Radi kriminalni tim na Hvaru Stari Grad?

[hvanko]

Dobar dan,

 

evo bas sam se raspitao malo na internetu oko ove osobe koje su navedene u vijestima dana 5. travanj 2012 - "NA HVARU PREKO SUDA OTIMAJU ZEMLJU":

 

Rino Barbic

Mate Hraste

Vesna Kuzmicic (bivsa sutkinja sad na Zupanijskom sudu u Splitu).

 

http://www.tjedno.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=986%3Ana-hvaru-preko-suda-otimaju-zemlju&catid=73%3Aarhiva-naslovne&Itemid=46

 

Slicno se meni desilo sa tim timom kako je navedeno u tekstu. Predmet koji je neki lopov protiv mene bio krenuo (a ja nisam znao za to) je resen bio za neka 14 dana. Brzo je sutkinja resila njegov predmet.

 

Kad sam ja za to saznao i predao preko odvjetnika da se predmet ponavlja je moj zahtjev cekao vise od 4 godina!!! Na kraju sam pobedio ali jos uvijek nisam vratio nekretninu na moje ime zato sto je taj opcinski sud u Starom Gradu najsporiji sud u Hrvatskoj. Dalje protivnik predaje zalbe a za svaku zalbu sudu treba 1-2 godine za odgovor. Koja bruka!

 

Radi se o nekretnini ali mene interesuje vise sta posle resenja sa pravomocnom presudom, koju sam primio 2012, mogu uciniti u vezi kazne protiv taj kriminalni tim.

 

Opcinski sud do danas nista nije pokrenuo. Moj odvjetnik kaze da je to bacen novac i da nitko nece progoniti moju prijavu te ja moram doneti neki dokaz da su ti ljudi stvarno nesto nezakonito ucinili.

 

Sta da radim?

 

Postovanjem

[G-man]

Odvjetnik vam dobro kaže - imate li kakav konkretan dokaz? Sve ovo što ste napisali može se "pokriti".

[hvanko]

Odvjetnik vam dobro kaže - imate li kakav konkretan dokaz? Sve ovo što ste napisali može se "pokriti".

 

Imam pravomocnu presudu u kojoj je navedeno da se suprotna strana nezakonite putevima pokusao biti vlasnik nekretnine.

 

Mislio sam ako ima vise ljudi kojima se to desilo, dali to uopce zanima drzavno odvjetnistvo ako se prijave?

 

Ako ne, i ti ljudi mogu na taj nacin dalje otimati ljudima imovinu onda je to za Hrvatsku stvarno sramota i nista drugo.

[KronicnaStranka]

U ovom slučaju postoje dvije razine problema - opća pravna sigurnost i s tim povezano stanje u pravosuđu i konkretni problem odnosno situacija u konkretnoj lokalnoj sredini.

 

Kad je riječ o općoj pravnoj sigurnosti i posebno sigurnosti vlasništva, situacija se neće poboljšavati nego pogoršavati iz jednostavnog razloga: EU više nema mogućnosti pritiska na Hrvatsku kakve je imala u pristupnim pregovorima, a u biti se i nije radilo o tome da EU nešto posebno zanima stanje pravosuđa u Hrvatskoj nego o prikladnoj slaboj točki za politički pritisak iz drugih razloga.

 

Evo nekoliko argumenata za ocjenu da će se stvari pogoršavati:

 

Medijski najpoznatija sutkinja Ivana Domić koja je donosila desetke takvih odluka po drugi puta je oslobođena krivnje s obrazloženjem - između ostaloga - radila u skladu sa sudskom praksom!!! Drugim riječima, ako sudac zlorabi zakonske odredbe, to nije nikakav problem ako je to masovni običaj.

