Jump to content

Logo2.jpg.df467c50602ed1173e41130f1129f825.jpg   XXXI. REDOVNO SAVJETOVANJE " AKTUALNOSTI KAZNENOG PRAVA U SVJETLU ODLUKA USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE"

Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i praksu od 6. do 8. prosinca 2018. održava svoje 31. redovno savjetovanje pod nazivom "Aktualnosti kaznenog prava u svjetlu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske". Savjetovanje će se ove godine održati u Remisens Premium Hotelu Kvarner.

Program savjetovanja, prijavnicu, kontakte, kao i druge detalje vezane uz Savjetovanje, možete preuzeti u dokumentu: Program - Opatija 2018.

Članci

Naši blogovi

  1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

    pročišćeni tekst zakona

    NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00,114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14

     

    Glava 1.
    OPĆE ODREDBE

    Posjednik

    Članak 10.

    (1) Osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik.

    (2) Tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik.

    (3) Kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojemu je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik). Stoji li posredni posjednik prema nekomu trećemu u takvu odnosu, i taj je posredni posjednik.

    (4) Posjednikom se smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava, poput sobe ili druge prostorije u stanu i slično.

    (5) S posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.

    (6) Kad isti posjed stvari ili prava ima više osoba, one su suposjednici.

    Samostalni posjednik

    Članak 11.

    (1) Tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava – samostalni je posjednik.

    (2) Posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.

    (3) Svatko može u pravnom prometu valjano postupati pouzdavajući se u to da je samostalni posjednik pokretne stvari njezin vlasnik, osim ako zna ili je morao znati da nije tako.

    Pomoćnik u posjedovanju

    Članak 12.

    (1) Posjed nema onaj tko ne izvršava nikakvu svoju vlast glede neke stvari.

    (2) Dok osoba koja je u radnom ili sličnom odnosu ili u nečijem kućanstvu postupa pokoravajući se tuđim nalozima glede neke stvari ili prava, pa izvršava isključivo tuđu faktičnu vlast, ona nema posjed toga, nego je samo posjednikov pomoćnik u posjedovanju.

    Glava 2.
    STJECANJE

    Izvorno i izvedeno stjecanje

    Članak 13.

    Posjed je stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda).

    Predaja

    Članak 14.

    (1) Posjed se prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari.

    (2) Kad se posjed prenosi osobi koja nije prisutna, predaja je izvršena kad stvar primi sam stjecatelj ili osoba koja ga po njegovoj volji ili po zakonu u tome zastupa, a predajom prijevozniku samo ako prijevoznik radi za račun stjecatelja.

    (3) Kad su za robu predanu prijevozniku ili skladištaru izdani vrijednosni papiri koji je zamjenjuju u pravnom prometu, predaja takva papira znači predaju te robe; pritom kad je jedna osoba u dobroj vjeri primila takav papir, a druga je u dobroj vjeri primila robu – posjed robe je stekla ova druga.

    Predaja očitovanjem volje

    Članak 15.

    (1) Samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju taj stječe neposredni posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari.

    (2) Samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju može posjed prijeći na njega tako da dotadašnji posjednik zadrži stvar, a stjecatelju se prenese ili se za njega osnuje pravo da mu dotadašnji posjednik preda tu stvar; isto tako i da se stvar preda nekoj trećoj osobi, a stjecatelj dobije pravo da mu ona preda tu svar.

    (3) Predaja posjeda učinjena samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju djelovat će prema trećima samo ako su o tome obaviješteni, ili im je to inače poznato.

    Stjecanje posjeda prava

    Članak 16.

    (1) Kad posjednik jedne nekretnine jednostrano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje nešto što taj ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj.

    (2) Kad posjednik jedne nekretnine jednostrano zabrani posjedniku druge nekretnine činiti na toj nekretnini nešto što bi taj inače mogao činiti, pa to taj zbog toga propusti učiniti, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti da se to propušta činiti na drugoj nekretnini kao poslužnoj.

    (3) Kad posjednik jedne nekretnine po sporazumu s posjednikom druge nekretnine učini glede te druge nekretnine nešto što njezin posjednik inače ne bi trebao trpjeti, pa to taj otrpi, posjed prava stvarne služnosti činiti to glede druge nekretnine, kao poslužne, nastao je u korist prve nekretnine, kao povlasne, izvođenjem iz posjeda te druge nekretnine.

    (4) Kad posjednik nekretnine počne na temelju sporazuma s posjednikom druge nekretnine propuštati da na nekretnini koju posjeduje čini nešto što bi inače mogao činiti, posjed prava stvarne služnosti da se to propušta činiti na drugoj nekretnini kao poslužnoj nastao je u korist prve nekretnine kao povlasne izvođenjem iz posjeda te druge nekretnine.

    (5) U slučajevima iz stavka 3. i 4. ovoga članka uzima se da je posjed prava stvarne služnosti predan stjecatelju.

    (6) Posjed prava stvarnih služnosti uspostavljen u korist određene nekretnine kao povlasne prelazi zajedno s posjedom te povlasne nekretnine na stjecatelja kad ona bude predana drugome u posjed, no onaj tko izvorno stekne posjed nekretnine, ne stječe samim time i posjed prava stvarne služnosti koja postoji u njezinu korist.

    Nasljeđivanje posjeda

    Članak 17.

    (1) Ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja.

    (2) Kad su ostaviteljevi posjedi zbog njegove smrti prešli na dva ili više sunasljednika, svi su oni time postali suposjednici svakoga pojedinoga od tih posjeda, pa će ga tako izvršavati, osim ako je na temelju oporukom izražene ostaviteljeve volje ili odluke ostavinskoga suda izvršavanje povjereno nekome drugome.

    (3) Prelaskom ostaviteljeva posjeda na njegova nasljednika ili nasljednike ne dira se u ostale posjede iste stvari, odnosno prava.

    Glava 3.
    KAKVOĆA POSJEDA

    Zakonitost, istinitost i poštenje posjeda

    Članak 18.

    (1) Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed).

    (2) Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.

    (3) Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

    (4) Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku.

    (5) Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

    (6) Poštenje i istinitost posjeda pravne osobe prosuđuje se prema poštenju i postupanju one fizičke osobe koja je za tu pravnu osobu ovlaštena poduzimati čine stjecanja ili izvršavanja njezina posjeda, a poštenje i istinitost posjeda osoba koje imaju zakonskoga zastupnika – prema poštenju i postupanju toga njihova zastupnika.

    Glava 4.
    TRAJNOST I ZAŠTITA

    Načelo trajnosti

    Članak 19.

    (1) Posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno.

