Ruby_Danderfluff

to je pitanje za knjigovođu ili poreznu upravu, ali ne vidim zašto ne, ako ste podmirili obveze ranijeg obrta i zatvorili taj obrt.

Ide, po Zakonu o obveznim odnosima, ako se rokovi računaju na godine, tada rok ističe na dan koji se po imenu i broju podudara s danom nastanka događaja od kojega rok počinje teći, a ako posljednji dan roka pada u dan kad je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan. Dakle, u pravu ste po oba stavka tog članka (čl. 300 ZOO)

što se tiče uračunavanja plaćanja, ako ima više obveza, a dužnik prilikom plaćanja nije učinio izbor koju obvezu plaća, smatra se da je platio najstariju. Teško je reći je li ova naznaka datuma vaša izjava o tome koju obvezu plaćate ili nije, to bi trebao odrediti sud (znam da sudovi ovu odredbu isto jako teško i raznorodno tumače) u slučaju spora. Predlažem da uputite daljnji dopis Stambenom kojim upućujete da ste platili obveze koje ste naznačili u uplatnicama i da zatvore te obveze tim uplatama, a ne neke druge. Vidjet ćete kako će oni reagirati.

Police životnog osiguranja prestaju na četiri načina - nastupom smrti ili trajnog invaliditeta, istekom roka osiguranja i isplate cijele premije ili dijela premije koji je uplaćen, a prije isteka roka na koji je ugovorena polica - otkupom ili kapitalizacijom. Otkup znači da ugovaratelj želi prije isteka dići sav novac koji je uplatio, umanjen za provizije, troškove osiguratelja i slično, gdje se često zna dogoditi da se zbog visine tih naknada uplaćeni iznos jednostavno istopi. Međutim, ako Vaš otac nije podigao taj novac, a prestao je plaćati policu, moguće je da je taj iznos kapitaliziran, što znači da je ostao na računu osiguratelja, i da su se na njega samo gomilale kamate, sve do isteka roka osiguranja (pretpostavljam da ste vi sada punoljetni i da je polica istekla, tj. rok na koji je ugovorena), pa biste imali pravo zatražiti isplatu cjelokupnog iznosa koji se skupio (nemojte očekivati čuda jer su nakon 2008. godine kad je palo tržište dionica, mnogi osiguratelji isto tako loše poslovali i kamate su bile loše). Čak i ako nemate policu, možete je zatražiti od tog osiguratelja (tada se oglašava u Narodnim novinama da je polica izgubljena i osiguratelj Vam je dužan izdati novu), ne dajte se smesti. I javite nam, molim Vas, ishod, jako me zanima kako će osiguratelj reagirati.

Koliko ja čitam u čl. 38. Zakona o radu, poslodavac Vam ne može dati otkaz dok traje privremena nesposobnost za rad. Nakon što se vratite s bolovanja, poslodavac Vam može uručiti odluku o otkazu. Ipak, ovisno o vrsti otkaza koji ćete primiti, imate pravo na: - otkazni rok u najmanjem trajanju od 2 mjeseca i 2 tjedna, jer ste kod tog poslodavca proveli neprekidno više od 10 godina. - godišnji odmor, neiskorišteni dio za 2016., ako ga imate, i razmjerni dio godišnjeg odmora za 2017. godinu (ili pravo na naknadu za neiskorišteni dio godišnjeg odmora ako vam radni odnos prestane prije nego što iskoristite godišnji odmor) - pravo na otpremninu u iznosu od 1/3 prosječne plaće koje ste ostvarili u zadnja tri mjeseca (prije bolovanja) za svaku punu godinu rada, ako ugovor o radu nije uvjetovan vašim ponašanjem... Sve je to najmanje što biste trebali dobiti, osim ako poslodavac nema pravilnik o radu kojim su ovi uvjeti uređeni još povoljnije nego što je to u Zakonu o radu.

