Jump to content

Molim hitno savjete...pomoć... :((( stanje je kritično!


Sharon

Preporučene objave

Ovakva je situacija...ukratko...rastavljena sam 4 godine i imam sina, s bivšim sam u dobrim odnosima, nije savršen otac, alije otac i viđa svog sina...napokon sam našla i sreću u svom životu, sin je to odlično prihvatio, a i bivši...divim mu se na hrabrosti i razumijevanju...moj je budući također rastavljen, bio je 9 godina u braku i ima kćeri od 10 i 5 godina...tu se idila, svi naši planovi i sva moja sreća počinje raspadati kao kule od pijeska...:((( NJegova je bivša monstrum...blago rečeno...varala ga je u braku, mučila, iskorištavala...no još joj nije dosta...ne želi mu se vratiti, ali je totalno friknula kad je saznala da je ponovo sretan...naravno, počelo je prepucavanje preko njegove djece...cure su me u početku odlično prihvatile što je nju dodatno iznerviralo pa je počela sa scenama (dolazi po djecu u kasnim noćnim satima...ispire im mozak...brani susrete s ocem...čak je bilo i policijskih intervencija...ČAK mu je stiglo i riješenje za ovrhu radi neplaćanja alimentacije iako ima dokaze o uplatama i iako plaća i puno više nego je potrebno!!!)...sada je stanje kritično...djeca ga ne žele vidjeti, mene mrze, nazivaju me "kurvom" i ona se jednostavno poigrava svima nama vršeći pritisak na djecu...ne znam kakva bi to majka mogla tako upropaštavati vlastitu djecu??!!! Naravno, od Centra, psihologa, policije, suda...nikakve koristi! Ona jednostavno može činiti što hoće i nitko joj ne može stati na kraj! Mi smo inače udaljeni 300 km i ja sam se sa svojim sinom trebala preseliti k njemu na jesen...moj je sin već upisan u vrtić u njegovom gradu, ispisan u našem...posao...stan...sve je već riješeno i spremno za preseljenje...moj ga sin obožava...no, on je puko...nije djecu vidio već 3 mjeseca, nikakve pomoći ni razumijevanja nemamo ni od koga, djeca mu strašne stvari govore telefonom i uvjetuju da me se "riješi"...danas mi je rekao da je to spreman učiniti jer ne može više...kaže da će sve učiniti za njih i da zna da to nije fer prema meni i mom djetetu, ali ako mora "birati" izabrat će njih... ja se upravo spremam krenuti na put...u sred noći...moram ga vidjeti i razgovarati s njim...ali što da mu kažem?? Ja ga potpuno razumijem kao roditelj, ali nije li svijestan da time ništa ne riješava?? Oboje smo frustrirani...poluludi...i ja moram zaštititi svoje dijete...dozvolio mu je da ga zavoli...da planira život u drugom gradu...u novom vrtiću...nema li nekakvu odgovornost i prema mom djetetu? Ima li pravo njega traumatizirati, uništiti mu život? Nema li, na kraju, on isto tako pravo na sreću sa mom? tko nam može pomoći? Kako riješiti ovu bezizlaznu situaciju? Zvala sam udruge...sos telefon...psihologe...nisam imala pojma da zapravo nitko ne želi-ne može-ne zna pomoći... što da radim? Očajna sam.........

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Bila je neka recenica u djecnim spomenarima tipa: ako nekog volis, pusti ga da ode. Ako se ne vrati, nisi ga nikad imao. Ako se vrati, zauvijek je tvoj.

 

A je glupost za djecu ali nije ni daleko od istine. Natjecati se s necijom djecom je i unaprijed izgubljena bitka a i nepotrebno. Mislite i vi na svoje dijete. Meni se cini da cete vi izvuci najdeblji kraj izmedju djeteta i njega te njegove djece i bivse.

 

I da, ne postoji kozmicka pravda. Sorry.

 

Gospodin koji ima problema s vidjanjem djece mogao bi malo procitati iskustva roditelja s istim problemom koja su objavljena na ovom portalu. Ima i pravnih i zivotnih rjesenja.

 

Vidim da ovo bas i nece biti bas pravna tema, pa bi uskoro mogla preseliti u caffe.

 

U svakom slucaju, sretno!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

moram priznati da mi neke stvari djeluju čudno. prvo, ne razumijem kako vašem dragom može stići ovrha zbog neplaćanja alimentacije, ako je on tu alimentaciju uredno plaćao. bivša može prijaviti neplaćanje, ali da bi došlo do ovrhe, to se mora dokazati, koliko ja znam.

drugo, ne razumijem stav vašeg dragog, nakon prve prijetnje njegove bivše, on će birati između vas i djece!? nezrelo. ne djeluje mi kao osoba na koju se možete životno osloniti.

treće, kažete da ste VI zvali udruge, psihologe, centar ... kome se ON obratio? trenutačnu situaciju ne možete rješavati vi, nego on, kao otac. on i biša su sigurno prilikom rastave kod centra odredili kome će pripasti skrbništvo te koja će biti dinamika viđanja djece s drugim roditeljem. bivša nema pravo braniti mu viđanje s djecom ako za to ne postoje dobri razlozi (npr. zlostavljanje djece). bivša nema pravo ni braniti viđanje djece s novom obitelji drugog roditelja ako za to ne postoje dobri razlozi, što treba dokazati prije nego se odredi zabrana (koju, btw, ne određuje ona, nego centar po njezinoj prijavi). ono što vaš dragi treba napraviti jest prijaviti centru ometanje viđanja s djecom. ako centar ne reagira, onda se treba obratiti sudu. nažalost kod nas institucije djeluju sporo, inertne su, ali treba biti uporan. pitanje je u vašem slučaju ima li vaš dragi strpljenja i upornosti da se bori.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ovdje vidim dva glavna problema. Prvi je ovaj ajmo reći formalno-pravni, s njim je lakše, Hanja je dobro sve napisala. Pa ne može se bivša baš tako ponašati, postoji tu neko rješenje, određeni odnosi s djecom nakon rastave, neki zakoni, neke institucije ..., bez obzira na inertnost. Ona mu NE MOŽE braniti viđanje djece. Može pokušati, može mu zagorčiti to viđanje,.... ali ako on djecu uzme, npr. na pola školskih praznika (vjerojatno je tako u rješenju), onda imate vremena djevojčicama pokazati kakva ste zajednica. I iako su male, to će sigurno utjecati na njihovo mišljenje o vama. Dalje... ako ga je lažno tužila za neplaćanje, onda može ona lako nadrapati, jer je to sigurno neko kažnjivo djelo. Recite joj da ćete je prijaviti da je lagala sudu!

E, sad ... ovo drugo... To je puno osjetljivije. Bez puno filozofiranja, ja mislim da je najmudrije pustiti ga. Mada znam kako vam je to teško i kako izgarate od želje da očuvate vezu. Ja vjerujem da hoćete, ali morate biti mudri i pažljvi sada. I njemu je teško, to je sigurno, ne može se snaći u kaosu emocija... ako ćete ga sada dodatno pritiskati na razgovor (a znam tu potrebu, i ja sam žena), iako razumijem vašu sasvim opravdanu potrebu da ga UVJERAVATE u sve što ste učinili, sve što bi on trebao, gotovo je sigurno da ćete se samo udaljiti. Ako sam nešto naučila u svojih 43 godine, onda je to da se prisilom u odnosima, a pogotovo m-ž ne može ali baš ništa postiči. Muškarci pogotovo na pritisak uvijek i UVIJEK reagiraju loše. U ovom osjetljivom trenutku ja mislim da bi bilo mudrije da ga pustite. Kažite mu da ga volite, ali da razumijete njegove dvojbe i da mu dajete svu slobodu ovog svijeta neka sam odlući što dalje. I da ste tu još neko vrijeme za njega ako nađe načina da uredi tu složenu situaciju. I onda se tiho povucite. On je taj koji to mora srediti, dajte mu prostora i vremena. I, najvažnije, dajte da osjeti kako je to kad vas nema. Da mu nedostajete!

Ne mogu garantirati, ali gotovo sam sigurna da će ga to, ako će ga išta, vratiti natrag. Pritisak sigurno, sigurno neće.

Držim fige, javite kako se stvar razvija. Samo hrabro i MUDRO!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

...ali i strpljenja, jako puno, jer ako sam dobro razumjela prvi post, više nije samo majka ta koja djeci brani vidjeti oca što bi bio neusporedivo lakše rješiv problem, već je brainwashing dječjih mozića već počeo djelovati na njihova predhodna ponašanja, iskorištavajući trenutak kada otac želi osnovati obitelj, a u kojem se svako dijete može osjećati nelagodno.

