Nakon općinskog suda, žalba na županijski, pa na vrhovni sud

[Energyman]

Divno... ajmo rastezati presudu do posmrtnog imendana.

 

Dakle molio bi lijepo zakonodavce da uvedu u zakon pravilo kako je žalba nakon općinskog suda dalje moguća jedino ukoliko postoje opravdani novi dokazi koji nisu iz opravdanog razloga bili u mogućnosti dostavljeni za vrijeme vođenja parnice na općinskom sudu.

 

Također ima smisla ukoliko čovjek je stvarno osuđen na 40 godina zatvora, pa hajde radi općeg civilnog dobra i samilosti da se uspije nažicati županijski sud da se ta kazna smanji, pa onda vrhovni još malo žicati da se ista uz uvijet o dobrom vladanju nakon duljeg promatranja još malo ublaži.

 

U svim ostalim slučajevima (pogotovo "moj grunt, tvoj grunt" slučajevi da ko' oštrim mačem pravde svrše na općinskom sudu i BOK!!!)

[G-man]

Dakle molio bi lijepo zakonodavce da uvedu u zakon pravilo kako je žalba nakon općinskog suda dalje moguća jedino ukoliko postoje opravdani novi dokazi koji nisu iz opravdanog razloga bili u mogućnosti dostavljeni za vrijeme vođenja parnice na općinskom sudu.

 

Za ovo što predlažete bi prvo trebalo mijenjati Ustav RH.

 

Uvijek sam za racionalizaciju, ali po meni bi bolje rješenje bilo uvođenje "penala" na maliciozne žalbe, dakle one žalbe koje su potpuno neosnovane i kojima je isključivi cilj da odugovlače postupak i napune džep punomoćnicima koji ih sastavljaju, a hvalabogu ima ih.

 

Da ne pričamo o reviziji (koja iscrpljuje VSRH), a koja će se navodno ujesen radikalno mijenjati, ali pričekajmo.

 

Također ima smisla ukoliko čovjek je stvarno osuđen na 40 godina zatvora, pa hajde radi općeg civilnog dobra i samilosti da se uspije nažicati županijski sud da se ta kazna smanji, pa onda vrhovni još malo žicati da se ista uz uvijet o dobrom vladanju nakon duljeg promatranja još malo ublaži.

 

Tu se ne slažem.

 

Parnica i kazneni postupak su ne kao "nebo i zemlja", već kao "nebo i paralelna dimenzija". U kaznenom postupku uvijek mora ostati mehanizam reakcije zbog njegove same naravi, kao i činjenice da u najsurovijem obliku ima potencijal da doslovce uništi život pojedinca. Naravno, uz jasnu legislativu. Po mom mišljenju, kazneni segment našeg pravosuđa je u daleko boljem stanju od parničnog.

[Ruby_Danderfluff]

Ali... prema ZPP-u, u žalbi se ne mogu isticati nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako oni upućuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

Ne slažem se s G-manom po pitanju "malicioznosti" žalbe, jer ne vidim tko bi to ocjenjivao?

[bovu]

bilo bi dobru uvest odgovornost sudaca koji ne sude po zakonu (kaznit ih financijski a ne da država odgovara za njihov nerad i namjerne propuste)

[G-man]

Ne slažem se s G-manom po pitanju "malicioznosti" žalbe, jer ne vidim tko bi to ocjenjivao?

 

Sudovi.

 

bilo bi dobru uvest odgovornost sudaca koji ne sude po zakonu (kaznit ih financijski a ne da država odgovara za njihov nerad i namjerne propuste)

 

Financijska odgovornost ionako postoji.

[Matrix]

U jednom slučaju "maliciozna"žalba košta stranku,a to su kamate na parnične troškove.

[Ruby_Danderfluff]

U jednom slučaju "maliciozna"žalba košta stranku,a to su kamate na parnične troškove.