Jasno mi je, naravno da je na Vama i Vašem dobavljaču da imate korektne odnose i da ulazite u zajedničke rizike (i kao potrošač, posve mi je jasno zašto angažirati Vas, iako ste "posrednik", a ne izravno dobavljača, jer dodana vrijednost koju Vi nudite to opravdava). Međutim, mislim da taj tip ugovora kao imenovani (nominatni) ne postoji u Zakonu o obveznim odnosima pa da samo možete preuzeti šprancu, već se radi o nekom neimenovanom (inominatnom) ugovoru koji ćete morati sastavljati "na licu mjesta" ovisno o okolnostima konkretnog slučaja. Predlažem da se to zove "ugovor o poslovnoj suradnji" ili "ugovor o zajedničkom davanju ponude" ili nešto slično, gdje ćete ugovoriti da Vi kao jedna strana nastupate prema investitoru/naručitelju i dajete ponudu, a da Vaš dobavljač kao druga strana daje proizvod, cijenu i kvalitetu prema Vama, koju Vi dalje jamčite prema investitoru(proizvođaču). Jedina zakonska opasnost koju vidim ovdje jest kreiranje zabranjenog sporazuma sukladno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja, ali tu zaista nema opasnosti od toga jer se bilo kakvim sporazumom između Vas i Vašeg dobavljača zaista ne ograničava konkurencija (samo zbog toga bih ja izbjegla riječ "ekskluzivnost" u nazivu ugovora). Ako mislite da nećete moći sami složiti takav ugovor, možda bi bilo dobro da angažirate odvjetnika koji je vičan trgovačkim ugovorima i radu s trgovačkim društvima.

Shvaćam Vaš problem, ali dok god ponuda prema Vama nije prihvaćena, naručitelj može "shop around" - Vi možete sa svojim dobavljačima sklopiti ugovor o tome da ne smiju nuditi svoje proizvode direktno kupcima s kojima Vi pregovarate, ali takav ugovor niti Vaši dobavljači ne bi potpisali jer je nepovoljan za njih, a isto tako biste Vi onda morali njima odati poslovnu tajnu s kime pregovarate za posao. Ugovor o ekskluzivnoj distribuciji za određenu vrstu proizvoda ili određeno područje je također moguć, ali i tu bi za dobavljača trebalo biti nešto što bi mu bilo privlačno da takav ugovor i potpiše. Jedini način koji vidim ovdje jest da ne odajete ime dobavljača kupcu kojemu nudite proizvod ili uslugu.

Vi kao roditelji biste trebali surađivati u tome da se sudske odluke poštuju. Međutim, jasno je da dijete od 11 godina teško možete prisiljavati na odlaske kod majke. Predlažem da potražite pomoć centra za socijalnu skrb ili njihovog obiteljskog centra da obave savjetovanja s vama, jer u protivnom možete biti i kazneno odgovorni, ako vas bivša supruga prijavi, za neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta.

Sad se puno piše o tome kako su banke dužne davati podatke o transakcijama građana poreznoj upravi od početka ove godine, pa se ljudi razumljivo boje. Međutim, porezna uprava nas uvjerava da to neće biti tako striktno i da se ne moramo bojati da će nas, tipa, netko ispitivati o primicima koje primimo ako prodamo nešto svoje rabljeno preko interneta, ili ako dobijemo neki dar razumne količine. Međutim, još uvijek ne znamo kako će to u praksi zaista izgledati. 1. Ne morate raditi neki darovni ugovor kod javnog bilježnika, može položiti novac na vaš račun, ali vam ja opreza radi savjetujem da notirate zajedno neku pisanu izjavu tipa: majka daje novac te vrijednosti koji je čuvala kod kuće - kći prihvaća taj novac i položit će ga na svoj račun i datum i mjesto i potpis, za svaku sigurnost. 2. po mom saznanju, ne plaća se porez na ovakvu transakciju. 3. još jednom, ne zna se kako će se provoditi ovaj nadzor nad transakcijama, ali mislim da se radi o takvoj količini transakcija da se one fizički ne bi stigle pregledati, a kamoli provoditi postupak utvrđivanja podrijetla novca.

po mom mišljenju, vrijedi pokušati, iako to nije strikno profesionalni propust, s obzirom da se radi o povredi pravila tržišnog natjecanja i nelojalnoj konkurenciji, a ne propustu iz profesionalnog djelokruga zaštitarske tvrtke.

doprinose ćete morati plaćati bili zaposleni ili nezaposleni u vašem društvu kao direktor, to je nova odredba od 01.01.2017. godine, čak i po većoj osnovici ako ste nezaposleni direktor. Međutim, knjigovođa će vam znati reći više o tome.