Zato će vjerojatno trebati i više tolerancije i strpljivosti i upornosti oca oko djece nego za slučaj da se radi samo o majčinom protivljenju, jer lakše je utjerati da otac viđa djecu kada se samo majka protivi, nego kada to i djeca odbijaju...

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Draga moja ti tu ne možeš ništa...nažalost to ti je tako i bolje ti je sada ostati gdje jesi jer ako odeš na silu u drugi grad a on već sada dvoji...bit će ti još puuuno gore, a da ne kažem tvom djetetu.

A tu mi nešto jako smrdi! U cijeloj toj priči, nije mi jasno kako on može dopuštati takve ucjene i zašto je došlo do toga odjednom sada...a ta priča da ge je varala, mučila , to vam svi rastavljeni pričaju, i moj je meni pričao da mu je bivša bila ajme :-D , to ti je klasika, pa zato je našao mene i bila sam mu super dok se nismo oženili a sad mi se čini da nam je brak jednak njegovom prošlom u nekim detaljima...to je tako, nema idealnog i nije lako biti u braku...stani na loptu i pusti ga ...sada ne možeš s njim računati.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

...evo i mene...uh...čitala sam vaša mišljenja i savjete...razgovarali smo...žao mu je i teško, razumljivo...Naravno da se i on uplašio da neću ni ja dovijeka trpiti te probleme pa je mislio "da je bolje da me toga poštedi"...valjda nije bio svjestan koliki sam borac...ne kažem da nije slab i slažem se, nije se baš pokazao kao osoba na koju se mogu osloniti, ali ima mnoge kvalitete, a znamo jako dobro da nitko nije savršen...ja ipak, koliko god to suludo zvučalo, imam povjerenja da nas neće izigrati i ostaviti na cijedilu...sada, kad sam mu potvrdila da sam spremna boriti se i trpiti skupa s njim...Ja sam veliki borac i tvrdoglava sam i ne odustajem tek tako...dokle god ima imalo nečeg pozitivnog za što bih se uhvatila. On je bio već triput u Centru za socijalnu skrb...ma recite mi, jesu li oni dužni dati njemu nekakav zapisnik, potvrdu da je on tamo bio i radi čega je bio??? Jer oni tvrde da mu ne mogu to dati i uporno ga upućuju da pokuša "mirnim putem". Nakon intervencije policije (jer je odvela djecu iz kuće kad je došao po njih) rekli su u Centru da treba podnijeti tužbu/zahtjev za poštivanje sudske presude (u dijelu gdje se određuju susreti s ocem) i OPET mu nije dala nikakav papir koji bi potvrdio (na sudu eventualno) da se obratio Centru??? Sad joj je poslala njegova odvjetnica Opomenu pred tužbu zbog osporavanja roditeljskih prava...al brine nas upravo to što će ona dokazivati da ne osporava ona nego da djece ne žele sama ići k njemu...što je sada čak i istina iako, kada mame nema one pričaju drugu priču...što sad? Tužiti je za duševno nasilje? kako će se tek to odraziti na djecu? Kako je natjerati da odvede djecu psihologu? Ne bi li djelatnici Centra trebali skrbiti za djecu i zapitati se nije li već ovo too much za njihove malene glavice? Nije li ih Centar na temelju svega do sada već trebao na neki način zaštititi ili barem posumnjati pa da stručne osobe - psiholozi porazgovaraju s majkom, ocem, djecom...što ja znam...??? :-?:-?:-?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Da, centar bi to radio u nekoj savršenoj, idealnoj državi .... U našoj centri (možda postoje iznimke) rade suhoparno samo ono što baš moraju. I ja sam imala neke iluzije da oni vode brigu o psihološkim finesama, mentalnom stanju djece, da, da.. .... ZABORAVI!!!

Nego mi je druga stvar pala na pamet. Mislim da tvoj dragi ne bi smio previdjeti činjenicu da ona zapravo nastoji zadržati kontrolu nad njim ovakvim svojim ponašanjem, odnosno, uništit mu mogućnost života s nekim, veze, sreće... To nju mući, a ne ti, osobno. I tvoj dragi bi trebao znati da ako joj sad popusti, ona će vidjeti da joj funkcionira metoda i znat će da mu to može uvijek raditi, kad god pokuša ostvariti neku vezu, s bilo kojom ženom. To je njezina bolesna potreba da i dalje upravlja muškarcem od kojeg se rastala je problem, i ako joj se ne izbije iz glave da to može, radit će i dalje. Nek razmisli tvoj dragi hoće li joj poslati poruku da mu to može raditi. Ili će joj staviti granicu do kud mu se, bez obzira na to što imaju zajedničku djecu, može petljati u život.

A što se tiče dječice ... naravno da zbog njene manipulacije ne žele vidjeti oca. Ali isto tako kao što ih se lako može izmanipulirti, dječja je psiha fleksibilna i može mijenjati stav. Ako ih dobijete na dugi vikend i povedete na neko lijepo mjesto, razgovarate s njima malo i puno ih, puno grlite, sigurno možete popraviti nastalu štetu.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

centar bi po prijavi morao reagirati, dakle ili razgovarati s drugim roditeljem i djecom, ili izaći na teren (kući, u školu ...), ovisno o čemu se radi. i centar bi o tome morao napraviti izvještaj. prema tome, ako je vaš dragi podnio konkretno prijavu centru zbog ometanja ili opstruiranja viđanja s djecom, onda nek nazove socijalnu radnicu koja ih vodi i nek pita što je konkretno dosad u vezi toga napravljeno. u praksi postoje razlike u tome kako pojedini centar reagira u takvim slučajevima, ali nijedan centar se ne smije oglušiti na prijavu i uopće ne reagirati.

također, u razgovoru s roditeljima i (pogotovo) djecom, socijalni radnici i psiholozi u pravilu prepoznaju kad su djeca izmanipulirana.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

hajde, daj si malo truda pa pročitaj teme Jesam li izgubio svoje dijete i privremeno napuštanje djeteta, da ne ponavljamo te detalje, pa kad je postudiraš primjetit ćeš da su centri u stanju uvjeravati par godina, a ne mjeseci da ne mogu napraviti ništa dok ih se pismeno ne pritisne. A sumnjam da je slučajnost da se tako ne oglušuju svakom tko im se tako obrati i zahtjeva da interveniraju.

 

Od telefona, odlaska... uglavnom ne bude ništa...

Vjerujem da ćeš tamo naći koju korisnu informaciju, u stvari sigurna sam. Daleko od toga da će biti silno angažirani i zaista se brinuti, ali da ih se može prisliliti da mrdnu malo svoje birokratske g..., e- može!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

znam da bi centar morao reagirati, ovako ili onako. kako sam kažeš, ako se naleti na slučaj da ne poduzimaju ništa, e pa uvijek postoji način da ih se prisili da "mrdnu guzice". svatko za svoj posao koji radi ima neki rok do kad ga mora izvršiti, e pa imaju i oni. kako sam gore navela, ja bih zvala i tražila da mi konkretno kažu što su po prijavi o tome i tome podnesenoj tad i tad učinili. ako nisu ništa, pisala bih prijavu protiv osobe koja je zadužena za slušaj, tj. za obitelj. nije ni njima svejedno kad dobivaju prijave zbog nedjelovanja.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Roditeljska prava mu ne može osporiti nikako, odnosno oduzeti pravo na roditeljsku skrb.

Naime, događa se da majke znaju djeci braniti susrete s očevima, očevi znaju reagirati uskraćivanjem uzdržavanja. Prođe li 3 mjeseca da otac ne ispuni ni jednu stavku sadržaja roditeljske skrbi, može se zatražiti da mu se ona uskrati, no i tada je obavezan plaćati uzdržavanje.

Savjet: ne padati na provokaciju, ispunjavati ono što je "dozvoljeno" a drugo uganjati svim raspoloživim sredstvima.

 

Nadalje, ako se pokuša ocu ograničiti odnosno zabraniti pristup djeci, a pod izlikom da ga ona odbijaju, sretna je okolnost da tako nije bilo uvijek i lako se može postaviti pitanje majčinog utjecaja na djecu, te predložiti, a radi dobrobiti djece i njihovog daljnjeg kvalitetnog razvoja, da se roditelje s djecom (dinamiku i način određuje osoba kompetentna za to) obveže na terapijske posjete stručnjaku, kako bi se ponovno ostvario odnos kakav je bio i do pred nekoliko mjeseci. A sve pod stavkom nadzora roditeljske skrbi, te pomoći glede odgoja djece blabla... ima par stavčića i o tome.

To u praksi obično nema bogznakakvog efekta jer i oto mnogi rade papirološki, no kad upozorenje majci da je pod lupom i poruka da otac od djece ne odustaje, moglo bi polučiti efekta na njeno ponašanje, a samim time i na djecu.

