Spitfire

Ne treba, oni su ozakonili svoju bespravnu prenamjenu prostora, odnosno to rješenje o izvedenom stanju je isto tako i akt za uporabu. 
Jedino neznam, kakvo je sad stanje u zemljišnim knjigama, da li je potrebno raditi novi etažni elaborat, očitvanja volje....

Nije potrebna građevinska dozvola, već Vam je potreban Glavni projekt sukladnu članku 5. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. 
Za navedeni zahvat, nije potrebno ishoditi Uporabnu dozvolu. 

Pretpostavljam da će svaki suvlasnik svoj dio plaćati kroz pričuvu pa tako pričuva prelazi na novog vlasnika.
Jedino ukoliko ste se obvezali na plaćanje odjednom, onda ono dospijeva kako vam piše u ugovoru i plaća onaj tko je vlasnik stana u tom trenutku (i tko se s takvim način plaćanja suglasio).

U slučaju da kupac odustane, prodavatelj ima pravo zadržati kaparu.
Što piše u ugovoru s agencijom oko pravnog praćenja? To vam je važno.

Ovisi što piše u predugovoru o zadržavanju/povratu.
Vi kao prosječan građanin možda niste, ali agencija koja je posredovala je dužna popratiti taj dio, odnosno pročitajte što piše u ugovoru koji ste potpisali s agencijom o pravnim pitanjima.
Da bi se na ovo moglo odgovoriti, treba odgovoriti na prvo pitanje te utvrditi da li je za nesklapanje ugovora odgovoran kupac ili vi. Naime, kako su predugovorom regulirane potencijalne odgode i na koji način je bio komuniciran odustanak kupca?

Da li ste  već dobili kakav dokument od grada? Na njemu će pisati kakav vam pravni lijek stoji na raspolaganju (npr. žalba...).
Ukoliko je doista sve kako ste napisali, jedina je opcija izvlaštenje, ali ono iziskuje konkretne uvjete. https://www.zakon.hr/z/726/Zakon-o-izvlaštenju-i-određivanju-naknade

Ako to nije dogovoreno međuvlasničkim ugovorom, ne bi se plaćalo iz pričuve. Naime, pričuva kao takova (a nije dodatno ugovoreno) određena je za redovno održavanje, nužne i hitne popravke zajedničkih dijelova i uređaja građevine. U ovom slučaju samo kanalizacijska cijev bi spadala pod to.

Nije neformalno pravilo te postoje propisi koji to reguliraju. Prvi je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji to propisuje u čl. 102 st. 2 na njega se nadovezuju odredbe za provođenje prostornih planova JLS koji to propisuju na isti način te kako ista treba izgledati prema javnoj površini i susjednoj čestici.

Dakle, tjeramo mak na konac? OK, hajdemo. Legalizacija=ozakonjenje, prenošenje pravnim aktom nekog nedozvoljenog ponašanja ili njegovog učinka među dozvoljene. Nelegalno izgrađen objekat je nelegalan dokle god se ne ozakoni iliti legalizira, bilo po povoljnijim uvjetima koje je propisivao ZPNIZ donošenjem Rješenja o izvedenom stanju, bilo ishodovanjem građevinske dozvole kao da se tek počinje gradnja u redovnom postupku. No kako tražimo GD za nelegalno izgrađen objekat što postaje njenim izdavanjem? Legalan. Redovnim putem. Stoga, formalno pravno, legalizacija je i jedno i drugo. 

Ne znam koja bi ste vi to prava. Kao što rekoh roditelji dok su živi i poslovno sposobni imaju pravo raspolagati svojom imovinom na način koji sami odaberu. Istu mogu darovati, prodati te u vezi nje sklopiti druge naplatne poslove (ugovori o uzdržavanju), mogu je oporučno ostaviti a ne moraju napraviti ništa od toga. Nekakova prava bi imali u ostavinskom postupku i to nad imovinom koja nije obuhvačena nekim od naplatnih pravnih poslova (darovanje, oporuka i sl.). Eventualno bi mogli u ostavinskom postupku pobijati ugovor o doživotnom uzdržavanju gdje ćete biti upućeni u parnicu ali za to trebate imati dobre razloge i dokaze.  

Nominalna vrijednost je ona koliko je dionica vrijedila u vrijeme izdavanja, Trenutna vrijednost je relevantna i ona ovisi o kretanju na burzi tako da trenutna vrijednost može biti viša ili niža od nominalnih 3.375 E.
Trenutno HT vrijedi 25 E po dionici pa za njih možete dobiti nekih 2275 E, no Veletržnica nije uvrštena na burzu i teško da će netko od brokerskih kuća dati nominalnu od 106 E.
U OVOJ temi imate pojašnjen postupak za prodaju.