Ovo su više knjigovodstvena nego pravna pitanja, mislim da bi Vam ovdje knjigovođa bio od veće pomoći.

Nažalost, oboje morate doći u centar za socijalnu skrb prije podnošenja sporazumnog prijedloga za razvod braka radi dogovora o planu zajedničke skrbi za djecu (to izvješće o provedenom obveznom savjetovanju je sastavni dio zahtjeva za razvod i bez toga ne možete podnijeti zahtjev sudu). Pokušajte telefonski kontaktirati odvjetnika i dati mu punomoći da pokrene te postupke umjesto vas, ali ćete ipak morati doći osobno dati izjave u centar barem jednom.

Prvo mora otići kod nadležnog centra za socijalnu skrb i pokrenuti postupak obveznog savjetovanja, odnosno postizanja dogovora i plana zajedničke skrbi za djecu. Oni će mu dalje morati reći što da učini vezano uz međunarodnu roditeljsku otmicu djece i da li postoji način da se djeca vrate u domicilnu zemlju.

https://www.porezna-uprava.hr/HR_publikacije/Lists/mislenje33/Display.aspx?id=17280 idući logikom ovog mišljenja porezne uprave, dosadašnji vlasnik treba obračunati i platiti PDV u roku propisanom zakonom, a to mi se čini i logično jer jedan vlasnik odgovara do prijenosa, a drugi nakon prijenosa...

http://www.portor.hr/ http://www.hok.hr/ vidite u vašem lokalnom uredu za registraciju ureda, možda će vam oni moći više reći, ili u obrtničkoj komori. što se tiče registracije domene, usluge web-hostinga i slično, tu će vam najviše pomoći hosting firma kojoj se obratite.

Za vas je najbolje da sami, kao direktor društva, stavite prijedlog za stečaj društva istekom 60 dana blokade, jer tako otklanjate od sebe kao člana uprave odgovornost za nesavjesno vođenje poslova društva i eventualnu naknadu štete vjerovnicima, kao i mogućnost da će vas porezna uprava u upravnom postupku proglasiti poreznim jamcem za obveze društva i time na vas praktično prebaciti teret neplaćenih obveza s osnove poreza i doprinosa. nadam se da ovo pomaže.

Vjerovnik neka prijavi svoju tražbinu u postupku PN, priloži bankovnu garanciju i navede u prijavi tražbine da za svoju tražbinu zadržava pravo odvojenog namirenja. Banka će sa svoje strane prijaviti tražbinu kao potencijalnu (s osnove jamstva), koja će prijeći u realnu tražbinu ako se vi naplatite iz garancije, što vam svakako savjetujem da učinite i da se ne namirujete u postupku PN jer time ćete svakako, kao i drugi vjerovnici, morati otpustiti dio duga i pristati na poček namirenja ostatka.

koliko znam, obrti mogu imati izdvojeni pogon, ali to više mislim da je druga poslovnica obrta - drugo registrirano mjesto obavljanja obrta, a ne ovo što vas zanima. mislim da nema zapreke da vi, primjerice, ako želite otvoriti web-shop na internetu, njega nazovete kako god želite i tako ga brandirate (ne morate to nigdje registrirati), a da kao osnivača tog web-shopa i zakupnika domene imenujete obrt, odnosno sebe kao obrtnika (nekako mi je najlakše bilo tu dodatnu djelatnost zamisliti kao web-shop). dakako, ako obrt nije registriran za razvoj i distribuciju te vrste proizvoda, tu ćete djelatnost morati dopisati u obrtni registar, za što smatram da nema zapreke.