 

http://www.index.hr/black/clanak/ivana-domic-ponovno-oslobodjena-nema-dokaza-o-kriminalu-u-supetarskom-sudu-/699648.aspx

 

Kad je riječ o pravu na zaštitu na suđenje u razumnom roku koje je najizravnije povezano upravo s učinkovitom zaštitom vlasništva, sudovi su taj razumni rok u svojim odlukama s prvobitnih 3-4 godine produljili tako da se i 4 godine na prvom stupnju više ne smatraju povredom toga prava, naknadne su srezali na smiješne iznose, a po novom Zakonu o sudovima naknade u praksi više i nije moguće dobiti. Ustavni sud je odlučio da se tim pravom više uopće i ne bavi. Da bi se stvar malo zamaskirala, Vrhovni sud na svojim stranicama sudske prakse ne objavljuje takve odluke već više od godinu dana.

 

Međutim, sve je to ništa prema odredbama zakona o legalizaciji po kojem se vlasnici zemljišta na kojem je netko drugi sagradio kuću i sada ju legalizira "pozivaju" kao stranke isključivo objavom na oglasnoj ploči lokalnog ureda za legalizaciju. Uopće nije potrebno komentirati što to znači za stranku u Americi ili Australiji. Ustavni sud je od samog donošenja toga zakona dobio nekoliko zahtjeva za preispitivanje neustavnih odredbi, ali se nisu oglasili iako rokovi primjene istječu. Ništa čudno za politički sud na kojem pojma nemaju da su već odavno dobili zahtjev za ocjenu ustavnosti određenih odredbi u Zakonu o braku, kao što su to napisali u svojoj izjavi u vezi s referendum o braku. Kako će i znati što im je u ladicama, kad predsjednica suda ima vremena napisati knjigu od 1000 stranica i okolo je promovirati, dok 5000-6000 ustavnih tužbi čeka, neke i više od 7 godina.

 

Znači li to da zapravo treba dići ruke i prepustiti se bezakonju? Sastav "štićenika" zatvora u Remetincu pokazuje da je pravda spora i selektivna, ali možda ipak dostižna, ako nikako, a onda i uz malo sreće.

 

Da se vratimo na konkretni problem. Kao što je napisao G-man, u konkretnom postupku teško da se može govoriti o kaznenom djelu jer je formalno sve "pokriveno", pogotovo u sustavu u kojem se i loša praksa zlorabljenja procesnih odredbi i nesavjesan sudački rad ne smatraju kaznenim djelom. Ali ako u DO dobiju veći broj takvih prijava, veća je vjerojatnost da će nešto ipak morati poduzeti. A osobno iz određenih razloga mislim da bi upravo za konkretnu ekipu takvih prijava moglo biti još, pogotovo ako glas o tome prodre u javnost.

 

Usput, Predsjednik Republike je krenuo sa svojom inicijativom izmjene ustava, a jedna od ideja je i ograničavanje imuniteta sudaca. Sumnjam da bi se to našlo na popisu da svi šute o tome. Hoće li takvi prijedlozi proći, teško je reći, ali u predizbornoj kampanji će sigurno naići na odziv, budući da se pravosuđe "odmetnulo" preko svake mjere i u Ustavu čitaju samo onaj dio koji se odnosi na trodiobu vlasti, a ono o uzajamnom nadzoru stupova vlasti uopće i ne vide. (Kako inače objasniti da predsjednik suda odlučuje o pritužbi na povredu prava na razumni rok u postupku na njegovom sudu, kad mu učinkovtost njegovog suda ide izravnu u ocjenu njegovog rada).

 

Dakle, možete potrošiti nešto vremena da bocnete DO i tako sićušno doprinesete promjeni situacije na bolje, iako vjerojatnio sami nećete imati izravne koristi. A možda bude i malo sreće. Odluka je vaša.

[G-man]

Imam pravomocnu presudu u kojoj je navedeno da se suprotna strana nezakonite putevima pokusao biti vlasnik nekretnine.

