G-man

Hvala na lijepim željama, Vama također svako dobro i sretno u rješavanju problema... Lp

Slažem se sa Mg-om... Zato mi je i bilo čudno, jer zakonski takvo što nije regulirano, već može biti KU, Pravilnikom ili ugovorom o radu.

Nema nikakvog limita, kojeg bi zakon propisivao. Kćerka je trebala biti malo pažljivija, no ne vjerujem da joj je podmetnuta neka novčana obveza, najvjerojatnije se išlo na sporazumni raskid, da poslodavac sebe "opere". Sve u svemu, dobra škola za ubuduće.

Možete li navesti zakonsku odredbu koja to propisuje?

Može inicirati postupak, ali vodite računa da će se u tim postupcima oštećenu svakako zvati da dade iskaz, a također će se isticati činjenica njena teškog stanja u smislu rušenja vjerodostojnosti njena iskaza.

Bilo bi bolje da ima dokumentaciju, ali može pitati na HZZ-u. Njihova praksa je šarolika, neki dozvoljavaju, neki ne. No, ukoliko bi bilo problema s povratom dokumentacije, onda se svakako neka obrati HZZ-u, pa će oni to riješiti s poslodavcem. Sumnjam, obzirom sam vidio više slučajeva gdje se tražilo da se išlo u sudski spor. Država štedi na građanima, ali na sebi ne. GO za 2016. je izgubljen, jer se morao iskoristiti do konca lipnja, a za 2017. suprug je ostvario razmjeran dio GO u visini 8/12 punog GO-a.

Treba razlikovati dva vida - kazneno-pravni i građansko-pravni. Povreda ugleda i časti u kaznenom postupku štiti se putem privatne tužbe, koju žrtva mora podnijeti kaznenom sudu (općinske razine) u roku od 3 mjeseca od saznanja za kazneno djelo i počinitelja. Dakle, ovdje se ide kontra tog konkretnog radnika. Građansko-pravni vid podrazumijeva, prije svega, naknadu tzv. neimovinske štete (povredu prava osobnosti), a također i imovinske štete, koju spominjete (ako je ima i može se dokazati) i ostvaruje se tužbom protiv konkretnog radnika tužbom nadležnom općinskom sudu. Tužba prema poslodavcu, samo radi ovih neistinitih tvrdnji, po mom mišljenju, ovdje ne bi došla u obzir, jer je pitanje je li štetna radnja počinjena na radu ili u vezi s radom, a u smislu ulaska pod opseg odredbe čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima. No, ukoliko je poslodavac povjerovao tvrdnjama ovog radnika i time poduzeo određene radnje na štetu radnice, u odnosu na koju su se navodi odnosili, tada ukoliko poslodavac sam ne bi ispravio štetu, moglo bi se postaviti i pitanje njegove odgovornosti.

Kod prijetnje, u pravilu i nema drugog dokaza doli iskaza žrtve (osobe kojoj je prijetnja upućena). Vrlo često to je dovoljno, ali jasno da se može i zlorabiti, samo da se nekome napakosti. Smijete.

Dobro ste shvatili, no još jednom napominjem da ovo vrijedi ukoliko nemate drugačije regulirano pitanje otpremnine bilo kroz KU, Pravilnik o radu ili ugovor o radu.

Vidjet ćemo, za zadnji kvartal ove godine, predviđeno je da u saborsku proceduru ide prijedlog posve novog Obiteljskog zakona. Zanimljiv je naš zakonodavac, u zadnjih par godina izgleda da se zakoni donose sa rokom trajanja od niti nekoliko godina, a za cirkus koji bude nastao, teret odgovornosti će se lakonski prebaciti na pravosuđe.

Svaki otkaz se može osporavati (u teoriji), ali sve počiva na dvije stvari - opravdanom razlogu i poštivanju procedure. Ako to dvoje štima, problema ne bude. Ovisi što o tome kaže (ako išta kaže) Kolektivni ugovor, Pravilnik o radu ili ugovor o radu, ali vodite računa da otpremnina ne može biti manja od 1/3 prosječne plaće ostvarene u zadnja 3 mjeseca za svaku godinu rada radnika kod poslodavca. Također, ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

Ovo sa prijetnjom da će vas pobiti treba prijavitii putem kaznene prijave nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu, jedino pripazite na rok prijave, jer istu morate podnijeti u roku 3 mjeseca od same prijetnje. Koliko će vam to riješiti ove druge stvari - ne znam. Glede buke i ostalog - jeste li se obratili predstavniku stanara i zatražili da on porazgovara s njim? Smeta li to i drugim stanarima? Najdrastičnija opcija, ali ujedno i najrjeđe korištena u praksi (jer treba imati opravdane razloge) nalazi se u čl. 97-99. Zakona o vlasništvu i dr. stvarnim pravima.

Procedura otkaza je jednaka kao i kod svakog drugog radnika. Morate imati opravdan razlog (koju vrstu otkaza i iz kojeg razloga znadete sami), ali činjenica da je čovjek prešao 65. godinu života nije opravdan razlog. Dakle, ili je prestala potreba za obavljanjem poslova (poslovno uvjetovan otkaz) ili radnik više ne može izvršavati obveze svog radnog mjesta (osobno uvjetovan otkaz), ili je povrijedio obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem). Jasno, na dispoziciji stoji i izvanredan otkaz, ali za njega morate imati iznimno opravdan razlog.