 

slažem se da to košta stranku, ali ako je odugovlačeća ili bespredmetna žalba uložena na izričit zahtjev stranke koja time kupuje vrijeme, iako je upozorena na mogućnost da će cijena takvom odugovlačenju biti veća... ako odvjetnik po vlastitom nahođenju sastavlja žalbe lijevo i desno, onda je to druga stvar. bez obzira, ako nema nedvojbeno utvrđenog nesavjesnog postupanja punomoćnika, konačni teret takvog penala išao bi na teret stranke, a ne punomoćnika.

ali i bez obzira na to, s obzirom na različitost sudskih praksi na različitim sudskim područjima, i da različiti argumenti prolaze na različitim sudovima, teško bi bilo utvrditi zloupotrebu procesnih ovlaštenja u žalbenim postupcima.

[KronicnaStranka]

Divno... ajmo rastezati presudu do posmrtnog imendana.

 

Dakle molio bi lijepo zakonodavce da uvedu u zakon pravilo kako je žalba nakon općinskog suda dalje moguća jedino ukoliko postoje opravdani novi dokazi koji nisu iz opravdanog razloga bili u mogućnosti dostavljeni za vrijeme vođenja parnice na općinskom sudu.

 

...

 

Prvo napominjem da se moj komentar koji slijedi odnosi na građanske postupke, zbog razlike koju je G-man naveo.

 

Dakle, tko bi ocjenjivao što je u navedenom "opravdano", a što ne?

 

Kako biste spriječili stranke da ne stave neki dokaz "sa strane", za svaki slučaj ako bude potrebno za žalbu?

 

Ako biste iz žalbenih razloga izbacili pogrešnu primjenu materijalnog prava i povredu postupka, a ograničili ju samo na činjenično stanje i time de facto uspostavili jednostupanjsko sudovanje (nakon što su stoljeća iskustva dovela do dvostupanjskog), onda imam bolji prijedlog.

 

Ako bi se već ionako mijenjao Ustav radi takvih promjena, predlažem da se u Ustav unese odredba da svaki građanin RH ima pravo korumpirati ili biti korumpiran (pasivno i aktivno korupcijsko pravo). Pa da nemamo više nikakvih nedoumica i da ne opterećujemo suce lažnim moralom.

[G-man]

U jednom slučaju "maliciozna"žalba košta stranku,a to su kamate na parnične troškove.

 

Ovo svakako stoji, ali nije pretjerano ozbiljno da bi dovelo do preokreta u načinu razmišljanja.

 

...ako nema nedvojbeno utvrđenog nesavjesnog postupanja punomoćnika, konačni teret takvog penala išao bi na teret stranke, a ne punomoćnika.

 

Ruby, ovo je čisto teoretsko razmišljanje, i nisam generalizirao sve odvjetnike niti insinuirao da bi takvo "kažnjavanje" pogodilo njih, tako da nema potrebe da se stvari shvate osobno. Samo sam htio skrenuti pozornost da nažalost ima takvih odvjetnika (čak i previše), koji rade ovakve stvari, koje opterećuju sustav, a sve pokriveno zakonski. Oni zarade, stranke gube, sustav gubi.

 

...ali i bez obzira na to, s obzirom na različitost sudskih praksi na različitim sudskim područjima, i da različiti argumenti prolaze na različitim sudovima, teško bi bilo utvrditi zloupotrebu procesnih ovlaštenja u žalbenim postupcima.

 

Slažem se da je sve uvijek pitanje na koji način će se stvari postaviti u pogledu primjene i ujednačenosti kriterija, koji su nažalost raznovrsni samom činjenicom da imamo 15 županijskih sudova. Pa na istom ŽS imate neslaganje unutar odjela u pogledu najobičnijih troškova postupka, pa prvostupanjski suci nikad ne znaju kako suditi troškove.

 

Jasno je da bi procjena malicioznih žalbi bila, u ovom trenutku barem, preveliki zalogaj, ali na teoretskoj razini meni osobno ima potencijala. Možda budućnost donese bolja vremena.