 

Mislio sam ako ima vise ljudi kojima se to desilo, dali to uopce zanima drzavno odvjetnistvo ako se prijave?

 

Vidim da ste možda malo pogrešno shvatili moj post.

 

Nije mi intencija bila (ni sada ni nikada !) da odobravam ili još gore - branim "pacijente" u sustavu, koji procesnim "cakama" kojima itekako dobro barataju, izigravaju taj isti "sustav" koji bi trebali štititi. Moj post bio je usmjeren na uspjeh sa vašom eventualnom kaznenom prijavom, a glede čega sam, barem prema ovim vašim riječima iz posta #1 - prilično skeptičan, jer mi je poznato kako takve stvari funkcioniraju.

 

Međutim, to ni na koji način ne znači da ja vas odgovaram od podnošenja kaznene prijave. Dapače, ako sumnjate na počinjenje kaznenog djela, pa bilo i od djelatnika "sustava", imate ne samo pravo, već i dužnost prijaviti ga - čl. 204. ZKP-a.

 

Što će dalje biti, to je već priča za druga vremena.

 

EU više nema mogućnosti pritiska na Hrvatsku kakve je imala u pristupnim pregovorima, a u biti se i nije radilo o tome da EU nešto posebno zanima stanje pravosuđa u Hrvatskoj nego o prikladnoj slaboj točki za politički pritisak iz drugih razloga.

 

Ne bih se potpuno složio. Imaju oni mehanizama, ali u stvarima koja su njima interesantna. Recimo, da preslikamo ovaj predmet korisnika "Hvanko" - da se radi o državljaninu države članice EU. Jer onda to više nije "samo" problem tamo nekog državljanina RH, već je i problem na razini EU. Ali tada bi uopće i bio upitan ovakav ishod.

 

Medijski najpoznatija sutkinja Ivana Domić koja je donosila desetke takvih odluka po drugi puta je oslobođena krivnje s obrazloženjem - između ostaloga - radila u skladu sa sudskom praksom!!! Drugim riječima, ako sudac zlorabi zakonske odredbe, to nije nikakav problem ako je to masovni običaj.

 

Iako nemamo uvid u spis, ovakvo obrazloženje (ako doista jeste takvo) je najblaže rečeno - tragi-komično. Ali treba istaknuti dvije rezerve - 1. prikaz pojedinih slučajeva (moguće i ovog) kroz medije zna biti vrlo, vrlo senzacionalistički, i 2. radi se o prvostupanjskoj (nepravomoćnoj) presudi.

 

Kad je riječ o pravu na zaštitu na suđenje u razumnom roku koje je najizravnije povezano upravo s učinkovitom zaštitom vlasništva, sudovi su taj razumni rok u svojim odlukama s prvobitnih 3-4 godine produljili tako da se i 4 godine na prvom stupnju više ne smatraju povredom toga prava, naknadne su srezali na smiješne iznose, a po novom Zakonu o sudovima naknade u praksi više i nije moguće dobiti. Ustavni sud je odlučio da se tim pravom više uopće i ne bavi. Da bi se stvar malo zamaskirala, Vrhovni sud na svojim stranicama sudske prakse ne objavljuje takve odluke već više od godinu dana.

 

S ovime se potpuno slažem.

 

Ustavni sud je od samog donošenja toga zakona dobio nekoliko zahtjeva za preispitivanje neustavnih odredbi, ali se nisu oglasili iako rokovi primjene istječu. Ništa čudno za politički sud na kojem pojma nemaju da su već odavno dobili zahtjev za ocjenu ustavnosti određenih odredbi u Zakonu o braku, kao što su to napisali u svojoj izjavi u vezi s referendum o braku. Kako će i znati što im je u ladicama, kad predsjednica suda ima vremena napisati knjigu od 1000 stranica i okolo je promovirati, dok 5000-6000 ustavnih tužbi čeka, neke i više od 7 godina.