 

 

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

jesmo li onda mi imali samo imali sreće i slučajno naletjeli na centar koji je ok reagirao?

bivša žena mojeg supruga je također, otkad je on sa mnom, pokušala zabraniti viđanja s dejetom, i to čak ne s njim, nego sa mnom! suprug je to odmah prijavio centru. pozvali su nas sve na razgovor (zapravo više odvojenih razgovora), te su joj vrlo oštro objasnili da nema nikakvo pravo zabranjivati ni ometati (primjerice učestalim pozivima, odvlaćenjem kući ranije itd.) djetetu viđanje s ocem i očevom novom obitelji, jer za to nema nikakve osnove. također su joj objasnili da dogovorena dinamika viđanja djeteta s ocem nije maksimaum, nego minimum viđanja djeteta s ocem, čega mislim da mnogi nisu svjesni! otad nemamo nikakvih problema, ni vikendima, ni preko tjedna, ni praznicima.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

I na ovom mjestu ponavljam temeljni princip funkcioniranja osoba kojima se ne radi posao koji rade: svatko od njih mora imati uštimane papire i nigdje pismenog traga sa štambiljem urudžbenog da se od njih tražilo nešto, bilo što, što spada u njihov djelokrug ingerencija i bavljenja, pa makar i fraze koje pišu fraza radi.

Na žalost, zaista na žalost svih nas, dobar dio ljudi radi svoj posao preko volje, dobar dio je nekompetentan, dobar dio apsolutno nezainteresiran za išta osim plaće, pa tako i u ovim stvarima koje određuju nečije živote.

 

No, kao što na Elektri, Vodovodu, blabla, vam nitko neće mrdnut prstom a da niste nešto napisali, potpisali i pobrinuli se da imate potvrdu da je uručeno (ur.br), jednako kao se nerješivi problemi zakidanja djetetovih prava u školi (npr. poznajem slučaj više djece, disleksičara, koja imaju pravo na neke posebne mjere) počnu rješavati papinatim obraćanjem upozorenja i zahtjevanja preko urudžbenog, daljnjih je primjera mnogo, pa tako i ovo.

Samo, nije za očekivati da će se netko zaista s voljom početi baviti time, već uvijek treba "podsjećati" osobe što i kako i temeljem čega.

 

Na žalost, ponavljam.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Reagiraju svi oni kad se nešto pismeno zahtjeva, a potom pritisne da to i odrade, također pismeno. A neki to rade i bez prijepiske. Vidim sada i razliku među ZG područnim centrima, tako je vjerojatno i drugdje. Nije slučajno da u xy centru se očevima ponavlja kako se ne može napraviti ništa, a yx to napravi kao nešto sasvim normalno. I tako redom...

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Roditeljska prava mu ne može osporiti nikako, odnosno oduzeti pravo na roditeljsku skrb.

Naime, događa se da majke znaju djeci braniti susrete s očevima, očevi znaju reagirati uskraćivanjem uzdržavanja. Prođe li 3 mjeseca da otac ne ispuni ni jednu stavku sadržaja roditeljske skrbi, može se zatražiti da mu se ona uskrati, no i tada je obavezan plaćati uzdržavanje.

Savjet: ne padati na provokaciju, ispunjavati ono što je "dozvoljeno" a drugo uganjati svim raspoloživim sredstvima.

 

Nadalje, ako se pokuša ocu ograničiti odnosno zabraniti pristup djeci, a pod izlikom da ga ona odbijaju, sretna je okolnost da tako nije bilo uvijek i lako se može postaviti pitanje majčinog utjecaja na djecu, te predložiti, a radi dobrobiti djece i njihovog daljnjeg kvalitetnog razvoja, da se roditelje s djecom (dinamiku i način određuje osoba kompetentna za to) obveže na terapijske posjete stručnjaku, kako bi se ponovno ostvario odnos kakav je bio i do pred nekoliko mjeseci. A sve pod stavkom nadzora roditeljske skrbi, te pomoći glede odgoja djece blabla... ima par stavčića i o tome.

To u praksi obično nema bogznakakvog efekta jer i oto mnogi rade papirološki, no kad upozorenje majci da je pod lupom i poruka da otac od djece ne odustaje, moglo bi polučiti efekta na njeno ponašanje, a samim time i na djecu.

 

.

 

 

ajme, newbie, ništa od ovoga ne postoji, sve je to samo krivo tumačenje realnih događanja i prihvačanje terminologije kriminalaca i zločinaca koji rade u socijalnom i pravnom sustavu RH, kao dijelovi tzv. " timova za obitelj" ; ( nije li tim od psihologa, pravnika i tzv. soc. radnika - preslik, paradigma čuvenih trojki za likvidaciju ) i tzv. obiteljskih sudova.

 

Ono što uistinu postoji je RAT. Rat poremećenih i njihovih žrtava za trunku zdravog razuma, za zdravlje i dobrobit vlastite djece, koje se nazire u daljini ( ništa tako ne boli kao sjećanje na budućnost kakva je mogla bit ) a koju ovi zločinci s tom i takvom terminologijom magle, uništavaju i podmeću prepreke. Treba razrušit takav sustav razmišljanja. Problematičan brak nije i nikad nije bio zajednica dvoje odgovornih ljudi, i prikazivanje istoga kao takvoga i rješenja ponuđena na toj platformi su samo jedno...- zločin nad žrtvama i malodobnom djecom...!!!!!!!!!!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

...samo kažem da se treba boriti da značaj i važnost poremećaja osobnosti dospije u središte tumačenja i rješavanja obiteljskih problema. Radi se o tome.....Ne treba prihvaćati stavove naših socijalnih radnika i zakonodavaca. Oni nemaju pojma. Zločincima ih čini to što sude i odlučuju o nečemu o čemu nemaju pojma.!!!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

I btw. ne pada mi na pamet ustvrditi da išta od sustavom posloženog štima ili zaista pruža kvalitetno rješenje.

 

No, ne pada mi na pamet niti reći: ### kad ništa ne valja, ne može se ama ništa.

 

Ljudi se nalaze u groznim životnim situacijama, vrlo su ih svjesni, a baš ništa ne poduzimati da barem uganjaju nešto od toga, sorry, ne prihvaćam takav stav. Istina, treba puno toga mijenjati, ne samo u sustavu, ali neki trebaju i barem nekakva rješenja- sad. A ne kad im djeca odrastu, a oni čekaju kad će pod čemprese.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ma tko uopće od svih ljudi koje si sreo ovdje, prihvaća činjenicu da razvod koji je predmet koji ide po hitnom postupku, traje 2-3 godine sa žalbom i to je, kao expresno?

Tko može prihvatiti činjenicu da je istina ono što inertne babe koje rade na svakom drugom koraku tvrde da ne mogu, a to da ne mogu tvrde i za ono što itekako mogu?

 

A da ne spominjemo više od toga, jer bi i ove dvije stvari već jako olakšale ljudima život i u krajnjen slučaju im prištedjele godine moeđusobnog glođanja doke ne okončaju procedure

 

Pa redom dalje......................................

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ciljano traganje za teškim i opasnim poremećajima osobnosti ( antisocijalnim i graničnim ) pri prvim znakovima obiteljskih problema - nasilje, preljub, zahtjev za razvod braka, pri uobičajenim znakovima nakon loše provedenog razvoda - sindrom otuđenja od jednog roditelja, sukob oko alimentacije i sukob oko zajedničkog skrbništva, ako je sporazumnim razvodom brak raskinut prije nego što je utvrđeno koji od roditelja pokazuje obrazac samodestruktivnog , samominirajućeg i po djecu štetnog ponašanja, te im je u dobroj vjeri dosuđeno jedino moguće rješenje u takvim okolnostima - zajedničko skrbništvo.

 

Ukoliko se utvrdi da jedan od roditelja ima, tj. zadovoljava kriterije za teški i opasan poremećaj osobnosti, ili pokazuje obrazac postupaka i obrambenih mehanizama specifićan za takve poremećaje - sve sjeda na svoje mjesto i stvari su potpuno jasne.

 

Obavezno psihosocijalno liječenje i obavezna redovita kontrola ponašanja, uz mogućnst trajnog ili privremenog gubitka roditeljskih i bračnih, kao i post-bračnih prava jedini je način da se zaštite nevini, nesretni i zlostavljani, a prije svega njihova malodobna djeca.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Bravissimo!

No, što u međuvremenu?

Čak da se progura takvo što sutra, koliko bi vremena trebalo da se ustanovi sve procedure, obuči kadrove, koliko se stručnjaka bavi tom problematikom u Hrvatskoj uopćr, imamo li taj podatak?