    (2) Smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao.

    Samovlasno smetanje

    Članak 20.

    (1) Samovlast je zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed.

    (2) Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.

    (3) Ni osoba od koje je posjed pribavljen silom, potajno, odnosno prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, ne smije samovlasno oduzeti taj posjed nakon što joj prestane pravo na zaštitu posjeda.

    (4) Nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. No, samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona.

    Pravo na zaštitu posjeda

    Članak 21.

    (1) Koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

    (2) I posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran.

    (3) Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

    (4) Pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.

    (5) Posjed koji je posjedniku bio oduzet, nije prestao niti je bio prekinut ako ga je posjednik služeći se svojim pravom na zaštitu posjeda ponovno uspostavio ili ishodio njegovu uspostavu.

    Sudska zaštita

    Članak 22.

    (1) Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

    (2) Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

    (3) Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

    Članak 23.

    (1) Zaštitu posjeda ovlašten je tražiti i posredni posjednik, s time da u slučaju kad neposredni posjednik ne može ili neće ponovo preuzeti neposredni posjed koji mu je bio oduzet, posredni posjednik može za sebe zahtijevati predaju stvari.

    (2) Posredni posjednik nije ovlašten staviti zahtjev u cilju zaštite svoga posrednoga posjeda od smetanja koje je počinio neposredni posjednik, ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

    Članak 24.

    (1) Svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

    (2) Suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

    Članak 25.

    (1) Posjed koji je s ostavitelja prešao na nasljednike ovlašten je štititi svaki nasljednik, odnosno sunasljednik od samovlasnoga smetanja treće osobe.

    (2) Kad objektom posjeda upravlja na temelju svojega ovlaštenja izvršitelj oporuke ili skrbnik ostavine, tada je on ovlašten tražiti zaštitu posjeda koji je s ostavitelja prešao na nasljednika, odnosno nasljednike.

    (3) Odredbom stavka 2. ovoga članka ne dira se u pravo svakoga pojedinoga nasljednika ili sunasljednika na zaštitu, no s time da može zahtijevati povrat oduzetoga jedino prema izvršitelju oporuke, odnosno skrbniku ostavine.

    Članak 26.

    Pravo na posjed može se utvrđivati i ostvarivati pred sudom, ili drugim nadležnim tijelom vlasti, neovisno o trajanju i ishodu postupka za zaštitu posjeda.

    Dopuštena samopomoć

    Članak 27.

    (1) Tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavka 3. ovoga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).

    (2) Dopuštenom samopomoći smije se umjesto posjednika poslužiti posjednikov pomoćnik u posjedovanju.

    (3) Ostvari li posjednik svoje pravo na zaštitu posjeda putem samopomoći kad nisu ispunjene pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka, zaštitio je svoj posjed, ali odgovara za štetu koju je pritom nanio.

    Glava 5.
    PRESTANAK

    Prestanak posjeda stvari

    Članak 28.

    (1) Posjed stvari je prestao kad je stvar propala, kad se izgubila, a nema izgleda da će se opet naći, a i kad je posjednik svojom voljom napustio stvar.

    (2) Dotadašnjem je posjedniku prestao njegov posjed kad je stvar stekla u posjed osoba koja neće izvršavati nikakvu njegovu vlast u pogledu te stvari ili kad mu je druga osoba oduzela stvar, ako on nije ostvario zaštitu svoga posjeda.

    Prestanak posjeda prava

    Članak 29.

    (1) Posjed prava je prestao kad je propala nekretnina na kojoj se izvršavao sadržaj toga prava ili se posjednik odrekao svojega posjeda prava.

    (2) Posjed prava ne prestaje samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne služnosti dok ga njegov posjednik može izvršavati ako to želi; prestaje, međutim, kad posjednik poslužne nekretnine prestane činiti što je dotada činio, prestane trpjeti da se i dalje izvršava sadržaj prava služnosti na njegovoj nekretnini, odnosno prestane propuštati što je do tada propuštao, ako posjednik prava ne ostvari zaštitu svoga posjeda.

    (3) Posjed prava stvarne služnosti prestaje dotadašnjem posjedniku i zajedno s prestankom njegova posjeda nekretnine u čiju ga je korist izvršavao.

  2. drot13

    • 1
      članak
    • 0
      komentara
    • 577
      otvaranja

    Nedavni članci

    Prigovarati se može na način da se poriče prekršaj ili da se prigovara na visinu/težinu sankcije, a kod pisanog prigovora (čl. 237. Prekršajnog zakona), može se prigovarati i bez izjašnjavanja o krivnji, prigovorom na prekršajni nalog u cijelosti. Sam izgled prigovora nije propisan, tako da su ovi obrasci samo jedan od oblika kako prigovori mogu izgledati, ali je bitno da sadrži formalne podatke (čl. 236. Prekršajnog zakona). Iako su potrebni podaci vidljivi u svim primjerima, postavljen je i obrazac s objašnjenjem potrebnih podataka u obliku komentara, kako ne bi bilo nikakve zabune kod sastavljanja prigovora.

     

    1. Prigovor bez izjašnjavanja o krivnji

    Ukoliko niste sigurni kako ćete se braniti, tj. hoćete li poricati prekršaj i argumentirati obranu ili priznati prekršaj i argumentirati molbu za smanjenjem kazne, a svakako želite podnijeti prigovor u zakonskom roku od 8 dana, možda je najbolje koristiti obrazac prigovora na prekršajni nalog u cijelosti bez izjašnjavanja o krivnji. U tom slučaju ćete biti pozvani na sud iznijeti svoje argumente, pa do tada stignete pripremiti obranu. Isto tako, u osobnom kontaktu sa sutkinjom/sucem ćete najbolje vidjeti što može ili ne može proći.

     

    2. Poricanje prekršaja

    Već u prigovoru možete navesti zbog čega ga poričete, ali kako sud u slučaju obrazloženog prigovora može odlučiti i bez da vas pozove i sasluša, najčešće je bolje sastaviti prigovor s poricanjem i traženjem saslušanja pred sudom.

    Nadalje, u slučaju poricanja prekršaja sud nije vezan onom prvobitno izrečenom kaznom, nego može odrediti i višu, tako da se najčešće više isplati žaliti u obliku prigovora bez izjašnjavanja o krivnji, tako da imate vremena do ročišta pripremiti obranu.

     

    3. Priznanje prekršaja i prigovaranje na visinu/težinu sankcije

    Možda i najbolji način sastavljanja prigovora, iz više razloga: sud nema mogućnost povisivanja kazne, jasno se izražava priznanje, kajanje i olakotne okolnosti koje će rezultirati najčešće smanjenjem novčane kazne i na 1/3 prvobitno određene (a dalje imate pravo plaćanja 2/3 te konačne kazne) i smanjenjem (a možda i ukidanjem) eventualne zaštitne mjere.