 

Smatram kako bi bilo vrlo svrsishodno da se razmisli o maloj reorganizaciji principa rada Ustavnog suda i "procedure dolaska" predmeta njemu na odlučivanje.

 

Naime, 13-ero sudaca jednostavno ne može (to je čisti zdrav razum) dovoljno ažurno obavljati "Sizifov posao" kojeg trenutno imaju na leđima. Treba naći neko bolje rješenje - ili reorganizirati princip rada i proceduru dolaska predmeta ili povećati broj sudaca. U protivnom - imamo tijelo koje ima vrlo, vrlo delikatnu ulogu, koje zapravo pretendira u pojedinim slučajevima, u malo slobodnijoj interpretaciji, 4. "kraku" vlasti s obzirom na težinu njihovih odluka, a onda s druge strane nema dovoljno "resursa" da zadovoljavajuće ažurno obavlja svoje zadaće.

 

Usput, Predsjednik Republike je krenuo sa svojom inicijativom izmjene ustava, a jedna od ideja je i ograničavanje imuniteta sudaca. Sumnjam da bi se to našlo na popisu da svi šute o tome. Hoće li takvi prijedlozi proći, teško je reći, ali u predizbornoj kampanji će sigurno naići na odziv, budući da se pravosuđe "odmetnulo" preko svake mjere i u Ustavu čitaju samo onaj dio koji se odnosi na trodiobu vlasti, a ono o uzajamnom nadzoru stupova vlasti uopće i ne vide.

 

Montesquieuova plemenita ideja o trodiobi vlasti, danas u RH ne funkcionira na željenoj razini. Ali to je generalni problem - svih triju "krakova" vlasti, ne samo sudbene. Ne treba vam previše vremena da se sjetite primjera iz, sad već prošle godine.

 

Kad ste se već dotakli Predsjednika RH, žalosno je da se inicijativa praktički drugog čovjeka države (ako uzimamo Premijera kao prvog) potpuno ignorira, i to od strane svih relevantnih institucija u kojima većinu ima upravo politička opcija čiji je kandidat aktualni Predsjednik i bio na proteklim predsjedničkim izborima. Nije to bila inicijativa nekog "Jure z Međimurja", "Štefa z Varaždina", "Šime iz Splita", "Ivana iz Osijeka" ili nekog drugog (bez da se imenjaci nađu uvrijeđenim) - već se radilo o inicijativi Predsjednika RH! A oni se prema njemu ponesu ko prema "nekom tamo Iveku iz kvarta Pantovčak"!

 

Ako ćemo temeljni akt ove države mijenjati ko da mijenjamo čarape ili se glede njega cjenkati ko da smo na placu - onda jao si ga nama...

 

(Kako inače objasniti da predsjednik suda odlučuje o pritužbi na povredu prava na razumni rok u postupku na njegovom sudu, kad mu učinkovtost njegovog suda ide izravnu u ocjenu njegovog rada).

 

To je nelogično, slažem se. Da se metaforički izrazim - kao da vuku dadete da čuva stado ovaca.

[KronicnaStranka]

Prilično smo zastranili od početne teme, ali ipak neka razjašnjenja.

 

Naravno da EU ima mogućnosti pritiska, i te kako (primjer uhidbenog naloga), ali uz dvije ograde. Više ne mogu raditi opći pritisak u smislu poboljšanja kvalitete pravosuđa prema objektivnim pokazateljima, a i ne moraju glumiti da ih to zanima. Na konkretnim pitanjima koja su im zanimljiva mogu što hoće, a pri tome im sigurno nije najvažniji motiv dobrobit hrvatskih građana.