Nominalna vrijednost je ona koliko je dionica vrijedila u vrijeme izdavanja, Trenutna vrijednost je relevantna i ona ovisi o kretanju na burzi tako da trenutna vrijednost može biti viša ili niža od nominalnih 3.375 E.
Trenutno HT vrijedi 25 E po dionici pa za njih možete dobiti nekih 2275 E, no Veletržnica nije uvrštena na burzu i teško da će netko od brokerskih kuća dati nominalnu od 106 E.
U OVOJ temi imate pojašnjen postupak za prodaju.

Zahvaljujem Vam na izdvojenom vremenu za ove odgovore.
Odmah ću Vam reći da nemate razloga za brigu u odnosu na dugove i odgovornost Vaše djece i supruga za iste. Također, nema potrebe da pokrećete postupak rastave braka. Štoviše, po ovom pitanju ne morate baš ništa poduzimati.
Ukratko ću pokušati objasniti i navesti sve što smatram bitnim, pa ako nešto izostavim slobodno pitajte.
Predmetna nekretnina (stan) u kojoj živite nije bračna stečevina za cijelo već samo za dio i to ovog stambenog kredita kojeg ste zajedno podignuli i isplatili. A to bi značilo da kao takva ne bi mogla u cijelosti biti predmet ovrhe za Vaš dug već bi se za dug moglo odgovarati samo dijelom nekretnine, a taj dio bi bila polovica vrijednosti od bračne stečevine (stambenog kredita).
Nadalje, da bi se mogla predložiti ovrha na nekretnini trebalo bi pokrenuti sudski postupak s kojim bi se utvrdilo za koji dio je nekretnina Vaša imovina s kojom odgovarate za svoj dug. Ovakav postupak možete pokrenuti Vi, pa Vaša djeca u slučaju prigovora na ostavini (da je stan dio Vaše ostavinske mase), ali i vjerovnici...
E sad, sve da do ovakvog utvrđivanja Vašeg dijela nekretnine i dođe, a s obzirom na visinu dugovanja koje ste mi naveli, taj dio nekretnine kao Vaše bračne stečevine ne može biti predmet ovrhe u sudskom postupku ovrhe na nekretnini i to zato, jer visina glavnica koje dugujete nisu dovoljno velike da bi sud uopće dozvolio ovrhu na nekretnini (Vašem dijelu bračne stečevine).
Čak i da ste već sada upisani kao suvlasnik za svoj dio bračne stečevine, sud bi bez puno razmišljanja morao odbiti svaki prijedlog za ovrhu na nekretnini, jer glavnica nije veća od 5.300,00 EUR-a (čl. 80. b. st. 1. Ovršnog zakona).
Ako ćemo gledati dalje, pa uzeti najgoru moguću situaciju, a to je da sveukupno dugovanje otkupi samo jedan vjerovnik, pa da ima ispunjen uvjet visine glavnice (zbroj glavnica, a što je dopušteno da bude veći od 5.300,00 EUR-a) za pokretanje ovrhe na nekretnini, tada ste opet zaštićeni Ovršnim zakonom i to čl. 80. b. st. 2. i 3., te bi sud i u ovakvoj situaciji trebao bez problema odbiti svaki prijedlog za ovrhu na nekretnini, jer se nedvojbeno može utvrditi da bi prodaja nekretnine (Vašeg dijela bračne stečevine) narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja i to po više osnova, pa tako: 1. jer je vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu; 2. jer ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri; 3. pa posebno zato što nekretnina služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika, a koji uz to nemaju drugih nekretnina; 4. također, jer ovakav ovrhovoditelj nema i ne može imati osobito opravdani interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga....tako da nemate razloga za brigu oko ove nekretnine u smislu da bi se vjerovnici mogli naplatiti iz prodajne cijene Vaše bračne stečevine.
E sad dalje vezano za ostale načine namirenja. Kako kažete da nemate druge imovine, osim npr. tekući ili nekakav račun koji imate otvoren u banci, predlažem da se jednog dana na ostavinskoj raspravi Vaši nasljednici ne prihvate svog nasljednog dijela. Znači, sve što imaju za reći suprug i djeca je da se svatko odriče svog nasljednog dijela i to je to. Nikako se ne smije prihvatiti nasljedstva, pa odreći u korist drugog sunasljednika, već se jednostavno samo trebaju odreći svog dijela. 
Također, pri prijavi činjenice smrti, navode se zakonski nasljednici i poznata imovina. Nema potrebe da se spominje stan, jer on realno nije Vaša utvrđena imovina. I ovo je sasvim zakonito postupanje. Isto vrijedi i na ostavinskoj raspravi. Stan je uknjižen na supruga i kao takav će biti predmet ostavinske rasprave iza njega. Tko smatra drugačije neka dokazuje u zasebnom postupku, a vjerujte da za to baš nitko nema financijski opravdani interes s obzirom na sve naprijed navedeno.
Vezano za dijete koje je maloljetno, ako i u tom trenutku bude maloljetno, a iskreno se nadam da neće biti, tada se otac kao zakonski zastupnik treba odreći u njegovo ime tog djetetovog nasljednog dijela. U slučaju da se u sve uključi CZSS, radi zaštite interesa maloljetnika, onda ih samo koji dan prije ostvainske rasprave treba upoznati sa situacijom i razlozima odricanja, te će to biti dovoljno za postizanje željenog ishoda ostavinske rasprave.
Vezano za činjenicu da nekretnina nema nikakvih tereta, upis istih "lijepi je dodatak" da se odbiju vjerovnici od namjere namirenja iz prodajne vrijednosti nekretnine, pa tako ljudi upisuju npr. prava plodouživanja u korist djece, ugovore o doživotnom uzdržavanju i slično. I ovo samo navodim, jer sam Vas pitala za status nekretnine, ali u Vašem slučaju nije potrebno.
Eto toliko, ako mogu još kako pomoći, slobodno se javite. 

