G-man

Otkazni rok za vrijeme sprijcenosti za rad vam ne tece, sto znaci da vam otkazni rok jos traje za toliko dana od 29.12. koliko ste dana bili na bolovanju, ako je bolovanje zavrsilo 02.02., preostala su tri otkazna dana, znaci da vam 07.02. (srijeda) istice taj otkazni rok, a to je dan kad vam je poslodavac rekao da dodjete i da se razduzite.
I to je to, ali otkaz mora biti onaj koji vam je dao dana 15.01.2018 " odluku o  gospodarsko uvjetovanom otkazu koju smo potpisali i ovjerili žigom i ona i ja ", ili ti "poslovno uvjetovani otkaz".
Na nista drugo ne pristajte niti ne potpisujte.

Teoretski postoji, iako bi to više bilo u smislu da se u činjenični opis prekršaja stave riječi prijetnje. No, mislim da se to danas rijetko dešava.
Ne bi se složio s tom tezom, jer prijetnja je kazneno djelo tzv. apstraktnog ugrožavanja, što znači da izrečene riječi trebaju objektivno gledajući biti podobne da ih se smatra prijetećima, ne i kako ih je adresat doživio (jer ljudi su različiti). Plus, jasno da se gleda i kontekst situacije, jer mnogo ljudi zna reći "ubit ću te" u šali, pa nije to onda prijetnja, iako po ovom prethodno napisanome ispada da bi bila. U ovom vašem hipotetskom slučaju, mislim da su elementi prijetnje ispunjeni.
U našoj praksi, alkoholizam je rijetko razlogom neubrojivosti (i u pravilu kod patološke opitosti, koja je posljedica intolerancije na alkohol), tako da bi se ovdje prije postavilo pitanje bitno smanjene ubrojivosti, a gledajući detalje vašeg slučaja, kako se radilo o slučajnom incidentu, teško da bi radilo o samoskrivljenoj bitno smanjenoj ubrojivosti (odnosno to bi bilo teško za dokazati).
Za prijetnju ex offo teško, no po prijedlogu, teoretski je moguć ovakav scenarij, ali praktično mislim da ga nećete baš tako lako naći.

U biti, prijetnja nije prekršaj već kazneno djelo, koje ima tri vrste gonjenja - privatnom tužbom (stavak 1.), po prijedlogu ovlaštene osobe (stavak 2.) i ex offo (stavci 3. i 4.). To što ste u činjeničnim opisima prekršaja protiv javnog reda i mira imali prilike vidjeti citirane prijetnje, je više rezultat prakse policije, iako bi po meni, iz tih činjeničnih opisa trebalo izbaciti ono što sa prekršajem veze nema (u konačnici, zato imamo i presudu ESLJP u slučajevima Maresti i Tomasović).
Prijetnja iz stavka 1. bila bi, iz prakse ŽS u Bjelovaru, nedovoljno konkretizirana prijetnja, riječima "razbit ću te, strgat ću te, smrvit ću te" i sl. Po meni, to bi bila primjerice i prijetnja usmrćenjem psa kućnog ljubimca i slične prijetnje. Drugim riječima, sve što nije izrijekom navedeno u stavku 2. (prijetnja smrću, tjelesnim ozljeđivanjem, ali dovoljno konkretizirana, otmicom, nanošenjem spomenutih zala i sl.), a da je ozbilja prijetnja.
Glede postupanja policije, tu ima i ovoga što vi ističete (ajmo reć, linija manjeg otpora), međutim ponekad i neznanje igra ulogu, kao i činjenica da se prijetnja usmrćenjem (osim stavka 3. ili 4.) progoni po prijedlogu za progon žrtve, pa ako tog prijedloga nema, nema ni daljnjeg postupanja policije u tom smjeru (ali bi se svakako žrtva trebala upoznati s tim pravom).

Po mom mišljenju, članak 35. ZR-a priznaje pravo na izvanredan otkaz specificiranim kategorijama radnika bez potrebe njegova posebnog obrazlaganja (koje je inače potrebno), budući je to pravo koje sam zakon izravno daje tim radnicima poradi zaštite majčinstva odnosno roditeljstva.
Doslovce se u obrazloženju odluke o izvanrednom otkazu treba pozvati na čl. 35. ZR-a i to je to - "temeljem odredbe čl. 35. ZR-a, dajem izvanredni otkaz ugovora o radu broj XY, sklopljenog dana XY.XY.20XY."