 

Ustavni sud imao je 2012, prema podacima koje sam našao na njihovim stranicama, sedamdeset i tri (73) državna službenika i dvadeset (20) namještenika na neodređeno vrijeme, dakle ukupno oko 90 zaposlenika. Ne znam da li se u to računaju suci. Također ne znam kako rade, ali prilično sam uvjeren da dobar dio odluka pripremaju stručni suradnici, a suci samo potpisuju. (Svojevremeno su novinari pratili dolazak ustavnih sudaca na posao i isplao je da oni tek nekoliko puta tjedno navrate u sud.) Osim toga, uveli su praksu - bez ikakvog temelja u bilo kakvom zakonu ili propisu - da podobnost podnesaka za ustavnosudski postupak ocjenjuje glavni tajnik, a to će u praksi reći zaposlenici tajništva, pa tako filtriraju priljev i šminkaju statistiku, jer se predmeti koje odbaci glavni tajnik uopće ne računaju kao zaprimljeni.

 

Uz takav pristup poslu i uz sadašnji način izbora sudaca od kojih jedva da koji ima iskustva u parničnom ili kaznenom pravu povećanjem broja sudaca samo bi se povećao broj uhljeba. (Iako ustavnosudski postupak naravno nije isto što i postupak pred sudom, kako može povredu ustavnih prava npr. u parničnom postupku ocjenjivati sudac koji nikada nije vodio parnicu, a možda čak u njoj niti učestvovao kao stranka ili odvjetnik!?)

 

Tome još treba dodati da Ustavni sud pokušava imitirati elitni položaj takvih sudova u drugim zemljama u kojima pravosudni sustav i općenito državna administracija neusporedivo bolje funkcioniraju umjesto da se prilagodi i pokušava što više pomoći u situaciju kakva kod nas objektivno jest. Vidjela žaba ...

 

Osnovni problem broja predmeta na Ustavnom sudu je u kvaliteti rada redovnih sudova, a u tom kontekstu posebno ujednačavanju sudske prakse. Recimo osobno znam da se na području dva županijska suda u državi pravo - i materijalno i procesno - koje se odnosi na upravljanje zgradama primjenjuje kao da se radi o dvije potpuno različite države. Tužbu koju će jedan sud odbaciti zbog elementarnih formalnih nedostataka drugi će sud glatko prihvatiti i dosuditi u korist tužitelja. Kriteriji o naknadi troškova su potpuno različiti, na jednom ćete sudu dobiti što na drugom nećete. Osniva se Visoki zemljišnoknjižni sud radi ujednačavanja z.k. prakse, a istovremeno se zaštita prava na suđenje u razumnom roku potpuno "feudalizira" pa će na jednom sudu vrijediti jedan razumni rok, a na drugom višestruko dulji jer ne postoji baš nikakva mogućnost da viši sudovi ujednače kriterije predsjednika različitih nižih sudova. Itd. itd. itd.

 

U tom smislu Ustavni sud bi mogao puno više postići inzistiranjem na primjeni svojih odluka kao instrumenta ujednačavanja sudske prakse, ali to bi značilo i potpuno drugačiji pristup ustavnim tužbama. (To je naravno prvenstveno zadaća Vrhovnog suda, ali u našoj situaciji bez vanjske kontrole Ustavnog suda naprosto ne ide.) Ako bi odluke manje ovisile o tome na kojem sudu i kod kojeg suca se nešto rješava, manje ljudi bi podnosilo tužbe za koje bi mogli unaprijed znati da nemaju šanse. Ovako je to kao igra na sreću.

 

Kad je riječ o Predsjedniku, postoje dvije inicijative. Jedna je bila njegovo očitovanje na Vladine prijedloge ustavnih promjena, a drugo je posve nezavisna inicijativa za veću sređivanje Ustava.

[G-man]

Naravno da EU ima mogućnosti pritiska, i te kako (primjer uhidbenog naloga), ali uz dvije ograde. Više ne mogu raditi opći pritisak u smislu poboljšanja kvalitete pravosuđa prema objektivnim pokazateljima, a i ne moraju glumiti da ih to zanima. Na konkretnim pitanjima koja su im zanimljiva mogu što hoće, a pri tome im sigurno nije najvažniji motiv dobrobit hrvatskih građana.

