Matrix

jednostavno treba da shvatite da je to volja opručitelja,gdje vam nije ostavljen izbor u smislu neću ovo,hoću ono ,odnosno ili se prihvatate ili odričete nasljednog dijela,bez ikakvog uvjetovanja.No ako smatrate da takav dio nije dovoljan da bi se namirio vaš nužni dio,imate pravo prigovoriti i zahtijevati namirenje povrijeđenog nužnog dijela.

Oblik ugovora uređuju odredbe čl.580.Zakona o obveznim odnosima,gdje vam je sve rečeno. . Ugovor o Doživotnom Uzdržavanju XXXXXXXX iz XXXXXXXXXXX , ul. XX bb , OIB: i YYYYYYYYYY iz XXXXXX , ul. br. , OIB: , sklopili su 15.04.2016. UGOVOR O DOŽIVOTNOM UZDRŽAVANJU Članak 1. XXXXXXXXXXX ( u daljnjem tekstu: davatelj uzdržavanja) obvezuje se uzdržavati YYYYYYYYYY (u daljnjem tekstu: primatelj uzdržavanja) do njegove smrti. Članak 2. Primatelj uzdržavanja daje davatelju uzdržavanja svoju nepokretnu imovinu koja se sastoji od: Kuća koja je sagrađena na dresi ul. br. 55 u xxxxxxx, ukupne površine xxxx m2 koja je sagrađena na katastarskoj čestici broj ___ k.o. , z.k.ul.br.____sa okućnicom ukupne površine ____ m2. Članak 3. Davatelj uzdržavanja se obvezuje primatelja uzdržavanja uzdržavati do smrti a posebno: – Osigurati mu redovnu prehranu u skladu sa liječničkom preporukom– Redovito ju njegovati– Prati i peglati njezino rublje i drugu odjeću– Osigurati mu nesmetane posjete njezine rodbine i drugih osoba– U slučaju bolesti mu osigurati potrebnu njegu, lijekove i snositi eventualne bolničke troškove– Brinuti o njezinoj drugoj imovini pažnjom dobrog gospodara– Sahraniti je nakon njezine smrti u skladu sa njezinim željama(ovisno što ugovorite) Članak 4. Primatelj uzdržavanja jamči davatelju uzdržavanja da je nekretnina iz članka 2.ovog ugovora njegovo isključivo vlasništvo. Članak 5. Davatelj uzdržavanja na temelju ovog ugovora ima pravo ishoditi u zemljišnjim knjigama upis zabilježbe ovog ugovora na nekretnini iz članka 2. ovog ugovora,a po smrti davatelja uzdržavanja izvršiti upis prava vlasništva. Primatelj uzdržavanja nedvojbeno daje svoje dopuštenje za postupak davatelja uzdržavanja iz stavka 1. ovog članka. Članak 6. Troškove u vezi sklapanja ovoga ugovora kao i troškove njegove provedbe u cijelosti snosi davatelj uzdržavanja. Članak 7. Ovaj ugovor se smatra sklopljenim u trenutku ovjere od strane suca nadležnog općinskog suda u ______,ili solemnizacije javnog bilježnika. Članak 8. Ugovorne strane su suglasne da će eventualne sporove rješavati sporazumom.U slučaju da su ugovorne strane u nemogućnosti doći do sporazumnog rješenja ugovara se nadležnost suda u ________. Članak 9. Ugovorne strane prihvaćaju sva prava i obveze koje proizlaze iz ovog ugovora stavljanjem vlastoručnih potpisa na isti. Članak 10. Ovaj ugovor je napravljen u 4 istovjetna primjeraka. Svaka ugovorna strana zadržava po 2 primjerka. _____________________________________ To je odprilike nekakva špranca koju možete u pojedinim dijelovima izmjeniti,uz napomenu tj.obveze za pravnu valjanost ugovora koju propisuju odredbe čl.580.ZOO.

