Spitfire

Ako je ovjeren kod JB i isti ga poslao u PU, da. Ako se radi o još nekoliko nekretnina (više od 3 u roku od 5 godina) eventualno prema odredbama čl.58 st.3 Zakona o porezu na dohodak.

Zanimljivo pitanje pošto je takovo što specifično za turističke ugovore, ne i za kupoprodajne. Pojednostavljeno, radi se o naknadi za odustajanje poradi točno određenih razloga (npr. bolest i smrt u užoj obitelji i sl.).

Ako sam dobro shvatio, sve bi trebalo biti na jednoj čestici i radilo bi se o suvlasništvu? Ili se radi o slučaju iz davnina kada se još moglo pracelirati dvojni objekat bez obzira što ih dijeli zajednički zid? Ako je u pitanju ovo drugo, pod uvjetom da to ucrtano prati međnu liniju, nema se tu posebno što za napraviti. Ukoliko je prekoračena međa, a to nešto je napravljeno skoro, možda bi se još nešto vjerovatno i moglo napraviti savjetom iz daljine, no toliko već puta je ovdje bilo slučajeva da posjed zna biti zeznuta stvar za ne/uspjeh u parnici, pa bi bez obzira da dodatne slike ovo bio slučaj za dobrog poznavatelja ove grane prava u praksi (odvjetnika) koji bi s uvidom u sve imao kvalitetniji odgovor za što i kako.

Dokle god ne postoje zemljišne knjige, nikako. Za područja na kojima ne postoje zemljišne knjige, ZK odjel može izdati Potvrdu o vlasništvu temeljenu na podatcima iz katastra.

Sve ovisi o pojedinom ZK odjelu. Temeljem opisanoga čini mi se da se mjenjaju knjižna prava pri čemu bi bila potrebna isprava kojom se upisani nositelji prava slažu s tom promjenom.

Zakon o vlasništvu i srugim stvarnim pravima takovo što određuje u čl.107, s naglaskom na st.2 i 3.

Znaći samo to da nekome ne odgovara kada je zakonski nešto jasno određeno.

Vidljivo je nakon završetka gradnje i evidentiranja građevine u katastru i ZK.

čl.105 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Vidi članak, dodatno pojašnjeno u navedenim odredbama ZOO. Oporučno, no i tu postoje određene zakonske pretpostavke za to u čl.85 Zakona o nasljeđivanju.

Čl.206 ZPP.

Prema ovome kako ste napisali sve mi se čini da ni jedna od promjena nije izvršena na zahtjev stranke nego u postupku nove izmjere. U tome slučaju prikupljaju se svi mogući podaci, pa i pristanak nositelja knjižnih prava u za to prikladnoj ispravi za uknjižbu (čl.145 ZZK). Probajte Izvaditi podatak o identifikacije čestice, pa s tim i svim mogućim papirima potražiti jednostavno rješenje u ZK, no bojim se da će vas uputiti na usklađivanje podataka katastra i zemljišne knjige, za koji će vam trebati elaborat i prijavni list za katastar odrađen od strane ovl.geodeta, što uz sve već postojeće elaborate i ne bi trebao biti nekakov poseban novčani izdatak.

Ne. Pristupiti gradnji možete nakon ishodovanja pravomoćne građevinske dozvole (za koju je potreban glavni projekt a geodetski je sastavni dio njega) i onoga što slijedi poslije toga, odabir ovlaštenog izvođača i prijava početka radova nadležnom upravnom odjelu JLS. Sve i kad bi se moglo na način koji ste zamislili (a izvedeno stanje nema veze s građenjem nove građevine), pri evidentiranju građevine u katastru i ZK, katastar, temeljem posebnih propisa u postupku evidentiranja građevine za koju nije priložen akt na temelju kojeg se mogla graditi, dužan je obavijestiti građevinsku inspekciju.

