Pokušaj premještanja vozila "paukom" - nejednakost činidbi??

[Lakonogi]

Možda bi trebalo postati pod prekršajno i prometno pravo, ali mislim da je suština pitanja obveznopravna (nejednakost činidbi), pa postam ovdje.

 

Vlasnik sam vozila koje je druga osoba parkirala na pješačkom prijelazu, nakon čega je započela operacija premještanja "paukom", ali nije dovršena jer se vozač u međuvremenu pojavio.

Dobio sam račun za pokušaj premještanja vozila.

 

1. Da li je vlasnik vozila dužan platiti pokušaj premještanja, (čak i kad je u prekršajnom postupku utvrđeno da on nije počinio prekršaj)? Kojim propisom je to određeno?

 

2. Da li je naplaćivanje pokušaja premještanja, kao takvog, legalno? Mislim da je to propisano nekom internom odredbom poduzeća Rijeka plus. Da li je Rijeka plus ovlašten donijeti takvu odluku, i da li je ona u skladu s pravnim poretkom RH? Ima li netko iskustva iz sudske prakse, da li je nekome uspjelo dokazati da troškovi pokušaja premještanja vozila naprosto ne postoje (ili su vrlo mali) i da je ta odredba u suprotnosti s duhom i slovom ZPP-a, ZOO-a, pa i samog Ustava?

Mislim da se radi o nesrazmjeru činidbi - s jedne strane se plaća 250 kuna, a s druge strane postoji neki minimalni trošak.

 

Vaše mišljenje - platiti kaznu, ili se hrabro upustiti u parnični postupak i osporavati legalnost odredbe kojom je propisana naplata pokušaja premještanja vozila?

[Matrix]

Ima li netko iskustva iz sudske prakse, da li je nekome uspjelo dokazati da troškovi pokušaja premještanja vozila naprosto ne postoje (ili su vrlo mali) i da je ta odredba u suprotnosti s duhom i slovom ZPP-a, ZOO-a, pa i samog Ustava?

NAKNADA TROŠKOVA ZA ZAPOČETU RADNJU PREMJEŠTANJA VOZILA

Račun i zapisnik o preuzimanju vozila (Čl. 84. Zakona o sigurnosti prometa na cestama – „Narodne novine“, br. 105/04 i 142/06)

Nije od odlučnog značaja činjenica što tuženica nije potpisala niti preuzela račun i zapisnik o preuzimanju svog vozila, budući je obveza tuženice kao vlasnice vozila da tužitelju - trgovačkom društvu ovlaštenom za održavanje komunalnog reda a što uključuje i uklanjanje (premještanje) nepropisno parkiranih osobnih vozila, podmiri troškove započete radnje premještanja vozila i u vezi toga nastale troškove.

IZ OBRAZLOŽENJA

„U parničnom postupku tužitelj je utvrdio da je njegovo novčano potraživanje utemeljeno na utvrđenom prekršaju ovršenice u smislu čl. 84. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (ovlaštena službena osoba MUP-a dana 16. rujna 2005.g. dala je tužitelju nalog za premještanje vozila tuženice), a u dokaz te činjenice tužitelj se pozvao na fotografiju vozila i policijski nalog.

Tužitelj navodi da je na osnovu naprijed navedenih činjenica angažirano njegovo službeno vozilo („pauk“) koje je bilo pripravno premjestiti tuženičino motorno vozilo na za to predviđeni prostor, a tužitelj u ovom postupku traži upravo naknadu troškova za započetu radnju premještanja vozila tuženice (zbog pojave tuženice na listu mjesta, radnja premještanja vozila tuženice nije izvršena).

Prvostupanjski sud navodi da je tuženica prigovarala da joj tužitelj nije izrekao nikakvu kaznu niti joj dao zapisnik na potpis, radi čega smatra da nije u obvezi podmiriti predmetni račun.

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, utvrdivši da je tužitelj trgovačko društvo ovlašteno, između ostaloga, i za održavanje komunalnog reda u gradu Z., što uključuje uklanjanje (premještanje) nepropisno parkiranih osobnih vozila, te konstatira da niti u ovom postupku tuženica nije osporila (naprotiv, potvrdila je) da je 16. rujna 2005.g. nepropisno zaustavila svoje vozilo reg. oznake VŽ __-FJ na nogostupu, radi čega je njeno vozilo fotografirano i osiguran je dolazak „pauka“ radi premještanja njenog vozila. Prvostupanjski sud ocjenjuje da nije odlučno što tuženica nije potpisala niti preuzela račun i zapisnik o preuzimanju vozila br. ___ od 16. rujna 2005.g. jer je njena obveza namiriti troškove započete radnje premještanja vozila i u vezi toga nastale troškove pa je prihvatio tužbeni zahtjev, utvrdivši da je isti u skladu s tužiteljevom Odlukom o cijenama usluga za djelatnost premještanja motornih vozila, od 11. kolovoza 2004.g., važećom na dan počinjenog prometnog prekršaja, bila tarifirana (toč. 3. Odluke o cijenama usluga za djelatnost premještanja motornih vozila) u iznosu od 250,00 kn.

Dakle, tužitelj je postupio u skladu sa svojom ovlasti i prema važećoj tarifi (cjeniku), time da je takva radnja u skladu s odredbom Zakona o sigurnosti prometa na cestama na koji se tužitelj tijekom postupka poziva (čl. 84. st. 1. toč. 3. navedenog Zakona), kojim je dana ovlast premjestiti vozilo parkirano na nogostup, te čl. 96. tog zakona kojim je propisan da trošak tog premještanja snosi vlasnik, odnosno korisnik tog vozila.“

Županijski sud u Varaždinu, Gž. 814/09-2 od 02.XII.2009.