    Prekršaji do 2000 kn bez drugih sankcija - kako sud u ovim slučajevima može izreći opomenu, prigovori (mobitel, pojas - obrazac vrijedi za svaki prekršaj u tom rangu) su koncipirani tako da se moli za izricanjem opomene bez novčane kazne. Iako sud neće uvijek izricati opomenu, najčešće će umanjiti novčanu kaznu.

    Prekršaji s dodatnim sankcijama (zaštitnom mjerom...) - sud u ovom slučaju ne može izreći opomenu, pa je prigovor (alkohol, brzina 50+, crveno svjetlo, suprotni smjer - obrazac vrijedi za svaki prekršaj u tom rangu) koncipiran na način da se moli za smanjenje novčane kazne i ukidanje zaštitne mjere. Sud će najčešće smanjiti i novčanu kaznu i zaštitnu mjeru, a u nekim slučajevima i potpuno ukinuti zaštitnu mjeru.

     

    Molba za oslobađanjem od troškova postupka

    Molba je stavljena u svaki obrazac i može ostati, ali najčešće će biti bar 100-200 kn troškova.

     

    Dokazi priloženi prigovoru

    Kod navođenja olakotnih okolnosti, najbolje je odmah priložiti i dokaze (gdje su Vam dostupni):

    - mala primanja - priložiti presliku zadnje platne liste;

    - vozačka potrebna za rad - preslika ugovora o radu ili dr. isprave iz kojeg je vidljivo da Vam je vozačka potrebna;

    - i tako dalje.

    Kod navođenja nekažnjavanosti, dovoljno je napisati da se izvrši uvid u sudske evidencije (kako je navedeno u obrascima), jer sudovi vode vlastite evidencije.

     

    PISANA OBRANA

    Uvijek je bolje osobno otići na sud, ali u slučaju spriječenosti, možete poslati i pisanu obranu. Ona može izgledati slično kao i prekršaj, a vrijede i iste upute. 

     

    NAPOMENE

    Ako šaljete obrazložene prigovore, bili oni s poricanjem ili priznanjem, opis okolnosti mora biti životan, tj. mora se raditi o objašnjenoj i mogućoj situaciji. Sutkinje/suci primaju svakakve prigovore i imaju bogato iskustvo sa svim mogućim izgovorima i pričama, tako da je najbolje jednostavno i iskreno objasniti o čemu se radilo (ako objašnjavate). Time će se Vaš prigovor istaknuti u masi drugih, svađalačkih i nerealnih, i imate najbolje šanse za usvajanjem svojih argumenata i molbi.

    Kod novčanih kazni do 1000 kuna morate imati u vidu da iako postoje šanse da Vam sud izrekne opomenu, veća je vjerojatnost da će Vam „samo“ smanjiti kaznu. Time se možete dovesti u situaciju da s tim smanjenjem i dodatnih 100 kuna troškova (ako niste oslobođeni) dođete na isto, a u rijetkim slučajevima i gore (kod drugih prekršaja koji nisu iz područja prometa). Zato uvijek računajte što Vam se više isplati - platiti 2/3 kazne i trošak po prekršajnom nalogu ili prigovorom ići na sud. Kod ovakvih prekršaja, realno se najviše isplati plaćanje 1/2 novčane kazne na mjestu prekršaja ili u roku od 3 dana nakon počinjenja.

     

    Na ovom linku možete vidjeti sve predloške.

     

    Prije korištenja predloška obavezno se  informirajte o svom specifičnom problemu, a u svakom slučaju preporučeno je potražiti savjet odvjetnika. Predložak je samo primjer kako sastaviti određenu vrstu pravnog dokumenta, no nipošto se ne može shvatiti kao gotov model takvog dokumenta. Svaki pravni slučaj je specifičan i zahtjeva individualan pristup te je stoga korištenje ovog predloška isključivo na vlastitu odgovornost. Izdavači i autori ne snose nikakvu odgovornost za eventualnu štetu koja može nastati zbog uporabe ovog predloška.

     

    Sretno svima!

  3.  

    Nastavno na članak o novom Zakonu o porezu na promet nekretnina, ovim člankom donosimo još neke važnije porezne promjene u 2017.

    Zakon o lokalnim porezima

    U skladu sa sniženjem stope poreza na promet nekretninama, novim Zakonom o lokalnim porezima je i stopa poreza na nasljedstva i darove snižena s 5 na 4%.

    Poduzetnici više neće plaćati porez na tvrtku ili naziv, koji je novim zakonom ukinut.

    No, građani koji na motorna vozila starosti do 10 godina plaćaju porez na cestovna motorna vozila ubuduće će to morati platiti kod registracije vozila. Do sada se taj porez plaćao temeljem rješenja Porezne uprave, koje su vlasnici automobila dobivali poštom. Po novome će se plaćati prilikom registracije u stanicama za tehnički pregled, a na temelju rješenja lokalne jedinice.

    Najvažnija novost zakona o lokalnim porezima je transformacija komunalne naknade u tzv. jednostavni porez na nekretnine, ali će se te odredbe početi primjenjivati s početkom 2018. godine.

    Zakon o PDV-u

    Novine izmjena Zakona o porezu na dodanu vrijednost (PDV) su primjena snižene stope od 13% na struju, sjeme ili autosjedalice za djecu, ali i povećanje stope na 25% za ugostiteljske usluge.

    Naime, od 1. siječnja 2017. sniženom stopom PDV-a od 13% oporezivat će se i dječje autosjedalice, isporuka električne energije, odvoz komunalnog otpada, urne i lijesovi, sadnice i sjemenje, gnojiva i pesticidi te drugi agrokemijski proizvodi, kao i hrana za životinje, osim hrane za kućne ljubimce.

    Snižena stopa od 13% više se neće primjenjivati na usluge u ugostiteljstvu i isporuku bijelog šećera, koji će se tako oporezivati stopom od 25%.

    Najniža stopa od 5% i nadalje ostaje za kruh, mlijeko, lijekove i ortopedska pomagala te knjige.

    Zakon o doprinosima

    Izmjenama zakona ukidaju se iznimke od plaćanja doprinosa. Tako će se doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje plaćati i na autorske honorare, za isporučena umjetnička djelate drugi dohodak umirovljenikaTi bi se doprinosi ipak plaćali po upola nižim stopama – za mirovinsko osiguranje temeljem generacijske solidarnosti po stopi od 10%, a za zdravstveno 7,5%.

