretninu predstavlja 327/499 dijela,

- da je do stupanja u posjed točno određenog dijela sporne nekretnine od strane prednika tužiteljice došlo nakon zamjene nekretnina izvršene od strane prednika stranaka prije 50 godina.

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud zaključio je da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, odnosno da je ista suvlasnica predmetne nekretnine u 327/499 dijela obzirom da je u postupku utvrđeno da postoje sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona dosjelošću i to prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika, još prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91 i 91/92 – dalje: ZOVO) dana 1. rujna 1980.. Za razliku od prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan, jer da je u postupku utvrđeno kako je tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću točno određenog fizičkog dijela sporne nekretnine, slijedom čega ne može biti suvlasnica u odnosu na cijelu nekretninu, pa drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija zahtjev tužiteljice u cijelosti.

Tužiteljica u reviziji navodi revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica u reviziji nigdje jasno i određeno ne navodi u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena pred drugostupanjskim sudom ili eventualno pred prvostupanjskim sudom. Kod toga treba napomenuti da je drugostupanjski sud svoju odluku donio na temelju čl. 373. a) st. 3. ZPP i gdje je drugostupanjski sud utvrdio da je već prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revidentica u bitnom smatra kako je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer tužiteljica upravo svojim zahtjevom traži utvrđenje suvlasništva na spornoj nekretnini a ne utvrđenje prava vlasništva, te da takav zahtjev nije u suprotnosti s odredbom čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP). Kod toga tužiteljica smatra kako drugostupanjski sud pogrešno zastupa stajalište da se u konkretnom slučaju mora imati u vidu i odredba čl. 10. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK).

Nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer tužiteljica niti ne navodi u čemu bi se sastojale povrede odredaba ZPP-a, na koji način tužiteljica u reviziji nije navela određene razloge sukladno odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP koje bi se odnosile na tu povredu, slijedom čega se ista uopće ne može valjano ispitati.

Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je drugostupanjski sud pravilno zaključio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan te je pravilno preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica stekla sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću točno određenog i fizički omeđenog dijela sporne nekretnine a ne prava suvlasništva u odnosu na cijelu nekretninu. Tužiteljica je prvotno i imala pravilno postavljen tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva točno određenog dijela sporne nekretnine sukladno nalazu i mišljenju vještaka geometra, ali je naknadno preinačila tužbeni zahtjev i zatražila utvrđenje prava suvlasništva u odnosu na cijelu nekretninu razmjerno površini koju u naravi uživa osobno i putem prednika preko 50 godina. Ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno stajalište drugostupanjskog suda da u slučaju kada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine dosjelošću, ne može se tražiti utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenom omjeru u odnosu na cijelu nekretninu. U ovom konkretnom slučaju nikada nije egzistiralo pravo suvlasništva između tužiteljice i tuženika odnosno njihovih pravnih prednika, već naprotiv u postupku je utvrđeno da je svaka strana bila u posjedu i uživala točno fizički određen dio sporne nekretnine.

Kod toga treba napomenuti da se drugostupanjski sud pogrešno poziva na odredbu čl. 9. ZVDSP i čl. 10. st. 2. ZZK, jer te odredbe u konkretnom slučaju nisu od značaja. Naime, nema nikakve zapreke da se u sudskom postupku utvrdi pravo vlasništva točno određenog fizičkog dijela nekretnine stečene ex lege prije stupanja na snagu ZVDSP. Sukladno odredbi čl. 120.a) bivšeg Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“, broj: 76/07, 38/09, 55/11, 90/11, 50/12, 55/12 i 80/13) opće pretpostavke za parcelaciju neizrađenog građevinskog zemljišta ne odnose se na slučajeve ako je utvrđeno pravo vlasništva zemljišta na temelju sudske presude, a takvo rješenje je i u sada važećem Zakonu o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj: 155/13) u čl. 161. st. 1. toč. 3. citiranog Zakona.

Obzirom da nisu ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu temeljem čl. 393. ZPP i presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 29. siječnja 2014.

Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.

[ponton]

Zahvaljujem na objavljenim presudama.

[nefuratios]

Imam sličnu situaciju kao u drugoj presudi. Tužbom bi se tražilo utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na određenom dijelu nekretnine, ali taj određeni dio u mom slučaju je posebni dio nekretnine, odnosno poslovni prostor. Nije problem tražiti dosjelost na tom poslovnom prostoru, ali je problem što zgrada nije etažirana niti je uspostavljena zemljišna knjiga za tu parcelu, dakle kako postaviti tužbeni zahtjev koji bi bio provediv kasnije u ZK?