Lakše je bilo napisati tekst nego naslov - sorry

[veki8]

Pozdravljam!

 

Sve mi je novo, neugodno i svega se pomalo bojim.

 

Naime, mislim, odnosno siguran sam da bih se trebao razvesti. Već se duže vrijeme pravim da je sve ok (što je nepošteno od mene), ali više ništa ne osjećam prema supruzi i jednostavno rečeno svakodnevno se mučim u našem zajdničkom životu. Nema svađe, naizgled sve štima, ali u stvari ne štima i to se osjeti, ali još nije rečeno. Znam da će, kad do toga dođe, a doći će sigurno, biti jako bolno za sve i toga me strah. Naime, vjerojatno se zbog toga još prisiljavam odgađati taj potez. Razgovor i popravak stvari ne dolazi u obzir jer sam ja jednostavno odustao. Nije nitko kriv nego si jednostavno ne odgovaramo, nemamo o čemu razgovarati, nismo jedno za drugo. Poštujem ja nju i ona mene, ali nije to to. Teško je meni i teško je njoj. Ne treba biti tako. Mislim da je u redu i od mene da joj kažem da ja više ne bih, nego da zavlačim situaciju tko zna koliko. Sigurno će se naljutiti i mrziti me jedno jedno vrijeme, ali ako tako mora biti ja ću se strpiti. Nakon svega kroz što se mora proći, imat ćemo i ona i ja priliku za novi život.

 

Najviše se brinem zbog djeteta. Najvjerojatnije će to teško podnijeti i to me boli. Ne znam... Možda shvati jednog dana. Stvarno nemam loše namjere. Iz dana u dan me grize savjest što sam svega svjestan, načisto sam, a i dalje šutim.

 

Osim toga ne znam ni što me sve čeka u postupku razvoda. Imamo dijete predškolske dobi. Podigli smo stambeni kredit i kredit za adaptaciju koje otplaćujemo – krediti glase na mene, tu je i kredit na revolving kartici isto na moje ime.

 

S obzirom da će dijete vjerojatno pripasti njoj, ja ću vjerojatno plaćati alimentaciju. Zanima me jel postoji mogućnost da sud uzme u obzir obveze prema kreditima koje imam, jer ako mi odrede plaćanje alimentacije 30% plaće, uz navedene obveze, od plaće mi neće ostati ništa. Naime, ja bih pristao i dalje plaćati kredite za stan (koji su zajedno oko pola moje plaće) i dao bih im stan na raspolaganje, a ja bih se nekako snašao. Ne bježim od plaćanja alimentacije, ali mi neće ostati dovoljno sredstava za osnovne potrebe.

 

Svakako mislim otići advokatu, iznijeti mu sve detaljno i savjetovati se s njim. Rade li to advokati i koliko bi to moglo koštati?

 

Molim nekog da mi barem malo pomogne.

 

Hvala!

 

[GaiusI]

Koji je pravi razlog Vaših patnji ?

 

Što je to što se dogodilo da se tako osjećate ?

 

Da li volite svoje dijete ?

 

A suprugu ?

 

Budite iskreni.

 

Ja nisam Bigfoot, ja nisam psiholog niti psihijatar, ja nisam Anonimno, ja nisam zlonamjeran, ja sam obiteljski covjek (vidjet cete sve o meni ako prosvrljate forumom).

 

Zasto zelite uistinu razvrgnuti brak ? Da li to i Vasa supruga zeli ?

 

Kada ste se posljednji puta iskreno zagrlili ? Sto je to sto se od tog trenutka dogodilo ?

 

Ne vjerujem da ste bas tako odlucili (razvod), jer trazite pomoc. Neki ce vam ovdje odgovoriti grubo, neki strucno i hladno, neki dobronamjerno i toplo, neki malo manje dobronamjerno ...

 

Svi mi imamo svoja iskustva. Ne zelim se ponavljati. Pogledajte malo moje odgovore Klari, kao i neke druge moje odgovore ... u obiteljskom forumu ... ako ne znate kako, pitajte, objasnit cu vam ... da ne pisem sve opet iz pocetka, jer sve ono sto sam tamo napisao moze se primijeniti na dosta situacija ... Ovdje nitko ne moze znati tko ste i sto ste, to je velika prednost, jer iskreno mozete reci sto mislite i sto Vam je na srcu.

 

Zato ... razmislite i odgovorite. Cujemo se opet ... ako to Vi budete htjeli.

 

Pozdrav, B.

[veki8]

Gaiusl, zahvaljujem što ste našli vremena, pročitali i odgovorili na moj tekst.

 

Odgovorit ću vam potpuno iskreno na vaša pitanja.

 

Volim svoje dijete puno.

 

Nažalost, potpuno sam siguran da suprugu ne volim. Ne mrzim ju. Potpuno sam ravnodušan prema njoj. Nadam se da me nećete osuđivati zbog toga. Jednostavno stvari tako stoje.

 

Ne znam što je dovelo do toga, ne znam kad sam je prestao voljeti, ali kad sada sve sagledam mislim da je to bilo čak prije vjenčanja. Pitat ćete me, pa zašto sam se onda vjenčao. Tada to nisam znao i mislio sam da to što osjećam tako treba biti.

 

Ne, supruga sigurno ne želi razvrgnuti i otkad je primijetila da sam odustao (postao sam hladan), ulaže ogroman napor da spasi stvar. To me boli. Vidim da se trudi, čak pretjerano, ali ja se jednostavno ne mogu natjerati da je volim.

 

Postoje situacije kad treba moju podršku, kad ju trebam zagrliti, ali to jednostavno izostaje s moje strane i sigurno ju to boli. Nadam se da razumiješ što hoću reći. Da je zagrlim, to bi bila laž.

 

Trebale su mi godine da sam sebi to priznam i osvijestim. Nakon toga su mi trebali mjeseci da to izgovorim. Čitam ovaj forum oko mjesec dana i eto toliko mi je trebalo da se odvažim ovo napisati.

 

Pročitao sam već ranije vaše odgovore drugim forumašima.

 

Odluku sam donio i ne tražim pomoć u vezi nje nego u vezi onoga što sam napisao.

 

Puno vam zahvaljujem što ste mi odgovorili i rado ću komunicirati s vama ako ste za to raspoloženi.

 

Pozdravljam!

[Pikulica]

ne sudim, no čini mi se da tražiš svojevrsno odobravanje, oprost ili suosjećanje, kako bi si olakšao savijest-inače, čemu toliko opširan uvod pitanju sa alimentacijom

 

iako nemaš zašto osjećati grižnju savijesti, ukoliko si iskren, brakovi se sklapaju i razvode, ljubavi se rađaju i prestaju obostrano ili, češće, jednostrano

 

žena sam i ne bi bila u braku bez ljubavi radi djeteta

no razumijem tvoju suprugu koja pokušava spasiti brak

 

želim vam što bezbolniju rastavu/razvod braka...

 

[leni35]

Veki, tako te dobro razumijem. Jedino što meni izostaje osjećaj krivice jer se ni ja, ali ni suprug ne trudimo spašavati brak. Jednostavno o tome ne razgovaramo, a trebali bi. Ne znam zašto on šuti (možda iz istih razloga kao i ti). Ja šutim zbog straha, a tako bih voljela da reagira jednog dana kao ti. Reci supruzi. Prema dobi djeteta zaključujem da ste oboje još mladi i imate pred sobom vrijeme da nađete nekog s kim ćete se bolje slagati ili ćete jednostavno biti sami i sretniji. Bit će povrijeđena, ali će shvatiti s vremenom. I to što se trudi vjerojatno radi u grču jer te ne želi izgubiti, a to može jako umarati i emotivno opterećivati.

Što se alimentacije tiče mislim da si vrlo fer, nađi odvjetnika i napravi to. Eto, ne nagovaram te-samo savjetujem jer bih voljela da si mogu priuštiti napraviti to isto.

[veki8]

Ma, znam sve što trebam, samo.... teško je.....

 

A teško je i ovako. Ona se trudi ne pokazati, ali vjerujem da prolazi pakao. Radi se o tome da u trenutku kad stvar izađe na stol najviše će izgubiti dijete. To je teško. I ja ću nekako prebroditi i ona će, ali dijete najviše gubi.

 

Moram saznati što me sve čeka, pa ću vjerojatno povući potez. Ako ne tada onda ću vjerojatno trpiti do ruba živaca.

 

Ma, vjerojatno je bolje što prije. Prije nego se stvari zakompliciraju, posvađamo se.......

 

Hvala na razumijevanju!

[GaiusI]

... koji je sretan u braku, sa dvoje djece (kcerke, 10 i 12 godina), kazem sretan jer me supruga voli kao i ja nju, djeca su nam zdrava i sretna, vide da ni mi medjusobno nemamo problema ... ako zaboravimo dugove, ovrhe i financijske idiotarije koje smo napravili ... u osnovi imamo ono sto ne bih mijenjao ni za kakav novac ili bilo sto materijalno.

 

Upravo zato, jer kad vidim djecju srecu, kada mogu reci da znam sto je ljubav, upravo zato mi je malo tesko prihvatiti cinjenicu da ponekad ljudi ne pokusavaju uciniti jos nesto, barem jos jednom.

 

Nama (supruzi i meni) nije bilo uvijek tako. U pocetku braka bilo je i razbijenih stakala, i razbijenih stolova, i odlazaka jednog od drugog, svadja ... ali i pomirenja i popravaka.