    Zakon o porezu na dohodak

    Na snagu s početkom 2017. stupa i novi Zakon o porezu na dohodak kojim je osnovni osobni odbitak povećan na 3800 kuna te je jednak za sve porezne obveznike. Toliko je do sada iznosio osnovni osobni odbitak za umirovljenike, dok je za zaposlene bio 2600 kuna.

    Stope poreza na dohodak od 25 i 40% snižene su na 24 i 36%, a promijenjene su i porezne osnovice. Tako će se stopom od 24% oporezivati dohoci do 17.500 kuna, a sve iznad tog iznosa po stopi od 36%.

    Zakonom su povećani i osobni odbici za djecu i druge uzdržavane članove, pa bi po novome osobni odbitak za uzdržavanog člana, kao i za prvo dijete, iznosio 1750 kuna, za drugo dijete 2500 kuna, a progresivno bi rasli za svako iduće dijete.

    Zakon o porezu na dobit

    Izmjenama toga zakona, stopa poreza od 20% snižena je na <strong>18%</strong>, a uvodi se i snižena stopa od 12% za poduzetnike s godišnjim prihodima nižim od tri milijuna kuna.

    Poduzetnici koji imaju godišnji prihod do tri milijuna kuna imat će mogućnost i izbora načina utvrđivanja osnovice poreza na dobit, odnosno moći će taj porez plaćati i prema novčanom načelu (naplaćeni prihodi i plaćeni rashodi). Ako je takav poduzetnik ujedno i obveznik PDV-a, taj način utvrđivanja moći će primijeniti samo ako i PDV obračunava prema naplaćenim naknadama. Od početka iduće godine poduzetnicima će se uz ostalo priznavati i povećani porezno priznati rashodi troškova reprezentacije, i to u visini 50% (do sada 30%).

    Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom

    Važnija izmjena je ta da se briše “mali obveznik fiskalizacije”, pa će i oni, uz rok prilagodbe od šest mjeseci, morati izdavati račune putem elektroničkih naplatnih uređaja.

    Opći porezni zakon

    U paketu zakona kojima je regulirana porezna reforma je i novi Opći porezni zakon, kojim se od ukida relativni rok zastare i uvodi jedinstveni rok zastare od šest godina. Tijela su na nastup zastare dužna paziti po službenoj dužnosti, a porezni dug za koji je utvrđena zastara te obustavljen postupak otpisat će se iz poreznih evidencija.

    Zakonom je proširena i obveza banaka na dostavu podataka, pa će tako banke biti dužne dostavljati podatke o prometu svih kunskih i deviznih računa pravnih osoba, fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost obrta i slobodnih zanimanja te građana, što će uključivati i podatke o prometu tekućih i štednih računa.

     

  4. O institutu zastare i njegovoj regulativi u našem kazneno-pravnom sustavu, vidite u našem članku ovdje.

    Međutim, ovaj članak nastojati će prikazati i drugačiji pogled na naslovnu temu, odnosno moguću (ne)usklađenost odredbe čl. 86. Kaznenog zakona sa čl. 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, primarno s aspekta poštivanja odnosno zaštite načela zakonitosti (kao temeljnog načela kaznenog materijalnog prava), a s aspekta provođenja jednog od njegovih derivata – principa zabrane retroaktivnosti, uključujući i njegovu iznimku (načelo obvezne primjene blažeg zakona), kao i poštivanja načela pravne sigurnosti.

     

    Da se podsjetimo, čl. 86. KZ-a glasi –

    Ako se prije nastupa zastare kaznenog progona ili zastare izvršenja kazne promijeni rok zastare, primijenit će se zastarni rokovi novog zakona“,

    čime je faktički ozakonjeno stajalište Kaznenog odjela VSRH-a o pitanju dopustivosti retroaktivne primjene zastarnih rokova, zauzeto na njegovoj sjednici 1983. godine, a dodatno potvrđeno sjednicama održanima 2006. i 2007., prema kojem je takvo što moguće, uz dodatan uvjet da su iz toga isključeni oni slučajevi, u kojima bi do stupanja na snagu novih (dužih) rokova zastare, prema odredbama ranijeg zakona, nastupila zastara.

    Drugim riječima, odredba čl. 86. KZ-a percipira se postupovno-pravnom, iako je smještena unutar materijalnog zakona, i stoga je dozvoljena njena retroaktivna primjena, uz izraženu ogradu. Ovakvo stajalište, naizgled je na štetu okrivljenika jer produljuje rok zastare kaznenog progona, ali opravdava se stajalištem kako je zastara institut uveden iz razloga oportuniteta postupka (vremenski određenog perioda unutar kojeg vođenje kaznenog postupka ima smisla, jer debelo zakašnjela pravda nije pravda, a znatan protek vremena dovodi u pitanje i sam kredibilitet njezina utvrđenja), i da nikad nije i neće biti privilegijem optuženika, te da njegova materijalna prava i položaj u postupku eventualnim produljenjem rokova zastare, ničime nisu povrijeđena.

    Načelo zakonitosti i pravne sigurnosti, u suštini znače da počinitelj kaznenog djela, u trenutku počinjenja djela zna da to što je učinio predstavlja kazneno djelo, o kojem točno se kaznenom djelu radi i kakvu kaznu može očekivati za to kazneno djelo, ali pitanje je da li to podrazumijeva i njegovu privilegiju saznanja do kada može očekivati progon države odnosno posljedično kalkulirati s istim očekivanjem te eskivirati progon. Stajalište našeg zakondavstva i prakse je da ne podrazumijeva. Jasno, u slučajevima u kojima je zastara prema ranijim rokovima već istekla, poradi zaštite spomenutih načela, kao i povjerenja građana u pravnu državu, nije dozvoljeno „oživljavanje iz mrtvih“ takvih predmeta i njihovo procesuiranje. Da ne bi ispalo da je Hrvatska usamljena u takvu razmišljanju, svjedoče identična stajališta u zakonodavstvu SR Njemačke i Francuske.

     

    Pa, ipak postavlja se pitanje je li takvo stajalište potpuno u skladu sa čl. 7. EKLJP-a, s aspekta načela zakonitosti i načela obvezne primjene blažeg zakona, kao jednog od njegovih derivata?

    Navedeno pitanje već se pojavilo pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, među prvim predmetima bio je predmet Coeme i dr. protiv Belgije. U navedenom predmetu, u suštini radilo se o tome da je, nakon počinjenja kaznenog djela, a tijekom vođenja postupka protiv gospodina Coeme-a i drugih, došlo do produženja zastarnog roka kaznenog progona (s tri na pet godina), koji je tada, u konačnici bio i primijenjen na njihov slučaj. Coeme i ostali podnijeli su tužbu sudu u Strasbourgu, sa napomenom da je prema njihovu mišljenju, među ostalim, takvim postupanjem sudova u Belgiji došlo do povrede čl. 7. EKLJP.