[KronicnaStranka]

...

Samo sam htio skrenuti pozornost da nažalost ima takvih odvjetnika (čak i previše), koji rade ovakve stvari, koje opterećuju sustav, a sve pokriveno zakonski. Oni zarade, stranke gube, sustav gubi.

...

 

Takva situacija je izravna posljedica načina honoriranja odvjetničkih troškova po radnji, umjesto po postupku, i k tome neovisno o ishodu postupka, pa odvjetnik stranke koja je izgubila ima pravo na jednak honorar za istu radnju kao i onaj koji je dobio.

 

Negdje sam pročitao, pa prodajem pošto sam kupio, da u Njemačkoj odvjetnička nagrada ovisi o postupku a ne o pojedinačnoj radnji. Bilo tako ili ne, ovdje bi se načinom naplate troškova moglo utjecati na ponašanje odvjetnika. Naravno, preduvjet je da o načinu naplate usluga nema presudnu riječ odvjetnički lobi.

 

Kad sam boravio u jednoj zapadnoj državi, inače poznatoj po dugotrajnosti sudskih postupaka, čuo sam da se kod njih veliki broj sporova riješi dogovorom odvjetnika "zaraćenih" strana prije formalnog podnošenja tužbe, budući da oni ionako mogu dosta dobro procijeniti kako bi spor završio. Obično je veći problem uvjeriti stranke da prihvate takvu nagodbu, nego da se oni dogovore. Naravno, i takvu uslugu masno naplate, ali je strankama bolje i to nego da se upuštaju u dugotrajni proces u kojem će imati još i veće troškove. No, takav pristup je očigledno moguć ako se ni odvjetnicima ne isplati dugotrajno sudovanje.

 

Dakle, nisu to neke nedohvatne promjene.

 

Povremeno pogledam revizije u sudskoj praksi VS-a, nevjerojatno je koliko ima revizija, posebno izvanrednih, koje ne zadovoljavaju ama baš nikakav preduvjet za podnošenje revizije. Ne mogu vjerovati da postoji odvjetnik koji vjeruje da će mu proći izvanredna revizija bez navođenja ijednog konkretnog pravnog pitanja ili drugačije odluke u vezi s predmetom revizije. Za neke od tih revizija je očigledno da su napisane na inzistiranje stranke ("ajmo probat sve što se može, platit ću"), neke od njih su vjerojatno i sastavile same stranke a odvjetnici samo dali pečat da se zadovolji forma, ali veći dio takvih revizija su čista odvjetnička "tezga". Takva "tezga" je isplativa samo zato što nagrada ovisi samo o radnji (pisanje revizije), i to bez obzira na uspjeh. Bilo bi dovoljno već samo to da je nagrada za odbačenu reviziju bitno manja od one za uzetu u postupak, pa da se ta navala smanji.

[G-man]

Negdje sam pročitao, pa prodajem pošto sam kupio, da u Njemačkoj odvjetnička nagrada ovisi o postupku a ne o pojedinačnoj radnji. Bilo tako ili ne, ovdje bi se načinom naplate troškova moglo utjecati na ponašanje odvjetnika.

 

Potpisujem.

 

Naravno, preduvjet je da o načinu naplate usluga nema presudnu riječ odvjetnički lobi.

 

Tu leži jedna od ključnih stvari. O njihovoj jačini dovoljno govori činjenica da je RH jedna od svega par država u Europi, koja ima propisano kazneno djelo nadripisarstva u ovakvom obliku kakav postoji. U režimu ranijeg KZ-a, vi ste počinili nadripisarstvo i kada ste nekome besplatno pomogli!! Sve dok netko od vladajućih nije shvatio da bi to moglo donijeti velikih problema, pogotovo nakon što je bilo jasno da ulazimo u EU, pa su onda to pošto-poto mijenjali, uz gunđanje lobija.

