felixx

Radi se o malom jednokratnom iznosu, i ne vidim smisao da to prijavljujete kao nekakav dohodak. 
Ako bi netko pitao, jednostavno recite da vam je ta osoba bila dužna taj iznos jer ste joj posudili i vratila vam je uplatom na račun.

Možete ograditi česticu.
 
Koliko je velika ta čestica?
Dimenzije cca , i koliko je sam izvor udaljen od međe?
 
 
 
Možete i zapravo morate - ako ne branite posjed, možete ga u krajnjem slučaju i izgubiti.
 
 
 
Kad vam to netko slijedeći puta kaže , predlozite da pozovete policiju da ga izbaci sa vaše čestice.
 
12 metara od izvora i 5 metara od vodotoka je prostor koji je definiran kao prostor vodnog dobra na kojem vrijede posebni uvjeti. Ali to nije državno vlasništvo nego vaš posjed. Vi ste VLASNIK. Ako Hrvatske vode imaju svoj interes, neka otkupe česticu.
 
 
Kolika je tu količina vode koja izvire?
Je li više od 500 l/sat ?
Vode su definirane kao javno dobro, i Hrvatske vode mogu na tom izvoru napraviti mjerenja, ali ta čestica je u vašem vlasništvu.
 
 
A što da vam kažem?
Počnite se ponašati kao gazda.

Recite - provodite li vi i otac u svemu to dosuđeno zajedničko skrbništvo - dakle djeca provode podjednako vremena sa oba roditelja?
Vaša jedina zamjerka je da su djeca prijavljena kod oca?
 
Osoba u RH ne može imati dva prebivališta. A odluka suda da djeca budu prijavljena na adresi nekretnine koja je u vlasništvu obitelji jednog od roditelja čini se sasvim razumljivom u tom kontekstu.
 
 
Koiko puta vas je privela policija, koliko imate lažnih prijava za nasilje u obitelji, nasilje prema djeci... drugi roditelj uskraćuje vam kontakt,, nisze bila u kontaktu sa djecom 6 mjeseci?... itd...
To prolaze očevi...

Pravi put je uporno prijavljivanje komunalnom redaru. A ako on ne reagira, prijava njemu nadređenoj službi pri županiji. 
Vlasnik uvijek može prigovarati. Ali ako se ide upuštati u kakav spor, uvijek stoji činjenica da je on taj koji nebrigom nanosi štetu drugima pa će dobiti protutužbu. I kazne.
Ako se već netko ide upuštati u čišćenje takve totalno zapuštene susjedne čestice, sugeriram da se počisti tek koji metar uz među. Tako se uvijek može pravdati da je to bila nužna intervencija da se spriječi nanošenje štete vlastitoj čestici, tj da trnje i puzavice ne rastu izravno na susedni posjed, a nametnici i gamad nanose štetu usjevima i vrtu.

Ne pisati bez veze.
Zakon je sada u tom pogledu jasan.
Zabranjeno je snimanje osoba u domu i prostorima poput garderoba, svlačionica, WC-a i sl. u smislu da se štiti privatnost.
Svako drugo snimanje nije kažnjivo u smislu Kaznenog zakona u pogledu samog snimanja. Zakon čak i ne spominje pojam 'prikriveno' snimanje.
Postoje i druga kaznena djela koja mogu proizaći iz ponašanja 'snimatelja' , objavljivanja ili pokazivanja snimke drugim osobama - sramoćenje, nametljivo ponašanje,objavljivanje slika djece, itd.

Da li je stvarno obrađivao tu zemlju?
Je li to oranica ? 
Ako je on izjavio da je tu parcelu koristio 40 godina kao oranicu, pogledajte na Geoportalu ortofoto snimak iz 2011. godine - da li se vidi da je ta čestica obrađena ili nije. 
 