nakon sklapanja ugovora o kreditu i upisa hipoteke a kupoprodajni ugovor je jedno od uvjeta da bi se kredit uopće odobrio. Nadalje,banku nezanima tabularna isprava kojom prodavac dopušta vaš upis,već je njima bitno da je sklopljen kupoprodajni ugovor te da prodavac dopušta banci upis hipoteke. Neke stvari možete pročitati u članku http://www.legalis.hr/forum/entry.php/35-Dopu%C5%A1tenost-upisa-prava-vlasni%C5%A1tva-na-nekretnini-pod-hipotekom

dok se sa ostatkom iznosa tužbenog zahtjeva odbija.Imajući u vidu odredbe čl.348.ZPP,da pravovremeno podnesena žalba spriječava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom.,dok je u procesnom smislu nedopušteno da stranka izjavi žalbu na presudu ili njen dio u kojoj je uspjela u parnici,što će reći da u konkretnom slučaju tužitelj ne napada presudu u cjelosti(niti to može),već samo u onom dijelu kojim je odbijen u zahtjevu a kako Vi kao tuženik niste izjavili žalbu na dio presude kojim se usvaja zahtjev tužitelja,to će upravo u tom dijelu presuda postati pravomoćna.

Ne,ali sukladno odredbama čl. 70.st.2.Ovršnog zakona, ovrharadi ostvarenja novčane tražbine protiv fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost može se provesti na cjelokupnoj njezinoj imovini, osim na onim stvarima i pravima na kojima se protiv nje nebi mogla provesti kad ne bi obavljala registriranu djelatnost te na onim stvarima i pravima koja su nužna za obavljanje njezine registrirane djelatnosti ako joj je ona glavni izvor sredstava za život.

nema zastare u kontekstu na koji vi aludirate,ali u postupku koji je u tijeku osporite zahtjev prigovorom zastarjele tražbine,naravno ako je doista nastupila zastara.

ovo neka nova predmnjeva u zakonu,po kojoj stranka koja prva pozove policiju se oslobađa odgovornosti,odnosno je kriva druga strana.

Činjenica da je ovrha iz 2004.god.nedaje sa sigurnošću zaključak da je nastupila zastara.

točno,sa eventualno usvajajućim zahtjevom da je stekao pravo vlasništva,i bez ikakvih dodatni zahtjeva da to tuženi prizna i izda suglasnost za upis. i s ovim se slažem,ali samo na 3 suvlasnička dijela. naravno,no neko će protumačit drugačije. ko kaže da nemože,kao što piše G-man svi smo na istom tragu,samo sam između ostalog skrenuo pozornost nahttp://novi-informator.net/stjecanje-prava-vlasni%C5%A1tva-dosjelo%C5%A1%C4%87u a u temi je obostrano puno toga napisano što samo može pomoći korisniku "ima2".

Izjasnite se jednom,jel idete tim da je vlasništvo stečeno temeljem zakona ili pravnim poslom,i neznam otkud vam to da će presuda zamijeniti ugovor. U temi vam se pokušavalo jednostavno objasniti da u tužbenom zahtjevu neističete dva osnova (zakon i pravni posao),pa ako je zahtjev usmjeren na dosjedanje,onda nemate šta u petitu tužbe naglašavati da je neko nešto u obvezi. U tom slučaju presuda nezamjenjuje ugovor,već je jednostavno vlasništvo stećeno ex lege ispunjenjem pretpostavki a ugovor je bio isključivo jedna od pretpostavki zakonitog posjedovanja.

Sukladno Ovršnom zakonu,ovrha se može odrediti na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla,a što se na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.glede čega se u vašem konkretnom slučaju postavla pitanje može li sud osnovom pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju odrediti ovrhu protiv nasljednika ostavitelja. Naime,sudska praksa je zauzela stav da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju predstavlja ispravu na temelju koje će ovršni sud odrediti ovrhu protiv nasljednika dužnika iz ovršne isprave, a nasljednik kao ovršenik može se protiviti navedenoj ovrsi izjavljivanjem žalbe te isticanjem tvrdnje u njoj da ne odgovara za dugove dužnika(ostavitelja), što čini žalbeni razlog iz članka 50. st.1. točka 7.Ovršnog zakona,povodom kojeg će ovršni sud ovršenika uputiti na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (članak 52.Ovršnog zakona). Što se sve smatra ovršnom ispravom propisano je u članku 23. Ovršnog zakona, dok je podobnost ovršne isprave za ovrhu propisana u članku 29.istog zakona,temeljem kojeg pravomoćno rješenje o nasljeđivanju predstavlja ispravu osnovom koje će ovršni sud odrediti ovrhu protiv nasljednika dužnika iz ovršne isprave,s tim da kao što je već rečeno da se nasljednik kao ovršenik može protiviti navedenoj ovrsi, među ostalim, i pozivom na odredbu iz članka 139. Zakona o nasljeđivanju,prema kojoj nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja i to do visine vrijednosti naslijeđene imovine,uz napomenu da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud paz i samo na prigovor nasljednika,a kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove(svi za jednog,jedan za sve), i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva,a među nasljednicima dugovi se dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako oporukom ostavitelj nije drugačije odredio. Bit iznesenog da vam je nužno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju a koje je akcesorno ovršnoj ispravi(pravomoćno ovršno rješenje) u kojoj je ostavitelj naveden kao dužnik/ovršenik,budući da se ovim ispravama dokazuje neprekinuti niz nasljeđivanja, odnosno činjenica da su nasljednici potomci ostavitelja koji je iza sebe zaista i ostavio određene dugove zbog kojih je pokrenut ovršni postupak,glede čega te isprave ne mogu egzistirati jedna bez druge ako se dugovanje želi namiriti od ostaviteljevih nasljednika.