 

Da me se krivo ne shvati - ako netko neovlašteno naplatno pruža pravnu pomoć kao profesiju, to svakako treba sankcionirati, ali apsurdno je da, teoretski govoreći, možete biti terećeni za to djelo ako vam je prijatelj platio kavu, zato jer ste mu pomogli napisati jedan podnesak ili dali savjet kako da postupi u nekom pravnom problemu.

 

Dakle, nisu to neke nedohvatne promjene.

 

Apsolutno, samo treba volje i odlučnosti.

 

Povremeno pogledam revizije u sudskoj praksi VS-a, nevjerojatno je koliko ima revizija, posebno izvanrednih, koje ne zadovoljavaju ama baš nikakav preduvjet za podnošenje revizije. Ne mogu vjerovati da postoji odvjetnik koji vjeruje da će mu proći izvanredna revizija bez navođenja ijednog konkretnog pravnog pitanja ili drugačije odluke u vezi s predmetom revizije. Za neke od tih revizija je očigledno da su napisane na inzistiranje stranke ("ajmo probat sve što se može, platit ću"), neke od njih su vjerojatno i sastavile same stranke a odvjetnici samo dali pečat da se zadovolji forma, ali veći dio takvih revizija su čista odvjetnička "tezga". Takva "tezga" je isplativa samo zato što nagrada ovisi samo o radnji (pisanje revizije), i to bez obzira na uspjeh. Bilo bi dovoljno već samo to da je nagrada za odbačenu reviziju bitno manja od one za uzetu u postupak, pa da se ta navala smanji.

 

E, revizije su jedna sasvim druga priča. Zato se i za jesen najavljuju radikalne promjene u pogledu mogućnosti izjavljivanja baš izvanredne revizije. No, vidjet ćemo što će biti s tim.

 

VSRH je jednostavno preopterećen izv. revizijama, od kojih, kako kažete, veliki dio je potpuno bez ikakve osnove odnosno nedopušten. I iako ima stranaka koje žele iskoristiti i zadnju šansu, a odvjetnici im lijepo objasne da nema osnove, s druge strane međutim ima i odvjetnika, koji to pišu isključivo za svoj džep, naravno znajući da neće proći. A to naplate masno, ispod stola. Kasnije je naravno, VSRH "korumpiran i nesposoban", jer je lakše to reći negoli biti čovjek.

 

Sve to jednostavno iscrpljuje VSRH da radi svoju osnovnu zadaću - jedinstvena primjena prava. Koliko je meni poznato, od zemalja u okruženju, nigdje ne postoji takva benevolentnost sustava da gotovo svaki predmet može završiti na VS po osnovi izv. revizije ili sličnog pravnog lijeka.

 

A ne mogu se oteti dojmu da je sve lagano krenulo u pogrešnom smjeru onog dana kada je parnica prepuštena strankama, a sud postao gledatelj sa najboljim mjestom za predstavu. U pravilu tragikomediju.

[bovu]

 

A ne mogu se oteti dojmu da je sve lagano krenulo u pogrešnom smjeru onog dana kada je parnica prepuštena strankama, a sud postao gledatelj sa najboljim mjestom za predstavu. U pravilu tragikomediju.

 

izmjene Zakona o parničnom postupku nisu urađene radi stranaka nego radi sudaca i odvjetnika (da bi se suci imali više vremena za kave ...?). da bi se odvjetnicima omogućila veča zarada.

malo je strana kakoje se same zastupaju (možda 1%).

 

dok su suci vodili postupakna način da utvrde istinu stranke su mogle i bez odvjetnika (u večini slučajeva).

kad suci budu donosili odluke u skladu sa zakonom, pravnim shvačanjima viših sudova, obrazložili svoju odluku, županijski sudomi i Vrhovni sud imat će manje posla. neće biti nepotrebnih žalbi.

ali kome je to u interesu ? samo strankama koje plaćaju.

[KronicnaStranka]

Potpisujem.