Pa se vratimo na pitanje: što u međuvremenu?

Nismo li svi mi i naša djeca ljudi koji se nalaze u tom međuvremenu, trajalo ono godinu- dvije ili sto?

Pa se sad vratimo na onaj o eutanaziji ili zaleđivanju ili pokušajmo trenutno plivati s ovim što imamo/nemamo. Barem nekako.

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uh...uh...oboje ste na neki način u pravu, al ste se silno zapetljali...ono oko čega se i ja i moj dragi stalno kačimo je - pronači idealno riješenje, a to je, dakako, nemoguće...pa se čovijek nađe u škripcu...frustriran...Lako je pogriješiti u životu, al kad su djeca u pitanju ne smije se dogoditi greška...svaka ima katastrofalne posljedice...

Npr. dokazati da je ta majka nepodobna, poremećena...što god - to bi bilo vrrrlo lako jer postoji sad već gomila dokaza, al potrajalo bi...naravno...i, što je najgore, to bi opet bio ogroman udarac i šok djeci koja su strašno povezana s njom nekom bolesnom vezom...više ih veže strah nego ljubav (ucjene tipa: "ako sad odete tati ne morate se ni vraćati više meni..."), a budući da je sustav, država i sve tako u banani da ne možete nigdje dobiti adekvatnu pomoć i zaštitu (dotična je već počela prijetiti ubojstvima...itd...) pitam ja vas - isplati li se riskirati? Što ako učinimo još veću tragediju? Dakako da odustajanje od djece ne dolazi u obzir...ali kako pronaći najidealnije i za djecu najbezbolnije riješenje?? Btw, majka je ovaj petak bila na poslu kad je došao po djecu i naravno da su djeca rado otišla s njim...čak štoviše, bila su to sasvim "druga" djeca...da čovjek ne povjeruje........

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Evo mene opet...za sada je tiho...Svi su na godišnjim odmorima ili uspavani i usporeni...slijedeći korak je pismeno se obratiti Centru (prem vašim sugestijama - hvala!) te vidjeti što će se dogoditi ovaj petak...no, još je jedan problemčić o kojemu trebamo pravni savjet...u dotičnom propalom braku je "bračna stečevina" samo dugovi iliti krediti bankama za preuređenje i adaptaciju stana koji nije ni njen ni njegov, ona se iz istog iselila, on je još tu no, ne znači da će i ostati...tako da sad ti zidovi zapravo nikome ne koriste (a ona je inzistirala na radovima kojima se on protivio!)...bio je tu i auto (na kredit) koji je ona uzela i prodala...on sada plaća sve te kredite...hm...to meni nekako baš ne zvuči logično...što bi se dogodilo kad bi se podignula tužba za podjelu "bračne imovine-dugova"? Hvala. :-?:-?:-?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

imam i sama auto na kredit i nema teorije da ga mogu (legalno) prodati.. pa mi sve tu malo čudno.. dajte vi malo u ovoj cijeloj priči skreniti pažnju više na sebe i svoje bližnje jer mi se čini da u svojoj namjeri da pomognete i osjećaje koje gajite, malčice barem se zlorabi ta vaša pažnja..

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uh...pa ljudi to je sad sasvim nebitno! Imam i ja auto na kredit i razumijem što hoćete reći, ali činjenica je ta koja je napisana...ma i da ga nije prodala, eto, uzela ga je, a on plaća sve kredite! Moje je pitanje vezano uz podjelu bračne stečevine kad je ta stečevina zapravo - gomila kredita! Eto...možete li se držati onog što je bitno i dati mi savjet u vezi toga??!!! Hvala.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

...ponovo sam malo čitala vaše postove u potrazi za detaljima koje sam, eventualno ispustila...žao mi je što neki imaju potrebu prvo diskreditirati osobu koja traži pomoć...čemu to? Čemu sumnja? hanja je izrazila sumnju u vezi ovrhe za alimentaciju...bilo je točno tako - odmah ovrha, bez tužbe, rasprave, dokaznog postupka...ičega! Pa i mi smo se šokirali! Onda je došao policijski inspektor po službenoj dužnosti valjda izvršiti tu ovrhu na što smo mu mi predočili sve uplate...u skladu s time je on napisao izvještaj i zbunjeno otišao! Sad je naš odvjetnik uputio protutužbu ili što već na što je "gospođa" reagirala da "treba povući jer do ovrhe nije trebalo doći - očito je sud pogriješio...(?!)"...trebam svakako napomenuti da dotična ima određeni politički utjecaj tako da očito može raditi što joj se sprdne! Al stat ćemo mi i tome na kraj! Sad sam stvarrrrrno ljuta! Sad vidite s kakvim se vragom borimo?! Molim vas da ne dovodite u pitanje istinitost onoga što izlažem jer nemam razloga lagati i izmišljati! Pomozite ako znate i možete...samo vas to molim! Hvala na razumijevanju!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Jao, dobro ta njegova bivsa ocito ima vecih psiholoskih problema. Neznam uopce kako bi to definirala. Ja sam samohrana majka i otac mog djeteta ima nekoga drugoga sto je u redu jer nas dvoje ne djelimo vise nista osim djeteta, do onog trenutka dok ona nije izjavila da joj je moje djete ispod casti!!! Tada sam ja rekla da ona nece doci blizu moje kcerke iz razloga sto je u startu izjasnila kakva je osoba i ja smatram da bi malenoj jedino nabila komlexe. Njemu sam sve to rekla i dapace ne zelim stati izmedu njih ako je on s tom osobom sretan neka mu bude ali djete ni blizu nje. On je izabrao nju preko svoga djeteta i vidanja su sve rjeda i rjeda. Eto tako da je samim time sto vas dragi pokazuje toliku zeljui za svojom djecom vec veliki dokaz da je covjek na svom mjestu. A ovo sto ona radi, manipuliranje djece, to je nesto pre strasno i ako nista njoj bi se neke stvari trebale uvjetovati. Ali da nakom sudskog rjesenja ona moze nesto zabraniti, nemoze, mora imati dokaze. A on po cure u suzama ako treba. Zastio im on neke stvari ne objasni kao otac, ne razumijem???

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

iz vlastitog iskustva mogu reći da sve ovisi o tom kakav je odnos djece i oca. ako oni imaju dobar i čvrst odnos, ako djeca imaju puno povjerenje u oca, onda nikakve manipulacije sa strane, pa čak ni majke, ne mogu narušiti odnos s ocem i očevom novom obitelji. ja sam mogla biti najbolja i najpozitivnija osoba na svijetu, to ne bi jamčilo da će me kći mog supruga ikad prihvatiti. prihvatila me od prvog trenutka, bez imalo dječje ljubomore, zato jer odmalena ima poseban odnos s ocem, odmalena vjeruje u ispravnost svih očevih odluka. pa ako je taj otac odabrao da sa mnom osnuje obitelj, onda ona prihvaća i tu obitelj kao njegov ispravan izbor, dapaće, i ona je njezin pridruženi član. majka joj je u početku radila strahovite pritiske, prijetila je svima nama, vrijeđala nas je žestoko, malena je nekoliko puta dobila i žestoke batine, ali ništa to nije utjecalo na nju. sa svojih 12 godina oštro se i zrelo suprotstavila majci, naravno uz zaštitu oca. pokazala je zapravo toliko zrelosti koliko je malo odraslih ima.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

u osnovi po svim pitanjima koja toliko duboko zadiru u život dvije ili više obitelji, ili tamo gdje su djeca uključena (znači govori se o velikoj količini emocija) teško je napisati bilo što pametnog.

Treba biti jako uporan, oboružati se strpljenjem dok se obraća nadležnim centrima, doma proći sve vrste zakona koje vam padnu napamet, ne bi bilo loše da se popriča neobavezno sa nekim iz odvjetničke struke.

Kućna pak situacija...to treba izdržati..očaj, strah,bijes,frustracije, psiho maltretiranja.

U svakom slučaju postoje specifičnosti, ružno je samo kada jedan od roditelja smatra svojom obvezom da drugom uskraćuje dijete..Bez obzira na ogorčenost, na želju za kažnjavanje partnera, za osvetu...tu je i dijete u pitanju, a po mom dijete nebi smjjelo trpjeti...al o tome se slabo vodi računa

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

...ti sad tu pričaš o nekakvim iznimkama...očito...što bih ja na to trebala reći? Blago tebi kad ti je tako! Trebam li čitati "između redaka"? Aludiraš li na nešto? Stvarno sam dosta frustrirana svime što doživljavam, nemoj se ljutiti, ali uopće ne shvaćam što želiš reći...ili se samo želiš pohvaliti nama koji nemamo, eto, tu sreću da nam je sve tako "glatko" prošlo...a "nas" ipak tu ima malo više..zar ne?