 

Jednom sam vec i ja bio na socijalnoj sa predanim i potpisanim zahtjevom za razvod braka ... jednom ona ... svasta smo prosli.

 

Danas jest upravo tako kako jest. Ono sto kod vecine ljudi primjecujem je cinjenica da oni misle da su napravili sve.

 

Mnogi misle da u takvim situacijama ipak treba napraviti "rez" i poceti ispocetka.

 

Znam mnogo ljudi koji su prosli dva braka, tri braka, ..., sagradili jednu kucu u prvom braku, sagradili drugu u drugom braku , ...

 

... a i ja sam sin (jedinac) iz drugog braka mojeg oca (i prvog moje majke) ...i moj je otac placao alimentaciju za mog poluibrata i moju polusestru ...

 

... sto mnogo govori o zivotnim situacijama u kojoj se ljudi ponekad nadju, ali i o tome da mogu razumjeti mnogo vise nego sto drugi misle.

 

Jedino se mogu sloziti, ako je najpametnije rjesenje kako Vi mislite da jest, da tako i napravite.

 

Neki bracni parovi su uspjeli, jer su pokusali jos jednom.

 

Ali, gledajte jos nesto : cini mi se da Vas Vasa supruga itekako voli. Imate dijete koje ce najvise patiti ako se razvedete. Vi ste joj ocito privrzeni (ne volite ju, ali je postujete dovoljno da je ne povrijedite previse, vjerujte, ima mnogo zena koje bi itekako voljele da su barem postovane ... iako bez ljubavi ni to ne znaci puno). Ako se medjusobno barem postujete, malo mislite i o djetetu ... evo jedan primjer :

 

... imam jednog prijatelja koji se takodjer razveo. Ima kcer od 17 i sina od 6 godina. Sa suprugom se o svemu mirnim i lijepim nacinom (bez suvisnih natezanja po sudovima) o svemu dogovorio.

 

Sluzbeno su se razveli, ona sada zivi sa drugim covjekom, ocekuje njegovo dijete. Moj prijatelj uzima k sebi djecu preko vikenda, a djeca su kod nje od ponedjeljka do petka. Kad idu na more, dogovore sa o terminima, ona ih obicno uzme sa sobom u sedmom, a on u osmom mjesecu. Djeca znaju da uvijek mogu doci k tati (dok je kod kuce) i to im mama ne brani, a on zna da uvijek mogu doci k njemu, i ako pozele preko vikenda otici k majci, on im ne brani. Oboje djece znaju tko su im pravi mama i tata, zasto se ne slazu i kako su se dogovorili.

 

Djeca isto tako znaju da za pomoc uvijek mogu pitati tatu, pa kad treba ici kod doktora, ili voziti djecu u skolu, ne gledaju suzbeno na termine, nego uskacu jedan drugome prema potrebi ... doduse, nisu bas uvijek s tim odusevljeni, ali radi djece to uvijek naprave.

 

Objema je tako odgovaralo ... jer su otprilike dosli u situaciju poput Vase (doduse, on je bio taj kojemu je stalo do braka, a njoj ne ... pa su se ipak dogovorili ... znaci, bilo je malo obrnuto u odnosu na Vas).

 

Htio sam reci, zivot nam daje razne mogucnosti.

 

Zao mi je, volio bih da mogu pomoci, ali primjerom sam zelio pokazati da postoje rjesenja koja su vjerojatno bolja od onih u kojima supruznici jedva podnose jedan drugog, ili jedan od njih ...

 

Spotaju me da su mi postovi ko ponedjeljak. Ispricavam se, ali ponekad uistinu ne znam kratko pisati. Za sada, zato, ...

 

... lijepi pozdrav, a ako ustrajete u odluci o razvodu, onda Vam barem zelim da se i dalje postujete i da radi djece nadjete veliki medjusobni kompromis (poput primjera prijatelja iz ZG kojeg sam opisao) ! B.

[veki8]

Hvala na dobroj namjeri i opširnom odgovoru.

 

Ne znam kako će biti i ispasti. Rekao mi je jedan prijatelj, da ću na taj način i njoj dati šansu za novu priliku.

 

Ne znam, teško da to može biti happy end, ali tko zna...

[GaiusI]

... nekako mirno načeti temu sa suprugom ... sa puno živaca, a dovoljno je postujete ocito ... kada dijete nije pored vas (npr., kad spava) ... potiho ... nemam pojma. Nakon nekakvih takvih razgovora sam i ja sa suprugom dosao tu gdje jesam ... nakon 22 godine zajednickog zivota ---

 

... nesto mi je jos upalo u oci ... gdje je ona sada, dok razgovaramo o svemu tome ... Vi ste za racunalom, a ona ... da li i ona koristi racunalo ?

[bigfoot]

..ops, šta ja radim ovdje...pa ovdje je sve normalno, emocionalno stabilno i uzročno posljedično objašnjivo, racionalnao i odgovorno prema djeci...

 

Hm, takav sam i ja bio dok sam mislio da tako funkcionira život, obitelj, pravo.....

 

Naime, bio sam u krivu....

[destiny]

Moja supruga pati od istog sindroma kao i Vi- jednostavno vam je dojadilo i više nije pošteno ..bla ,bla.Reći ću Vam jednu stvar-niste zreli, a ne pošteni i nkad vjerovatno nećete ni biti.Moja ima već jedan brak iz kojeg je zbrisala jer joj nije htjela kompromise.sudski dobije dijete i upozna mene nakon godinu dana i uda se za me.Dobijemo dijete i nakon 7 god.braka ona opet hoće razvod jer neosjeća više ništa prema meni to joj toliko teško pada da je na kraju pokušala suicid koji je sve upitniji...Dobro razmislite sto ćete dalje ,jer danas- sutra i Vi bi mogli naći drugu osobu i kroz neko vrijeme sve ponoviti...To se zove egoizam i korjeni su negdje dublje,zavirite malo i naći ćete ih i ako budete pošteni u tom trenutku prema sebi možda sagledate situaciju u drugum svijetlu i možda će je jedno dijete manje odrastati u obitelji rastavljenih roditelja.Pokušajte ...

[kroki]

Poštovani,

 

phiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii...

 

Skoro pa mi je drago kaj nis v braku.

Al skoro sam se z j e b a l tak...

 

Jooooooooooooooo...

 

Srdčn pzdrv

krki

hik...

 

[veki8]

Dakle, gdje sam se prevario i što sam previdio?

 

Kako funkcionira život?

[veki8]

Krasan primijer generaliziranja. Što sam, odmah bolestan?

 

Trebao bih se pomiriti da ću živjeti bez zadovoljstva, bez ljubavi, bez strasti. Žrtva?

 

Istina je da jedino za što se čovjek može toliko žrtvovati je dijete. Čovjek također mora procijeniti hoće li dijete iz doma u kojemu nema ljubavi dobiti dobar temelj za život!

 

Pozdrav!

[melody1]

Zaljubljujemo se u neku osobu zato sto ta osoba ima one karakteristike koje smo osudili ili ih jos kod sebe nismo osvijestili, i bas zbog toga nam te karakteristike nakon nekog vremena pocinju ici na zivce. Priroda (Bog ili kako vec to zovete) nam bas zato i donosi takve osobe u zivot - da bismo od njih bas te zaboravljene lekcije naucili. Ukoliko nismo to naucili, opet se zaljubljujemo u iste karakteristike, samo u drugom paketu (osobi).

Poslozite sebe, naucite lekcije, a onda odlucujte sto i kako dalje.

Kao dijete rastavljenih roditelja moram vam reci da je to strasno iskustvo (i najgore je kad se to dogodi prije sedme godine zivota) Puno srece, pozdrav

[veki8]

Pošto nemam iskustvo kao vi, tj. nisam dijete rastavljenih roditelja, vjerojatno ne mogu ni približno zamisliti takvo emocionalno iskustvo.

 

Pročitao sam dosta o tome što dijete u kojoj dobi proživljava rastavom i ne znam baš da je točno ovo što ste napisali.

Mislite da dijete od godinu dana doživi veću emocionalnu traumu rastavom roditelja od djeteta koje ima osam godina!? Hm......

 

A o definiciji zaljubljivanja i sudbinksom susretanju s određenim osobama........ otkud vam to? Piše negdje ili je to osobno iskustvo?

 

Pozdrav!

[GaiusI]

... osnovni temelji srece su ISKRENOST, POSTENJE, LJUBAV, VJERA i ODANOST. Sva blaga svijeta ne mogu zamijeniti niti jedan od ovih principa, tko uistinu zeli biti sretan, neka postuje ove osnovne principe. Osnovni temelji srece, kako osobne tako i zajednicke, obiteljske, poljuljani su ako je ijedno od ovih nacela iskrivljeno, ako se neko od ovih nacela ne postuje.

 

Primjeri ? Ne treba ih, samo malo razmislite.

Ako niste ISKRENI, druga strana ce to prije ili kasnije saznati. Sto se time postize ? Svi znamo.

 

POSTENJE ? Ja sam valjda zadnji na ovom svijeti koji bi se smio usuditi govoriti o postenju, ali upravo zato znam sto sam sve izgubio nepostivanjem ovog nacela ... kada sam POSTENJE vratio prvo prema sebi kao osobi, a zatim i prema supruzi, zivot nam se normalizirao.

 

LJUBAV ? Svi smo mi stvoreni za ljubav, ljubav je kao hrana bez koje covjek ne moze zivjeti. O tome su napisane knjige i ne trebam nista vise tome dodavati.