 

Tu leži jedna od ključnih stvari. O njihovoj jačini dovoljno govori činjenica da je RH jedna od svega par država u Europi, koja ima propisano kazneno djelo nadripisarstva u ovakvom obliku kakav postoji. U režimu ranijeg KZ-a, vi ste počinili nadripisarstvo i kada ste nekome besplatno pomogli!!...

 

 

Osobno nisam pravnik, pa bih recimo mogao stradati zbog ovakvog "dogmatizma" i za samo ovo pisanje po Legalisu. Naravno da nisam za to, ali sam ipak da to djelo bude kažnjivo ako netko pruža takvu uslugu za nagradu. I to iz barem dva razloga.

 

Prvo, osobno sam vidio do kolike mjere su (bile) zakočene u razvoju i prihvaćanju modernih dostignuća struke koje nemaju takvu zaštitu, na štetu cijelog društva, i do koje mjere je bio uništavan ugled poštenih profesionalaca u javnosti (i ne samo ugled nego i prihod) zbog kojekakvih nadri... Tipičan primjer su razna zanimanja koja se obično (ponižavajuće) nazivaju skupnim nazivom "informatičari" (što bi recimo odgovaralo nazivu "fiškali" za sve moguće pravničke poslove, od referenta do suca Vrhovnog suda), jer je desetljećima, praktično sve do nedavno, svaki "nećak" koji je naučio nešto o računalima bio "genijalac" (po kriteriju po kojem smo svi mi koji znamo objaviti poruku na Legalisu "genijalci"). A posljedice se osjećaju i danas. Dakle, ne bih uveo samo nadripisarstvo, nego i neke druge nadri...

 

Drugi razlog je što je pravo takva struka da si svatko vrlo lako može umisliti da "je sve naučio". (Kod matematičara se to ipak ne događa A ako se izvukao od jedne ovrhe, nema mu više kraja.

 

 

 

 

 

E, revizije su jedna sasvim druga priča. Zato se i za jesen najavljuju radikalne promjene u pogledu mogućnosti izjavljivanja baš izvanredne revizije. No, vidjet ćemo što će biti s tim.

,,,,

Sve to jednostavno iscrpljuje VSRH da radi svoju osnovnu zadaću - jedinstvena primjena prava.

 

To je točno, samo sada imate rješenje da su izvanredne revizije zapravo jedina mogućnost pozivanja na povredu načela jedinstvene primjene zakona. Moje osobno viđenje je slijedeće.

 

Izvanredne revizije su uvedene nako što je ukinut mrtvorođeni zahtjev za jedinstvenu primjenu zakona, a taj je zahtjev - kako se meni čini - bio uveden pod pritiskom sređivanja situacije u pravosuđu jer nije postojalo nikakvo učinkovito pravno sredstvo za zaštitu od povrede toga prava. To je posljedica situacije da kontinentalni pravni sustav ne poznaje presedane odnosno sudske odluke kao izvor prava, a u praksi, u kapitalističkom društvu, zakoni su pretromi i prerigidni da bi regulirali sve što treba. Zato taj sustav u svojem čistom obliku ne može funkcionirati, a osim toga su presedani - hoćeš-nećeš - uvedeni na mala vrata kroz ustavno sudovanje i prihvaćanje nadležnosti Evropskog suda za ljudska prava, a vjerojatno i evropske pravne stečevine. Pri tome problem nije u sustavu kao takvome, nego što su - moj dojam - naši pravnici iz nekog razloga, valjda po tradiciji i obrazovanju, žestoki "dogmati" u (ne)prihvaćanju novotarija koje izlaze iz okvira čistog kontinentalnog sustava. (Puno je lakše naštrebati zakone, koliko god da se često mijenjaju nego primjenjivati nekakvu "pravnu stečevinu" sastavljenu od svega i svačega).

 

Onda su preko one stvari uveli zahtjev za jedinstvenu primjenu zakona i riješili ga se čim su mogli itd.