Ovdje u originalnom tekstu ne stoji Prekršajni sud iz Osijeka nego, "Naš čitatelj M.V. iz Osijeka (podaci poznati redakciji)...", kao što je već navedeno jedanput te nije slučaj sa Prekršajnog suda nego tekst iz jednog magazina. Čisto da budemo točni. U biti sam se htio uključiti poradi jedne slične odavno uočene stvari koju imadoh prilike neki dan dobrano vidjeti, te dobiti kakav takav odgovor. Jeste li kada zamjetili moderne buseve i okačene dodatne nosače prtljage straga? Također imaju mjesto za registarsku pločicu kao i stražnja svjetla, na koju je i stavljena ona stražnja pločica s busa. Kako nije imalo smisla pitati vozača zna li (jer vjerovatno ne zna) po kojem propisu ta pločica stoji na nosaču prtljage, upitah ga samo je li kad imao problema sa policijom u vezi toga. Odgovor je bio, ne. Odgovor na tu temu od pravne službe prijevoznika je bio da su dobili mišljenje MUP-a u svezi toga, da ukoliko je taj dio kao takav homologiran te zaklanja postojeću pločicu na busu, ista se prebacuje na nosač te se smatra da je vozilo (bus) uredno označeno s dvije registarske pločice. Pa bi vam bilo oportuno zatražiti isto takovo mišljenje za navedeni nosač bicikala, te bi imali crno na bijelo odgovor MUP-a (svejedno, napišu li vam da mora ostati na vozilu ili se prebacuje na nosač), i ne bi imali poslije problema sa djelatnicima istog, a ne navoditi članak od prije 5 godina, jer se od tada štošta moglo promijeniti u mišljenijma i tumačenju propisa. Toliko o vakumu i nedorečenosti.

Naravno da možete. No čini mi se da smo to već riješili ovdje. S tim u vezi za naglasiti je da u tome slučaju vjerovnik može pobijati takovu naplatnu (doživotno/dosmrtno uzdržavanje) pravnu radnju u roku od godine dana od dana poduzimanja pravne radnje, ne kao u slučaju darovnog ugovora u kojem je rok tri godine.

Nepoznato je po kojoj je osnovi izvršena prijava, no isti imaju zakonsko pravo vršenja nadzora iz dijela Zakona o komunalnom gospodarstvu (održavanje komunalnog reda) kao i iz dijela Zakona o građevinskoj inspekciji (radovi koji se ne smatraju građenjem, dio iz Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima).

Prema ovome kako ste naveli, potrebna je dozvola za nadogradnju uz sve što prethodi izdavanju iste, kao i suglasnost drugog suvlasnika. Naime, ovakovim postupkom terasa ne zadržava svoju funkciju te mijenjate lokacijske uvjete i građevinsku površinu građevine pa vam je potrebno ono što sam naveo. Bez obzira radi li se o 3, 13 ili 30 m2. Eventualno, bez dozvola a da je legalno, mogli bi zatvoriti pomičnim prozirnim elementima (tenda i sl.) čime terasa ne gubi svoju funkciju.

Prema Zakonu o zemljišnim knjigama ZK sud će dopustiti uknjižbu na temelju privatnih isprava na kojima je ovjerovljena istinitost potpisa onoga čije se pravo ograničuje, opterečuje, ukida ili prenosi na drugu osobu. Nadalje, takova isprava (ili psebno sastavljena) mora sadržavati izričitu izjavu onoga čije se pravo ograničuje, opterečuje, ukida ili prenosi da pristaje na uknjižbu. Pokojnik koji je još uvijek u zemljišnim knjigama naveden kao suvlasnik ne može ovjeriti svoj potpis kod JB niti može dati izričitu izjavu.

Da, sve mi je jasno te bih se mogao složiti s vama, no kao što rekoh tadašnji propisi nisu određivali nekakove posebne kazne prema korisniku ni za ovakove slučajeve (npr. povrat korisnika novčane vrijednosti uvečanih kvadrata) osim spomenute novčane kazne. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima daje određene mogučnosti stjecanja vlasništva prema kojima bi se uz već spomenutog angažmana stručne pravne osobe možda i moglo nešto napraviti, no i sami ste napomenuli,