 

VJERA ? Da li vjerujete vise drugima ili svojem partneru ? Da li vjerujete vise strancu s ulice ili osobi s kojom zivite ? Da ne dodajemo k tome VJERU u obitelj, vjeru u srecu, vjeru u postenje, vjeru u partnera, vjeroispovijest ... pa ako covjek nicemu ne vjeruje ili nema vjere u nesto, ... zasto se onda tolike milijarde ljudi na ovom svijetu muce, rade, stvaraju obitelji i domove, na zalost, neki zbog iste vjere i ratuju ... ali ovdje sam mislio na VJERU u partnera, vjeru u obitelj ...

 

ODANOST ? Poštovani Vekiš ima prema svojoj supruzi vise odanosti nego mnogo onih cija misljenja nikada necemo cuti. Supruga mu je odana, ali opet ... ako je on taj koji se u svemu osjeca kao zrtva ...

 

Zato se vratimo na ISKRENOST i POSTENJE. Niti on nije sretan, jer nije bas iskren prema supruzi, jer zbog one iste odanosti zna da ce joj nanijeti bol, a ne zna (mozda) pravo rjesenje ... a da li je POSTEN prema njoj ? O tome se vec dade diskutirati.

 

POSTEN jest, jer ju na neki nacin zeli zastitii i od sebe samoga, i od svoje nezainteresiranosti za nju ... ali dugorocno, sto vrijeme duze ide, ili bi ona morala ocito na necemu puno poraditi da u njemu ponovno probudi onu istu strast koju smo mnogi od nas kao mladi iskusali, a on se potruditi da shvati da je ocito postojao razlog zbog kojeg su se vjencali, ili bi doista morao biti POSTEN i reci joj istinu, jer kako ce vrijeme prolaziti, te ako se ni u njemu nista bitno ne promijeni, njegovoj supruzi ce biti jos teze ...

 

A sto je sa njegovom suprugom ? Ona ga voli, imaju dijete od jedne godine ... kada je ostavi, kako ce ona sama s tim djetetom ?

 

Postovani Vekis bi joj najradije ostavio sve, i cijeli svijet da moze, da sebe oslobodi braka u kojem osjeca da je na odredjen nacin pogrijesio, ozenio se osobom prema kojoj nista ne osjeca ,,, osim postovanja. Sebe zeli postedjeti zivota bez ljubavi, ne zeli biti zrtva ... a zna da ce suprugu time svime jako povrijediti i boji se svega onoga sto dolazi nakon toga.

 

Postovani gospodine Vekis,

 

moje je osobno misljenje da Vi svoju suprugu ipak - volite. Mozda ne na nacin koji mislite.

 

Kada se bojimo da cemo nekog povrijediti, obicno to upravo radimo zbog ljubavi.

 

Da ste ozbiljno naumili ostaviti suprugu, vec biste to odavno ucinili.

 

Vi zapravo saljete jedan veliki poziv UPOMOC, jer ni sami niste sigurni kako bi sve trebalo izgledati.

 

Imate osjecaj da ne osjecate nista prema njoj, da tu nema ljubavi, da zivite bez srece ...

 

... uzmite svoje dijete u narucje, pogledajte ga u oci, znate dobro da Vas nece razumjeti, slobodno djetetu recite : Tvoju majku ne volim, ali tebe volim.

 

Ili, necete mi valjda sada reci da ... ne volite ... svoje dijete ?

 

To je Vase dijete, Vas i Vase supruge. Ne vjerujem da je ono plod prisile ili drugih gluposti.

 

Upravo zato, nakon svega, iako sam obecao da necu vise ulaziti na ovu temu, osjecam da ipak svoju suprugu, negdje u dubini duse ipak dovoljno volite, dovoljno da ju ne zelite povrijediti.

 

Mozda tracak nade postoji. Ako Vam je stalo do djeteta i djetetove srece, pomozite barem supruzi jos jedno vrijeme ... ako smatrate da se zrtvujete radi djeteta (a ne supruge), onda je dijete barem zasluzilo jos malo Vase zrtve, ... govorim o pola godine, godini ili dvije.

 

Svijet nece propasti za pola godine, a za svoje dijete se mogu zrtvovati i cijeli zivot ako treba, a ne samo pola godine. Ali, znate dobro na sto mislim. Nije stvar u zrtvovanju, nego u tome da pomognete supruzi, ako dijete ima godinu dana ...

 

Ponekad djecji smijeh i djecje suze mogu utjecati na covjeka vise nego sto mislite. Ne kazem niti tvrdim da trebamo glumiti i biti zrtve samo radi djeteta, jer to nikuda ne vodi. O djetetu se moze brinuti na mnogo nacina, cak i ako su roditelji rastavljeni. Osim ako se roditelji medjusobno do krvi zamrze, onda nastaju cijele hrpe problema ...

 

Iskreno, u jednom sam trenutku iskreno povjerovao da ne volite svoju suprugu. Mislim da je razlog nesto dublji, da nije rijec o tome ...

 

... mnogi koji ne vole svoje supruge ne bi bili tako obazrivi, a najmanje bi bili (relativno) pazljivi prema njoj.

 

Nemojte se ljutiti sto sam se opet javio, osjetio sam potrebu da unatoc svemu, kazem da ste Vi po svemu drugaciji od mnogih ljudskih sudbina koje se mogu naci oko nas, medju nama, pa i na ovom forumu. Bez obzira na to koliko Vi tvrdo tvrdili da je ne volite. Osjecati i voljeti ... toliko blisko i toliko razlicito ... sve je to zivot.

 

Postujete suprugu, pomozite joj jos barem malo, mozda bi cak bilo dobro da se prestanete (privremeno) toliko opterecivati s time sto osjecate, bilo bi dobro da se posvetite djetetu jos jedno vrijeme i zajednickom zivotu ... a onda donesite odluku, odlucite, ali kada to odlucite, iskreno porazgovarajte sa suprugom. Dovoljno ste pazljivi i dovoljno vodite brigu o njoj da je ne povrijedite, ali ako tako ostane, jednom cete joj morati reci sto Vam je na srcu ...

 

Lijepi pozdrav, B.

 

 

[melody1]

Da, dijete od 1 godine teze preboli razvod svojih roditelja nego starije dijete zbog toga sto to dozivljava na emocionalnoj, a ne razumnoj razini (to mu se uglavi u podsvijest) i vjerojatnije je da ce ponoviti pricu s razvodom kad i samo odraste...

 

[veki8]

Poštovani Gaiusle

 

zahvaljujem na vašem trudu, ali ja sam potpuno siguran da se trebam razvesti. Naime tu dilemu sam riješio i moj post nije poziv upomoć. Napisao sam uvod tek da ne nabacam suha pitanja.

 

Prvi post sam napisao zato jer sam htio dobiti što više informacija o posljedicama razvoda. Dakle o plaćanju alimentacije, stambenim kreditima, cijenama i vrstama odvjetničkih usluga itd., ali o tome mi, nažalost, nitko nije ništa napisao.

 

Potez koji moram povući je težak i ne bih htio doći u situaciju da se uhvatim za glavu i kažem nisam znao. U stvari, sve što mora biti, bit će bez obzira na moju informiranost, ali jednostavno želim biti upoznat s tim. Zanima me.

 

Doduše, htio sam dobiti i neka mišljenja o svemu jer svi ljudi s kojima pričam o tome su na ovaj ili onaj način pristrani. Nisu neutralni. Ne bih volio nakon rastave spoznati da većina, ili puno ljudi živi žrtvujući zbog djeteta. Ne bih volio doznati da je to normalno i svakodnevno i da samo moje dijete (za koje nisam nikad napisao da ima godinu dana) zbog moje brzopletosti ispašta.

 

Trenutno se mučim i mrcvarim ja, dobrim dijelom moja supruga, a vjerujem da će i dijete u svom emocionalnom razvoju imati tragove moje hladnoće prema njegovoj majci. Ne mogu glumiti zaljubljenost i dijeliti toplinu kad je jednostavno nema. Žao mi je što je tako, ali tako je.

 

Žao mi je što ću ovim povrijediti dijete, suprugu i još mnoge ljude. Žao mi je. To nije od jučer dobro sam o svemu razmislio i već oko godinu dana sam svjestan što moram napraviti. Prve prave korake poduzeo sam svojim postom ovdje, a uskoro slijede i drugi.

 

Naravno da se ne ljutim na vaš odgovor koji je pun dobrih želja, preporuka i optimizma, ali, vjerujte, kad čitam vaše savjete, apsolutno mi je jasno da su neprovedivi. Jednostavno znam šta može, a šta ne.

 

Pozdravljam, Veki8.

[destiny]

ja Vas ne osuđujem i neproglašavam Vas bolesnim,niste ni prvi ni zadnji koji će se rastati.Zanima me jedna stvar, ako mi želite odgovoriti naravno ,jer ovo je uplitanje u vaš intimni život: Da li u vašem životu postoji druga žena koja Vas ne ostavlja ravnodušnim ni hladnim???

[bigfoot]

Sklopio si brak na osnovu civilizacijsko - humanističkih principa i pravila..., a ne po navikama i postupcima Bonobo čimpanzi......znači nema opravdanja za kršenje civilizacijskih pravila i posljedica po tvoje dijete......danas u zapadnoj civilizaciji jedino je ženama dozvoljeno instiktivno, destruktivno, promiskuitetno ponašanje i podrška patološkim mehanizmima koje razaraju civilizacijsku instituciju obitelji......zbog zablude nazvane materinstvo......