    Sud u Strasbourgu nije utvrdio povredu čl. 7. Konvencije sa obrazloženjem da je prema belgijskom kaznenom pravu, institut zastare i sve odredbe vezane oko njega, institut kaznenog postupovnog prava, i da sukladno tome, nema nikakve zapreke za njegovu retroaktivnu primjenu, obzirom da je temeljno načelo postupovnog kaznenog prava po pitanju njegove vremenske primjene – tempus regit actum, odnosno da se kazneni postupak vodi prema odredbama zakona koji je na snazi u trenutku poduzimanja radnje (ako samim zakonom nije drugačije određeno).

    U teoriji kaznenog prava, u načelu nema spora kako se princip zabrane retroaktivnosti odnosi na materijalno-pravne odredbe kaznenog prava, a ne i postupovno-pravne (uz iznimke određene samim postupovnim zakonom). No, isti sud se ne izjašnjava decidirano što bi bilo kada bi se radilo o slučaju da su sukladno odredbama domicilnog prava, zastara i njene odredbe klasificirane kao institut kaznenog materijalnog prava, što je posljedično dovelo do toga da su mnogi autori ovakvo stajalište Europskog suda iskoristili za izvođenje argumenta a contrario, odnosno da bi u obrnutom slučaju bila utvrđena povreda čl. 7. Konvencije.

    U prilog takvog razmišljanja svakako ide i mišljenje Venecijanske komisije na identičan upit Ustavnog suda Gruzije iz 2009., gdje spomenuta Komisija daje sljedeće mišljenje – „Sudska praksa Europskog suda za ljudska prava ustanovljuje da je, ukoliko se prema domaćem pravu države zastara smatra institutom proceduralne, a ne materijalne naravi, dopušteno mijenjati zastaru u smislu produženja zastarnih rokova sa retroaktivnim učinkom vezano uz kaznena djela kod kojih zastarni rok još nije istekao u trenutku uvođenja izmjene. ... To međutim, ne ograničava pravo države da donese takva pravna pravila, prema kojima istek zastarnog roka implicira supstantivna (materijalna), a ne samo procesna prava, u kojem slučaju produljenje zastarnog roka sa retroaktivnim učinkom ne bi bilo dozvoljeno.“

     

    Ovi argumenti imaju težinu. Pa ipak, postavlja se pitanje kakvu bi odluku Europski sud donio, da primjerice osuđenik iz Republike Hrvatske odluči ovo pitanje dovesti pred njega?

    Prema informacijama dostupnima autoru ovog teksta, (zasada barem) ne postoji nijedna odluka Europskog suda po podnesenoj identičnoj tužbi, u kojoj se on decidirano izjasnio o ovoj problematici. Postoji spomenuti slučaj Coeme i dr. protiv Belgije, ali ponovno ukazujem da je zastara prema belgijskom pravnom sustavu institut kaznenog postupovnog prava (pa povrede nema), što nas vodi do idućeg pitanja – institut kojeg kaznenog prava je zastara u našem sustavu?

    O tome postoje suprotstavljena razmišljanja. Primjerice Bačić i Cvitanović smatraju zastaru razlogom isključenja kažnjivosti kao jednog od strukturnih elemenata kaznenog djela, odnosno prema njima zastara ima čisti materijalno-pravni karakter, stoga bi retroaktivna primjena produljenih rokova zastare narušavala princip zabrane retroaktivnosti, tim više budući bi bila na štetu okrivljenika. Štoviše, u prilog takvom razmišljanju govori i službeno obrazloženje Novele Kaznenog zakona iz 2006., gdje je predlagatelj istaknuo sljedeće – „produljeni zastarni rokovi mogu se odnositi i primijeniti samo na kaznena djela koja bi bila ili će biti počinjena nakon stupanja na snagu zakona s takvim promjenama, a nikako retroaktivno na kaznena djela ili izrečene kazne prije toga“, što je kako vidimo protivno sadašnjoj regulativi.

    S druge strane, Novoselec i Bojanić ističu kako zastara osim nesporne materijalno-pravne prirode ima i procesno-pravnu narav, a koja se očituje da predstavlja tzv. negativnu procesnu pretpostavku, tj. onemogućava vođenje kaznenog postupka protekom njena roka, u kojem slučaju se kazneni postupak ili obustavlja rješenjem ili završava donošenjem tzv. formalne presude (presude kojom se optužba odbija). Glede navedenog nema spora, ali ostaje pitanje da li ovaj procesno-pravni karakter zastare, automatizmom dovodi do razmišljanja da naš sustav zapravo prihvaća mješovitu teoriju o značaju instituta zastare, pa time naša aktualna legislativa moguće ne bi bila protivna čl. 7. Konvencije? Tim više, što naša judikatura nudi niz odluka u kojima se jasno ističe kako je zastara institut materijalnog kaznenog prava. Možda se u moru razmišljanja najlogičnijim čini pojašnjenje „mješovitog“ karaktera zastare, dano od Cvitanovića, koji ističe kako „je zastara primarno materijalno-pravni institut s obzirom na to da je njegov materijalno-pravni sadržaj u odnosu na procesni - causa efficiens (tvorni, proizvodni uzrok koji ne samo da po formuli principium influens esse in aliud određuje bitak nečega nego ga određuje na točno određeni način, tako da opstojnost toga drugoga u potpunosti ovisi o djelovanju prvoga)“.

     

    U nastavku ću iznijeti još nekoliko stvari koje treba imati u vidu.

    Prva se odnosi na slučaj Scoppola vs Italija (No. 2), u kojem je Europski sud jasno ustvrdio da klasifikacija (smještaj) pojedine odredbe unutar domicilnog prava nije odlučujući za procjenu njena karaktera (materijalno ili postupovno-pravnog), što nam zapravo ne pomaže u odgovoru na naše pitanje, ali ujedno ne daje za pravo onima koji smatraju odgovor jasnim, budući je zastara kod nas propisana materijalnim zakonom (Kaznenim zakonom), pa bi stoga trebala biti percipirana čistim materijalno-pravnim institutom.

    Nadalje, Hrvatska nije jedina zemlja koju muči navedeno pitanje, što se može razaznati iz ovog primjera slične tematike naših susjeda iz Italije.