Ugovor je izraz volje ugovornih strana, da biste uspjeli u sporu u kojem osporavate valjanost ugovora koji ste svojevoljno potpisali, morale bi postojati neke okolnosti koje ukazuju da su u vrijeme potpisivanja ugovora na vašoj strani postojale neke mane volje - nesporazum, prisila ili prijetnja, neka druga bitna zabluda na vašoj strani, prijevara ili nešto slično - što god to bilo, to bi moralo biti moguće i dokazati. Moguće je pokušavati dokazivati da su takvi slični ugovori, kao što kažete, u drugim firmama blaži za ugovaratelja, ali je na ocjeni suda bi li ocijenili da je takva odredba ugovora, zato što je za vas proizvela očitu neravnopravnost, time i ništetna. Dakle, po mom mišljenju, vrlo teško biste dobili takav spor.

da, po Općem poreznom zakonu, ali uzmite OIB i zbog svoje sigurnosti, jer u slučaju neplaćanja ćete imati problem kod prisilne naplate od te fizičke osobe bez OIB-a.

Angažirajte se oko dogovora sa svekrom, da on preuzme plaćanje kredita na sebe (očigledno je on bio taj koji nije plaćao), jer u protivnom, da, obrtnik odgovara za obveze obrta cijelom svojom imovinom (prijeti vam ovrha na plaći, nekretninama i drugoj imovini kojoj ste vlasnica)

ako projekt ne bi imao dugotrajne imovine u vidu nekretnina ili pokretnina veće vrijednosti, zašto ne i j.d.. (s jedne strane, lakše se i jeftinije osniva i ne mora imati TK od 20.000,00 kn, ali s druge strane, u javnosti se sad već prilično negativno percipira zato što se vjerovnici zbog nedostatka imovine nemaju iz čega naplatiti). znam da su neki mudraci osnovali udruge za podučavanje i instrukcije, ali to vam ne bih savjetovala jer udruga koja ostvaruje gospodarsku djelatnost veću od 70.000 kn mora tu djelatnost ionako izdvojiti u trgovačko društvo. što se tiče općenito trgovačkih društava, imate nekoliko opcija - već spomenuti d.. ili njegovog mlađeg brata j.d.., dioničko društvo, ali mislim da je to nepotrebna i preskupa opcija, zatim javno trgovačko društvo (j.t.d.), ali to vam je opcija slična obrtu ili zajedničkom obrtu ako je obavlja više osoba, jer odgovarate za obveze društva cijelom svojom imovinom (kod d.d., d.. i j.d.. odgovara se za obveze društva samo imovinom društva) ili komanditno društvo (k.d.), koje je kod nas rijetko. neki drugi pojavni oblici koji mi padaju na pamet su ustanova (po Zakonu o ustanovama) ili zadruga (po Zakonu o zadrugama), iako mislim da bi pojam ustanove zamišljenom centru za edukacije odgovarao više nego pojam zadruge. nadam se da ovo pomaže!

ma jasno, slažem se i s vama, zato su to tako teške stvari...

ne znam jeste li pratili, ali takve ugovore i bolnice obično potpisuju sa specijalizantima za stručno usavršavanje - specijalizaciju (radilo se o iznosima od oko 200.000 kn, znam da se jedna liječnica spori s vukovarskom bolnicom jer je potpisala takav ugovor, a onda prije isteka roka prekinula specijalizaciju i otišla raditi u drugu bolnicu). ovakvi su dogovori prilično standardni jer poslodavac ne želi ulagati u obrazovanje osobe koja će mu za godinu dana otići konkurenciji i onda zapravo svojim ulaganjem financirati konkurente. ako možete pregovarati o tome da ili iznos povrata bude manji, ili rok obveznog rada nakon usavršavanja kraći, učinite to. ali ako je to uobičajeni/tipski ugovor u vašoj firmi, na vama je da ocijenite hoćete li potpisati ugovor ili nećete, i kakve će to posljedice imati na vaše zaposlenje.