 

Štoviše, iako zablude nema u Obiteljskom zakonu, zabluđeni sudci, odvjetnici i prethodno djatnici Centara za Socijalnu skrb - provode isti zakon suštinski u smislu te zablude, negirajuči sve znanstvene , biološke i civilizacijske vrijednosti........u ime nekakvog liberalnog konzumentskog kapitalizma....

 

Ljubav, zaljubljenost....ne postoji...vrijeme je za ugovor sa djetetovom majkom, milom ili silom, prije negovas dohvate iz Centara za socijalnu skrb i sudci indoktrinirani na nekakvoj pravosudnoj akademiji (hahahaha)....ugovor za dobrobit vašeg djeteta...poput predbračnog ugovora......samo ovaj put bez zablude zvane ljubav.........NE DOZVOLITE DA VAM TAJ UGOVOR KROJI PRAVNI SUSTAV REPUBLIKE HRVATSKE...

 

 

(editirano!)

[GaiusI]

... zivot je Vas, odluka je Vasa, Destiny se ispricava zbog uplitanja u intimni Vas zivot, ali je cinjenica da se svi mi (i ja, i Destiny, i Bigfoot, i Kroki, i moderatori, i svi forumasi) uplicemo na ovaj ili onaj nacin u neciji intimni zivot, upravo zato jer je to netko trazio - onaj koji postavlja pitanja. Isto kao i ja, kada molim za pomoc ... dozvoljavam da se netko uplice i u moj zivot, na svakoj razini.

 

Vi ste odlucili. OK, trazili ste odredjene informacije koje niste dobili jer je jednostavno rasprava po temi otisla u mozda u malo krivom smjeru.

 

Za Vase posljednje pitanje, mozda bi bilo najjednostavnije da postavite novu temu sa naslovom "Koliko stoji ... ", ili "Koliko kosta ...", ili "Kako pokrenuti brakorazvodni postupak ..." ili sto ja znam ...

 

Naime, brze i prije cete dobiti konkretan odgovor. Jasno i kratko pitanje, brzi i jednostavan odgovor. Tako nas pravnici uce.

 

Rekli ste negdje na pocetku da su odvjetnici hladni ... ali, ako ne zelite odmah kod odvjetnika, morate pronaci strucnu osobu koja ce Vam pomoci da sve ispadne onako kako biste Vi htjeli.

 

Sami, ili preko ovog foruma, tesko cete to izvesti.

 

Cut cete mnoga misljenja, upravo kao da razgovarate sa desetinama ili stotinama ljudi, ... ali za neke stvari postoje strucne osobe koje ce Vam pomoci da napravite sve onako kako Vi zelite.

 

To ne mora biti nuzno odvjetnik, iako cete prije ili kasnije i do njega morati otici.

 

Ispricavam se zbog pretpostavke o djetetu (od godine dana), nesto sam ocito krivo protumacio iz jednog od prethodnih postova, ali to ne mijenja bit stvari niti bit odgovora.

 

Ako sve jos jednom pazljivo pogledamo objektivno, Vasa supruga vec sada zna (mozda i ne zna, ali sigurno dobrim dijelom pretpostavlja ili osjeca) sto smjerate, kako se osjecate, samo valjda ni ona to sebi ne zeli priznati jer se necemu jos nada.

 

Ostajem kod svega sto sam napisao - budite ISKRENI i POSTENI prema njoj, i sami potvrdjujete da je dovoljno cijenite da je ne povrijedite, ali nemojte vise odgadjati istinu i razgovor o svemu.

 

Cemu vise odgadjanja ako ste donijeli takvu odluku ? Na ovaj nacin, kako ste razgovarali sa svima nama, jednako tako, koliko god tesko, trebali biste i sa njom razgovarati.

 

Ako odlucujete o svojoj sudbini koja je vezana uz druge ljude, posteno je da i oni znaju kako i o cemu razmisljate i sto Vas muci. Tu prvenstveno mislim na Vasu suprugu, na nikog drugog ako mislite da nema drugih sa kojima mozete o tome razgovarati. A sve vise je ocito da bas i nema.

 

Zelim Vam svako dobro, bilo bi bolje da je ljepse, ali kad je vec tako kako ste odlucili, zelim Vam jos jedino samo da uspijete sto bezbolnije sve rijesiti i postici toliko zeljene kompromise ...

 

Lijepi pozdrav, B.

 

 

[bigfoot]

postoji samo obiteljska nepravda....

 

shodno tome, ne postoji ni ovaj forum Legalisa....

 

ne bi trebao postojati ni Bigfoot, ni Emocionalno nestabilni poremećaj osobnosti kao pretežni uzrok obiteljskih sukoba, obiteljskog nasilja, divorcijaliteta, preljuba i sukoba oko alimentacije.....

 

za početak ukidamo bigfoota....zbogom

 

zatim ukidamo i BPD.....

 

 

očekujem da i Zex, Ane ukinu ...Obiteljsko pravo....

..ili možda ne..veselo je svadjanje oko 100 kuna više manje za alimentaciju...veselo kao na pijaci....

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

.....ovaj edit za kraj, ne opraštam...baš mi je bio gušt opsovati i uvrijediti ministricu pravosuđa, djelatnike svehrvatskih Centara za socijalni rad i sudce koji se bave obiteljskom problematikom..., jedino žalim što sam poimenice zaboravio spomenuti: - promiskuitetnu ministricu obitelji i ratnih štakora i profitera Vlaisavljecvicku, vapijucu za društvenim kunama shizofrenicarku Nevu Tolle, Gordanu fla7undr buljan, u trokutu , cetverokutu ili XXX-kutu s državnom pravobraniteljicom za djecu, Lupinom i stilistima, moju omiljenu sutkinju Žigante Živković (volim je više od kruha, vode, čuvara u Lepoglavi i Goebbelsa..zajedno ).... i sve druge malograđanbe i idiote u hrvatskoj koji misle da je iole jedan zaljubljeni muškarac kriv za .....to što bigfoot misli da ne postoji ljubav...

[veki8]

Poštovana destiny, nemam ljubavnicu.

 

Pomaže li ovo?

[destiny]

hvala na poštivanju ,ali ja sam muškarac.To što nemate ljubavnicu (naravno ako ste iskreni)pomaže u toliko što je razlog zahlađenja odnosa u nečem drugom,pa opet pitanje :da li je supruga intelektualno inferiornija ili možda superiornija od Vas?

[Laci]

I ja sam u sličnoj situaciji, ali vjerojatno težoj. Ne živim sa suprugom skoro pola godine, imam dvoje djece, zajedno brinemo o njima, (ali odvojeno), imam ženu u koju sam zaljubljen, (i ona ima dvoje djece), ne mislim se više vraćati, ne brine me alimentacija jer financijski dajem više nego bih i morao davati, svjetla točka je to što sada imam vrijeme rezervirano i dogovoreno s klincima, a toga je mnogo više nego prije, jer sam izbjegavao dolaziti doma prije večeri, a ujutro odmah na posao i tako dan za danom. U toku dana sam bio s djecom onako u prolazu (prijevoz do škole, treninga i slično). Sada osim toga posvećujem svaki slobodni trenutak njima, i mislim da ne osjećaju previše moj izostanak od kuće. Pokušao sam na sve moguće načine da se supruga smiri, da prestane bolesna ljubomora, i unatoč silnim upozorenjima, riječima, savjetima, rezultata nije bilo, čak je bilo i međusobnog natezanja pred djecom, jer ona nije znala birati ni vrijeme ni mjesto za diskusiju. Trpio sam, prilično dugo (4 godine), i u meni je jednostavno proradio mehanizam koji je spriječio daljnje maltretiranje sebe, djece, supruge. Mislim da sam napravio najbolje što sam mogao u tom trenutku. S djecom se viđamo svakodnevno, sa suprugom samo preko telefona. Rastava je slijedeće što moram poduzeti. Eto još jedan slučaj, tako sličan a tako različit.

[veki8]

E, vidiš, fino si ovo ispričao. I ja sam doma samo kad moram biti, trudim se što više biti vani jer ne mogu izdržati. Bježim. Ponekad sam živčan. Nisam komunikativan. Ne mogu jednostavno. Baš sam razmišljao o tome da bih sigurno to vrijeme koje bih bio s djetetom kvalitetno iskoristio.

 

Sad mi je situacija nepodnošljiva, a jedino čega se bojim je da rastavom situacija postane još gora. Onda kvragu sve. Ali, eto, na tvom primjeru se vidi da stvari nakon rastave mogu funkcionirati bolje.

 

Pozdrav!

 

[veki8]

Mogu reći da nismo na istoj inteletualnoj razini. Dapače, mogu reći da smo na ljestvici dosta udaljeni.

 

Ajmo dalje....

[GaiusI]

... ste sigurni da Vasa supruga nije takodjer na ovom forumu postavila slican poziv za upomoc ... jer mi jedan post izgleda upravo kao njezin dio price ... post ne mora nuzno biti pisan na Vasem stroju, mozda je napisan kod nekog drugog ...

 

... bilo bi kao u bajci da i ona sve ovo procita, da zbroji dva i dva, da se o svemu sporazumijete, dogovorite i da ipak bude nekakav polu-happy-end.