 

E sad, ako se ograniči mogućnost podnošenja izvanrednih revizija onda VS gubi bilo koje izravno sredstvo ujednačavanja sudske prakse, a to znači da bi morao radikalno mijenjati kompletan način svojega funkcioniranja i početi se "miješati" u rad nižestupanjskih sudova i bez posebnog "poziva" u obliku revizije. Jako sam skeptičan u pogledu te mogućnosti.

 

Poznat mi je primjer u području zaštite prava na suđenje u razumnom roku. Iako su to, uvjetno rečeno, "manje važni" odnosno "sekundarni" postupci, ipak predstavljaju dobar primjer. Sadašnjim Zakonom o sudovima je zaštita toga prava "feudalizirana" do krajnjih granica, ne postoji nikakav formalni način da bi Vrhovni sud tu mogao išta ujednačavati. To znači da na području jednog županijskog suda može biti normalno da neki postupak traje 3 godine, na području drugoga isti takav 10 godina, i da sve skupa ovisi o osobnom viđenju dvaju-triju predsjednika sudova bez apsolutno ikakve mogućnosti intervencije odozgo.

 

Nedavno se Ustavni sud ponovno proglasio nadležnim za zaštitu toga prava u krajnjoj instanci (po iscrpljenju redovnih sredstava), i prilično sam siguran da su to učinili - nakon što su rukama i nogama gurali to od sebe - uviđajući kaos u koji vodi feudalizacija uvedena Zakonom o sudovima (a da o rješenju po kojem jedan sustav sam sebe nadzire - jer je zaštita prava na suđenje u razumnom roku u biti sredstvo nadzora - i ne govorim.)

 

Dakle, ako ograničavanje mogućnosti podnošenja izvanredne revizije ne bude praćeno nekim drugim rezovima (a navedeni primjer pokazuje da zakonodavac uopće ne shvaća suštinu), onda bi to moglo biti gadno.

 

...

A ne mogu se oteti dojmu da je sve lagano krenulo u pogrešnom smjeru onog dana kada je parnica prepuštena strankama, a sud postao gledatelj sa najboljim mjestom za predstavu. U pravilu tragikomediju.

 

Ovo se ne osjećam sposobnim ocjenjivati, ali koliko se sjećam vrhunac zagušenja na sudovima i neučinkovitosti sudova je bio prije uvođenja tih promjena pa nisam siguran da to treba povezivati.

[Ruby_Danderfluff]

Osobno nisam pravnik, pa bih recimo mogao stradati zbog ovakvog "dogmatizma" i za samo ovo pisanje po Legalisu. Naravno da nisam za to, ali sam ipak da to djelo bude kažnjivo ako netko pruža takvu uslugu za nagradu. I to iz barem dva razloga.

 

Prvo, osobno sam vidio do kolike mjere su (bile) zakočene u razvoju i prihvaćanju modernih dostignuća struke koje nemaju takvu zaštitu, na štetu cijelog društva, i do koje mjere je bio uništavan ugled poštenih profesionalaca u javnosti (i ne samo ugled nego i prihod) zbog kojekakvih nadri... Tipičan primjer su razna zanimanja koja se obično (ponižavajuće) nazivaju skupnim nazivom "informatičari" (što bi recimo odgovaralo nazivu "fiškali" za sve moguće pravničke poslove, od referenta do suca Vrhovnog suda), jer je desetljećima, praktično sve do nedavno, svaki "nećak" koji je naučio nešto o računalima bio "genijalac" (po kriteriju po kojem smo svi mi koji znamo objaviti poruku na Legalisu "genijalci"). A posljedice se osjećaju i danas. Dakle, ne bih uveo samo nadripisarstvo, nego i neke druge nadri...

 

Drugi razlog je što je pravo takva struka da si svatko vrlo lako može umisliti da "je sve naučio". (Kod matematičara se to ipak ne događa A ako se izvukao od jedne ovrhe, nema mu više kraja.