Od srca Vam hvala na izdvojenom vremenu i trudu. 
Puno, puno ste mi pomogli i olakšali.
Hvala
Lijepi pozdrav♥️
 

Hvala za izrazenu sucut.
Iako niste trebali to niti reci,nego samo odgovarati onako po spranci,ali ste samim tim makar meni pokazali da ste covjek...
Jos jednom se ispricavam sto sam Vas tlacio,pisem nabrzaka bez intenpukcijiskim,malih,velikih slova kao da sam nepismen ali sam jednostavno u soku...
Jer iskreno brat ima stan,2 kuce 3,4 terena...znaci neka bolest i lakomnost koja kada se tako nesto desi,pokazu ljudi pravo lice..
iskreno ja mislim da sam ja los covjek radio sam svakavke gluposti kao mladi,mozda nisam bio najbolji sin niti covjek ali tezim tome da budem bolji...
I nikada nebi nekome ovakve stvari napravio,uzgle receno meni je otac i rekao da bi pripao stan,da nikada njemu nebi...i 2 puta htio da idemo prepisati na mene,jednom dok nisam imao nikakve kredite,nisam htio zbog njega,i drugi puta dok sam vec imao neke ovrhe pa nisam htio iz tog razloga...
Mislim ne pijem ne pusim ne drogiram se,nisam idiot,radim uvijek sam radio ali sam u jednom trenutku dobio otkaz ne sovjom krivicom nego jer sam stitio kolegu,pa dok sam nasao posao na kojem zelim biti do penzije proslo je 3,4 godine...
pa se nisma javljao bankama jer im nisam imao sta reci,a nisam htio muljati tipa:sutra cu platiti,pa se to nakupilo...svasta nesto...
ali stvarno najljese zahvaljujem na ematiji koju ste pokazali,a niste morali u ovoj sucuti...
drazi ste mi od brata!  
Mislim moj otac je bio savrsen,otac,superug,moj najbolji prijatelj i ne zelim mami priustiti da se brine zbog mene,bila je 57 godina u braku,ima sina(mene )koji imam 45 godina solo smo sada ona i ja...produ godine kao dani,a ja samo zelim dobro za nju...i uz nju biti...onako ljudski...uz Vas odem u onaj emotivni odgovor,imam feeling da Vam je dosta nekih prica ali ipak sam siguran da se ispod svake fasade krije neka emocija(samo je vazno tko sta pobudi u Vama)
Hval jos jednom i ja se ispricavam ako sam Vas tlacio svojom pricom koja nije isla u smjeru TEME!(ne nisam se derao kada sam napisao ova velika slova,bas naprotiv skoro da sam saputao)  