Ja uopće ne optužujem i ne pada mi na pamet da se "ljutim" na te djevojčice kadi govore stvari koje o meni govore...boli me, ali znam da njih boli puno više i želim im pomoći, a ne očekivati od djeteta od 9 ili čak 5 godina (!) da "pokažu zrelost kakvu malo odraslih ima"!?

 

"iz vlastitog iskustva mogu reći da sve ovisi o tom kakav je odnos djece i oca"

 

...a kakav da odnos imaju kad ih nije vidio 3 mjeseca ???

 

Ma ne želim se uopće više zamarati ovako glupim aluzijama...očito ni on ni ja ne valjamo...ok, you've made your point!

 

Bravo, kraljice! :klanja::klanja::klanja:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

ajde, ne budi tako sarkastična. ono što ti želim reći, i što sam ti već jednom napisala u jednoj od prethodnih poruka, jest da bi tvoj dragi trebao malo više poraditi na problemu. a umjesto toga od "bira" između tebe i djece, on više ne može, on je slab, dok bi ti trebala biti ta koja je jaka i koja se bori. ne znam ja kakav on ima odnos sa djecom, samo znam da se jedan kvalitetan odnos roditelja i djece gradi odmalena, a ne "zadnja tri mjeseca". a činjenica je da će vam biti onoliko lako, ili onoliko tešto s djecom koliko veza između njega i djece čvrsta ili slaba. možeš ti prevrnuti svijet, to je i dalje tako. a na tome ne možeš raditi ti, nego on, prema tome prodrmaj ga, nek se i on trgne. moj savjet, sasvim dobronamjeran ;-)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Pa ne znam...recimo fikusu onda da je imao...koliko? Godinu...dvije...da "sagradi" odnos sa svojim sinom! Cccc...kako je on loš otac kad to nije uspio! Sorry, ali to što pričaš su gluposti...pogotovo u odnosu roditelj-dijete...djeca ne mogu rezonirati kao mi, ne mogu odlučiti je li istina ili ne laž koju ima majka "servira" - djeca uopće ne dovode u pitanje nešto što ima majka kaže!!! Sad ćemo reći "da je majka sagradila -dobar odnos-" pa im može servirati što hoće...whatta ####..???

Činjenica je da je i njima "neprirodna" situacija u kojoj su se našle one i njihov otac i da je to nešto što im je (uz oca koji je, btw puno razgovarao s njima!) i majka trebala objasniti normalno i bez puno filozofije...a ona im je "prodala" foru kako je ona "patnica" i kako "se žrtvuje i zbog njih nema drugog muškarca jer to ne bi bilo fer prema njima...", a zapravo je obična sponzoruša (da se ne izrazim grublje...) koja se smuca s oženjenim, dobrostojećim muškarcima koji su joj priskrbili stan...dobar job...itd... Ma kako da, molim te, djeca shvate o čemu se tu radi?! Trebaju li ona uopće to shvaćati?? Jel mi to očekujemo od djece da rezoniraju ko odrasli ili ih nastojimo zaštititi???

Normalno da je nakon te priče tata ispao "sebičan"...ne voli ih više...više voli "onu kurvu" koja se usudila "uzeti im tatu"... Doista, u razgovoru s njima sve im se prosvijetli i objasni i one to prihvate....ali zaboga, žive s majkom! Svakodnevno su izvrgnute brainwashingu! One su sad totalno zbunjene i prestrašene...svjesne istine, ali rastrgane...k vragu i "kvalitetni odnosi" ! Kako da ga uspostaviš?? Da, uspostavimo ga trenutno i svaki put se ponadamo da je tomu kraj, a one za 15 dana dođu (sad više i ne dolaze!) sa opet novom, bolesnom pričom koju treba ispravljati......

 

Pa tomu ni psiholozi ne mogu stati na kraj i dokučiti kako je ispravno postupiti, a kamoli ti ili ja! Rekla sam ti već - blago tebi! No, to ne znači ni da ste ti ili on savršeni roditelji ni da netko drugi nije...jednostavno ste, uz ostale ispravne korake, imali i ono malo sreće koju mi još nemamo.....da ne spominjem i starije dijete i možda manje perfidnu "bivšu" koju je dijete lakše "pročitalo"...

 

Dosta...dosta...udaljavam se od bitnog i trošim energiju na dokazivanje - čega......? Kome........?

 

:tupan:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Najljepše bi bilo imati predivan brak, ne kao formu, već zaista kvalitetne partnerske odnose, pa zvao se brakom ili ne. Prvi put, drugi, svejedno... Jednako tako je i s odnosima roditelja nakon braka u vezi djece. Preciznije, ne radi se uopće o odnosima roditelja nakon braka već odnosu svakog od njih prema djeci ili djetetu... I na toj točci mnogi padaju.

 

Najčešće se sve što jedan želi drugome reći ili napraviti to radi preko djece. zašto? Jer je sasvim sigurno da će ga zaboljeti. Gleda li, vidi li dijete u svemu tome, e to je sasvim drugi par cipela.

 

Ovo:

"se žrtvuje i zbog njih nema drugog muškarca jer to ne bi bilo fer prema njima..."

se vrlo često susreće. Nemoj misliti da se čuje samo iz usta majke djece onog s kojim si u vezi. Bilo je i na ovom forumu par primjera, iako usput izrečenih. Neki tako zaista misle (odnosno tako to predstavljaju), neki usput imaju veze pa se ovime služe kao zidom.

 

No radi se samo ne o ataku na drugog roditelja jer je to čak zanemarijivija činjenica obzirom da odrasli imaju mehanizme kojima mogu razlučivati puno lakše i brže, već je to perfidno uvaljivanje krivnje vlastitom djetetu za nešto što ono uopće krivo nije već je isključivo i samo osobni, svjesni izbor odrasle osobe (čak ćemo preskočiti činjenice koje ukazuju i na veće licemjerje), a koja bi btw. trebala biti odgovorna i za njihov razvoj i život.

Zašto to rade ? Moraju nekome. Treba im kao zrak.

 

Kako, pitaš?

Svaki put iz početka. Kao Sizif.

Ali, nije besmisleno, jer se ne gura kamen na vrh brda da bi se skotrljao natrag, već se djeci pomaže da se popnu na vrh brda, pa možda jednom gore i ostanu i ne uspije ih se gurnuti da se otkotrljaju nizbrdo. A usput im pokazivati vidike...

 

I unaprijed se pripremiti na sljedeći početak, koji možda neće kretati baš od samog početka.

 

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

draga sharon ... prvo, kad si ovdje zatražila pomoć, nitko tko ti je odgovorio nije to učinio u zloj namjeri, nego da ti pokuša pomoći. tako i ja. prema tome, bilo bi u najmanju ruku pristojno od tebe da obuzdaš gorčinu i ne budeš zajedljiva kao što si u replikama prema meni.

 

drugo, ne moraš ti meni ništa dokazivati. ja sam to sve već prošla, suprug i ja smo uspjeli pozitivno riješiti isti problem koji imaš i ti, prema tome znam o čemu se radi i znam što govorim. nije to kod nas bila stvar sreće i ništa nam nije palo s neba, nego smo na tome radili, dugo, oprezno, strpljivo.

 

treće, kako sam ti već rekla, ponovit ću još jednom, bit je u odnosu roditelja i djece, najbitnije je da djeca vjeruju roditelju. da, taj odnos se gradi. i da, djeca trebaju shvaćati što se događa, dapače ona upijaju sve što se događa i grade prema svemu neki svoj stav. kad kažemo da djecu treba zaštititi, onda mislimo na stres, treba ih zaštititi od stresa. ne mislimo na priču (priča je ono što se događa, rastava, nova očeva obitelj), od toga ih nije dobro izolirati, u to ih se treba uvesti. ako ih se ne uvede kako treba, ako se izgubi njihovo povjerenje, e onda se u njihovim glavicama dolazi do stresa. izvor svih vaših problema je što mislite da je to glupost. imate dvije opcije, jedna je da i dalje podcjenjujete odnos s djecom pa zeznete stvari do kraja, druga je da malo razmislite o tome. your choice. ja bih se zamislila da me dijete tri mjeseca odbija vidjeti. to je već grda situacija, koja ne znači da je djetetu ispran mozak, nego da mi dijete ne vjeruje.

