Susreti oca i djeteta

[RoseMadder]

Pozdrav svima,

danas prvi put od kad ide kod oca (tome ima skoro godina dana) dijete (2 i pol godine) nije željelo ići i ničim ju nisam mogla nagovoriti i uvjeriti da ode. Svaki put kad otac dolazi po nju imamo probleme oko odlaska, ali isto tako svaki put nekako i ode, ali danas nije htjela.

 

Čini mi se da će otac otići u Centar za socijalni rad prijaviti da dijete više ne želi ići, pa me zanima da li je možda itko bio u sličnoj situaciji i što mogu dalje očekivati?

 

On i sam vidi da ja nju nagovaram da ide kod njega, uvijek nešto smišljam čime bi ju zainteresirala za druženja s njim, također uvijek odem s njom na njegovo radno mjesto svaki put kad smo u šetnji, komuniciram s njegovim roditeljima, curom, nitko nikoga ne ocrnjuje i s te strane je sve u najboljem redu, ali očito djetetu nešto tu ne štima.

 

Primjećujem da se on ne snalazi s njom najbolje, isto tako i njegova majka, možda to dijete vidi i osjeti?

 

Ja osobno smatram da Centar nije možda najbolja ideja jer ne znam kako bi oni tu mogli pomoći ako nas dvoje ne možemo ništa uraditi..

[Klupe]

Pa prvo sto ce centar pokustati utvrditi jest razlog toga. Nije normalno da dijete ne zeli ici nekamo s jednim od roditelja. Uzrok moze biti u jednom ili drugom ali i u oba roditelja. Centar ce pokusati utvrditi gdje grijesite i zbog cega se to desava. Posto se radi o tako malom djetetu ocito se radi o nedostatku povjerenja u oca, a do toga je moglo doci na razlicite nacine. Najcesce se sumnja moze svaliti na oca koji nije zainteresiran pa dijete uzima, odvodi i vrijeme provodi "preko volje", dakle, ne pruza djetetu ono sto trazi (igra, paznja itd), ili pak moze biti da drugi roditelj, ne upucujem komentar prema vama , koji svojim ponasanjem i instruiranjem djeteta protiv oca moze izazvati takvu reakciju.

Naravno, moze se desiti i strah djeteta od odvajanja, a to je opet povezano s povjerenjem, a nedostatak povjerenja moze biti i razlog nedovoljno cestih susreta. Mozda probajte cesce, krace, zajednicke susrete, pa se vi odmaknite neko vrijeme (recite djetetu da odlazite i da cete se vratiti malo kasnije, nemojte bjezati dok ne gleda), pa onda te intervale produljujte i na kraju cete doci do zeljenog rezultata.

Cesto puta to ponavljam, izreka suda da ce dijete biti s ocem 2x tjedno od 16-19 i 2 vikenda mjesecno... nije humana, vase djete mozda zeli malo senzibilniji pristup pa pokusajte to sami rijesiti. Djeca su jednostavna ako im se tako pristupa,a problemi mogu biti komplicirani ako ih se takvima napravi.. Svu srecu vam zelim

[anda]

Ukoliko se sami ne uspijevate nositi s ovim problemom možete zajedno sa djetetovim ocem zatražiti mišljenje od dječjeg psihologa (na koji način pristupiti djetetu, ispričati psihologu situaciju i pokušati otkriti gdje je problem i kako ga riješiti). Možda će vam psiholog reći da problema ni nema već da je to uobičajeno za tu dob. U svakom slučaju takav razgovor će i vašeg bivšeg uvjeriti da s vaše strane nema svjesnih pogrešaka i da nema potrebe za Centrom (kojem, po iskustvima koje sam čula, ne bih dala preporuku). U svakom slučaju vi i otac djeteta imate još puno opcija. Samo smireno naprijed, sve se riješi.

 

Želim vam da uskoro djevojčica sretna trči u zagrljaj ocu...

 

[RoseMadder]

Klupe & Anda, hvala Vam najljepša na odgovorima..

 

Otac mog djeteta i ja smo nakon njenog neodlaska pričali i sutra ćemo se također vidjeti pa ćemo odlučiti što ćemo dalje. On na kraju valjda ne bi mješao centar, ali po mojim dosadašnjim iskustvima s njim, sumnjam da mu mogu vjerovati.

 

Predložila sam mu da ja dijete vodim njemu umjesto da on dolazi po nju, možda je to bolje rješenje..

I da ide kod njega ujutro kad je naspavana i dobre volje umjesto poslijepodne kao i dosad..

 

Vjerujem da u njega nema povjerenja, nažalost, ali mislim da je tako. On dolazi po nju dva puta tjedno po dva ili tri sata i do sad nikad nije tamo prespavala. Njegova mama je već sve spremila i kupila za njeno spavanje, ja sam sa njegovom curom već o tome pričala i samo se čeka njegov korak, ali od toga ništa! Već sam mu puno puta do sad rekla da dijete kod njega može ostati duže i da ju može uzeti i na spavanje, ali on to uporno odbija. Tako da valjda ova situacija sad i nije tako čudna i neočekivana.. Ali me svejedno to sve jako zabrinjava jer me dovodi do toga da stalno sebe preispitujem, a znam da nisam kriva i da se trudim..

 

Kako god bilo dalje, hvala Vam na savjetima.

[bartleby]

U principu je uvijek bolje da dijete uzima onaj roditelj s kojim će dijete provesti neko vrijeme, a ne da ga bilo koji roditelj ostavlja. Dijete može sljedeći put još više protestirati jer ne želi biti ostavljeno.

 

Ono što vam zapravo želim reći je da nije smak svijeta ako je dijete jednom bilo loše volje. Možda će brže proći ako tome ne pridajete previše važnosti.

 

Dijete želi oba roditelja. Opcija ili - ili je nužno zlo kad su roditelji razvedeni i djetetu treba dati vremena, podršku, strpljenje. Recite ocu koje aktivnosti dijete posebno voli pa neka se tako igra ili bavi djetetom - time će olakšati djetetovu prilagodbu, odnosno dijete će se manje trebati prilagođavati jer ćete vi, roditelji, to učiniti.

 

Vjerujem da će problem djetetovog odbijanja nestati kako je i nastao. Sretno.