vapartman objavljeno: 12. lipanj 2016. Dijeli objavljeno: 12. lipanj 2016. Ako mi neko može objasniti članak 18. stavak 4. ZV "Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku. Bili smo tuženi tužbom na utvrđenje koju je suprotna strana izgubila. Nakon toga smo pokrenuli vlasničku tužbu za povrat posjeda. Da li se ova tužba na utvrđenje računa za nepoštenog posjednika od trenutka kad je on podigao tužbu. Da li je to taj odgovarajući način. Ima li kakva presuda u tom smislu. Unaprijed hvala. Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
ude odgovoreno: 12. lipanj 2016. Dijeli odgovoreno: 12. lipanj 2016. Sud po službenoj dužnosti pazi da se o istom predmetu među istim strankama ne odlučuje dva puta . Tuženik po Vašem tužbenom zahtjevu može uložiti razne prigovore : -da je vlasništvo stekao dosijelošću i kupoprodajom ,da tu nekretninu koristi dugi niz godina neometano ,da nitko nije tražio povrat tog posjeda ,da je uknjižen kao posjednik u katastru ,više od 10 g. te da je tužitelj prešutno odrekao se od vlasništva . Tužitelj može tvrditi da je posjednik nepošten od časa primitka tužbenog zahtjeva , ali se u parnici tuženik brani ,na naprijed navedeni način ,uz dokaze i svjedoke parnicu dobiva onaj čija je istina jača . Činjenica da je netko upisan kao vlasnik u ZK je istinita dok se ne dokaže suprotno . Pozdrav ! - Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
Matrix odgovoreno: 12. lipanj 2016. Dijeli odgovoreno: 12. lipanj 2016. Sud po službenoj dužnosti pazi da se o istom predmetu među istim strankama ne odlučuje dva puta .o čemu se u konkretnom slučaju ne radi,u prvom slučaju je bio utvrđujući zahtjev a u novoj tužbi zahtjev vlasnika za predaju posjedaTuženik po Vašem tužbenom zahtjevu može uložiti razne prigovore :-da je vlasništvo stekao dosijelošću i kupoprodajomo tome je već pravomoćno odlućeno.""Bili smo tuženi tužbom na utvrđenje koju je suprotna strana izgubila"" da je tužitelj prešutno odrekao se od vlasništva .Zakon o vlasništvu i dr.stvarnim pravima u odredbama čl.172.ne poznaje prešutno odricanje od vlasništva na nekretninama.Da li se ova tužba na utvrđenje računa za nepoštenog posjednika od trenutka kad je on podigao tužbu.mišljenja sam da neračuna,budući da se u istoj parnici odlučivalo o pravu vlasništva,što nije slučaj u reivindikaciji koju ste pokrenuli ,u kojoj se između ostalog utvrđuje činjenica o pravu na posjedovanje kao pretpostavka za donošenje meritorne odluke o zahtjevu za predaju posjeda. Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
vapartman odgovoreno: 13. lipanj 2016. Autor Dijeli odgovoreno: 13. lipanj 2016. U parnici na utvrđenje sud je presudio da tužitelji, ovdje tuženi, nemaju pravni temelj posjedovanja. U toj parnici su se tužitelji pozivali na dosjelost pa je sud u odnosu na tužene i njihove prednike zaključio da nemaju kvalificirani posjed jer su bili upoznati s činjenicom da su vlasnici sadašnji tužitelji. Zato me zanimalo da li se taj "na odgovarajući način" odnosi na nepošteni posjed tuženih od dana kada su oni podigli tužbu na utvrđenje jer je u toj parnici ustanovljeno da nemaju prava na posjed i da su oduvjek znali tko su stvarni vlasnici. Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