Sudska praksa Vam itekako ide u prilog, a što i je bio cilj posljednjih izmjena i dopuna Ovršnog zakona (s njima je uveden taj članak 80. b. Ovršnog zakona) tako da se broj ovrha na nekretninama značajno smanjio.
Možete i to, ali je svakako rizik kao što je odricanje općenito rizik i to veliki rizik. Ne mora Vaša majka misliti loše, ali može biti izmanipulirana itd, tako da u konačnici ostanete bez svega. 
Osobno sam se nagledala posljedica ovakvih odricanja jednog nasljednika, a praksa pokazuje da u većini u konačnici požale taj svoj postupak, jer se odnosi u obitelji iza ostavinske rasprave drastično promijene, ono do neprepoznatljivosti (vidjet ćete kada se prihvatite svog dijela). Prema tome. Radije se prihvatite toga što Vam je očevom smrću pripalo, nego da kasnije žalite.
I da, ovako za kraj, moja iskrena sućut.

Ja sam Vam lijepo odgovorila. Pročitajte moj odgovor još jednom, kao i članak 80. b. Ovršnog zakona.
Vaša 1/3 onda ide njoj.
Čemu ovo? To možete postići i prihvaćanjem svog nasljednog dijela.
Polovicu majčinog dijela, ako ona do tada svoj dio me proda, daruje i slično.
Doživotno koristiti taj dio stana, a brat je dužan to trpjeti.
Prije svega morate poštovati sebe. To što ste dužnik ne znači da ste loš i pokvaren čovjek, a još manje da ste manje vrijedni i da zbog toga trebate ispaštati... Prema tome, glavu gore.
Osobno da sam na Vašem mjestu ja bih se u cijelosti prihvatila svog nasljednog dijela, a u slučaju pokušaja ovrhe na tom dijelu isti bi pobijala ispunjenim okolnostima iz čl. 80. b. st. 3. OZ-a.

OK. Zbog oba duga ovrhovoditelji mogu predložiti ovrhu na Vašem suvlasničkom dijelu nekretnine (ako se prihvatite svog nasljednog dijela).
Međutim, zbog okolnosti koje ste mi naprijed naveli, Vi se uspješno možete usprotiviti ovakvoj ovrsi, te tražiti od suda da odbije ovrhovoditeljev prijedlog temeljem čl. 80. b. st. 2, a sve sukladno okolnostima čl. 80. b. st. 3. OZ-a koje ćete dokazati u svom odgovoru na prijedlog za ovrhu (ili žalbi). Ako do toga dođe, preporučujem da ovlastite punomoćnika da Vam kvalitetno napiše odgovor na prijedlog ili žalbu, ovisno o fazi postupka.
Bojim se i ja, zato sam Vas pitala ova pitanja.
U ovom slučaju, možda bi mogli postići dogovor s majkom da Vam odmah po okončanju ostavinske rasprave omogući na svom suvlasničkom dijelu pravo upisa doživotnog plodoživanja.

Ništa posebno, uglavnom ostaje li pri svim navodima u tužbi.
Vjerovatno ga sud neće prihvatiti jer vam je u samom pozivu na pripremno ročište naznačeno da se na istome mogu iznositi nove činjenice i predlagati dokazi samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogli predložiti u ostavljenom roku. Kako bi nadopune u podnesku bile nove činjenice vjerovatno ih sud neće uzeti u obzir (čl. 461 Zakona o parničnom postupku)

Malo ste ga sve sad zakomplicirali jer dijete baš i ne može biti podstanar kod roditelja, može biti član kućanstva. Za podstnarstvo se podrazumijeva da netko stanuje u unajmljenoj sobi ili stanu i za to postoji ugovor. Nadalje, darovni ugovor može biti s nametom ili darovanje za slučaj smrti kao što ovaj potonji opisujete. Međutim, ako je u nekoj ludoj kombinaciji sin stvarni podstanar i taj se namet protegne kroz DU a k tome ima oblik darovanja za slučaj smrti, sin bi mogao zahtjevati da sud utvrdi na osnovu nekakovih dokaza i činjenica da je stvarna namjera bila sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju što može i ne mora prihvatiti, ovisno o dokazima.
Što se tiče predaje u posjed, ja bih rekao da je iste i bilo samim time što sin već koristi nekretninu bez obzira je li ili nije preneseno vlasništvo, bez obzira je li stalno ili povremeno koristio nekretninu jer prema sudskoj praksi sama činjenica da su nečije stvari tamo a obitavao je povremeno iz raznih razloga daje mu pravo na posjed.
No, prema ovome što ste naveli, ja se uopće ne bih zamarao ima li ili nema prave predaje u posjed jer kada se radi o darovanju za slučaj smrti te se vlasništvo prenosi nakon smrti daovatelja, Zakon o obveznim odnosima jasno kaže da u tome slučaju ugovor mora biti sastavljen  u obliku JB akta ili solemnizirane isprave, a po vama su samo ovjereni potpisi na istome.