Ne vidim zašto bi bilo složenije. Pojednostavljeno, građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop. Građevinski sklop je mjesto na kojem su izvedeni građevinski radovi i upotrijebljen građevinski proizvod. Prema tome je balkon dio građevine koja je povezana s tlom. Ne mora on sam biti povezan s tlom da bi se smatralo da je prekoračena međa građenjem. Isti vam je slučaj i s krovnom strehom. Nadalje, zašto bi bio mjerodavan ZOVO kada ga Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stavlja van snage a ni u jednoj članku u prijelaznim i završnim odredbama na ovu tematiku ne govori da bi se takove odredbe imale prosuđivati prema prijašnjem zakonu. No, ako ćemo se uhvatiti ZOVO, isti u svojim odredbama nije imao odredbe o prekoračenju međe građenjem (kao što je ugrađeno u ZVDSP prema uzoru na švicarsko pravo) nego su se primjenjivale opće odredbe o građenju na tuđem zemljištu. Pa je tako jedna od formulacija tih odredbi o građenju na tuđem i eventualnom stjecanju vlasništva bila "osoba koja može biti nosioc prava vlasništva", što je napravljeno zato da bi se iz toga isključile društvene pravne osobe jer one nisu bile nosioci vlasništva nego titulari korištenja, upravljanja i raspolaganja koja su im bila dodjeljena iz društvene imovine. Tako se prema ZOVO kao objekt građenja na tuđem moglo pojaviti samo zemljište na kojem drugi ima pravo vlasništva, što je isključivalo zemljišta u društvenom vlasništvu. I te odredbe su proizlazile iz odredbi čl.2 ZOVO prema kojima "pravo vlasništva ne može postojati na stvarima u društvenom vlasništvu" s čime je isključeno poštenje i nepoštenje graditelja prema kojima su se prosuđvalo eventualno stjecanje vlasništva nad takovim zemljištem.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, čl.155

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1) Vlasništvo pokretne stvari stječe se predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

Nažalost sam mišljenja (neka me slobodno netko ispravi ako griješim) da ovo baš i ne bi bilo na ovaj način ostvarivo. Naime, prema tadašnjem Zakonu o obnovi pravo na "kvadrate" u obnovi u ratu stradalih objekata imali su i djeca prognanika koja su za vrijeme progonstva sklopili brak i tako zasnovali novu obitelj. Dakle, svekar je kao korisnik prava na obnovu mogao navesti i tu novoosnovanu obitelj da bi po svakom članu dobio po još 10 m2 obnove. No da se razumijemo, vaša sestra u tome slučaju kao netko tko nije, da se tako izrazim, ni prije imala nikakove kvadrate u kući (nije bila u suvlasništvu) nije ih stekla ni obnovom građevine, a neće ih steći plaćanjem tih obnovljenih kvadrata. Država samo u biti traži ono što je uložila u obnovu da bi ona mogla ostvariti drugu pogodnost, otkup stana dodjeljenog od države. Čini se kao komplicirana situacija no zapravo nije, jednostavno je iskorištena od strane svekara (pa i muža koji s tim kvadratima ne želi imati ništa jer nije u postupku otkupa stana). Ono što je bio uvjet za obnovu je to da su se trebali vratiti na obnovljeno područje i to na potrebnu stambenu površinu u obnovljenom obiteljskom domu. Kazne za ne postupanje prema tim propisima ili davanje netočnog iskaza o članovima koji bi trebali ostvariti pravo na obnovu zakon je naveo samo u dijelu novčanog iznosa od 1000 do 10 000 kn za korisnika obnove. Ono što mi se čini da je jedino izgledno za nekakovu zadovoljštinu je parnica u kojoj bi od svekra tražila nadoknadu za plaćene kvadrate koji nisu (is)korišteni prema Zakonu o obnovi a stavljaju joj se nateret kao da jesu. I tu bi bio bitan dobar zastupatelj pravne struke i još bolji dokazi.

Mda, obiteljski odnosi u ovakovim slučajevima (kao i suvlasništvo općenito-ne postoji bez veze odavna izreka communio mater rixarum, majka svih svađa) znaju zakomplicirati stvari te je, ako nema mogučnosti dogovora, zakonski izlaz iz toga izvanparnični postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, u ovom slučaju civilnom diobom (prodajom na javnoj dražbi). Naravno da se i u takovom postupku može nešto izgubiti na vrijednosti, no kao što rekoh, ako dogovora nema i tjera se neki inat Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u čl.50 propisuje što i kako.

Kako cimer nije dao u podnajam uz suglasnost vlasnika tako mu ne može isti ni otkazati. Činjenica da je vlasnik dao odobrenje nije razlog prema zakonu da svima otkaže najam stana, nego kako je dao odobrenje tako ga može i povući (valjalo bi imati i nekakov razlog). I to bi valjalo odraditi onako kao je i do sada rađeno, uz posredovanje agencije.