 

četvrto, fikus i njegovo dvoipolgodišnje dijete kad si ga već spomenula ... kad se zbroje sve činjenice, ispada da fikus nikad nije ni realizirao svoju očinsku ulogu, on naprosto nikad nije bio prisutan u životu svog djeteta, izašao je iz obitelji prije nego se dijete rodilo ili odmah po rođenju. on je u poziciji da uopće dokazuje da je otac, što mu žena osprava. kako će onda imati ikakav odnos sa sinom? inače, naravno da dvoipolgodišnje dijete zna tko su mu mama i tata, pod pretpostavkom da su prisutni u njegovu životu.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

hanja je napisao:

 

četvrto, fikus i njegovo dvoipolgodišnje dijete kad si ga već spomenula ... kad se zbroje sve činjenice, ispada da fikus nikad nije ni realizirao svoju očinsku ulogu, on naprosto nikad nije bio prisutan u životu svog djeteta, izašao je iz obitelji prije nego se dijete rodilo ili odmah po rođenju. on je u poziciji da uopće dokazuje da je otac, što mu žena osprava. kako će onda imati ikakav odnos sa sinom? inače, naravno da dvoipolgodišnje dijete zna tko su mu mama i tata, pod pretpostavkom da su prisutni u njegovu životu.

 

Vjerojatno je rješenje ono što je Kaktus napravio!? Jako puno očeva napušta svoje dijete u tim godinama njegovog života. Moje dijete imalo je sedam mjeseci kada sam izašao iz obitelji. I ja sam mnogo puta bio u dilemi, ostati ili otići. Ipak sam ostao uz svoje dijete, bez obzira na sve što mi se dešavalo! Da li sam pogriješio, s obzirom da mali ima očuha i da je promjenio roditelja??

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

fikus ... ne ulazim u detalje kako se i zašto raspala vaša obitelj, konačno to je vaša privatna stvar. ipak, načelno, mislim da je to prerano s obzirom na djetetovu dob, čak i obiteljski zakon u tom smislu određuje neku životnu dobnu granicu djeteta, 2 godine starosti. no, ponavljam, to je vaša privatna stvar. nekog univerzalnog recepta nema, svako to uređuje prema konkretnoj situaciji u kojoj se sam nalazi. ono što je pritom bitno jest da se ne gubi kontinuitet odnosa s djetetom. tebi se to dogodilo, a to si i mogao očekivati, vjerojatno si sve dobro vagnuo kad si se razvodio.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Bez obzira što sam izgubio kontinuitet i što je mali dobio "novog oca" (pa i ja sam u novoj vezi), imao ja sa svojom novom djevojkom desetero djece, moje dijete JE UVJEK MOJE DIJETE! Tu nema odstupanja, bez obzira na sve! Viđam ga sada redovno dva puta tjedno po sat-sat i po, i zadovoljan sam što su se moji odnosi u pogledu moga sina promjenili i što imam kakvu-takvu suradnju! Rješenje je upravo stiglo od moje odvjetnice i sada počinje odbrojavanje za pravomočnost, a dotle ću se pokriti krpom po glavi-šutiti i biti sretan što ga viđam onoliko, koliko mi ona to dopusti. ODUSTAJANJA NEMA, to je ipak moje dijete koje nije krivo za krah moje obitelji, a kada bude veći, on će sam prosuditi, ko je kriv što je on izgubio obitelj! Ima sudski spis i prepiske Centru, pa će sam doći do zaključka i donijeti svoj stav, a do tada, fikus je uvjek uz njega, makar mi to bilo zadnje! Kod pravomoćnosti presude, zauzet će se odlučan stav da dijete viđa oca prema presudi i tu nema odstupanja ni za sekundu mojih prava, a do tada TIŠINA i viđati svoje dijete prema volji bivše! TO JE MOJ STAV!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Strašna si! Sve je svačija privatna stvar, "ne ulaziš ni u šta", a lagano kritiziraš sve odreda...ma nevjerovatno!

 

Ma slažem se ja sve....najteži je "posao" odgajati dijete i ne postoji univerzalni recept i nitko nije savršen roditelj...nitko nikada neće ni biti.....na tu temu bi mogli do vijeka...gdje sam ja pogriješila, gdje si ti pogriješila...itd...

 

Ja sam se obratila s molbom...kako da ostvarimo roditeljska prava...pa onda podjela imovine...za ostalo sam se obratila bračnom savjetovalištu i psiholozima...pa i rodbini i prijateljima koji vide i znaju kakvi smo mi roditelji i kakvi su međusobni odnosi...svaka podrška je također dobro došla...a što da ja tebi kažem na tvoje aluzije?

Pa nije ni čudo da je čovijek "odustao" od borbe ako ste ga ovako "bodrili"??!!! :tikvan:

Ja samo hoću reći - pomozi mi ako možeš, konkretno, kao što je to učinio fikus i newbie (privatnim porukama) i neizmjerno im hvala jer su mi zaista pomogli, a "mlaćenje prazne slame"i filozofija me poštedi....kako je napisano negdje više u postovima - ostavimo to za caffe.....

 

Ne tvrdim da sam/smo sve učinili besprijekorno, ima on određenih propusta u odnosu - ali učinjeni su upravo zato da se djeca poštede stresa i od neizmjerne tuge i ljubavi prema djeci koji viđa svakih 15 dana...pa koji bi normalan roditelj koji voli svoju djecu ostao normalan da odjednom više nema svoju djecu svaki dan već svakih 15 dana po dva dana (ona je odselila u drugi grad s djecom)!???

 

Ne znač detalje, ne poznaješ nas...zato smatram da nisi kompetentna pričati o takvim stvarima.

Zato sam došla na pravni forum (a ne u caffe!) da mi netko da konkretne savjete što konkretno poduzeti (na temelju dosadašnjih iskustva...saznanja...)...filozofije zadržite za sebe. Hvala!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

hanja je napisao:

ipak, načelno, mislim da je to prerano s obzirom na djetetovu dob, čak i obiteljski zakon u tom smislu određuje neku životnu dobnu granicu djeteta, 2 godine starosti. no, ponavljam, to je vaša privatna stvar.

 

Ovo mi je fenomenalno! Ma bravo! Nasmija me do suza! :skakuce:

 

Pričekati s razvodom dok dijete navrši dvije godine???!!!

 

O Jesus MFC..!!!

 

Ti si nevjerovatna! Obiteljski zakon??? Ma odakle ti to?! Daj, ne širi dezinformacije...molim te...

 

Da, vjerovatno je bolje da dijete do navršene dvije godine živi u kaosu kakvi znaju biti u obiteljima pred razvod....da ga se zaštiti...naravno...hahaha...UNBELIVEBLE!!!!!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

kako sama kažeš, ne poznajemo se, prema tome malo više uvažavanja, kulture i pristojnosti u ophođenju ne bi škodilo. ja tebe nisam nijednom izvrijeđala.

 

obiteljski zakon, članak 42, točka 2, govori kako bračni drug nema pravo pokrenuti tužbu za razvod braka za vrijeme trudnoće žene ili dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života. ne radi se o dvije godine, ali je postavljena neka dobna granica. nije izrijekom rečeno da se supružnici ne smiju ni pod kojim uvjetima razvoditi prije djetetove prve godine života, ali opet - spominje se neka dobna granica djeteta, nije to baš bezveze. ili su i to možda pisali idioti? pa bilo bi dobro da i autorima zakona održiš jedno predavanje.

 

činjenica je da sam ja uspjela riješiti problem u kojim se ti neuspješno batrgaš, i to mi daje za pravo da kažem da o tome znam više od tebe. htjela sam pomoći, ali užas - usudila sam se reći da gospođa Savršenstvo može u nečem griješiti. da sam znala da nisi u stanju kulturno komunicirati, ne bih se javila. toliko od mene. over and out. ;-)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

...si priznala da si sklona preuveličavanju...pa si tako i taj članak zakona "modificirala" iako si znala kako glasi...dobna granica za tužbu (!)...zakon treba malo detaljnije proučiti, a ne okretati ga prema osobnim stavovima...i da, trebalo bi i autorima zakona održati "predavanja" no, ti si bolja u tome od mene... ;-) i sucima...i socijalnim radnicima...pa naravno da ima idijota i među njima! Da su oni tako pametni ne bi mi imali probleme koje imamo (ne u "odnosima" već u istjerivanju pravde!).