 

Sjetite se i price mojeg prijatelja Zvonka iz Zagreba koji je takodjer (prilicno kompromisno) dobro rijesio svoj problem - rastavljen, a ipak oboje vode brigu o djeci - i ne svadjaju se za 100 kn +- alimentacije, ona zivi s drugim i ceka dijete tog drugog, a Zvonko joj daje i vise od alimentacije ...

 

Trazite konkretne odgovore.

 

Postavite konacno i konkretna pitanja (u drugoj temi, ova se odvukla u stranu) ... pa cete dobiti odgovore.

 

Ma znam, jesam k'o papagaj a moji postovi dugacki ko ponedjeljak, ali sami ste rekli da Vam u stvari za sada jos nitko nije konkretno odgovorio niti na jedno pitanje koje Vas zanima.

 

Nazalost, ja nisam taj koji Vam moze dati odgovore koje trazite. Doslovno ste me "pozvali" da Vas podsjetim na neke Vase rijeci o pitanjima sa rijecima "Ajmo dalje ..."

 

Samo, takve rijeci ..ili, tko zna, mozda Vas ovo sve pocinje polako zabavljati u satima kada ste kod kuce ? Ako je tako, bar neka korist od svih nas.

 

Zao mi je svih onih ljudi koji se ne slazu medjusobno, a imaju toliko toga vise od nas ... od moje supruge i mene. U biti, imaju sve - osim srece.

 

Moja supruga i ja imamo takodjer sve - osim novca.

 

Sve me to podsjeca na onu "tko ima srece u ljubavi ... nema u novcu ..."...

 

... ali se ipak ne bih mijenjao s nikim. Divno je imati sve na svijetu, novac, moc, slavu, postovanje ... sve je to badava ako nema ljubavi i ako covjek nije covjek.

 

Mogu razumjeti Vekija, ali ne i Bigfoota koji mi do danas nije odgovorio na direktno postavljena pitanja (nisam trazio odgovor javno, moze i na pm, jednostavno sam znatizeljan zbog cega je covjek toliko revoltiran, a kada bi to znali i drugi, mozda bi i oni razumjeli Bigfoota pod uvjetom da Bigfoot zadrzi svoje osobno dostojanstvo te sa znanjem koje posjeduje primjenjuje rjecnik dostojan visokoobrazovanog covjeka ...).

 

Mogu razumjeti i Destinyja, ali ne i njegovu suprugu.

 

Mogu razumjeti Klaru, ali ne i njezinog supruga.

 

Mogu razumjeti ...

 

Uvijek kada pogledam rasprave u ovim obiteljskim temama, sjetim se nazalost onih rijeci i poznate izreke :

 

"Covjek covjeku je vuk"

 

... a najzalosnije je onda kada ta izreka dolazi do izrazaja izmedju ljudi koji se vole, ili su se voljeli.

 

Lijepi pozdrav, B.

[Klara]

Pozdrav svima!

Da se malo uključim i u ovu temu. Čestitam ako je Veki odlučan u svom naumu, ali ne i ako shvaća da je supruzi teško, a ona se bori, no on i dalje ''rasteže'' situaciju ( a kaže da je svjestan da je kraj). Imam sličnu, ali obrnutu situaciju, gdje druga strana ''oteže'' odnos, dok sam ja uvijek TU, dok čekam i uvijek sam podrška, oslonac, osoba na koju se može u svakom trenutku računati. Podrške s druge strane nemam niti u zajedničkom punjenju friždera, oplemenjivanju doma, odabiru namještaja, kamo li u tome da se moj suprug sjeti sam donjeti kući litru ulja ili kilu kruha, što mislim da je u nešto manje od 2 godine braka svega 2 puta kupio... Veki, meni bi bilo dovoljno da nas dvoje živimo kao muž i žena, da me VIDI, a gdje je sve ostalo... Kad bi barem ON bio toliko savjestan i shvatio koliko mene boli i uništava što ga nema u mom životu, što je (u ovom slučaju) mamin i tatin sin i sve radi za njih. U našem domu je gost, da ne kažem kao podstanar (tako se postavio). Prije braka ništa takvoga nije se dalo naslutiti. Da li je stvar u odskakanju u pogledima na život;jer ja od kad radim nešto stvaram, zapravo, još kao cura sam si opskrbila vlastiti stan (istina u obiteljskoj kući) ali imam sreću da su roditelji razumni te sam se apsolutno odvojila i svatko ima svoj život ko da nismo pod istim krovom. Moj muž ništa u životu nije priskrbio.Neke stvari je kupio novcem koji smo dobili za vjenčanje, ali, to bih i ja znala, dok ja recimo, ništa od tih novaca nisam dobila. Kad smo na toj temi, a već sam prošla dalje no što sam namjeravala,... kad smo došli položiti novac u banku, savjetovali su nas neka sve bude na njegovu računu (dok ja kao ne promjenim prezime) , ali tako je ostalo i kad sam ga promijenila. Dio je sam rekao da se neće dirati, te je dogovor bio da ćemo to čuvati ako nešto hitno zatreba. No lagano je to prisvojio, kupio motor, da dalje ne nabrajam.... potrošio sve na sebe. Oprostila ja i to, a on se branio time što je to kao NJEGOV dio... Da ne kažem da više zarađujem od njega, da se trudim završiti magisterij , te da njega često potičem da upiše neki studij, makar neki tečaj npr. za računala, ali, uzalud, čak smatra da ga time ponižavam...Dragi moji, sve je to više čudno. Pitanje za Veki; vi imate zajedničko dijete (dok mi nemamo) zar se ne bojite povratka u momački život, novih početaka (jer ne vjerujem da želite ostati sami), zar se ne bojite da se i vama tako nešto može desiti? Ne mislim time podcjenjivati, već sama sama u situaciji koja kao da nema budućnost i te stvari me okupiraju. Kao i sama činjenica gdje će me prihvatiti u društvo? Svi prijatelji imaju žene, cure, dečke,ili su pred brakom,... Teško je sve to...

[veki8]

Ajmo dalje... se odnosilo na destinyjeva pitanja i analize.

 

Klara, uopće ne razmišljam o povratku u momački život, to mi uopće nije na pameti trenutno. Bit će kako bude. Oni koji će mi okrenuti leđa, nek okrenu - njihova stvar. Bar ću znati na koje ljude u životu nisam nikad mogao računati.

 

Šta će selo reći? Boli me briga..... Ja pokušavam izaći iz situacije u kojoj se ne osjećam dobro.

 

Pozdrav!

[Klara]

Teška je to odluka, ali dragi veki, ipak čestitam na odlučnosti. Netko mora otvoriti novu stranicu za dobrobit svih skupa. Definitivno sam za to. Čemu mrcvarit i sebe i partnera, da ne spominjem dijete. Nadam se da će život donjeti još mnošvo lijepih trenutaka, ali i plodova koje ćete ubrati na dobrobit svoju i jednog dana neke druge osobe. Ja sam bez obzira na sve iznesene činjenice za obitelj. Ako nije uspilo prvi puta,možda će (ha,nikad se ne zna),uspjet drugi. Želim Vam svakako sreću ,ali i supruzi...

[destiny]

kažete da niste na istoj intelektualnoj razini ,ali niste rekli tko je više a tko niže pozicioniran.(objektivno ali također bez lažne skromnosti).Moje iduće pitanje je :da li se vaša životna okolina iz koje potječete; i okolina iz koje potječe vaša supruga podudaraju ili odudaraju na kultrološkom i razvojnom planu.

[veki8]

Pa gledaj, mic po mic mi otkrivaš identitet, a da sam to htio napisao bih ime i prezime. Post je pročitalo preko 400 ljudi, a znam da neki od mojih poznanika prate ovaj forum. Ne bih htio da me netko prepozna ili da ga štogod uputi na mene s obzirom da sam napisao svoju, zaista osobnu, situaciju, a govorio sam i o svojim osjećajima.

 

Kad se bude trebalo čuti, a čut će se, onda će se čuti do Pariza.

 

Ne razumijem tvoju namjeru. Analiziraš kako je došlo do toga ili me pokušavaš uvjeriti da sam ja doveo do te situacije.

 

Ok, jesam. Jesam utoliko što nisam imao hrabrosti reći: ne volim te, kad sam to trebao, nego sam se prepustio rijeci nek me odnese svojim tokom. Točno, greška je moja. Pitala me jedna bliska osoba na dan mog vjenčanja jesam li siguran da to želim, pa sam skoro na mjestu umro. Znao sam odgovor, ali ga nisam mogao na glas reći. Ni na glas ni u sebi.

 

Nemoj me sad pitati kad si znao da ju ne voliš. Ne znam odgovor, ali sam postao siguran kad sam to mogao na glas reći. Dakle, prije oko godinu dana.

 

Sad sam tu gdje jesam i pitam se, hoće li moj postupak biti odgovoran ili neodgovoran. Ne znam. Mislim da ću postupiti odgovorno. Mislim da je bilo neodgovorno upustiti se u brak bez ljubavi. Trebam li zbog te greške ispaštati cijeli život. Plati koko što si pozobala? Nemam šansu i pravo na popravak? I ne trpim samo ja. Trpe i ostali.

 

Pozdrav!