 

Ili kod liječnika. Ali iz nekog razloga, svi misle da se znaju baviti pravom ili informatikom (to me pogađa na osobnoj i obiteljskoj razini, pa sam tu osjetljiva

[Matrix]

Nagledao sam se takvih odvjetnika,da sam u nekim trenutcima pomislio da će sudac ustati i dobru mu šamarčinu odvaliti zbog gluposti koje valja u sudnici,a da je to istina,pokazuje i ovaj forum,gdje korisnici opisuju negativna iskustva po pitanju odvjetnika,i da stvar bude gora dobije savjet na forumu od tzv nadripisara,sa konačnim ishodom………uspjeo sam,riješeno,odvjetnik mi rekao da mu to promaklo.

[ude]

Poštovani!

Ima sudaca kojima bi trebalo opaliti samar. U toku postupka i kad izradi presudu.

Opisati ću jedan slučaj :

U parnici građanskoj nakon sedam godina sudovanja,predmet se dodjeljuje novom vijeću.,

Predsjednik vijeća zakaže dva ročišta , ne sasluša tužene niti njihove svjedoke , ne raspravlja o protutužbi, već na brzinu donosi odluku u kojom priznaje tužbeni zahtjev ne za ugovoreni iznos već povećan za 30.000.-dn,bez dokarzaza

O izvedenim radovima .

 

 

 

Za vrijeme žalbenog postupka tužitelj biva brisan iz sudskog registra.iIako tužitelja vise nema postupak se ne prekida , ne pozivaju pravni sljednici,već zupanijski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu . Tuženik podneskom obavještava sud da su nastupili razlozi za prekid postupka članak 212-215 ZPP-a..Prvotuzenoj se nikada ne dostavlja. ,i ta već presuda dobiva potvrdu pravomocnosti i ovršnosti,i sada neovlaštena osoba ide u ovrhu.Punomocnik odvjetnik traži isplatu na svoj žiro račun ,ovršenik ne dobiva prijedlog za ovrhu već nakon Sto je račun (riječ je o umirovljeniku) blokiran ,umirovljenik je osobno morao podignuti rješenje o ovrsi na 5.katu jednog suda u PGZ,.Umirovljenik u teškom stanju radi operacije srca i paralize pokušava istjerati pravdu žalbom na rješenje o ovrsi na koju do dana današnjega nitko ne odgovara,a kamo li da bude u u roku od 30-60 dana dostavljena na rješavanje Županijskom sudu..No iako je gotovo cijeli iznos ovršen bez znanja ovršeniku ,to ,,punomoćniku nije dosta ,već traži ovrhu na nekretnini .Poznato je da ovršni sudovi čim dobiju takav slučaj po sistemu Sava sava obavještavaju osobe zainteresirane za kupnju nekretnine . Radi se o organiziranom kriminalu ,ovršnog mafiji,i pravosudnoj mafiji.

Mislim da bi trebalo izvršiti reviziju nekretnina. I način kako. Je tko stekao , ispitati ,nekretnine odvjetnika njegove uže i šire obitelji i sudaca isto tako .

Dok se neki glođu oko fasista i antifašista , kod nas je na snazi pravosudno mafijaški fašizam i nikome ništa.

Nepošteni suci i odvjetnici trebali bi biti onemogućeni u kriminalnoj raboti.

Kako u svakoj branši ima na sudovima iznimno čestitih i kompetentnih sudaca , medji odvjetnicima odvjetnika , ali ima i onih drugih koje treba otkriti .Nadam se da će se i naši organi potruditi oko toga , jer to je goruće pitanje a ne fašizam i antifašizam , i t d .

Pozdrav!

uređeno: 14. svibanj 2015. od ude
Ispravci

[KronicnaStranka]

Ili kod liječnika. Ali iz nekog razloga, svi misle da se znaju baviti pravom ili informatikom (to me pogađa na osobnoj i obiteljskoj razini, pa sam tu osjetljiva

 

Liječnici imaju konkurenciju u obliku kojekakvih iscjelitelja, travara, bioenergetičara i *praktičara, ali su te "prakse" jasno odvojene od medicinske struke, pa se na liječnike ne gleda kroz primjere travara i obratno, za razliku od primjera koji sam naveo. A takva "izvanjska" konkurencija i nije a priori nešto loše, naprotiv, pod uvjetom da se jasno zna o čemu se radi.

