Ruby_Danderfluff

Za stalni radni odnos preko punog radnog vremena treba Vam suglasnost prvog poslodavca, za ugovor o djelu ne, osim ako se ne radi o istoj djelatnosti, jer vrijedi zakonska zabrana tržišne utakmice, ne možete za svoje ime ili ime i račun treće osobe sklapati poslove iz djelatnosti poslodavca, u protivnom ćete svu zaradu morati dati njemu. Po mom mišljenju, ugovor o djelu može, ali bez suglasnosti ne biste mogli raditi za dva poslodavca.

Nakon isteka ugovora umirovljenik više nije zaposlen, po mom mišljenju. E sad, da li i nakon toga ima uopće pravo na bolovanje, ili samo na mirovinu, predlažem da pošaljete upit stručnim službama HZZO-a.

Sukladno općim pravilima o opozivu darovanja, po mom mišljenju - opoziv darovanja zbog osiromašenja darovatelja (no na tu imovinu će Vam opet sjesti vjerovnici), ili zbog grube nezahvalnosti, iako je ovo prvo vjerojatnije.

Vjerojatno će doći do prekršajne prijave za obiteljsko nasilje, sin i otac će ići na prekršajni sud radi davanja obrane i vjerojatno donošenja presude s novčanom kaznom. O donesenoj presudi, posebno ako je sin samo oštećenik, a ne i sudionik (okrivljenik) u postupku, predlažem da obavijestite centar za socijalnu skrb i da predložite da se ocu odredi neka mjera iz nadležnosti centra (ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom, imenovanje voditelja nadzora i sl., vidite čl. 124. ObZ-a) S obzirom da ništa više od države ne možete ostvariti kako biste Vaše obiteljske odnose i odnose bivših bračnih partnera smirili i uredili, ako imate sredstava, predlažem da se raspitate o udrugama ili stručnim osobama psiholozima koji obavljaju obiteljsko posredovanje, medijaciju i sl., kako bi se konflikti regulirali i kako do njih više ne bi dolazilo (u Rijeci znam da ima udruga koja drži edukacije za roditeljsku skrb razvedenih roditelja). Nekih drugih rješenja, osim proteka vremena, ovdje nema, jer svako daljnje posredovanje državnih institucija i pravosudnih tijela, nažalost, samo eskalira situaciju i produbljuje jaz.

Po čl. 30. ZUP-a, stranci se mora dopustiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, no ovdje se i ne primjenjuje ZUP. Mi smo u području ZUS-a, u kojemu se ne primjenjuje načelo traženja materijalne istine, ali sadrži istovjetni članak 6. koji kaže da se svakoj strani mora dati mogućnost izjašnjavanja na navode i zahtjeve druge strane prije donošenja presude, u čl. 55. ZUS-a da se presude donose prema slobodnom uvjerenju suda nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ali da se mogu temeljiti samo na činjenicama i zahtjevima o kojima je strankama dana mogućnost izjašnjavanja, i imate čl. 31. ZUS-a koji govori da sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, ali nije vezan razlozima tužbe. Na strankama je da sudu izlože sve što bi iole moglo biti relevantno za rješavanje predmeta spora, a na sudu je da donese odluku je li to relevantno ili nije. Kao što bi rekao dr. House u seriji: "Svi lažu", a stranke u sudskim postupcima ne samo da lažu, već i prešućuju, friziraju i prilagođavaju istinu da bi odgovarala njihovim zahtjevima u postupku, i to je također dio suđenja. Po mom mišljenju, nemate pravo na naknadu imovinske i neimovinske štete zato što se protivna stranka zastupala na način kakav jest, trebala bi Vam dovoljna satisfakcija biti da je sud valjano odbacio njihove navode kao irelevantne za ovaj spor i to što ste njihove navode u tijeku postupka uspješno pobili svojim protunavodima.

Ako nekome darujete nekretninu da biste izbjegli namirenje vjerovnika, vjerovnik može podnijeti tužbu protiv Vas i onoga kome ste nekretninu, primjerice darovali, tražeći da se to raspolaganje nekretninom poništi i da se nekretnina vrati u Vaše vlasništvo kako bi se oni mogli namirivati, neovisno o tome kad je tražbina nastala, pa i kad je ovrha pokrenuta. Za to vrijede određeni rokovi podnošenja tužbe (1 godina ako se radi o naplatnom raspolaganju, a 3 godine ako se radi o besplatnom, računajući od darovanja, vidite odredbe čl. 66. i dalje Zakona o obveznim odnosima). Fiducija znači da bi s rođakom morali imati fiktivnu tražbinu (imate li povjerenja u nju da će Vam kasnije vratiti nekretninu, ili bi tražila da joj uplatite fiktivnu svotu?), a hipoteka ne sprječava ovrhu, i dalje ste Vi vlasnica. Hoću reći, nema potrebe da to radite, prijetnja ovrhom na nekretnini je u Vašem slučaju prilično prazna, po onome što pišete, pod uvjetom, također, da je nekretnina značajno vrjednija od duga.