[Vida]

Imaš moju podršku. Svatko ima pravo na osobnu slobodu, bilo u privatnom životu, bilo u odabiru posla. Ova situacija podsjeća na onu kad cijeli život radiš posao koji te ne oduševljava a radiš ga zbog novca, karijere, priznanja okoline ili zbog pukog preživljavanja, a nisi zadovoljan. Tako mi se čini i ovaj brak. Do ove odluke si došao, koliko ja shvaćam nakon podužeg razmišljanja. Dok god nisi znao i bio siguran, pokušavao si se uklopiti u te okvire. I na kraju se čovjek pita:Gdje sam ja u toj priči? Vjerujem da je bilo prisutno i grižnje savjesti i predbacivanja samom sebi, da nisi vjerovao u opstanak te veze ne bi ni dizao zajedničke kredite, neovisno o tome što glase na tvoje ime. Vjerovao si u to da će se nešto u tebi promjeniti, čak možda ponekad i sebe zavaravao. A da ne govorimo o tome da čovjek često puta zazire od mišljenja jednih i drugih roditelja, prijatelja, okoline. Imam osjećaj da si dugo razmišljao o tim stvrima i konačno nakon vaganja spoznao da je došlo vrijeme da čovjek nešto učini i za sebe. Ako nema osobnog zadovoljstva čovjek ne djeluje pozitivno ni na sebe ni na druge. Mislim da je najveća odgovornost ona prema sebi samima. A ti si iskren prema sebi, pa tako i prema drugima.Sve je to bolno, ali je manje bolno kad je čovjek iskren i pošten i tako postupa prema drugima. Moja supruga nije bila iskrena,pročitao sam knjigu koju preporulča Bigfoot nekoliko puta, a za razliku od njega nisam ostao na tom nivou, išao sam dalje, čitao "Kako oprostiti i zaboraviti" i kad sam oprostio i sebi i njoj mogao sam bolje funkcionirati. Ti imaš pravo na život i ljubav, imaš se pravo i dužnost zauzeti se za sebe. Zamisli se kroz desetak godina kao apatično biće, bez zadovoljstva, frustrirana osoba nije potrebna ni sebi ni drugima. Naravno da čovjek u ostvarenju svojih želja i ciljeva ne može i ne smije gaziti druge, obaviti to treba na što bezbolniji način. Jer zbilja nema smisla ostati u zajednici koja ni u čemu čovjeka ne ispunjava. Svatko ima pravo težiti ka ostvarenju svojih ciljeva, pa ma kako oni bili neprihvatljivi za druge. Ovo ostajanje u vezi zbog djece je dvosjekli mač.Jer djeca mogu imati oba roditelja, mogu imati prividnu sigurnost, ali dugoročno gledano kakav smo im primjer dali? Upravo taj obrazac našeg braka oni će nositi u sebi i nije isključeno da se i oni neće tako ponašati u budućnosti, znači da dobivaju potpuno iskrivljenu sliku o tome kako bi jedan brak trebao izgledati. Zato, ako smijem savjetovati, trebalo bi iskreno porazgovarati sa suprugom, ma koliko bi to moglo djelovati užasno za nju u prvom trenutku, dugoročno gledano bit će zahvalna na iskrenosti, osobito ako bude moguće postići prihvatljiva rješenj a za oboje, da se nitko ne osjeća uskraćenim za bilo što. Sve ovisi o tome koliko je ona spremna za suradnju, a ako to nije slučaj onda budite spremni na podužu borbu. Ako je tvoj cilj jasan i točno znaš da ne možeš dalje u ovakvoj zajednici koja te ne ispunjava, bolje je da to učinš sada, prije nego što počneš samog sebe mrziti što nemaš hrabrosti nešto promijeniti. Jer vidim da si iscrpio sve kredite što se ljubavi tiče, pa ne vidim zašto bi to prešlo u prisiljavanje samog sebe. Želim ti svu sreću ovog svijeta

[GaiusI]

... da Vas dodatno razalostim. Tko zeli saznati Vas identitet, treba mu cca 30 minuta da ga sazna, ako to uistinu zeli (i zna kako). Detalji o ovome ne dolaze u obzir i nemam namjeru dodatno nista objasnjavati ili komentirati.

 

Nije to paranoja kako neki misle, nego jednostavno snaga i moc Interneta, snaga i moc softvera koji se danas moze naci (uglavnom ilegalno) na trzistu.

 

Toliko o identitetu, ali nemojte se zamarati time, to zaista nije potrebno.

 

Kako ste i sami jednom ovdje napisali, ako do toga i dodje, barem cete znati na koga mozete racunati u zivotu a na koga ne, tko Vam je uistinu pravi prijatelj, a tko ne. Ponekad je mnogo lakse ako znas da imas samo jednog prijatelja, ili niti jednog, nego kada si uvjeren da ih imas vise, a onda se neugodno iznenadis kada shvatis da si svima dobar samo pod odredjenim uvjetima.

 

To za mene nije prijateljstvo. To bi bilo isto, kao kad neki odu u birtiju, dobri su dok placaju svima pice, a kad nemaju vise novca za placanje pica, onda ih sutaju nogom van iz birtije, pa taman da se smrznu vani na minus 30.

 

Pravi prijatelji ce Vam uvijek pomagati (doduse, ponekad u dobroj volji i odmognu, kako je jednom starom izrekom receno, "Put u pakao poplocen je dobrim namjerama").

 

Kod mene je bila zaposlena jedna djelatnica, nazovimo je Ana, koja je takodjer prije nedugog vremena usla u bracne vode (prije 3 godine). Razlika je jedino sto se ona i njezin suprug jos nisu odlucili za dijete, a nisu se ni vjencali iz "moralnih" razloga, cak dapace, vjencali su se iz ljubavi.

 

Kupili su jednu stariju kucicu, poceli su je uredjivati ... Ana je prilicno tiha i povucena, mirna, voljela ga je vise od svega na svijetu ... i u prvo vrijeme je bilo prilicno sve (gotovo) idealno.

 

Jucer sam je sreo ponovno.

 

Ana inace vec dvije godine ne radi kod mene (naime, udala se za covjeka u mjestu koje je prilicno daleko od mjesta rada, jednostavno joj nije bilo izvedivo i isplativo da putuje na posao ... napravili smo vrlo kompromisan raskid ranog odnosa na njezin zahtjev i ostali dobri prijatelji ...).

 

Pitao sam je kako joj je, kao zivi, ... i pomalo u sali o ptoomstvu ... prvo se rasplakala, a zatim mi je ispricala pricu. Na kraju razgovora je samo dodala "... ovako je najbolje. Bolje za njega, bolje i za mene ... usamljena sam, ali i sretnija ...".

 

Kao da sam slusao Vas.

 

Naime, njezin suprug, zbog vrste posla kojeg je obavljao, cesto je izbivao iz kuce. A onda se nesto promijenilo. Kako i u njoj, tako i u njemu.

 

Ona se trudila, ali samoca ju je "ubijala".

 

On je po cijele dane radio, bio marljiv, ali, znate kako je ... kada radite teske fizicke poslove, cesto se zavrsi sa drustvom na kavi, picu ... pa je sve cesce bio gost u gostionama, a sve manje kod kuce.

 

Nije trosio novce na drustva, nosio ih je doma, stvarali su dom ... ali je i Ana primijetila da je i on ... nekako sve hladniji. Odsutnost iz kuce, vjerojatno i po neki drugi razlog ... cak je zamolila prijatelje da ga malo "prate", ne u losem smislu, ali je joj je ipak bila na pameti misao da mozda nema neku drugu ... pa da ga zato nema po cijele dane.

 

Vrlo brzo se i sama uvjerila da radi po cijele dane na gradilistima, k'o konj kak' bi rekli, da obicno zavrsi u gostioni (u kojoj cak nema ni konobarice, nego konobara) ... jednostavno, nakon nekog vremena cak je izgubila osjecaj za ljubomoru, ... sve ono sto jos uvijek u covjeku budi osjecaje prema nekome.

 

Ona je prva nacela razgovor i temu, bilo ju je strah ... posvadjali su se, pomirili (donekle) nakon nekoliko dana ... dogovorili ... i rastali. Razveli su se u lipnju ove godine.

 

Ona sada zivi u stanu u drugom gradu kao podstanar, nasla si je novi posao.

 

On i dalje radi na gradilistima, cak se ni ne druzi sa zenskim drustvom ... (bar zasad). Prijateljima je govorio (to su joj prenijeli) ... "pa ak misli da joj je tako bolje, nek bude sretna i nek ide". Cak nije pravio ni scene ... a prijatelji su joj jos jedino rekli "da je nekako raspolozeniji ...".

 

* * *

 

Ocito je da je svaka zivotna prica, prica za sebe. Ali da ste usamljeni, ocito niste. Imate mnogo ljudi sa kojima kontaktirate i u svakodnevnom zivotu, ali i ocito i ovdje.

 

Identiteti i takve bedastoce neka Vas ne muce.

 

Mislim da bi mnogo ljudi, posebice zena koje su prolazile kroz slicna iskustva (kada su osjetile da ih partner cijeni, postuje, ali ipak ne voli), podrzale Vasu volju i zelju da kazete supruzi istinu i da na neki miran nacin to rijesite. Niti njoi zivot bez ljubavi ne bi znacio nista. Samo hladnoca ... to nitko ne voli.

 

Jucerasnji susret me je podsjetio na Vasu pricu ...

 

A te gluposti oko krivice ...

 

Svatko od nas u zivotu napravi ponekad ponesto nesto nepromisljeno. Sto sad, trebamo se zatuci zbog toga ?