 

Zna se vrlo dobro što je EU prvo na pameti, uostalom kao i svakoj sličnoj "asocijaciji". Tu nema spora među razumnim ljudima.

 

Ustavni sud imao je 2012, prema podacima koje sam našao na njihovim stranicama, sedamdeset i tri (73) državna službenika i dvadeset (20) namještenika na neodređeno vrijeme, dakle ukupno oko 90 zaposlenika. Ne znam da li se u to računaju suci. Također ne znam kako rade, ali prilično sam uvjeren da dobar dio odluka pripremaju stručni suradnici, a suci samo potpisuju.

 

Postoje i savjetnici, ali ovaj scenarij koji ste opisali djeluje samo u slučaju "banalnih" predmeta, gdje je odluka sama po sebi jasna.

 

Osim toga, uveli su praksu - bez ikakvog temelja u bilo kakvom zakonu ili propisu - da podobnost podnesaka za ustavnosudski postupak ocjenjuje glavni tajnik, a to će u praksi reći zaposlenici tajništva, pa tako filtriraju priljev i šminkaju statistiku, jer se predmeti koje odbaci glavni tajnik uopće ne računaju kao zaprimljeni.

 

Ovo nisam znao.

 

Iako ustavnosudski postupak naravno nije isto što i postupak pred sudom, kako može povredu ustavnih prava npr. u parničnom postupku ocjenjivati sudac koji nikada nije vodio parnicu, a možda čak u njoj niti učestvovao kao stranka ili odvjetnik!?

 

Apsolutno se slažem. Biti najboljim teoretičarem ne znači ujedno da ćeš biti dobar praktičar.

 

Osnovni problem broja predmeta na Ustavnom sudu je u kvaliteti rada redovnih sudova, a u tom kontekstu posebno ujednačavanju sudske prakse. Recimo osobno znam da se na području dva županijska suda u državi pravo - i materijalno i procesno - koje se odnosi na upravljanje zgradama primjenjuje kao da se radi o dvije potpuno različite države. Tužbu koju će jedan sud odbaciti zbog elementarnih formalnih nedostataka drugi će sud glatko prihvatiti i dosuditi u korist tužitelja. Kriteriji o naknadi troškova su potpuno različiti, na jednom ćete sudu dobiti što na drugom nećete. Osniva se Visoki zemljišnoknjižni sud radi ujednačavanja z.k. prakse, a istovremeno se zaštita prava na suđenje u razumnom roku potpuno "feudalizira" pa će na jednom sudu vrijediti jedan razumni rok, a na drugom višestruko dulji jer ne postoji baš nikakva mogućnost da viši sudovi ujednače kriterije predsjednika različitih nižih sudova. Itd. itd. itd.

 

U tom smislu Ustavni sud bi mogao puno više postići inzistiranjem na primjeni svojih odluka kao instrumenta ujednačavanja sudske prakse, ali to bi značilo i potpuno drugačiji pristup ustavnim tužbama. (To je naravno prvenstveno zadaća Vrhovnog suda, ali u našoj situaciji bez vanjske kontrole Ustavnog suda naprosto ne ide.) Ako bi odluke manje ovisile o tome na kojem sudu i kod kojeg suca se nešto rješava, manje ljudi bi podnosilo tužbe za koje bi mogli unaprijed znati da nemaju šanse. Ovako je to kao igra na sreću.

 

E, sad ste se dotakli biti. To i jeste osnovni problem - što VSRH ne uspijeva na dovoljno kvalitetan način ispuniti svoju osnovnu ustavnu zadaću, pa onda ispada kako bi tu ulogu trebao preuzeti USRH, s čime se ne slažem, jer to ni nije njegova zadaća.