Bez potvrde o primitku novca, ne postoji dokaz niti da je ona od Vas bilo kakav novac primila.

Svaki put kad dobijete uplatnice i upozorenja, pisano im se očitujte uz ta dva rješenja u prilogu. Jesu li Vas možda u međuvremenu zadužili za nešto novo, za što je obveza nastala nakon plaćanja starog duga? Zastara za porezne obveze je 6 godina od isteka godine u kojoj je utvrđena porezna obveza, što bi, ako se radi o novom dugovanju iz 2016. godine, za Vas bilo negdje 2023. godine.

OK, razmislila sam. Točno je da se okrivljenik u kaznenom postupku ima pravo braniti na način na koji želi - ako je on iznio neistinite činjenične tvrdnje da bi umanjio svoju kaznenu odgovornost, to je nekažnjivo, ali ako je to učinio da bi nastavio narušavati nečiju čast i ugled... Imate niz primjera narušavanja časti i ugleda u sudnici od strane okrivljenika - primjerice, Zdravko Mamić u postupku Eduarda da Silve izvrijeđao je odvjetnika Crnića, u postupku protiv Linića govorilo se o uvredama Slavice Šota i sl. Nije uobičajeno jer je dokazivanje teško, ali moguće je, ovisi o sadržaju klevete/uvrede.

Raskinuti ugovor i tražiti povrat novca. Dakle, pozvati ih na ispunjenje u naknadnom razumnom roku, nakon isteka tog roka pisano raskinuti ugovor i tražiti da vrate ono što su na ime ispunjenja ugovora primili. Ako ugovor ipak opstane, tražite smanjenje cijene zbog zakašnjenja, jer je u Vašem slučaju ispunjenje ugovora u roku bitan sastojak ugovora (za Vas odlučujuća pobuda za sklapanje ugovora). O tome govore odredbe ZOO-a o ispunjenju, odnosno neispunjenju ugovora.

Nije, po mom mišljenju, jer svatko snosi troškove svog zastupanja. To što Vi mislite da je država maliciozna, nije slučaj, svatko se mora zastupati najbolje što može. Za štetu, općenito govoreći, potrebno je da postoje ispunjeni svi uvjeti: štetnik, štetna radnja, oštećenik, uzročna veza između štetne radnje i štete. Po mom mišljenju, zastupanje države nije štetna radnja.

http://legalis.hr/topic/81792-promjena-posjednika-u-katastru/

Postoji popis sudskih vještaka na stranicama sudova, ali ako angažirate odvjetnika, on će se za to pobrinuti.

Mišljenja sam da ne morate tražiti, jer sud, u konkretnom slučaju Općinski građanski sud u Zagrebu, raspoređuje ostavinske predmete javnim bilježnicima u rad. Stoga, ako su Vam sa suda rekli da nije provedena ostavinska rasprava, prilično sigurno nije. Ono što Vas zanima, čini mi se jest postoji li netko tko je u njezinom posjedu, a to možete saznati samo raspitivanjem uokolo.

Uh, imam puno pitanja, ali idemo redom? Incident zbog kojega ste dobili izvanredni otkaz je ovaj, da ste poslodavca zalili vodom? To se zbilo 26.07.? Je li Vam poslodavac uručio odluku u roku od 15 dana od toga? Je li Vam poslodavac dao šansu da iznesete svoju obranu u pisanom obliku, sukladno čl. 119. st. 2. ZOR-a? Ovo što pišete da ste se žalili na odluku poslodavca, znači li to da ste podnijeli zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa u kojem ste tražili da se odluka o izvanrednom otkazu poništi i da Vas poslodavac vrati na posao? Je li to bilo u roku od 15 dana od primitka odluke o izvanrednom otkazu? Ako su na sva ta pitanja odgovori "da", onda morate pričekati 15 dana da poslodavac udovolji Vašem zahtjevu, a ako ne udovolji, onda u daljnjem roku od 15 dana možete podnijeti tužbu protiv poslodavca radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu i povratka na posao. Ako nešto nisam dobro shvatila, molim da me ispravite.

Prijavom inspekciji rada ili prijavom Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, jer poslodavac očito nije blokiran, ima za isplatu plaće, ali to ne želi učiniti, pa čini kazneno djelo neisplate plaća. Nažalost, sve to djeluje neizravno i nije direktno usmjereno na prisilu poslodavcu da isplati plaću, ali može djelovati kao upozorenje poslodavcu i da isplati plaće da umanji svoju odgovornost. Međutim, ako je poslodavac spreman ući u spor s Vašim momkom, moguće je da neće ni tada isplatiti plaće, no Vaš momak ima pravo utužiti u parničnom postupku isplatu neisplaćenih plaća, pred Općinskim sudom, za što može angažirati stručnu pravnu pomoć. Može i neposredno ovršiti uz pomoć obračuna neisplaćenih plaća, ali ih prvo mora ishoditi od poslodavca, to je vjerojatno najlakši i najbrži put.