Moja sugestija vam je sljedeća - saznati vrijednost predmeta spora (naznačen je u tužbi), pogledati Troškovnik koji je priložen spisu (uvidom u spis kod suda), i tada sukladno Tarifi provjeriti koliki je stvarni trošak odvjetnika te da li doista odgovara zbroju ovih 15.000,00 kn i 1.000,00 eura pologa. Ako odgovara, onda nemate osnove za potraživanjem troška, ukoliko ne odgovara, onda imate pravo potraživati višak iznad realnog troška odvjetnika. Glede isplate na odvjetnikov račun, to je danas uobičajeno i sigurno ste u punomoći koju ste potpisali ujedno dali odvjetniku i tu ovlast.

Svaka čast poslodavcu da vodi računa o radniku, ali smatram da ovdje radnik nije zakinut ovakvom odlukom. Plus što ju je i potpisao. Ovo je moje mišljenje, a pokušajte pitati i Ministarstvo, no sumnjam da će vam se javiti, koliko su ažurni (čast iznimkama).

U tom slučaju, mišljenja sam da vam moraju dati ugovor o radu na neodređeno, OSIM ako bi se radilo o zamjeni privremeno nenazočnog radnika (primjerice na dugotrajnom bolovanju) ili nekom drugom, zakonom ili Kolektivnim ugovorom dopuštenom objektivnom razlogu.

Nazovite uređujućeg suca, pojasnite situaciju i zatražite pomicanje termina za pola sata ili neki novi termin u vrijeme koje će odgovarati putnom redu javnog prijevoza (da možete stići na vrijeme na raspravu).

Ovo se može tumačiti i na jednu, i na drugu stranu. Ono što zakon kaže vezano uz tu materiju je čl. 78. st. 3. ZR-a - "Poslodavac koji je radniku iz stavka 2. ovoga članka, prije prestanka radnog odnosa omogućio korištenje godišnjeg odmora u trajanju dužem od onog koji bi mu pripadao, nema pravo od radnika tražiti vraćanje naknade plaće isplaćene za korištenje godišnjeg odmora." Tu se ne radi o takvom slučaju, već o tome da ste mu izdali odluku o GO-u, gdje ste utvrdili, jasno ne znajući u tom slučaju za raskid koji je uslijedio, puni GO. Moje je mišljenje da je radnik ostvario pravo na razmjeran dio GO-a, neovisno o ovoj ranijoj odluci, upravo iz činjenice neznanja za prestanak radnog odnosa koji je uslijedio. Odluka je napravljena u vjeri da do prestanka radnog odnosa neće doći. Da ste mu omogućili korištenje čitavog GO-a, onda vrijedi ovaj stavak iiz zakona, ali ovdje, smatram da je zakon na strani poslodavca. No, moram pitati - jeste li to pitanje riješili u odluci o sporazumnom raskidu? To mi se čini nekako najjednostavnijim rješenjem, tu se preciziraju sve obveze poslodavca, uključujući i onu glede GO-a, to se potpiše i amen. Jasno, radnik dovodi vodu na svoj mlin i vjerojatno će ići s tezom da je poslodavac svojom odlukom njemu dao čitav GO, i da sukladno slobodi ugovaranja ima pravo na puni GO. No, moje mišljenje je da sloboda ugovaranja vrijedi kod onih stvari u radnom odnosu, koje nisu podložne nekoj budućoj neizvjesnosti ili promjeni faktora koji utječu na samu bit odluke.

U ove tri godine produžavanja, jel bilo kakve pauze između ugovora ili je bila konstanta? Radilo bi se o istom radnom mjestu?

Imate li kakav pisani trag o ovom dogovoru s odvjetnikom? Ukoliko nemate, potrebno je provjeriti Troškovnik koji je odvjetnik priložio u spis i provjeriti koje je sve radnje obračunao te koliki je ukupni iznos svih tih radnji sukladno Tarifi. Tek tada se može dati neki sud o opravdanosti visine troška. Kolika je bila vrijednost predmeta spora?

Vidite ovaj link.

Majka odnosno vi i brat, biste mogli potraživati nužni dio iza bake ukoliko ona oporukom sve ostavi svom sinu (vašem ujaku). Ukoliko bi baka i stric sklopili ugovor o DU, isti isključuje nasljedno pravo u cijelosti, uključujući i pravo na nužni dio.

Ako razmišljate o kupovini takve stvari - moja sugestija je bolje ne. Ne štiti vas načelo povjerenja u zemljišne knjige, a samim time nema ni zaštite u smislu odgovornosti prodavatelja za pravne nedostatke predmeta kupoprodaje. Doslovce se može desiti da "darujete" novac, s time da do njega više nećete moći doći..

Dakle, potrebno je prvo uskladiti ZK stanje stvarnom, a nakon toga jedna od dvije opcije koje su cijenjeni korisnici već iznijeli.

Morate ovo malo pojasniti - tvrdite da ZK stanje ne odgovara stvarnom? Imate li osnovu za takvu tvrdnju?