 

Da li ima covjeka na svijetu koji ama bas nikada nista nije napravio nepromisljeno, ili je u datom trenutku mislio da ce sve biti OK, ili je jednostavno popustio zbgo pritiska okoline, svojih najblizih ili nekog drugog ? Ako i ima, ja ne poznajem niti jednog takvog. I sto sad, sad bi se ti svi isti ljudi trebali pobacati s Eiffelovog tornja ? (ili kak se vec god pise ...)

 

Moje misljenje je da trebate reci supruzi istinu i sto Vam je na srcu. Ponavljam to kao papagaj. Ali, jedino tako cete poceti sve rijesavati. Ako joj pokazete da govorite iskreno, nema razloga da Vam ne vjeruje.

 

Ocito je da imate i nekih drugih dodatnih okolnosti (spominjali ste stambeni kredit i slicne stvari). Pa, ako se i posvadjate sa njom, ali bar ce znati istinu.

A ako zna istinu, mozda cete se lakse dogovoriti i oko svega ostalog.

 

Dosuse, cak nisam ni siguran hocete li se posvadjati. Za svadju je ponekad potrebna - ljubav.

 

Zar mislite da je u mojem braku uvijek bilo sve idealno ? Bilo je tu polomljenih stolova i stolaca, slomljenih stakala i tanjura ... bilo je svega.

 

Znate kak' se djeca zezaju ?! ("Tko se tuce, taj se voli ...")

 

Znate sto ?

 

Pocnite se ponasati kao odrastao, razuman i odgovoran covjek. Ako to znaci posljedice, sorry ... ali ste i sami rekli da ste spremni na njih.

 

Jedan nas vrlo cijenjen i ugledan gradjanin, poduzetnik, uspjesan obiteljski covjek, uspjesan poslodavac, sa cetvero djece, u braku vise od 27 godina, rekao je jednom prilikom na radiju :

 

"Kada naucite biti odgovorni, tada nije nikakav problem odgovorno ciniti u zivotu sve sto cinite."

 

Iskren pozdrav sa zeljom da u buducim vremenima koja dolaze budete svi skupa sretniji !

 

P.S. U isto vrijeme smo ocito i postovani Vida i ja pisali odgovore. Naknadno sam procitao i njegov odgovor, usput, istu knjigu sam procitao i ja.

 

Ocito je da i Vida jednako razmislja kao i mnogi od nas i slazem se sa njim.

 

Pridruzujem se zeljama.

 

 

[Papa]

Sloboda da, ali prije svega odgovornost - u rukama neodgovorne osobe sloboda je mač koji kosi supružnike i djecu....

 

Ovdje smo pokušali odgovoriti racionalno, normalno, odgovorno i emocionalno stabilno na glavno pitanje - mislim da bi se trebao razvesti....

 

Sporedna pitanja. advokat, krediti, koliko to košta ? - su nebitna, tu su samo da opravdaju objavljivanje ovog pisma...

 

Takva je većina pitanja na forumu Obiteljskog prava...

 

Nažalost ni ovaj ogovor nije istinit, odnosno koristan i ostaje u sferi mitologije i predrasuda o ljubavi, slobodi, braku

 

Iz jednostavnog razloga - Obiteljsko pravo pokušava se baviti postupcima i sukobima poremećenih, neodgovornih i emocionalno nestabilnih osoba pod predpostavkom da su normalne, odgovorne i emocionalno stabilne....

 

I tu je osnovni problem, paradoks i izvor nepravde koju svaka pravna odluka bazirana na Obiteljskom zakonu RH proizvodi.....

 

Jedini humani i zdravi, pravno ispravan Obiteljski zakon, zakon koji bi određivao rješenja Obiteljskih problema na potpuno utvrđenim činjenicama ( a ne kao sada na mitovima, predrasudama, neznanju i primitivizmu ) je onaj Obiteljski zakon koji bi prije i jedne pravne odluke ustvrdio tko je odgovoran, normalan i emocionalno stabilan, a tko ne....

 

 

[veki8]

Ma nisu ta pitanja nebitna.

 

Postavio sam ih zato što želim biti svjestan svega što će mi se dogoditi.

 

Ne znam kako funkcioniraju sudovi, centri, odvjetnici, suci, psiholozi....... Prvi put sam ovdje uvidio da bi tu moglo biti nekakvih problema uzrokovanih primitivizmom i predrasudama. Stoga sam ipak doznao nešto s čim ću se vjerojatno suočiti. Imat ću se vremena pripremiti na to i ne razbijati glavu zbog toga što će me neka sutkinja eventualno ne voljeti jer sam muško.

 

[Vida]

Evo mene opet. Malo sam pažljivije pročitao tekst pa da ti ispričam moj slučaj vezano za kredite. Kod mene je bio slučaj da je supruga dizala kredite bez mog znanja da bi pokrila svoje dugove. Koliko sam bio užasnut kad sam to saznao da ne pričam. Kad je potaknula rastavu i ja sam mislio da će sud uvažiti kredite na račun alimentacije. Međutim, jedno je rastava braka a jedno podjela bračne stečevine ( u što spadaju i navedeni dugovi tj. potraživanja). Vidim da si on line što znači da te zanimaju naši odgovori, osobito ono od pomoći obzirom na vlastito iskustvo. Ja sam kod javnog bilježnika sročio ugovor po kojem sam definirao tko i kako će otplaćivati te dugove. Zaboravi da će ti se alimentacija smanjiti. Koda brakorazvodne parnice sud to ne zanima. Znači u izreci postupka razvoda stoji da se brak razvodi, da se dijete dodjeljuje na brigu i staranje jednom od roditelja i da se drugom roditelju odredjuje alimentacija tj. uzdržavanje maoldobnog djeteta. Sve ostalo spada u stvarno pravo: dioba bračne stečevine i ta potraživanja.nađi na internetu Obiteljski zakon i Stvarno pravo. Po meni je najbolje ako se uspijete dogovoriti oko toga i to lijepo potvrdite kod javnog bilježnika, da se ne daj Bože tko od vas ne predomisli. Sad ti ne treba pravnik da bi ti sam odredio koje je rješenje za tebe najbolje. Pokušaj kredit na revolving kartici namiriti dok si još u braku, lakše će biti jer ste pretpostavljam troškove zajednički učinili. Što se tiče kredita za stan postoji mogućnost da ga ti i dalje otplaćuješ ili pola ti i pola ona, ne znam na kog je stan upisan. To sve ovjeriti kod javnog bilježnika. Nije mi poznato što imate od bračne stečevine, što imaš ti vlastite imovine a što ona. To pitanje imovine je isto delikatno, ja sad živim kod roditelja, plaćam 1.200,00 kn za uzdržavanje, a plaća mi je 4.200,00 kn. ne znam tko će me više s ovim primanjima. Ali vjeruj mi nije to primarno. Bit će teško u početku, ta financijska strana je užasna za jednu i drugu stranu. Bitno je postići dobar odnos što se djeteta tiče i da si stalno prisutan u njegovom životu. Savjetujem biti oprezan glede stana da dijete jednog dana ne ostane bez ičega.

Želim ti puno sreće

[veki8]

Znam, ali radi se o stambenom kreditu i stanu u kojem živimo. Vidio sam da su drugi forumaši postavljali pitanja o gotovinskim kreditima. Netko je nekom odgovorio da sud uzima u obzir obveze po stambenim kreditima.

[Vida]

Veki, pročitaj moju osobnu poruku upućenu tebi. Treba razlikovati postupak rastave braka od postupka diobe bračne stečevine. Potraživanja po kreditu spadaju u to, dakle, razumijem tvoju bojazan da ćeš spasti na prosjački štap ukoliko se razvedeš po tim uvjetima. Jedino rješenje je dogovor sa suprugom. Kako ćete to urediti ovisi o vama. Koliko kužim imate kredit za stan i kredit za poboljšanje življenja tj. adaptaciju stana. Ne znam o kakvim je iznosima riječ, a opet mislim ako je kredit na tebi u cijelosti znači da si ti upisan kao vlasnik stana jer si ga po posjedovanju vlasničkog lista i mogao dobiti. Potrebno je utrditi iznos do sad plaćen i jednsotavno napraviti jednu financijsku konstrukciju da nitko ne bude oštećen. Ponavljam, sve to sud ne zanima u postupku brakorazvodne parnice. To su dvije odvojene stvari. Sudeći po iskustvu drugih dobro bi bilo da to u početku riješiš jer se dioba imovine zna otegnuti a onda neminovno dolazi i do prepucavanja preko djeteta i stvari odu do u nedogled. Pokušaj molim te savjetovati se vezano za imovinu da se ne nadješ u situaciji da se stan mora prodati da bi obje strane bile zadovoljene. Pozdrav

[veki8]

Hvala, pročitao sam.

 

Da, morat ću se posavjetovati. Naravno da se ovdje ne radi o pljački nikoga, ali treba voditi brigu da nitko ne dođe u poziciju da drugome može napraviti što hoće. Ne vjerujem da će stvari ići u tom smjeru.

 

[lotus]

Dragi prijatelju Veki, tražili ste savjet i pokušat ću Vam ga dati. Drago mi je da volite Vaše dijete i pokušat ću analizirati emocionalnu stranu Vaše situacije. Financijska je sporedna, iako Vam jako može otežati život. Da li ste ikad zaista voljeli Vašu ženu?

Da li ste ikad ikog zaista voljeli? Evo Vam mala definicija ljubavi: «Neka bude volja tvoja.»Prava ljubav je ona između Orfeja i Euridike, kad jr Orfejevo srce jače od razuma i mora se okrenuti da je vidi – čime je osuđuje na povratak u Had. Tko takvu ljubav nije prošao – ne zna što je pravavelika ljubav.