čekati da steknete nekakvu imovinu.

slažem se,no dali će to biti 1/2-ina ovisi o Zakonu koji se ima primjeniti,uz napomenu da baka i prije smrti supruga može zahtijevati diobu zajedničke odnosno bračne stečevine.

Dajte malo da riješimo neka pitanja,tko ste Vi u cijeloj ovoj priči,jer da me neshvatite pogrešno u svemu ovome se prepliću kako vidim dvije ostavinske rasprave,ugovor,oporuka,parnice. Nadalje, -jel okončan ostavinski postupak iza umrlog darovatelja, -jel okončan ostavinski postupak iza umrlog obdarenika, -tko su nasljednici umrlog obdarenika, -jel u ostavinskom postupku iza umrlog darovatelja učestvovao itko od nasljednika umrlog obdarenika(mislim na djecu,po pravu predstavljanja). -povodom ćije ostavinske rasprave se vodi spor,tko koga tužaka. Budite precizni,a ne da iznosite činjenično stanje u velu nekakve tajne.

jasno,onda nemojte u tužbenom zahtjevu navoditi da je vlasništvo između ostalog stečeno kupoprodajom već temeljem zakona,i kad već nema obveznog odnosa nemojte ni postavljati zahtjev da tuženi prizna pravo vlasništva ni da izda tabularnu ispravu. proturječite Ude samom sebi,pišete citirano a u primjeru tužbe koju ste objavili ističete i obvezno-pravni zahtjev. zaboravite više tabularnu ispravu ako se vlasništvo stječe temeljem zakona,nema je,nebitna je,budući da odredbe čl.130.ZV i čl.15.st.3.ZZK ovlašćuju na ishođenje upisa,a ne sud niti nečija suglasnost,što će reći da u tom slučaju upis u zemljišne knjige nepredstavlja modus stjecanja,kao što je to u slučaju stjecanja temeljem pravnog posla.

ako je iza umrlog obdarenika proveden ostavinski postupak i doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kojim je supružnik utvrđen kao nasljednik,tad može u zemljišno-knjižnom postupku dokazati pravni sljed stjecanja a samim tim i ishoditi upis prava vlasništva. vidi odredbe čl.81.Zakona o zemljišnim knjigama može se zahtijevati nužni dio,naravno ukoliko ste povrijeđeni u pravu na nužni dio,no pri tome vam skrečem pozornost da nemožete zadirati u darovanu nekretninu u smislu namirenja nužnog dijela ako postoji druga imovina ostavitelja(umrlog darovatelja)koja čini ostavinsku masu i pri tome pokriva vaš nužni dio.

točno,no dali je zahtjev za izdavanje tabularne isprave stvarno ili obvezno pravne prirode.Odgovor na pitanje daje Vrhovni sud HR. u odnosu na drugo pitanje odgovor glasi da prema pravnom shvaćanju revizijskog suda zauzetom u presudi, poslovni broj Rev-1944/2001, u slučaju kada se radi o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla, a predmet spora je zahtjev za izdavanje tabularne isprave, onda se radi o parnici za ispunjenje ugovora, dakle, obvezno-pravnoj tužbi,a ne o vlasničkoj tužbi, jer se vlasništvo nekretnina stječe upisom kako je naprijed navedeno u zemljišne knjige, a ugovor o kupoprodaji je samo osnov za s tjecanje prava vlasništva. S obzirom na to da se u ovom sporu radi o obveznopravnom zahtjevu,takav zahtjev zastarijeva, a na pitanje zastare treba primijeniti opći zastarni rok od pet godina