Prava predaja u posjed bi jednostavno bilo faktična vlast nad stvari tj. ako je predmet darovnog ugovora stan ili kuća da daroprimatelj koristi istu (prema sudskoj praksi, samo davanje ključeva nije predaja u posjed) a ako je u pitanju zemljište da je koristi u obliku kojem je namjenjeno (obrađuje, gradi na njemu i sl.), S napomenom da upis vlasništva nije od presudne važnosti za iti u posjedu. 

Hajdemo se maknuti od države u banani i HVIDRA-e i UHVDR-e jer ako ćemo biti realni svjesno obrađujete nečije tuđe vlasništvo. Da odmah budemo jasni, nitko sretniji od mene ako uspijete otkupiti tu zemlju međutim, ipak postoje nekakova pravila. Dakle, u ovome slučaju vlasništvo možete steći na dva načina, dosjelošću za što vam treba određen vremenski rok (20 godina) i barem poštenje. Pošto nemate ni jedno a niti drugo (za barem pošteni posjed ne bi trebali znati ili s obzirom na okolnosti imati dovoljno razloga posumnjati da vam ne pripada prvo na posjed) to ćete teško dokazati. Drugo, možete steći vlasništvo kupoprodajom no kako već napisah to što vi obrađujete zemlju ne daje vam nikakovo pravo na prvokup jer je isto jasno zakonski određeno. Dakle, možete eventualno ponuditi najpovoljniju cijenu. I za to nije kriva ni država a niti će vam gore spomenute udruge nešto posebno moći pomoći. A sigurno one neće zbog radi toga podići šator na nekom trgu.

Možda bi za vas bilo najbolje da idete na dobrovoljno razvrgnuće diobom i zamjenom suvlasništva na obje čestice, jer bi s time imali porezno oslobođenje temeljem čl. 13. st. 1. tč. 8 Zakona o porezu na promet nekretnina. 

Hajdemo se maknuti od države u banani i HVIDRA-e i UHVDR-e jer ako ćemo biti realni svjesno obrađujete nečije tuđe vlasništvo. Da odmah budemo jasni, nitko sretniji od mene ako uspijete otkupiti tu zemlju međutim, ipak postoje nekakova pravila. Dakle, u ovome slučaju vlasništvo možete steći na dva načina, dosjelošću za što vam treba određen vremenski rok (20 godina) i barem poštenje. Pošto nemate ni jedno a niti drugo (za barem pošteni posjed ne bi trebali znati ili s obzirom na okolnosti imati dovoljno razloga posumnjati da vam ne pripada prvo na posjed) to ćete teško dokazati. Drugo, možete steći vlasništvo kupoprodajom no kako već napisah to što vi obrađujete zemlju ne daje vam nikakovo pravo na prvokup jer je isto jasno zakonski određeno. Dakle, možete eventualno ponuditi najpovoljniju cijenu. I za to nije kriva ni država a niti će vam gore spomenute udruge nešto posebno moći pomoći. A sigurno one neće zbog radi toga podići šator na nekom trgu.

Hajdemo se maknuti od države u banani i HVIDRA-e i UHVDR-e jer ako ćemo biti realni svjesno obrađujete nečije tuđe vlasništvo. Da odmah budemo jasni, nitko sretniji od mene ako uspijete otkupiti tu zemlju međutim, ipak postoje nekakova pravila. Dakle, u ovome slučaju vlasništvo možete steći na dva načina, dosjelošću za što vam treba određen vremenski rok (20 godina) i barem poštenje. Pošto nemate ni jedno a niti drugo (za barem pošteni posjed ne bi trebali znati ili s obzirom na okolnosti imati dovoljno razloga posumnjati da vam ne pripada prvo na posjed) to ćete teško dokazati. Drugo, možete steći vlasništvo kupoprodajom no kako već napisah to što vi obrađujete zemlju ne daje vam nikakovo pravo na prvokup jer je isto jasno zakonski određeno. Dakle, možete eventualno ponuditi najpovoljniju cijenu. I za to nije kriva ni država a niti će vam gore spomenute udruge nešto posebno moći pomoći. A sigurno one neće zbog radi toga podići šator na nekom trgu.