 

Činjenica je jedino da si prošla nešto što ja prolazim iliti tek sam "ušla"...o neuspješnosti tu nema govora no prihvaćam da si imala potrebu ubosti me pa makar se uhvatila nečeg što uopće ne stoji (opraštam ti... :-)) ...koliko si ti/vi to riješila više ili manje uspješno ili neuspješno to opet znaš samo ti... :-D

 

No hard feelings, nisam gđa. Savršenstvo, daleko sam od toga, samo sam zamolila da me poštediš filozofija................. :blabla:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ova cijela tema je smijesna iskreno. nema tu nekakvih posebnih savjeta za Boga miloga!!! CZS i SUD i to je to, neka angazira odvjetnika i bok, o cemu pricamo, Ako ima sudsko rjesenje u kojemu pise kad moze vidati djecu, neka se drzi toga, ako mu ona to nedopusta, neka se zali nema brzog nacina i to je to. Ta zena kakva god bila je majka tim djevojcicama i za sad je ona ta koja vodi igru dok ne dode nekakvo drugo rjesenje. Hanja ja mislim nije imala lose namjere, htijela je pomoci. Sudovi kod nas su spori i dovidenja. O osobnostima i tako dalje nema smisla pricati jer je to rupa bez dna i svi smo razliciti. Mislim katastrofa!!! Nema formule nikakve, kristalno jasan slucaj. A isto tako znamo da svaka prica ima dvije istine, tako da je ovo zaista od samoga pocetka tema za cafe!!!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Kako bi bilo da se malo obuzdate?

Koliko mi je poznato ovo nije mjesto za dokazivanje nečije neuspješnosti ili uspješnosti, već mjesto na kojem ljudi razmjenjuju iskustva i pomažu jedni drugim koliko mogu i umiju.

Bartganja, nebatrganja i ostale gluposti kojikma ćemo dokazivati koliko je čiji stav ispravniji ili uspješniji uparžnjava se na kavama i od toga nema apsolutno nikakve koristi nikome.

 

Ujedno, čak i kad se kome dogodi da pogubi živce radi svoje nezavidne životne situacije bilo bi lijepo kad bi imali malo razumjevanja, jer nitko nikog ne tjera da se ovdje pojavi.

 

Nije lijepo pričati o onome o čemu se pojma nema ili vrlo malo ili provršno a to su nečiji motivi koji nisu izneseni od stane autora nekog posta. Nije lijepo suditi o nečijim odlukama je li trebao ili nije trebao postupiti i kako dok mu je dijete bilo ovoliko ili onoliko jer ne znamo što je do toga točno dovelo.

 

Ili pružite jedni drugima konkretnu pomoć ukazivanjem na neku pravnu mogućnost ili dajte podršku ili ako ste zaista dobronamjerni, onda uljudnim načinom navedite nekog da porazmisli o eventualnom savjetu ili ukazivanju zašto to što mislite da bi bilo bolje bi po vašem mišljenju bilo bolje.

 

A prepucavanja ovo mjesto mogu pretvoriti u kokošinjac, što ovom mjestu svakako nije namjena.

 

I imajte na umu da nitko nije prisiljen se ovdje pojaviti, a još manje odgovarati ili reagirati na odgovore.

Stoga vas ljubazno molim da se ne ispucavate ovuda. Niti ima smisla, a niti ikome ikakve koristi.

Naime, problematika i tematika koja nije isključivo pravne prirode, javna je i objavljuje se u postovima kako bi jednom netko tko se nađe u sličnoj situaciji imao uvid u neka razmišljanja i stanja koja ga mogu sustići u budućnosti ili mu se možda zbivaju. A iz ovoga kuda kreće ova komunikacije neće saznati- ništa.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Eto, slažem se sa svime što si rekla osim jedne sitnice...

 

mommy je napisao:

nema tu nekakvih posebnih savjeta za Boga miloga!!! CZS i SUD i to je to, neka angazira odvjetnika i bok, o cemu pricamo, Ako ima sudsko rjesenje u kojemu pise kad moze vidati djecu, neka se drzi toga, ako mu ona to nedopusta, neka se zali nema brzog nacina i to je to.

 

...mi nismo znali kome da se obratimo - žalimo (ma kako to vama nemoguće zvučalo! Nikada se nismo -do sada- imali potrebe vući po sudovima, centrima, odvjetnicima i sl. čak i ne znamo nikoga s takvim problemima!)

 

Meni su upravo ljudi ovdje pomogli, sad znam kome se obratiti i kako i u skladu s time postupamo!

 

Zbog toga sam došla - to sam dobila - HVALA SVIMA KOJI SU MI POMOGLI ! (pa i onima koji su imali "namjeru" pomoći... ;-))

 

"O osobnostima i tako dalje nema smisla pricati jer je to rupa bez dna i svi smo razliciti. "

 

- to je upravo ono što pokušavam reći svojim poslijednjim postovima.

 

:zivili:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

U potpunosti se slazem, ali opet nije u redu tako nasrnuti na nekoga tko je pisao u dobroj namjeri. Samo sam to mislila. Sad mi svi tu mozemo iznositi svoje stavove do prekosutra ali to nece toj zeni pomoci u njenoj situaciji, to je cinjenica. Sudovi kod nas funkcioniraju tako kako funkcioniraju, sporo i tu se nista ne moze. Dizem kapu onim ocevima koje se trude oko svoje djece i mislim da je to jako lijepo. Ali kao sto sam rekla nema brzog rjesenja jednostavno zato sto u Hrvatskoj to tako ide, nismo mi za to krivi ali sta je tu je.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Znam nekad znam bit stura, ali nazalost to je tako kod nas, i sta da sad mi mali ljudi radimo. Ja sam zahtjev predala u 2mj na sudu sam bila prosli tjedan, i to CZS nije poslao svoje misljenje sudu jer su oni naravno na godisnjem, pa moram opet ici sljedeci mjesec prije posla i tak dalje, ali opet sto ja tu mogu, stvari tako stoje kod nas. Samo sam to htijela reci. Neka se bori za svoju djecu svaka mu cast. Vi ste u nezahvalnoj poziciji jer je koncentracije bivse na vama ne na njemu. Da vi niste skupa, dala bi mu da vida djecu, pretpostavljam. To je svijet u kojem zivimo, nazalost!!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

newbie je napisao:

Kako bi bilo da se malo obuzdate?

Koliko mi je poznato ovo nije mjesto za dokazivanje nečije neuspješnosti ili uspješnosti, već mjesto na kojem ljudi razmjenjuju iskustva i pomažu jedni drugim koliko mogu i umiju.

Bartganja, nebatrganja i ostale gluposti kojikma ćemo dokazivati koliko je čiji stav ispravniji ili uspješniji uparžnjava se na kavama i od toga nema apsolutno nikakve koristi nikome.

 

Ujedno, čak i kad se kome dogodi da pogubi živce radi svoje nezavidne životne situacije bilo bi lijepo kad bi imali malo razumjevanja, jer nitko nikog ne tjera da se ovdje pojavi.

 

Nije lijepo pričati o onome o čemu se pojma nema ili vrlo malo ili provršno a to su nečiji motivi koji nisu izneseni od stane autora nekog posta. Nije lijepo suditi o nečijim odlukama je li trebao ili nije trebao postupiti i kako dok mu je dijete bilo ovoliko ili onoliko jer ne znamo što je do toga točno dovelo.

 

Ili pružite jedni drugima konkretnu pomoć ukazivanjem na neku pravnu mogućnost ili dajte podršku ili ako ste zaista dobronamjerni, onda uljudnim načinom navedite nekog da porazmisli o eventualnom savjetu ili ukazivanju zašto to što mislite da bi bilo bolje bi po vašem mišljenju bilo bolje.

 

A prepucavanja ovo mjesto mogu pretvoriti u kokošinjac, što ovom mjestu svakako nije namjena.

 

I imajte na umu da nitko nije prisiljen se ovdje pojaviti, a još manje odgovarati ili reagirati na odgovore.

Stoga vas ljubazno molim da se ne ispucavate ovuda. Niti ima smisla, a niti ikome ikakve koristi.

Naime, problematika i tematika koja nije isključivo pravne prirode, javna je i objavljuje se u postovima kako bi jednom netko tko se nađe u sličnoj situaciji imao uvid u neka razmišljanja i stanja koja ga mogu sustići u budućnosti ili mu se možda zbivaju. A iz ovoga kuda kreće ova komunikacije neće saznati- ništa.

 

Potpisujem sve :hvala:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Vi ste u nezahvalnoj poziciji jer je koncentracije bivse na vama ne na njemu. Da vi niste skupa, dala bi mu da vida djecu, pretpostavljam.

Daj Bože da griješim, no kad netko ima želju i volju nastavljati bračne idiotarije koje su u svakoj konačnici česte i gotovo uobičajene i nakon njegovog završetka, pitanje je samo što će uzeti kao igračkicu. Da se nije tu potrefila nova buduća žena, bilo bi nešto drugo.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

...mi nismo znali kome da se obratimo - žalimo (ma kako to vama nemoguće zvučalo! Nikada se nismo -do sada- imali potrebe vući po sudovima, centrima, odvjetnicima i sl. čak i ne znamo nikoga s takvim problemima!)