 

Upravo zato treba poraditi i na poboljšavanju kvalitete rada cjelokupnog redovnog sudbenog sustava - vi ste spomenuli Visoki ZK sud, ja ću spomenuti Visoki kazneni sud koji treba početi s radom sa 01/01/2015. Inače, po mom mišljenju, VSRH se ne bi ni trebao konkretno baviti predmetima, već pratiti "kretanja" u sustavu, detektirati moguće probleme, razilaženja u razmišljanju i primjeni prava, kako materijalnog, tako i postupovnog, i tada na sjednicama svojih Odjela zauzeti stajališta koja će biti obvezujuća za sve. Ovako sve ovisi o tome da li će netko ili neće, u izvanrednom pravnom lijeku ukazati na konkretnu nedosljednost, što je ionako dosta sužena mogućnost (puno ljudi i odustane), pa unifikacija nije zadovoljavajuća.

 

Kad je riječ o Predsjedniku, postoje dvije inicijative. Jedna je bila njegovo očitovanje na Vladine prijedloge ustavnih promjena, a drugo je posve nezavisna inicijativa za veću sređivanje Ustava.

 

Mislio sam na ovu njegovu (opsežniju).

[KronicnaStranka]

Većina predmeta (ustavnih tužbi) je "banalna", ali to ne znači da im ne treba pokloniti dužnu pažnju, jer svako rješenje Ustavnog suda ima (trebalo bi) veću težinu od pojedinačnog predmeta. I ne rješavaju savjetnici samo "banalne" predmete, ali se čini da neki suci osobno rješavaju samo "glamurozne", ako i to. Na Legalisu sam detaljno opisao slučaj kad je tužba protiv presude Upravnog suda po zahtjevu za zaštitu ustavnih prava (prema starom ZOUP) riješena kao tužba po upravnoj tužbi, dakle sastavljač odluke blagog pojma nije imao o čemu odlučuje, a potpisnik još manje. Imam recimo odluku u kojoj se navodi da podnositelj nije iscrpio sve pravne lijekove prije podnošenja ustavne tužbe, ali se ne navodi niti barem jedan lijek koji nije primijenio. Budući da se ne dokazuje da nešto nije, nego da nešto jest, onda je takvo obrazloženje bedastoća čak i ako zanemarimo da u konkretnom slučaju uopće nije bilo takvog pravnog lijeka (zato i nije naveden). Mogao bih vam tako opisivati još, a prilično sam siguran da bi pažljivija analiza objavljenih odluka Ustavnog suda dala prilično loše ocjene.(Sve i ako zanemarimo da je svakoj stranci njezin predmet najvažniji).

 

Kad je riječ o ujednačavanju sudske prakse, ni to da Vrhovni sud ne radi svoj posao nije slučajno. Otkad je uvedeno da i izvanrednu reviziju zbog različite sudske prakse može podnijeti samo odvjetnik, predmeti manje vrijednosti (a takvih je većina i od interesa su za veći broj građana) su potpuno ispali iz vidokruga VS, jer je plaćanje odvjetnika za takve stvari strankama nepodnošljivo, a ne spada niti pod besplatnu pravnu pomoć (a i kako bi izgledala besplatna revizija, nije to ovrha za parkiranje.) Tako su si ograničili broj predmeta bez stvarnog poboljšanja.

 

Dakle, to jest možda najvažnije, ali bit je u tome da jedan sustav sam sebe naprosto ne može kontrolirati, i bez uzajamne kontrole (što uopće ne znači miješanje u "unutarnje poslove") trodioba vlasti vodi u feudalizaciju. (Npr. u Njemačkoj razumni rok određuje izvršna vlast i nitko to ne smatra napadom na neovisnost sudstva.) Uostalom, pa ustavno sudstvo je i uvedeno baš zato što ni uzajamna kontrola tri osnovna stupa nije bila dovoljna, pa je bilo potrebno ubaciti "ziherung".

[Eli30]

Hvanko, imate privatnu poruku!