 

@ude

 

A sad zamisli da se u sve to još upletu nadripisari. "Mafija" postoji svuda gdje se obrće novac, postoji i "doživotnouzdržavalačka" mafija ... A stupanj utjecaja tih "mafija" ovisi o ukupnom stanju u društvu, pa je i pravosuđe odraz takvog stanja.

 

U svakoj struci ima kukolja, ali kukolj u vlastitim redovima i "magla" koju stvori miješanje stručnjaka i nadristručnjaka su dvije različite stvari.

 

O ovome bi se dalo mnogo toga napisati, a nema od toga puno vajde, pa ću završiti svoje sudjelovanje na ovoj temi samo spominjanjem još jedne stvari koja mi se čini dosta važnom, a to je samoobrazovanje. Oni koji uzmu odvjetnika često misle da su time skinuli brigu s vrata i samo trebaju čekati rezultat. Kao što liječnik ne može paziti na vaše zdravlje nego vam dati preporuke koje ćete sami provoditi u djelo, tako ni odvjetnik neće riješiti vaš problem ako sami o njemu ne vodite računa, a za to je potrebno i učiti (što je riječ od koje hladni znoj oblije mnoge odmah nakon što zadnji put zatvore školska vrata iza sebe). Ako tako pristupate problemu, onda ćete i puno lakše prepoznati s kakvim odvjetnikom imate posla. I tu vrijedi ona da ako me netko jedanput zezne, one je kriv, ali ako napravi to dva puta, sam sam si kriv (a on je "okretan fiškal" .

[G-man]

Za "liječnike" se lako riješi, jer postoji kazneno djelo nadriliječništva. Imate relativno friški predmet poznatog "gurua", koji je "liječio" rak nekakvim svojim pripravkom (za koji je analiza pokazala da se radi o vodi/fiziološkoj otopini), i čudnim metodama, sve je jasno masno naplaćivao, a ljudi umrli. E, pa sad će odgovarati za to (doduše kazna će vrlo vjerojatno biti smiješna, ali to je problem preblage kaznene legislative).

 

Nego, vidim da je moj osvrt na nadripisarstvo otišao u pogrešnom smjeru. Htio sam samo napomenuti da je nezamislivo da smo imali inkriminirano to djelo i ako je pomoć pružana besplatno (zbog čega je i ovaj Portal imao problema !), a smisao mog navoda išao je u smjeru da je smiješno da je netko pravnik ili ima vrlo dobro pravno znanje (poput našeg korisnika KS ), i nekome pomogne u dobroj vjeri savjetom/prijedlogom/uputom kako sastaviti neki podnesak potpuno besplatno (ranije) ili mu taj netko (prijatelj, član rodbine) plati kavu ili kolač kod Vinceka, i zato može odgovarati (teoretski).

 

Dakle, ne trpam u isti koš ekipu koja se ovom "profesijom" bavi kao nekom djelatnošću, i još k tome ima upitnu kvalitetu znanja. Protiv takvih pojedinaca sam definitivno da ih se kazneno goni. Samo navodim mogući apsurd, a ima ljudi koji su nažalost nastradali, za vrijeme važenja ranijeg KZ-a, a sve što su napravili jeste da su pomogli u dobroj vjeri ljudima bez ikakve naknade, osim ako smatrate riječ "hvala" naknadom (a kad kažem pomogli, mislim doista pomogli, ne odmogli).

 

Eto, toliko od mene na ovu tematiku.

[KronicnaStranka]

Sve OK, i ja sam naglasio da se moj komentar odnosi na one koji bi naplaćivali svoje usluge.