Matrix odgovoreno: 14. lipanj 2016. Dijeli odgovoreno: 14. lipanj 2016. U parnici koju navodite su se utvrđivale činjenice od kojih ovisi odluka o tužbenom zahtjevu,pa tako u konkretnom slučaju nije dokazan kvalificirani posjed u vezi stjecanja prava vlasništva dosjedanjem,no istom presudom tuženi nije obvezan predati nekretninu tuženom u posjed,budući da takav protutužbeni zahtjev nije ni postavljen,glede čega nije do ""kraja"" utvrđeno dali tužitelj/posjednik ima neki drugi zakoniti osnov posjedovanja nebitan za stjecanje vlasništva,a koji ga ovlašćuje da odbija vlasnikov zahtjev za predaju posjeda. Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
vapartman odgovoreno: 15. lipanj 2016. Autor Dijeli odgovoreno: 15. lipanj 2016. hvala na odgovoru. U prethodnom sam izostavio da je tužbeni zahtjev glasio na postojanje valjanog pravnog temelja i sud je odbio takav zahtjev. Sud je presudio uzimajući u obzir stjecanje temeljem zakona, nasljeđivanjem i na temelju dosjelosti i zaključio da ne postoji valjani pravni temelj u parnici na utvrđenje prava vlasništva. Ako nema pravo vlasništva nema ni prava na posjed. Budući da ovdje tuženi 60 godina drže našu stvar, po meni, može se raditi samo o nepoštenom posjedu jer bi takav posjed, uz samostalni posjed, bio dovoljan za stjecanje, i preko svojih prednika, na temelju dosijelosti. Budući da je sud sve to cijenio u toj parnici, smatrao sam da se onaj dio članka 18.stavak 4. ZV odnosi upravo na činjenicu da je u nekoj drugoj parnici da ovdje tuženim ne pripada pravo na posjed i da se onda njihovo nepoštenje računa od kada su podigli tužbu u postupku na utvrđenje. Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
vapartman odgovoreno: 27. lipanj 2016. Autor Dijeli odgovoreno: 27. lipanj 2016. uglavnom, "na odgovarajući način" znači analogno ( podudarnost dvaju uspoređenih slučajeva, primjena pravnog pravila izričito predviđenog za neki bitno sličan slučaj. Po meni, sud je u tužbi na utvrđenje presudio da tužitelji nemaju valjani pravni temelj sa ostvarivanje prava vlasništva ( pozivali su se na stjecanje temeljem zakona, nasljeđivanje i dosjelost), njihov posjed je time nezakonit, znači nemaju - pravo na posjed. Po meni, po anologiji, nepošteni su posjednici od trenutka kada su podigli tužbu na utvrđenje. Što, opet po meni, ima veze sa stavkom 3. istog članka jer su očito imali sumnje u poštenje svog posjeda čim su podigli tužbu. Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
Matrix odgovoreno: 27. lipanj 2016. Dijeli odgovoreno: 27. lipanj 2016. Po meni, sud je u tužbi na utvrđenje presudio da tužitelji nemaju valjani pravni temelj sa ostvarivanje prava vlasništvaslažem se,no dali je u istom postupku utvrđeno da tužitelj nema osnov posjedovanja koji nema učinak na stjecanje prava vlasništva. Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
vapartman odgovoreno: 28. lipanj 2016. Autor Dijeli odgovoreno: 28. lipanj 2016. Po meni, jedini način stjecanja prava vlasništva, a temeljem samog posjedovanja kroz određeno vrijeme je dosjelost. Kako su se tužitelji pozivali i na dosjelost, a sud ih je i u tome odbio, po meni, drže tuđu stvar, posjeduju tuđu stvar. Budući da su oni u toj tužbi osporavali pravo vlasništva tuženima koji su upisani u ZK,jasno je i da su znali tko su vlasnici. Prema članku 30. stavak 2. ZV-a, pravo posjedovanja izvedeno je iz prava vlasništva. Znači, ako tuženi nisu unatoč svim svojim tvrdnjama, mogli ostvariti pravo vlasništva, znajući da su druge osobe vlasnici ( inače, tužitelji i tuženi su daljnji rođaci ) smatram da je ta tužba na utvrđenje koju su tužitelji izgubili, ta presuda, odnosi na izraz iz članka 18. stavak 4. ZV-a "na odgovarajući način". Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
Preporučene objave
Uključi se u diskusiju
Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.