    Također, treba istaknuti i malu nekonzistentnost našeg zakonodavca, što svakako ne pridonosi pravnoj sigurnosti, kao ni uvjerljivosti zakonodavca u propisivanju zakona. Naime, zanimljivo je da je stajalište našeg zakonodavca u Prekršajnom zakonu po pitanju retroaktivne primjene zastarnih rokova, nomotehnički sasvim drugačije. Naime, novelom PZ-a iz 2013., i u prekršajnom pravu napušteno je razlikovanje između tzv. relativne (2 godine) i apsolutne (4 godine) zastare, te je uveden jedinstveni pojam zastare (a koja je faktički zamijenila raniju apsolutnu zastaru – 4 godine). Međutim, u čl. 14c Prekršajnog zakona (2013.), o utjecaju i primjeni novih rokova zastare, zakonodavac ističe kako se „na zastaru prekršajnog progona i zastaru izvršenja prekršajnopravne sankcije primjenjuje se rok zastare propisan u vrijeme počinjenja prekršaja“. Ovo se lakonski može argumentirati sa time kako su rokovi apsolutne zastare iz ranijeg PZ-a i jedinstveni rok zastare iz noveliranog PZ-a identični (4 godine), pa stoga odredba u stilu one iz čl. 86. KZ-a ne bi imala smisla budući do produženja rokova nije došlo (osim u slučaju isteka roka relativne zastare iz ranijeg PZ-a), ali se pritom zaboravlja na nomotehniku i pravnu formulaciju kojom se takvo što propisuje. Jer ovakvim nomotehničkim rješenjem, zakonodavac opet vrlo nespretno ostavlja prostora zaključku da nije sinkroniziran u regulativi dviju „bratskih“ grana prava – kaznenog i prekršajnog, čiji principi funkcioniranja imaju jednake uzuse i načela. Argumenti da su prekršaji i kaznena djela neusporedivi, po pitanju njihove ozbiljnosti, a kod zastare o razlici u dužini trajnja njenih rokova – nisu argumenti, već nedostatak istih.

    U konačnici, treba imati na umu i činjenicu da je kazneno pravo, bez ikakve dvojbe najrigoroznija i najsurovija grana prava, koja u sebi nosi potencijal da doslovce uništi život pojedinca i stoga zahtijeva vrlo, vrlo restriktivan pristup, posebice u procjeni i tumačenju pojedinih njenih odredaba, gdje je osnovna nit vodilja da iste ne smiju biti propisane niti primijenjene na štetu okrivljenika odnosno ne smiju pogoršati njegovu poziciju u postupku. Ovo je univerzalno prihvaćeni princip.

     

    Zaključno - osobno se, za razliku od nekih, ne bih usudio upuštati u prejudiciranje u slučaju eventualne tužbe Europskom sudu od strane osuđenika u RH, jer dihotomija u teoriji kaznenog prava po ovom pitanju je nevjerojatno izražena, a zastupljenost i argumenti obje strane, podjednaka su broja i snage. Međutim, bilo bi oportuno, i za zakonodavca i za pravosuđe u cjelini (i osobno svakako podupirem), da svatko tko smatra da postoji nesuglasnost odredbe čl. 86. našeg KZ-a sa čl. 7. Konvencije, podnese tužbu Europskom sudu (budući izražavam sumnju da bi naš Ustavni sud u povodu ustavne tužbe odstupio od postojeće regulative), pa da se jednom zauvijek „demistificira“ čl. 86. KZ-a i njegova „pravna valjanost“, da Sud dade svoje konačno mišljenje i da znamo na čemu smo, i radi samih okrivljenika i radi budućeg postupanja, a ponajviše radi načela zakonitosti i pravne sigurnosti.

    Ovaj članak napisan je upravo na tragu da se prikaže i drugi pogled na ovu problematiku, onu koja odstupa od trenutne legislative i koja je daleko od jednostavne, kakvom je pojedinci nastoje prikazati.

     

    Za one koje zanima saznati nešto detaljnije o teoretskom poimanju instituta zastare, sa istaknutom problematikom i osvrtom na rješenja u pojedinim državama, preporučam rad autorice Ruth A. Kok, kao jedan od najboljih na tu tematiku.

     

     

     

  5.  

    Datum počinjenog prekršaja je dan od kojeg se počima računati zastarni rok za pokretanje i vođenje prekršajnog postupka.

     

    Prekršajni zakon navodi da se prekršajni progon ne može pokrenuti ako su protekle četiri godine od počinjenja prekršaja, odnosno tri godine ukoliko je za počinjeni prekršaj ovlašteni tužitelj dužan podnijeti prekršajni nalog.

     

    Za prekršaje počinjene između 01.01.2008. i 31.05.2013. godine se primjenjuju zastarni rokovi iz starih zakona a oni su da se prekršajni progon ne može pokrenuti ako su protekle dvije godine od počinjenja prekršaja, odnosno tri godine određeno posebnim zakonom (neke odredbe Zakona o strancima i Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima), dok se prekršajni postupak mora okončati po proteku 4 godine.

    Po proteku trogodišnjeg ili četverogodišnjeg zastarnog roka ukoliko presuda nije pravomoćna, nastupila je zastara za vođenje prekršajnog postupka. 

    Datum pravomoćnosti presude je dan od kojeg se počima računati trogodišnji zastarni rok za izvršenje sankcije i za plaćanje troškova postupka.

    Za napomenuti je da za presude žalbenih prekršajnih sudova pravomoćnost nastupa danom donošenja, a taj datum može biti značajno različit od datuma zaprimanja od strane okrivljenika.

    Ukoliko su zastarni rokovi određeni nekim drugim propisom (Zakon o strancima, Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima) koji nisu u suglasnosti s Prekršajnim zakonom, važeći su rokovi iz Prekršajnog zakona.

    Postoje razne iznimke po kojima rokovi zastara ne teku, tako da se ne možemo osloniti na jednostavnu računicu po godinama, već je poželjno detaljno proučiti svaki pojedini prekršajni spis.

     

  6.  

    Zakon o obveznim odnosima u članku 232. propisuje rok od jedne godine za zastaru potraživanja za naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, vodu, plin i dimnjačarske usluge za potrebe kućanstva. Isti članak za sve korisnike propisuje jednogodišnji rok zastare za pretplatu za uporabu TV i radio prijemnika (HRT pretplata), telefonskih i poštanskih usluga, kao i novinskih pretplata. 

    Važno je napomenuti da se korisnici usluga u postupcima za prisilnu naplatu ovih potraživanja na zastaru moraju sami pozvati, iz razloga što sud na zastaru ne pazi po službenoj dužnosti. Stoga, na zastaru morate paziti sami, i na nju se kao korisnik usluga morate pozvati, jer ako platite potraživanje koje je zastarjelo, nećete imati pravo zahtijevati povrat onoga što ste platili, čak i ako niste znali za zastaru.