Dragi Cudo, da sam prije uhvatila vremena ponovno posjetiti forum ne bih nista bolje napisala od vas. Hvala vama, hvala Legalisu i ovim dragim i nesebicnim ljudima koji stoje iza njega i pomazu onima kojima je pomoc potrebna, kao i ostalima sudionicima.
p.s. vidim da ste dobili i zenskog clana. Draga Ruby, pripazi mi malo na ove slatkorjecive 

Ako nije bilo izvanbračne zajednice, onda ne mogu primijeniti ZZNUO, pa stvarno primjenjuju Zakon o ravnopravnosti spolova, prekršajne odredbe (i ja sam nedavno čula za to).

Po mom mišljenju, mogu, to proizlazi iz odredbe čl. 60. st. 4. ZKP, koja upućuje na čl. 55. st. 6. ZKP.

Uza navedeno, mogu spomenuti i Komentar KZ-a od Bačića i Pavlovića, te stručni članci naših sudaca sa VSRH-a (sutkinja Garačić, sudac Kos, Mrčela). Ako ste u prilici zaletjeti se do PF ZG, možda da pokušate u njihovoj Knjižnici (ili u Splitu).
Ako jezik nije problem, onda se preko googlea može doći i do zanimljivog štiva ako upišete "types of murder" ili "degrees of murder" ili "categories of murder", jedino pripazite na razlikovanje prema našem sustavu, pa to onda može poslužiti kao neki poredbeni prikaz sa drugim sustavima.
I svakako porazgovarajte sa mentorom, nelogično mi je da vam ne bi pomogao.

Svakako da se može ići sa peticijama, prijedlozima, pismima, javnim skupovima i slično, no, odluka je na kraju u rukama zakonodavca.
Izrada posve novog zakona, koji se najavljuje je opsežan projekt bez sumnje, no ono što se meni čini da se "iza brda valja", jest sukob raznoraznih interesa utjecajnih na zakonodavca, stoga da parafraziram onu staru "helensku" - bojim se našeg zakondavca, i kad darove nosi.
Niz kvalitetnih prijedloga već postoji, hoće li biti usvojeni, pitanje je, a na kraju će jedno od ključnih stvari biti mogućnost retroaktivne primjene (na postojeće dužnike) s aspekta suglasnosti Ustavu, jer budite uvjereni da se vjerovnici neće predati bez borbe (u slučaju zakona koji bi promijenio položaj dužnika na bolje).

U tom slučaju vam sugeriram dvije stvari -
1. obratite se CSS-u za ishođenje privremenog uzdržavanja, i
2. podnesite kaznenu prijavu nadležnom Općinskom DORHG-u sa navođenjem saznanja o radu u inozemstvu (inače nisam pobornik da se kroz kazneni postupak ide naplaćivati dug, ali ako on radi, znači da ostvaruje prihod, pa bi sukladno tome mogao barem nešto uplaćivati, a ne ovako).

Nikad nisam čuo za ovakav slučaj, a već iz niza slučajeva naših korisnika ovdje, kao i članova obitelji i prijatelja - nitko nikad nije kod nedavanja podataka odgovarao za prekršaj za koji su se podaci tražili, već samo za nedavanje podataka. A govorim o preko 20-ak slučajeva. Što je posrijedi ovdje da se tužitelj inati, tko će ga znati.
U svakom slučaju, molio bih korisnika da nas obavještava o tijeku postupka.

Moguće da se nešto radilo u smjeru oportuniteta, pa da se ne pokreće postupak, ako ni sama žrtva nema interesa.
No, i da žrtva nema interesa, ako država nađe interes, postupak ide dalje, jedino je upitno dokazivanje djela ukoliko žrtva ujedno spada i u grupu tzv. privilegiranih svjedoka odnosno uživa blagodat nesvjedočenja (aktualan je primjer jednog župana i njegove supruge).

Dostava se smatra izvršenom istekom osmog dana od dana stavljanja odluke na ploču.
U načelu, otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, osim ako je poslodavac radnika u otkaznom roku oslobodio obveze rada, a kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno. Inače, otkazni rok teče od dana dostave pisane oduke o otkazu (odnosno od dana kada se dostava smatra izvršenom u vaešm slučaju).
Ukoliko se radniku do okončanja radnog odnosa ne omogući korištenje GO-a, isplatit će mu se naknada za one dane koje nije imao prilike iskoristiti.