Vaše emocionalno hlađenje prema ženi može imati jedan od ova dva uzroka: žena je gruba prema Vama ( što izgleda nije slučaj) ili ste se emotivno zagrijali za drugu osobu, što je vjerojatnije. Uglavnom se emocionalne veze stvaraju na poslu, jer se tamo ima vremena i puno se priča s drugim ljudima, i šta treba i šta ne, pa kad se previše priča srca zatitraju... Muž i žena bi trebali biti jedno – oni međusobno trebaju biti i iskreni i imati međusobno puno povjerenje i tako se gradi ljubav. Što sada? Ako Vas žena voli i želi spasiti brak, moj Vam je savjet da pronađete Vašu ljubav prema njoj, zbog sve troje. Sve će ovisiti i kakva je ona osoba, da li će biti spremna oprostiti Vam Vašu nezrelost. Vaša iskrenost će je zaboljeti, ali to je jedini evolutivni put. Ako ste se emocionalno povezali s drugom osobom ( platonska veza, nikakva ljubavna) – što će biti nakon razvoda braka? Samo naivne žene će ući u vezu s osobom koja bez opravdanih razloga ostavlja ženu s malim djetetom. I takve žene često stradaju. «Mislila sam da će sa mnom biti drugačije» – a zašto bi bilo drugačije? Znate li što to znači slomiti srce majci vlastitog djeteta? Pa neće ona pričati djetetu: «Ostavio me», već «Ostavio nas je». I sumnjam da svoj prezir ( u najmanju ruku, ako to ne preraste u mržnju – bit ćete sretni) neće prenijeti na vlastito dijete. U najmanju ruku. Posljedice slomljenih srca se čitaju ili tu na forumu ili, ne daj Bože, u crnim kronikama. Ljudi su previše needucirani o ljubavi i stoga je previše patnje. Pokažite da doista i volite Vaše dijete tako da ćete naći najbolji put i za njega i za Vas: naučit ćete voljeti Vašu Obitelj, Vašu Suprugu, Njega i Sebe. Iskreno se nadam da niste u onih 1% muškaraca koji uopće ne znaju voljeti, a ako je tako onda se žrtvujte i 2-3 godine provedite na terapijama da naučite voljeti i druge pa i sebe. U stvari, Vi ste u velikoj krizi i treba Vam pomoć, pogotovo Vaše supruge. Sad ćete vidjeti za koga ste se uistinu oženili. I nema veće sreće nego sretna obitelj, ali ona ne dolazi tek tako, već u nju neprekidno treba ulagati energiju, novce, sebe. I budite sretni ako Vas žena voli i zna voljeti, u suprotnom patnje će biti u izobilju. A tko ne cijeni ono što ima – gubi. Jedan od oštrijih zakona prirode. Koraci su jasni :

1. prekinuti bilo kakvu platonsku vezu, pa makar morali promijeniti posao

2. vremenom poboljšajte odnose sa ženom, iskrenost i međusobno poštovanje je najvažnije

3. ako baš nikako ne ide – mislim da je pametno da sačekata kad Vam dijete emocionalno bude zrelije – znači kad napuni treću godinu života.

 

I želim Vam puno sreće i mudrosti – za sve Vas troje vam to jako treba.

I neka Vam vrijeme bude saveznik, nikako protivnik.

Pozdrav

 

 

[Papa]

lotus...s***** gore nego da imaš koleru...

 

objesi tvoje mudrosti i lamentacije o ljubavi,emocijama i međuljudskim odnosima mačku u rep...

 

smiješni su tvoji paraznanstveni argumenti : - te 1 % mušaraca koji uopće ne zna voljeti, te dijete je emocionalno zrelije s 3 godine.....

 

da tvoje nazovi mudrosti ne koriste pravnici, odvjetnici , sudci....bio bi komičan, ovako si opasan sa svojom dobrohotnom malograđanštinom.....

[lotus]

Papa, očigledno imamo jako različita stajališta o životu. Smatram sebe tradicionalistom, ali ne zbog dogme, uvjerenja ili odgoja već zbog iskustva i razmišljanja. O Vašem komentaru ne želim trošiti riječi. Pozdrav

[Papa]

Pusti iskustvo i razmišljanje...

 

Ljudski postupci, sudbina, čitav njihov život i nažalost život bliskih osoba - bračnih partnera i djece je određen njihovom psihičkom konstitucijom...

 

 

...od rane odrasle dobi ......tzv. puberteta....

 

...nije ni moje , nije ni tvoje da sudimo o ljudskim postupcima i odnosu s bliskim osobama na osnovu razmišljanja i iskustva

 

nažalost nije ni pravničko...tj onih koji provode Obiteljski zakon danas u Hrvatskoj

 

to je stvar iskusnih psihijatara koji poznaju i razumiju ljudsku osobnost i poremečaje osobnosti opisane u axis II DSM IV i rezultata kliničko psiholoških ispitivanja provedenih od iskusnih i objektivnih kliničkih psihologa....PAZI....ne psihologa iz Centara za socijalni rad i ne psihologa pod uticajem Poliklinike, tj njihovih satelita ( Mirta i drugi )......

 

[Laci]

Na žalost, nije baš tako idealno kako to izgleda u tekstu. Problemi su bili, i još postoje. Najgore je, barem meni, kada se ti problemi pokušavaju rješavati u krivo vrijeme i na krivom mjestu. Ona uvijek želi razgovor kad sam u poslu, i bilo je dana kada je bilo šezdesetak sms poruka (60),sedamdesetak poziva (70), i to sve u tijeku radnog vremena. Pa sad budi normalan u poslu i oko njega. To je samo jedan dio čitavog problema. A da ne govorim o ostalome. Ne čudim se što čovjek u ova i inače teška vremena izgubi živce, unatoč ogromnoj toleranciji, pokušaju da se stvari vrate u normalu, zato tvrdim, ako ne ide višekratnim lijepim riječima, bolje je mirno otići, manje je maltretiranja i partnera i djece i šire obitelji. Uostalom, zakon i kažnjava obiteljsko nasilje, pa zašto ga onda ne spriječiti na taj način? Ja nisam manijak, divljak po prirodi stvari, ali bračni partner je u stanju od mirnog čovjeka načiniti zvijer. Pa ako nema samokontrole, onda nastaju problemi. Na sreću po mene, djecu, suprugu, u novinama neće pisati o meni kao o obiteljskom nasilniku. Dovoljno je da ulica priča, o tome kako sam promijenio u tih nekoliko mjeseci već desetak ljubavnica, ali pusti selo neka priča, neka se hrane ako nemaju što jesti. Život ide dalje, svojim putem, a na nama je da ga proživimo što kvalitetnije za svoju djecu.

[muca]

Ako više ne volite svoju suprugu, a niste joj to rekli, tim riječima oči u oči, molim vas učinite to što prije! Budite uz nju i budite bar prijateljski, filantropski nježni prema njoj dok ne prihvati tu šokantnu činjenicu..Ovo što radite nema smisla (mislim na otezanje). Odluku ste donijeli, čini se da ste sigurni da ju ne možete zavoljeti (iako je pretenciozno biti siguran u bilo što)..., a imate svako pravo na sreću i ljubav, ako ne sa tom ženom, onda s nekom drugom. Što se tiče djeteta, moje skromno mišljenje je da je za dijete gore živjeti u domu gdje nedostaje ljubav između supružnika, jer djeca osjećaju i ono što ne čuju, teško ih je zavarati, a prihvaćaju za normalno ono u čemu žive...Ako ostanete u tom braku, što točno će vaše dijete naučiti? Imat će jasnu sliku o tome što je ljubav, brak, obitelj??? Što ćete mu vi, tako nesretni, moći pružiti? Dijete treba sretnog roditelja. Zadovoljnog i ispunjenog. Vaš post izazvao je brojne reakcije i ispričavam se ako sam nešto propustila čitajući brzo, ali mislim da nećete u tom braku biti sretni, zadovoljni i ispunjeni. Vaše dijete će to osjetiti. Imat će "doma" nesretna oba roditelja. Ako se razvedete, postoji šansa da ima sretne roditelje koji ne žive zajedno, ali nisu izmučeni trpljenjem emotivnog karcinoma i imaju elana i energije da mu pomognu u odrastanju, što u ovom vremenu, nije laka stvar. Ljudi griješe, errare humanum est. Pogriješili ste. Kakve koristi od samokažnjavanja? Naučite što se da iz toga, iskoristite to iskustvo za boljitak u budućnosti, tako ćete učiniti najbolje za sve. I VAŠA SUPRUGA ZASLUŽUJE DA JU NETKO VOLI. I kad vas preboli, bit će vam zahvalna.

Nemojte mi što zamjeriti, to je moje mišljenje.

DA, financijski će vam biti teže.. Sve ima svoju cijenu. Stvar je prioriteta.

Sretno!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

(Važno: Moja pretpostavka je da vam je supruga zrela i relativno zdravog psihičkog aparata te da shvaća da voljeti nekoga znači željeti učiniti sve za njegovu sreću, makar to značilo vlastiti gubitak.)

[veki8]

Hvala lijepo na ovako rječitoj potpori. Takve riječi mi puno znače. Dobivam dodatnu sigurnost i potvrdu da znam što činim.

 

Hvala, Veki8!