    Izvadak relevantnih odredbi iz Zakona o obveznim odnosima:

    (1) Zastarijevaju za jednu godinu:

    1) tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske uslugei za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva,

    2) tražbina radiopostaje i radiotelevizijske postaje za uporabu radioprijamnika i televizijskog prijamnika,

    3) tražbina pošte,telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima,

    4) tražbina pretplate na povremene tiskovine, računajući od isteka vremena za koje je tiskovina naručena.

    (2) Zastara teče iako su isporuke ili usluge produljene.</span></p>

     

    Članak 221.

    Ako dužnik ispuni zastarjelu obvezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obveza zastarjela.

  7.  

    <p>HRVI iz Domovinskog rata, kod kojega je nastao trajni gubitak radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad) ili kod kojega je nastala profesionalna nesposobnost za rad kao posljedica ranjavanja, ozljede, zatočeništva u logoru, bolesti, pogoršanja bolesti, odnosno pojave bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ima pravo na invalidsku mirovinu i to:</p>

    <p><span style="font-family:Arial;"><span style="color:#000000;"> a) </span></span><span style="font-family:Arial;"><span style="color:#000000;"><strong>invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad</strong></span></span><span style="font-family:Arial;"><span style="color:#000000;">, zbog trajnog gubitka radne sposobnosti nastale kao posljedica ranjavanja, ozljede, zatočeništva u logoru, bolesti, pogoršanja bolesti, odnosno pojave bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske;</span></span></p>

    <p><span style="font-family:Arial;"><span style="color:#000000;"> b) </span></span><span style="font-family:Arial;"><span style="color:#000000;"><strong>invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad</strong></span></span><span style="font-family:Arial;"><span style="color:#000000;">, nastale kao posljedica ranjavanja, ozljede, zatočeništva u logoru, bolesti, pogoršanja bolesti, odnosno pojave bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.</span></span></p>

    <p><span style="font-family:Arial;"><span style="color:#000000;"> HRVI iz Domovinskog rata, kod kojega je opća nesposobnost za rad ili profesionalna nesposobnost za rad uzrokovana djelomično zbog posljedica ranjavanja, bolesti ili ozljede zadobivenih u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a djelomično izvan tih okolnosti, određuje se tzv. </span></span><span style="font-family:Arial;"><span style="color:#000000;"><strong>kumulirana invalidska mirovina</strong></span></span><span style="font-family:Arial;"><span style="color:#000000;">, u razmjernim dijelovima, u postotku u kojem na ukupnu invalidnost (profesionalnu ili opću nesposobnost za rad) utječe pojedini uzrok invalidnosti.</span></span> <span style="font-family:Arial;"><strong>Stjecanje prava na invalidsku mirovinu prema ZOPHBDR-u zbog postojanja opće ili profesionalne nesposobnosti za rad uvjetovano je postojanjem statusa HRVI prema </strong></span><a href="http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_11_137_3315.html" rel="external nofollow"><span style="font-family:Arial;"><strong>Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji («Narodne novine», broj 137/09.)</strong></span></a><span style="font-family:Arial;"><strong>, koji je stupio na snagu 21. studenoga 2009.</strong></span></p>

    <p><span style="font-family:Arial;"> </span></p>

    <p><span style="font-family:Arial;"> </span><span style="font-family:Arial;"><span style="color:#000000;">Vještačenje nesposobnosti za rad, odnosno utvrđivanje invalidnosti za stjecanje prava prema ZOPHBDR provodi se prema članku 34. Zakona o mirovinskom osiguranju – u nastavku teksta: ZOMO), u vezi s člankom 15. ZOPHBDR, preko ovlaštenih vještaka nadležne područne službe Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno preko ovlaštenih viših vještaka (u povodu žalbe). Rješenje o pravu donosi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nakon što Povjerenstvo za reviziju Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti obavi reviziju nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka kojim je utvrđena invalidnost koja je posljedica bolesti, ranjavanja ili ozljede zadobivenih u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, bilo u cijelosti, bilo djelomično.</span></span></p>

    <p><span style="font-family:Arial;"> </span><span style="font-family:Arial;"><span style="color:#000000;">Budući da je pravo na mirovinu uvjetovano postojanjem statusa HRVI, hrvatski branitelj mora imati i rješenje o utvrđenom statusu HRVI, osim potvrde o statusu hrvatskog branitelja, potvrde o stradavanju i opisu ratnog puta te odgovarajuću medicinsku dokumentacije koja je u uzročno-posljedičnoj vezi s ratom.</span></span></p>

    <p><span style="font-family:Arial;"><span style="color:#000000;"> Pravo na invalidsku mirovinu ostvaruje se prema uvjetima i na način propisan Zakonom o mirovinskom osiguranju, ako u ZOPHBDR nije drukčije određeno.</span></span></p>

    <p><span style="font-family:Arial;"><span style="color:#000000;"> Svota mirovine HRVI iz Domovinskog rata (M) izračunava se tako da se utvrđeni osobni bod (OB) pomnoži s mirovinskim faktorom (MF) i aktualnom vrijednošću mirovine (AVM), a osobni bod izračunava se tako da se prosječni vrijednosni bod (PVB) pomnoži s polaznim faktorom (PF) i s mirovinskim stažem (za određivanje invalidske mirovine) i poveća za 45%.</span></span></p>

    <p><span style="font-family:Arial;"><span style="color:#000000;"> OB= (VB x staž x PF) x 45%</span></span></p>

    <p><span style="font-family:Arial;"><span style="color:#000000;"> M = OB x MF x AVM</span></span></p>

    <p><span style="font-family:Arial;"><span style="color:#000000;"> Vrijednosni bod za određivanje invalidske mirovine HRVI iz Domovinskog rata, za invalidnost nastalu u vezi s okolnostima obrane suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđuje se na temelju pripadajuće osnovice (plaće) za čin i ustrojbeno mjesto hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, za godinu koja prethodi godini u kojoj se ostvaruje pravo na mirovinu. Ova osnovica za odgovarajući čin i ustrojbeno mjesto podijeli se s prosječnom, godišnjom bruto plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj i dobije prosječni vrijednosni bod (članak 16. ZOPHBDR).</span></span></p>

    <p><span style="font-family:Arial;"><span style="color:#000000;"> </span></span></p>

    <p><span style="color:#000000;"><strong>Prosječna godišnja bruto plaća</strong></span><span style="color:#000000;"> u Republici Hrvatskoj za 2011. godinu iznosi 93.552,00 kn.</span></p>