slijedom čega svaki suvlasnik stječe samostalno vlasništvo veličine dijela koje je imao kao suvlasnik,što je ispravno,no u konkretnom slučaju Vi na opisani način razvrgnuća stjećete i tuđe suvlasničke dijelove,čime u smislu poreznog oslobođenja odstupate od odredbe čl.11.st.8.Zakona o porezu na promet nekretnina,a imajući u vidu čl.37.st.3.ZV(u pravnom prometu je idealni dio samostalna stvar),to u vašem slučaju vrijede odredbe čl.4.Zakona o porezu na promet nekretnina.

postoje dva načina,tužba radi uznemiravanja posjeda(općenito smetanje posjeda) koja je uvjetovana rokom,i tužba radi uznemiravanja vlasništva koja nezastarijeva.

Moguće je da rješenjem o nasljeđivanju nekretnina koja se nasljeđuje bude utvrđena izvanknjižnim vlasništvom, što znači da ostavitelj nije bio prije smrti upisan kao vlasnik u zemljišne knjige,glede čega se postavlja pitanje kako će nasljednik uknjižiti pravo vlasništva u zemljišnu knjigu obzirom na odredbe članka 40. ZZK kojim je propisano da su upisi u zemljišnu knjigu dopušteni samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava, glede kojega se upis zahtijeva, ili koja bar istodobno budu kao takva uknjižena ili predbilježena (knjižni prednik),no na takav upit vam je G-man dao odgovor,a koji ima uporište u Odluci Županijskog suda u Varaždinu, Gž-511/09-2 od 29.4.2009.

pa jel živ oporučitelj/darovatelj u pogledu nasljeđivanja supružnik ima jednaka prava kao i djeca,tako da nevidim zbog čega aludirate isključivo na supružnika.No kako god a imajući u vidu da umrli nije bio upisan kao vlasnik konkretne nekretnine,to bi za upis bilo nužno dokazati pravni sljed stjecanja,što znači da je pored ugovora o darovanju nužno i pravomoćno rješenje o nasljeđivanju.

ok,zašto onda u primjeru petita tužbe postavljate obvezno-pravni zahtjev na priznanje prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave.Naime,ako tražiš da se presudom utvrdi pravo vlasništva,onda je pravo već stečeno temeljem zakona,glede čega u smislu čl.130.ZV je suvišno postavljati obvezno-pravni zahtjev. Da skratimo,treba razlikovati zahtjev na utvrđenje prava vlasništva od zahtjeva na utvrđenje osnove za stjecanje prava vlasništva a kojoj nedostaje modus stjecanja,što će reći na konkretan slučaj da je bitno pravilno postaviti tužbeni zahtjev,odnosno da se prethodno dobro razmotri hoće li zahtjev biti usmjeren da je vlasništvo stečeno temeljem zakona u kojem kupoprodajni ugovor predstavlja samo činjenicu zakonitog posjeda ili će zahtjev biti u smislu da je tužitelj nosilac valjane pravne osnove temeljem pravnog posla čije stjecanje prava vlasništva ima zapreku u vidu tabularne isprave. Nadalje treba imati u vidu da je zahtjev radi izdavanja tabularne isprave obvezno-pravnog karaktera koji podliježe zastari(opći zastarni rok).

to je tužba radi ispunjenja ugovora,gdje se utvrđuje osnova za stjecanje vlasništva pravnim poslom a kojoj nedostaje tabularna isprava.

ako se već deklarativnom preambulom utvrdilo pravo vlasništva,zašto bi to tuženi bio u obvezi priznati i izdati tabularnu ispravu,budući da tužitelja u tom slučaju odredbe čl.130 ZV ovlaščuju da ishodi upis u zemljišnim knjigama,glede čega citirane zahtjeve treba odbiti kao neutemeljene.

Novu ovrhu ovrhovoditelj neće pokretati,a troškove ovrhe i dug je dotična platila,što znači da bi od ovrhovoditelja morala zahtijevati povrat troškova ili se u suprotnom upustiti u parnicu radi stjecanja bez osnova.