:zivili:

 

imam jedno pitanje, doista informativno i u najboljoj namjeri, da me se krivo ne razumije. vi i vaš (pretpostavljam) budući suprug imate svatko po jedan brak iza sebe, imate djecu iz tih brakova, razveli ste se. a niste nikad išli po sudu, po centrima. e sad, za slučaj da se jednog dana i ja nedajbože budem morala razvoditi (ne vjerujem da hoću, ali nikad se ne zna), zanima me kako se netko može razvesti bez centra i bez suda, i to još ako supružnici koji se razvode imaju zajedničku djecu? :-)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Postoji vrlo mala, statistički gledano, mogućnost da se ljudi razvedu ponešto mirnije, nitko ne komplicira glede privremenih rješenja czss-a jer na njih tamo nitko ne upozori kao mogućnost, već se sazna kad netko dobronamjerno savjetuje da se osigura i taj period za "ne-daj-bože" ili zbog očitih sukoba. Pa prođu uobičajenu proceduru na centru, majka djeci dozvoljava da viđaju oca, otac ne komplicira s uzdržavanjem, a razvod protekne sporazumno bez 800 odgoda i žalbi županijskim sudovima, a moguće da i nakon toga nitko nikome ne pokušava i dalje komplicirati život i odnose s djecom. Možda ima i takvih slučajeva negdje?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

hanja je napisao:

 

imam jedno pitanje, doista informativno i u najboljoj namjeri, da me se krivo ne razumije. vi i vaš (pretpostavljam) budući suprug imate svatko po jedan brak iza sebe, imate djecu iz tih brakova, razveli ste se. a niste nikad išli po sudu, po centrima. e sad, za slučaj da se jednog dana i ja nedajbože budem morala razvoditi (ne vjerujem da hoću, ali nikad se ne zna), zanima me kako se netko može razvesti bez centra i bez suda, i to još ako supružnici koji se razvode imaju zajedničku djecu? :-)

 

Draga moja, sva tvoja pitanja i komentari su sve, samo ne dobronamjerni...to se vidi u ama baš svakom tvom postu, u svakoj temi...ok, odgovorit ću ti...i na ovu provokaciju!

Ja sam se razvela sporazumno, Centar je bio u igri,ali znamo svi kako - jedan razgovor/mirenje, sud isto tako...i nikad nikakvih problema u ove 4 godine...On isto tako.....sve do sada. Dakle, ISPRIČAVAM SE na "šturosti"(kako bi mommy rekla ;-) ) - mislila sam na te "kompliciranije" odnose sa sudovima i Centrima...a niti jednog odvjetnika nikad u životu nismo angažirali ni jedno ni drugo.....jesam li ti sad pojasnila, draga moja, DOBRONAMJERNA hanja...?

 

Inače, za vas koji ste UISTINU dobronamjerni i koji ste mi već pomogli svojim savjetima - guess what? Imali smo uspješan vikend sa curama!!! :-D:-D:-D

Bilo je sitnih incidenata, ali sveukupno...vrlo uspješno! Bile su CIJELI vikend! I malena je bila super prema meni! Čak je i starija malo sudjelovala u igri...razgovoru...! Presretni smo! Bit će dugotrajno i mukotrpno no...korak po korak...jedan smo već učinili..nakon tri mjeseca noćnih mora ovaj je korak kao da smo preskočili planinu !!! :pljesce:

 

Doduše, nakon povratka cura, "ona" je zamahala nekakvom kaznenom prijavom...kao da je, tobože, uzeo djecu "na silu"... Uspio je vidjeti da je primjerak otišao njoj, Centru i PU Zagrebačkoj...je li moguće da on to uopće neće dobiti?? Što bi to uopće moglo biti...? Ma ja mislim da će to završiti kao i ona "ovrha"...opet je potegnuta nekakva veza jer ta prijava nema veze s pameti ni istinom...

 

Eto, toliko od mene, za sada...još smo pod dojmom "uspješnog" vikenda... :skakuce:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Drago mi je da vam je uspjelo. Mislim da su u stvari takvi slučajevi prilično česti i svaki put kad jedno od bivših supružnika ulazi u novu vezu, djeca u malo odraslijoj dobi se osjećaju pogođeno. Naravno da je onda lako manipulirati s njima kao što je to slučaj i kod vas. Samo budite strpljivi i nemojte dozvoliti da to vama uništi odnose.

Bili ste pošteđeni institucionalnih razračunavanja prije, ali svakog to prije ili kasnije dočeka. Na žalost.

Sharon je napisao:

newbie je napisao:

 

I što? Sve ono što vam je bilo lijepo ovog vikenda je sad pod dojmom post-festuma? Dakle, uspjelo joj?

 

 

Naravno da nije! Samo želimo reagirati na vrijeme...ne padamo na te "sitne" provokacije... :palac:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Draga Sharon,

Riskirajući da me se shvati i proglasi nedobronamjernom, što NIKAKO nisam, skrenula bi ti pažnju na jednu stvar koja mi se nameće dok čitam ovu raspravu, u kojoj sam i sama s postom ili dva sudjelovala na samom početku. Vidim da, otkako me nije bilo, bilo je tu i povišenih tonova, vidim da si stvarno iscrpljena i u stresu zbog svega …. Ja bih te podsjetila da malo više misliš na sebe. U cijeloj ovoj priči, ja ne vidim više tebe. Sve se vrti oko problema koji je, kad se malkec odmakneš, iskreno govoreći ipak u biti i ustvari problem tvog dragog. On je osoba koju voliš i s kojom planiraš budućnost, ali u biti, problem je između njega, njegove djece i njegove bivše žene. A ti si se sva dala na rješavanje toga, sve si emocije, energiju, nade, vrijeme … u to uložila. Naravno, taj odnos tvog dragog i njegove djece utječe i na vas, pa je logično da ti je tako stalo da se on uredi i da bude dobar, ali ne mogu si pomoći a da u tvojoj, svakako plemenitoj namjeri, ne vidim onu tipičnu našu žensku sklonost i nesretnu potrebu da sagorimo na rješavanju svih problema svih ljudi oko sebe.

Kad nekog volimo, mislimo da moramo uzeti sve terete ovog svijeta kako bi održale tu vezu i čovjeku kog volimo učinile život lakšim.

A ne bi li se on malo više, u ime ljubavi, trebao truditi da tebe poštedi čitavog tog cirkusa i učini tebi život ljepšim? Moraš li nositi baš toliko tereta? Ne bi li u tom segmentu vašeg zajedništva ipak ON trebalo biti in charge?

Uspješan vikend je veselje, ali to su NJEGOVA djeca! I NJEGOV odnos s tom djecom! Teoretski (što se nadam da neće biti), ponavljam TEORETSKI, može biti da one tebe nikad neće prihvatiti. I kaj? Neće biti kraj svijeta! To ne znači da se vas dvoje morate rastati. Pokušaj graditi svoj odnos s njim nezavisno o njegovom odnosu s djecom. Kužiš? A njegov odnos s djecom gledaj kao jedan od njegovih segmenata života. Sada, kako to opisuješ izgleda kao da vaša sreća ovisi samo o tome jeste li imali uspješan ili neuspješan vikend i je li ONA napravila kakvu pi.... ili nije.

Koliko ti je u svemu tome ostalo vremena da se baviš sobom i svojim osjećajima? Koliko se sjećam, ti imaš sina. Što je s njim? Njega ne spominješ. Kako sve ovo utječe na tvoj odnos s tvojim sinom? Koliko vremena i strpljenja uopće više imaš za njega, ovako obuzeta i uznemirena problemom, koji, ponavljam (ma kako god to grubo zvučalo) nije tvoj, nego problem tvog partnera.

Još jednom te molim, nemoj ovo shvaćati kako kritiku, mudrovanje ili „sjedanje na ionako bolnu ranu“. Napisala sam ovo zato jer sam i sama prije nekog vremena bila u situaciji da sam se sva dala na rješavanje problema koji nije bio primarno moj. Situacija je bila unekoliko drugačija nego ova tvoja, ali poanta je bila ista – sva sam se totalno potrošila nastojeći srediti i spasiti nešto što su trebali zapravo drugi. Zaista sam se iscrpila do granice autodestrukcije. Moram reći, u nekoj mjeri je to bilo na štetu moje vlastite djece, sad, s odmakom, to jasno vidim. Trebala sam pustiti i tražiti da to srede oni koji su to i mogli. I da mi je bar netko rekao, hej, stani malo, odmakni se, budi od pomoći, budi utjeha i potpora, budi inspiracija …, ali čuvaj i brini se malo i o sebi …. Bila bih zahvalna da mi je netko tako pokazao stvari.

Zato sam ovo napisala. Uh, ja ne znam ukratko, potjerat će me s foruma.

Pozdrav!

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama