bračni ugovor

[anton887]

ljubazno vas molim za savjet. ako supružnici sklope bračni ugovor i u njega unesu svuimovinu, da li se time isključuju nužni nasljednici kao npr. kod doživotnog? Odnosno može li se tužbom ići zbog povrede nužnog dijela ako je otac bračnim ugovorom ostavio sve nevječanoj novoj supruzi?

 

puno hvala

[G-man]

Zanimljivo pitanje, na koje nisam uspio pronaći adekvatnu praksu, ali niti literaturu, tako da je ovo ispod isključivo moje mišljenje.

 

Po mom mišljenju, ukoliko bi se bračnim ugovorom odredilo da bilo koji bračni drug dobiva više od polovice (što je zakonska podjela) bračne stečevine, taj dio koji prelazi polovicu trebalo bi percipirati kao darovanje, jer u suštini - ono to jest.

 

Doživotno/dosmrtno uzdržavanje je naplatni pravni posao, jer davatelj uzdržavanja ipak ima obvezu-trošak uzdržavanja druge osobe, dakle i jedna i druga strana imaju obveze, dok kod bračnog ugovora to nije slučaj. Faktički se poklanja višak iznad polovice i zato smatram da bi ga trebalo posmatrati kao darovanje, a u tom slučaju može se tražiti uračunavanje u smislu utvrđivanja prava na nužni dio u slučaju njegove povrede.

[felixx]

 

Mišljenja sam da se bračni ugovor mora prije svega gledati kao ugovor o tome kako će se djeliti imovina bračnih (ili vanbračnih) partnera koja je stečena za trajanja braka ili partnerstva.

 

Tako partneri mogu ugovoriti da se imovina stečena za trajanja braka djeli 50:50, ali i primjerice 80:20. Ili da je sva imovina koja je upisana u javnim ispravama kao vlasništvo jednog od partnera i jest isključivo njegova/njena imovina. Ili bezbroj drugih detalja.

Isto tako, moguće je definirati i da su svi darovi , otpremnine ili drugi dobitci koje za trajanja partnerstva stečevina koja je obuhvaćena ugovorom. Ali nije moguće definirati da imovina koju su partneri posjedovali kao vlastitu imovinu u trenutku sklapanja ugovora bude predmetom ugovora, jer bi takva odredba bila u suprotnosti sa zakonskom definicijom darovanja. Partneri mogu ugovorom svoju imovinu stečenu prije ugovora prenijeti u vlasništvo partnera, ali bi se tako preneseno vlasništvo definiralo kao dar.

 

Bračni ugovor nije oporuka.

Ako bi bračni ugovor sadržavao elemente oporuke, u tom djelu bi se trebale primjeniti odredbe zakona o nasljeđivanju.

Dakle, imamo primjerice bračni ugovor u kojem je definirano da jednom partneru pripada 80% bračne stečevine. U slučaju smrti, tih 80% imovine je njegova ostavina koja se djeli nasljednicima sukladno zakonu o nasljeđivanju. Jer je bračnim ugovorom definirano da je tih 80% njegova imovina. Ništa drugo.

Ako bi ugovor sadržavao elemente oporuke, onda bi polovina ostavine išla odmah drugom partneru, a drugu polovinu bi djelili svi nasljednici sukladno zakonu o nasljeđivanju.

 

Eto, to je moje mišljenje (nije preneseno ili prepisano).

[Matrix]

Mišljenja sam da ovakav ugovor nemože konvalidirati u oporuku,budući da institut oporučnog nasljeđivanja nepoznaje suugovornika(jednostrani pravni posao).

 

S druge strane je evidentno da otac u biti ugovorom svojem suugovorniku ostavlja ostavinu (nasljedno-pravni karakter) a ne prenosi pravo vlasništva(obvezno-pravni karakter),pa je takav ugovor u smislu odredbi čl.102.ZN,ništav.