    <p><span style="color:#000000;"> Za izračun mirovine uzima se osnovica, prema poslovima koje je hrvatski branitelj obavljao na ustrojbenom mjestu na koje je bio raspoređen u trenutku razvojačenja i prema osobnom činu u trenutku razvojačenja (pričuvnik), odnosno prestanka djelatne vojne službe (DVO). Ako je to za hrvatskog branitelja povoljnije, osnovica se određuje prema poslovima koje je obavljao na ustrojbenom mjestu na koje je bio raspoređen u trenutku stradavanja (ranjavanja, ozljeđivanja ili nastanka bolesti).</span></p>

    <p><span style="color:#000000;"> </span><span style="color:#000000;"><strong>Polazni faktor</strong></span><span style="color:#000000;"> iznosi za:</span></p>

    <p> <span style="color:#000000;"><strong> a) invalidsku mirovinu HRVI iz Domovinskog rata 1,50</strong></span></p>

    <p><span style="color:#000000;"><strong> b) invalidsku mirovinu HRVI iz Domovinskog rata pripadnika gardijske postrojbe i specijalne policije u vrijeme Domovinskog rata 1,85</strong></span></p>

    <p><span style="color:#000000;"><strong> c) invalidsku mirovinu dragovoljaca HRVI iz Domovinskog rata 1,85.</strong></span></p>

    <p><span style="color:#000000;"> Nakon što se utvrdi osobni bod tako da se prosječni vrijednosni bod (utvrđen prema članku 16. ZOPHBDR) pomnoži s polaznim faktorom (iz članka 17.) i mirovinskim stažem od 40 godina (članak 18. stavak 1.), osobni bod povećava se za 45% (u skladu s člankom 18. stavkom 2. ZOPHBDR). Tako dobiveni povećani osobni bod pomnoži se s odgovarajućim mirovinskim faktorom iz članka 80. ZOMO-a, i s aktualnom vrijednošću mirovine na dan ostvarivanja prava (AVM) i na taj način dobije se pripadajuća svota invalidske mirovine.</span></p>

    <p><span style="color:#000000;"> Prema članku 80. stavku 1. točki 3. ZOMO-a </span><span style="color:#000000;"><strong>mirovinski faktor</strong></span><span style="color:#000000;"> za invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad iznosi 1,0, a za invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad </span><span style="color:#000000;"><strong>nezaposlenom</strong></span><span style="color:#000000;"> branitelju iznosi 0,8.</span></p>

    <p><span style="color:#000000;"> </span><span style="color:#000000;"><strong>Mirovinski faktor</strong></span><span style="color:#000000;"> za invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je u cijelosti ili u dijelu nastala kao posljedica okolnosti obrane suvereniteta Republike Hrvatske, koja se isplaćuje hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata </span><span style="color:#000000;"><strong>za vrijeme zaposlenja</strong></span><span style="color:#000000;"> ili obavljanja samostalne djelatnosti, iznosi 0,5.</span></p>

    <p><span style="color:#000000;"> Aktualna vrijednost mirovine od 1. siječnja 2012. iznosi 58,87 kn.</span></p>

    <p><span style="color:#000000;"> Kumulirana mirovina sastoji se od razmjernog dijela mirovine utvrđenog prema ZOPHBDR i izračunu na naprijed navedeni način i razmjernog dijela mirovine za dio invalidnosti nastale zbog uzroka koji nisu u vezi s okolnostima obrane suvereniteta Republike Hrvatske koji se izračunava na način propisan ZOMO-om (članak 75. do 77. ZOMO-a te članak 184.) i člankom 21. ZOPHBDR, te se mirovina za taj dio invalidnosti određuje u razmjernom dijelu u kojem na ukupnu invalidnost utječe taj uzrok. Tako određeni razmjerni dio mirovine ne smije iznositi više od razmjernog dijela invalidske mirovine određene na temelju osobnog boda utvrđenog prema članku 79. ZOMO-a za 40 godina mirovinskog staža (članak 21. stavak 2. u vezi s člankom 15. stavkom 3. ZOPHBDR).</span></p>

    <p><span style="color:#000000;"> Napominje se da se za djelatne vojne osobe, policijske službenike i ovlaštene službene osobe pravosuđa razmjerni dio mirovine (za dio invalidnosti koja nije u vezi s okolnostima obrane suvereniteta Republike Hrvatske) izračunava prema općim propisima, tj. na način propisan ZOMO-om (sve plaće ostvarene u radnom odnosu ulaze u obračun, pa i one ostvarene u MORH-u, MUP-u i na sudu), a ne prema Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba i ovlaštenih službenika osoba («Narodne novine», br. 128/99., 129/00., 16/01. i 22/02. – u nastavku teksta: Zakon o pravima DVO, PS i OSO) koji je poseban propis.</span></p>

     

    • 0
      članaka
    • 0
      komentara
    • 451
      otvaranja

    No blog entries yet

    • 0
      članaka
    • 0
      komentara
    • 397
      otvaranja

    No blog entries yet

    • 0
      članaka
    • 0
      komentara
    • 388
      otvaranja

    No blog entries yet

    • 0
      članaka
    • 0
      komentara
    • 405
      otvaranja

    No blog entries yet

    • 0
      članaka
    • 0
      komentara
    • 420
      otvaranja

    No blog entries yet

    • 0
      članaka
    • 0
      komentara
    • 431
      otvaranja

    No blog entries yet

    • 0
      članaka
    • 0
      komentara
    • 429
      otvaranja

    No blog entries yet

    • 0
      članaka
    • 0
      komentara
    • 397
      otvaranja

    No blog entries yet

    • 0
      članaka
    • 0
      komentara
    • 389
      otvaranja

    No blog entries yet

    • 0
      članaka
    • 0
      komentara
    • 419
      otvaranja

    No blog entries yet

    • 0
      članaka
    • 0
      komentara
    • 409
      otvaranja

    No blog entries yet

    • 0
      članaka
    • 0
      komentara
    • 473
      otvaranja

    No blog entries yet

    • 0
      članaka
    • 0
      komentara
    • 666
      otvaranja

    No blog entries yet

    • 0
      članaka
    • 0
      komentara
    • 406
      otvaranja

    No blog entries yet

    • 0
      članaka
    • 0
      komentara
    • 408
      otvaranja

    No blog entries yet

    • 0
      članaka
    • 0
      komentara
    • 429
      otvaranja

    No blog entries yet

    • 0
      članaka
    • 0
      komentara
    • 444
      otvaranja

    No blog entries yet

    • 0
      članaka
    • 0
      komentara
    • 377
      otvaranja

    No blog entries yet

×