Tada, po mom mišljenju, imovinskopravni zahtjev možete postaviti i prema njemu, koji je sudjelovao u počinjenju kaznenog djela.

Moguće je podnijeti novu privatnu tužbu za navode iz žalbe, tu barem nećete imati problema u dokazivanju.

Nadam se da niste vratili polog. Možete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu tražiti naknadu štete od najmoprimca; međutim, Vi ste bili dužni isporučiti stan u stanju pogodnom za stanovanje, a najmoprimac se bio dužan odnositi prema stanu i stvarima u njemu tako da ga čuva od oštećenja, te Vam ga predati natrag u stanju u kojem ga je primio, uzimajući u obzir promjene do kojih dolazi zbog redovnog korištenja stana. Vi pišete da je stan devastiran, ali ovisi što to znači. Prvi korak bi Vam bio da dokumentirate devastaciju fotografski, da pribavite ponude za popravke, i da, ako baš želite da sve bude po PS-u da Vam se ništa ne može prigovoriti u tijeku postupka, da stavite prijedlog za osiguranje dokaza da sud zajedno s vještakom izađe na očevid i utvrdi oštećenja. Na temelju rezultata tog postupka možete pokrenuti protiv najmoprimaca postupak za isplatu dužne najamnine i režija i naknadu štete. Ako mislite da to nećete moći sami, s obzirom da ste u inozemstvu, predlažem da angažirate odvjetnika koji će to učiniti umjesto Vas. Međutim, vrijedi i sljedeće upozorenje: ako su Vaši najmoprimci bez primanja, bez imovine i neće je tako skoro steći, postoji šansa da ćete se uzaludno upuštati u dugotrajan i skup sudski spor, a da na kraju nećete ništa uspjeti naplatiti. Ta ocjena je također na Vama.

U praksi se događalo da HZMO podijeli na 3/4 i 1/4, proslijedi na račune, i onda FINA to napravi još jednom.

Izmjene i dopune su donesene, mislite da će iduće godine biti još jedne? Nažalost da, ovrhovoditelj može nakon tri godine promijeniti predmet ovrhe (pokretnine, primjerice), provesti bezuspješni postupak i onda se vratiti na račune, usput povećavajući troškove koji padaju na teret ovršenika.

Koliko je glavnica duga? Ako je manja od 20.000,00 kn, ovrha na nekretnini ne može se provesti; no i ako prelazi 20.000,00 kn, možete osporavati pokretanje ovrhe ako je to nekretnina u kojoj živite i ako je Vaš interes veći od interesa ovrhovoditelja (vidite čl. 80. b Ovršnog zakona). Nekretninu ne možete adekvatno zaštititi prebacivanjem na nekoga drugog, jer tada ovrhovoditelj može pokrenuti parnicu radi pobijanja pravne radnje dužnika, što bi Vam u konačnici samo proizvelo nove troškove, a ne bi polučilo željeni efekt. O priznanju duga se puno govori jer priznanjem duga se prekida zastara i zastara počinje teći iznova. No dug se priznaje i radnjama - vršenjem otplate i sl. U Vašem slučaju mislim da nema učinka ako postoji ovršna isprava, jer je njima rok zastare 10 godina.

Moj savjet je da angažirate odvjetnika tamo, putem maila, i da mu pošaljete dokumentaciju i upitate ga što se može dogoditi u Vašem slučaju. Mi u najboljem slučaju možemo samo spekulirati analogno našim propisima, ali šerijatsko pravo nije ni slično našem i ne možemo ni pretpostaviti što se može dogoditi.

Mogu i čine to. A ljudi to ipak čine, nažalost; neki od njih voze Subaru, a izbjegavaju podmirenje dugova.

Po mom mišljenju, ne možete potraživati troškove svog zastupanja i svojih dokaza (troškovi kopiranja, poštarine i sl.), a možete potraživati trošak plaćenih pristojbi, trošak putovanja na ročišta i trošak izbivanja s radnog mjesta (uz putne karte i potvrdu poslodavca o dnevnici). Čl 79. ZUS-a kaže da sud može o troškovima odlučiti posebnim rješenjem u roku od 15 dana od donošenja presude, pa pokušajte podnijeti troškovnik na spis i tražiti da sud donese rješenje o troškovima (sve nabrojite, i kopiranje, i putovanja, i pristojbe, pa neka sud sudi). Iako, nemam iskustva s upravnim sporovima, u parnicama se zahtjev za troškove mora predati do zaključenja glavne rasprave, u kaznenim i prekršajnim postupcima do tri mjeseca nakon pravomoćnosti, ali u ZUS-u to nije definirano. U svakom slučaju vrijedi pokušati.