Svakako da se može ići sa peticijama, prijedlozima, pismima, javnim skupovima i slično, no, odluka je na kraju u rukama zakonodavca.
Izrada posve novog zakona, koji se najavljuje je opsežan projekt bez sumnje, no ono što se meni čini da se "iza brda valja", jest sukob raznoraznih interesa utjecajnih na zakonodavca, stoga da parafraziram onu staru "helensku" - bojim se našeg zakondavca, i kad darove nosi.
Niz kvalitetnih prijedloga već postoji, hoće li biti usvojeni, pitanje je, a na kraju će jedno od ključnih stvari biti mogućnost retroaktivne primjene (na postojeće dužnike) s aspekta suglasnosti Ustavu, jer budite uvjereni da se vjerovnici neće predati bez borbe (u slučaju zakona koji bi promijenio položaj dužnika na bolje).

Pitao sam vas iz razloga, jer su liste ovršne isprave, pa je cijeli postupak ubrzan (ako poslodavac ima sredstava). Ovako će ići "klasičnim" putem, pa će malo potrajati.

I je, odgovorila je. No, kao što je i sama korisnica napomenula, nije došla u ispovjedaonicu, te kako predmnjevam da će svi komentari nakon njenog odgovora vući na omaložavanje iste (i već jesu), a odgovori na postavljena pitanja su i vše nego dobiveni, tema je privremeno zaključana. 

Točno to, samo mislim da ovako formulirano nije do kraja jasno laicima. Koga zanima, neka ugugla "dvostrukost u kaznenom i prekršajnom postupku", "maresti", "tomasović", ima nekoliko stručnih radova vezanih uz to.

Dakle, ESLJP je udario "šamar" našem pravosuđu jer je u spomenutim primjerima osudila okrivljenika i u kaznenom i u prekršajnom postupku, za isto djelo. To znači da se ne smije dvostruko suditi za isto, ali se smije dvostruko suditi u slučajevima kad jednim djelom proizlazi povreda dva različita zaštićena dobra - jedno se brani u prekršajnom, a drugo ukaznenom postupku. U ovom slučaju on je na prekršajnom sudu osuđen za nešto puno blaže, a na kaznenom će se voditi postupak zbog nanošenja teške tjelesne ozljede. Zaključak: itekako može za ovo još i kazneno odgovarati.

Ja bih samo sugerirao (premda je teoretski nepotrebno) da Ivana (oštećenik/žrtva) preskoči policiju i obrati se direktno državnom odvjetništvu. Zašto ovisiti o policiji, kad možete istu tu prijavu i sami poslati DO-u? Zašto njih čekati i natjeravati... Ja bih na Vašem mjestu napisao kaznenu prijavu DO-u i naveo sve činjenice, te priložio liječničku dokumentaciju. Direktno u glavu.

Rok za tužbu u vezi kaznenih djela protiv časti i ugleda je 3 mjeseca.
 
Ljudi koji ovako prijete obično su mutikaše koji pod svaku cijenu žele izbjeći negativan publicitet. Takvima treba uvijek poručiti da zna gdje je sud, pa što šeka s tužbom. I da računa da će na dan pasprave biti novinari pred zgradom suda i da ćeš uputiti poziv svima koji su prevareni da ti se jave zbog zajedničke tužbe protiv njega. 
Bitno je različito međutim kada se kleveta neka ozbiljna tvrtka ili institucija. Takvi će braniti svoj ugled pod svaku cijenu, i imaju novaca za najboljeg odvjetnika.
 
