Matrix

tužba Općinskom sudu sa obvezno pravnim zahtjevom radi izdavanja tabularne isprave a ne radi utvrđenja prava vlasništva,budući da se pravo vlasništva na nekretninama temeljem pravnog posla stjeće upisom u zemljišne knjige,što će reći da osnova u vidu ugovora postoji,no ne i modus stjecanja(upis u zemljišne knjige),za što je potrebna suglasnost osobe protiv koje se upis provodi(tabularna isprava). Budući da se radi o obvezno pravnom zahtjevu,valja naglasiti da isti podliježe zastari,u ovom slučaju opći zastarni rok(5 god.) Ako je nastupila zastara takvog zahtjeva,a vi ste u posjedu nekretnine na temelju konkretnog ugovora,onda možete ići tužbom radi utvrđenja prava vlasništva,po osnovu redovitog dosjedanja(zakoniti posjed protekom 10 godina)

Prije svega je potrebno da sredite pitanje vlasništva nekretnine,budući da je u trenutnom pravnom stanju nećete prodati nikad.

za nešto što je u smislu ništavosti,protivno prinudnim propisima,moralu i dobrim običajima je nebitno dali se radi o 1970,80,90,ili 2016-godini.

recite pošteno,što vi želite od te kuće ako znate tko je istu izgradio. Uopće je nebitno dali je ta kuća uknjižena,odnosno ucrtana u katastru,budući da graditelj nije tek tako započeo gradnju bez odobrenja vlasnika zemljišta,ili je pak vlasnik otrpio takvu gradnju ne poduzimajući nikakve pravne radnje ta tako nešto sprijeći,slijedom čega je po mom mišljenju temeljem građenja na tuđem stečeno pravo vlasništva kuće i zemljišta nužnog za redovnu uporabu,što bi se u sudskom postupku utvrdilo i na temelju presude provelo kroz katastar i zemljišne knjige.

Zakon o općem upravnom postupku šutnju administracije postavlja kao negativnu pravnu fikciju odnosno smatra se da je zahtjev stranke u upravnom postupku negativno riješen,pri tome Zakon dopušta i pozitivnu pravnu fikciju, ali samo kada je to posebnim zakonom propisano.

Da,da,u ovom je pod čl.644.,do mene je,no jasno je da pišemo o istoj odredbi.

Solidnost je vezana za izradu građevine,glede čega sam mišljenja da se desetogodišnji rok iz čl.644.ZOO,nebi mogao primjeniti na fasadu.

Zakon o zaštiti potrošača obvezuje kupca da davatelju jamstva, prodavatelju ili proizvođaču, pruži razuman rok da stvar popravi ili, a ako to ne učini, da mu umjesto nje preda ispravnu stvar,a razuman rok određuje se temeljem svih okolnosti slučaja, ovisno o samom proizvodu, odnosno konkretnim nedostacima (kvarovima). Kupac ima i pravo na naknadu štete koju je pretrpio zato što je bio lišen uporabe predmeta od trenutka kad je zatražio popravak ili zamjenu pa do ispunjenja njegovih zahtjeva,što bi se utvrđivalo sudskim putem.

ček malo,kakvo sad sudsko rješenje spominjete. Nadalje,a što je već uočio Drot,u zapisnik o alkotestiranju ne unosi se nikakva kazna i zaštitna mjera,za razliku od prekršajnog naloga.

on i onako nemože biti vaš nasljednik,izuzev da to odredite oporukom ili ga "priznate"kao svog.

upravo tako.

Da,budući da vrijede pravila parničnog postupka,sukladno odredbama čl.175.st.2.Zakona o nasljeđivanju.

Ovisno što snimate! „Niko se ne smije izložiti proizvoljnom mješanju u privatni život, porodicu, stan ili prepisku, niti napadima na čast i ugled.“. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima,Član 12, Generalna skupština Ujedinjenih nacija (1948). ""Samo postavljanje video nadzora predstavlja zadiranje u lična prava pojedinaca"" (Odluka Vrhovnog suda Austrije:OGH – 6Ob6_06k U ranijoj sudskoj praksi Vrhovnog suda (Odluka OGH- 8Ob108/05 y, 19.12.2005) je ustanovljeno da sistematično i identifikujuće nadziranje kamerom sa snimanjem slika, pomoću koje je kasnije moguće ustanoviti određenu osobu, svakako predstavlja zadiranje u privatnu sferu pogođenih osoba. Pritom nikakvu ulogu ne igra to, kako je pozicionirana kamera, koja je svakako svim prolaznicima dostupna i koja na osnovu svoje sistematične mogućnosti puštanja snimka predstavlja teško zadiranje u prava pojedinaca. Za procjenu dozvoljenosti nadzora je bez značaja, da li se pojedinac tom prilikom snima.

takvu činjenicu možete dokazati uviđajem(neposrednim opažanjem suda),

takvu činjenicu ne da netreba dokazivati,već je u takvim parnicama isključeno raspravljanje o pravu na posjed,što će reći da su bitne dvije činjenice: -zadnji mirni posjed -čin smetanja Valja naglasiti da se posjedovnom parnicom problem neokončava,budući da je dopuštena petitorna parnica u kojoj se raspravlja o pravu na posjed a spor okončava presudom,i upravo iz tog razloga rješenje posjedovne parnice nema pravne učinke presuđene stvari u odnosu na petitornu tužbu.