 
 

Pitanje sam vam postavio iz razloga jer da jeste u opisanom ili sličnom odnosu prema maloljetnici, stupanjem u spolni odnošaj s njom, počinili biste kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta starijeg od 15 godina propisanog čl. 159. KZ-a.
Međutim, kako tome nije slučaj, u pravnom pogledu, i pod uvjetom da je spolni odnošaj dobrovoljan, time ne činite nikakvo kazneno djelo niti prekršaj. U pitanje morala odnosno društvenog pogleda na takvu vezu ne ulazim, jer je individualna stvar. Uostalom, danas što god da napravite, nije dobro - u vezi si s mlađom osobom, "pedofil" si, u vezi si s starijom osobom, "gerijatrofil" si, nisi u vezi, ili si čudak ili kriješ da si gay, u vezi si s vršnjakom, onda ti traže nešto drugo, treće, četvrto itd., itd., itd. Ono što želim reći je, ako ćete gledati na to što će drugi reći, nikad nećete biti u vezi ni sa kim. Istina je da je trenutna situacija malo "škakljiva" zbog činjenice da je cura u srednjoj školi, ali za dve godine, kada postane punoljetna, to više neće biti faktor, i u principu bude palo pod neki prosjek razlike među partnerima obzirom mi momci, sporije mentalno "sazrijevamo", a u nekim stvarima nikad ne odrastemo, pa su vršnjačke veze rijetke.
Što se roditelja tiče, e, tu bi moglo biti problema, jer zanemarite sad trenutnu osobnu situaciju i stavite se u njihovu poziciju, vjerojatno vam ne bi bilo previše po volji, al tu opet zavisi o kakvim se roditeljima radi, jer dvije su opcije - ili će napraviti sve da vas maknu, pritom vjerojatno neće prezati ni za nekim prijavama policiji, možda čak i prijetnjama sa strane oca (ali time će kći okrenuti kontra sebe i potencijalno nepovratno narušiti odnos s njome, pogotovo ako onda odluči iseliti i doći vama), ili će prihvatiti činjenicu da ste u vezi. To nitko ovdje ne može anticipirati, ali bi djevojka mogla imati dobru percepciju moguće reakcije, pa porazgovarajte s njom o tome.
Znači, moja sugestija bila bi da prvo dobro porazgovarate o prirodi vašeg odnosa i mogućim reakcijama roditelja te jeste li spremni nositi se s poteškoćama koje bi mogle uslijediti ako odlučite ući u vezu, a onda ovisno o saznanjima, vidite što ćete i kako dalje. Uglavnom, pravnih zapreka za vezu (i sve što ide s njome) nema, ali činjenica da se radi o maloljetnici, nosi potencijal da vam zagorča život oboje (do trenutka kada djevojka navrši 18 godina).

Stvar procjene suca ovisno o tijeku postupka. Inače, u svakom kaznenom postupku (izuzev suđenja u odsutnosti) neophodno je barem jedno pojavljivanje okrivljenika pred sudom.

Instruktivan rok u ovom konkretnom slučaju, pojednostavljeno, znači rok u kojem bi nadležno tijelo trebalo reagirati, međutim ukoliko to ne učini, nema sankcija po to tijelo niti sam postupak koji je u tijeku. Zakonski su u pravu, i nije da ih branim, ali ljudi se bore s doslovce tisućama zahtjeva, a resursi su minimalni. Vama ne znači nešto, ali tek toliko da vidite da ima i druga strana priče.

Ukoliko uređaj niste koristili izvan uvjeta preporučene/uobičajene uporabe, moja sugestija je poštom preporučeno s povratnicom dati prodavatelju rok od 8/15 dana da vam ili izvoli predati novi uređaj ili vratiti plaćenu cijenu, ili ćete u protivnom biti prisiljeni protiv njega pokrenuti parnični postupak u kojem ćete potraživati i naknadu štete, a koji će mu nanijeti i dodatne gubitke u vidu loše reklame. Nemojte zaboraviti da, ukoliko se oni "love" na to da ste vi uređaj koristili suprotno preporukama, oni to ujedno moraju i dokazati, a dodatan as u vašem rukavu je i činjenica transporta budući sumnjam da oni to rade u tako 100% urednim uvjetima, da nije moguć proboj vlage.
BTW, odlična "profilka"!

Vidite si odredbu čl. 39. st. 3. Prekršajnog zakona. Vaš slučaj je klasični primjer istog.

Potvrđujem.

Samo da napomenem da bi se ovdje radilo o pronevjeri, a ona se progoni ex offo (iznimka je "šteta" do 1.000,00 kn), dakle nema privatne tužbe (u pravilu).
Ako knjige "štimaju" ne vidim razloga za strah (u konačnici, možete kao svjedoke predložiti osobe kojima ste dostavljali sporne predmete da potvrde vašu priču).