Gotovo je,kraj priče,G-man je dao osnovu za takvu tvrdnju,a uz to valja dodati da učinak pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju veže sudionike ostavinskog postupka po pitanju isticanja daljnjih nasljedno-pravnih zahtjeva,glede čega bi isto rješenje u odnosu na svaki takav zahtjev kroz parnicu imalo pravni značaj presuđene stvari.

Sve ok Hasko,jer Nikolina navodi da je to samoizlika,pa želim da kaže što je po njoj pozadina svega ako je to samo izlika.

Budući da imate dokaz postojanja duga,na raspolaganju vam je tužba,odnosno postupak radi stjecanja ovršne isprave.

Pa što je bio razlog ulaska u stan,budući da po vašem stavu razlog nije postojao,no nisam u ubjeđenju da su samo tako iz dosade došli provaliti u stan.

Novac se nemože posuditi,već dati u zajam,no u vezi konkretnog upita je jasno kako možete dokazati činjenicu izvršene transakcije u korist računa dotične osobe,ali je problem dokazivanja osnova prenosa,odnosno dali se radi o zajmu,daru ili jednostavno isplati za neku određenu uslugu,glede čega vam preporučujem da pokušate od iste osobe ishoditi pismeno priznanje,na način da joj uputite dopis i pozovete na mirno rješenje spora,a u istom dopisu ponudite određene ustupke u vidu oprosta određenog dijela duga,ili pak ostavljate primjereni rok za izmirenje duga,pa ako vam odgovori,postoji mogućnost da prizna dug,što bi vam uveliko olakšalo da tražbinu ishodite sudskim putem.

znači da se takva imovina neubraja u ostavinsku masu iza umrle osobe povodom čije smrti se provodi ostavinski postupak. U pogledu sastava ostavine valja reći da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No,nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju.Dakle, da bi neka stvar, pravo, obveza ili drugi pravni entitet bio u sastavu imovine mora: 1. pripadati ostavitelju u trenutku njegove smrti 2. biti nasljediv 3. biti slobodan za nasljeđivanje. Ako je sastav ostavine između stranaka sporan, javni bilježnik uputit će stranke u parnicu, u skladu sa člankom 223. i 224.Zakona o nasljeđivanju. Odluka o tome što čini bračnu stečevinu, a time i pripadajući dio bračnog druga(ili njegovih nasljednika) koji je nadživio ostavitelja, ovisi o tome u kojem vremenskom razdoblju je trajala ta zajednica. Naime, valja istaknuti na odredbe bivšeg Zakona o braku i porodičnim odnosima koji se primjenjuje na imovinske odnose bračnih drugova sve do 1. srpnja 1999., kada je počeo važiti Obiteljski zakon(NN 162/98), s obzirom na različito uređenje instituta bračne stečevine.Prema odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima određeno je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine, njihova zajednička imovina, u kojoj se suvlasnički udio svakog bračnog druga određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. Tek od 1. srpnja 1999. bračna stečevina određuje se tako da su bračni drugoviu jednakim dijelovima suvlasnici u braku stečene imovine.

Da posložimo situaciju: -vaša baka je umrla -za svog života je prodala određenu nekretninu i stečeni novac darovala jednom djetetu. Pitanje: Kad je baka umrla,dali je proveden ostavinski postupak iza njene smrti,dali je vaša majka bila stranka u istom ostavinskom postupku(ako je bio uopće)i dali je pri tome naslijedila nekakvu imovinu.

u tom slučaju sva djeca i supruga nasljeđuju na jednake dijelove,s tim što djeca iz prvog braka imaju mogućnost zahtijevati izdvajanje iz ostavine majčinog dijela zajedničke imovine ili bračne stečevine,ovisno o zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja konkretne imovine.

preslika ovršne isprave neće trebati biti javno ovjerovljena ako se prijedlog podnosi sudu koji je o tražbini odlučivao u prvom stupnju (v. čl. 36. st. 1. OZ-a).

u tom slučaju ta druga nebi bila vaša prva u smislu odredbi čl.11/a Zakona o porezu na promet nekretnina.