Ako je on tu zemlju stvarno obrađivao i samostalno posjedovao, onda ima elemente za stjecanje dosjelošću. Po mojoj ocjeni on je sada ukazao da je nekakav dogovor između vaših predaka uistinu postojao, što bi učinilo vjerojatnim da je pošteno stupio u posjed. 
Ali ako biste mogli dokazati da je to pred desetak godina bila zapuštena makija i korov... onda možete postaviti pitanje istinitosti tih iskaza svjedoka i tužitelja.
 

Nisam promašio temu, nemojte se sada vaditi.
Postavljačica teme je pitala može li dobiti ovrhu .
Pogedajte si uplatnice - na mjesečnim uplatnicama nigdje ne piše "račun". Piše "mjesečna novčana obaveza" tj. akontacijska ugovorna uplata na bazi procjene potrošnje prema prethodnom obračunskom razdoblju. Stvarno stanje može biti znato manje ili znatno veće od ovakve procjenjene potrošnje.
Samo na uplatnici po šestomjesečnom obračunu na bazi očitanja piše " račun za razdoblje od x do y". To je račun baziran na stvarno potrošenoj energiji.
Ponavljam - pokrenuti ovrhu na bazi knjigovodstvene fikcije bilo bi zapravo kazneno djelo krivotvorenja isprave i uporabe krivotvorene isprave u poslovanju.
Ako netko ne plaća mjesečne uplate, prvo će mu poslati opomenu, a onda eventualno napraviti izvanredno očitanje i na bazi očitanja izdati račun. Tek taj račun ako se ne plati može ići u ovrhu.

Vaši roditelji neka naprave s unucima ugovor o doživotnom uzdržavanju u kojem se stavi klauzula zabrane otuđenja i opterećenja, pravo uživanja, uporabe i stanovanja za vašeg života i vaših roditelja. To vam je najsigurnije rješenje, a mogu i vaši roditelji napisati oporuku u korist unucima.

Ako ste imali valjani, ovjereni ugovor o uzdržavanju, jeste li se upisali kao vlasnik tih apartmana?
Ako niste, zašto niste?
Imovina obuhvaćena ugovorom o uzdržavanju ne može biti obuhvaćena ostavinskim postupkom. Potencijalni nasljednik trebao bi sudskim putem tražiti da se utvrdi ništetnost takvog ugovora, pa tek tada ako to uspije (jako, jako teško) bi se ta imovina definirala kao naknadno pronađena ostavina.
To je vaša imovina, i ako ju netko drugi renta, sav prihod od takve rente pripada vama.

Sudsko razvrgnuće suvlasništva provodi se prije svega prema pravilima izvanparničnog postupka ako zakon ne propisuje drugačije. Iznimka tome je propisana u Zakonu o vanpraničnom postupku (čl. 276 st. 2) prema kojemu sud provodi razvrgnuće u izvanparničnom postupku ako među strankama nema spora oko predmeta razvrgnuća, pravu suvlasništva predmeta razvrgnuća i suvlasničkim omjerima. Kako ne navodi ako nema spora oko načina razvrgnuća, postupak bi se trebao i okončati u tome postupku. 
Što se tiče razvrgnuća uspostavom vlasništva posebnog dijela nekretnine, sudska praksa je bila na stajalištu da ako nema suglasnosti svih suvlasnika, a kako Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne predviđa mogućnost uspostave etažnog vlasništva bez suglasnosti, sud nije dužan u postupku razvrgnuća etažiranjem ispitivati jesu li ispunjene ostale pretpostavke za razvrgnuće te su takove zahtjeve odbijali. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci (Rev-1553/13-2) od 8. siječnja 2014.) prihvatio reviziju te zaključio da je uspostava vlasništva posebnog dijela nekretnine moguća bez suglasnosti nekog od suvlasnika te da je upravo to svrha odredaba ZVDSP-a o sudskom razvrgnuću, pozivajući se na ranije odluke (Rev-200/09-3 od 6. svibnja 2009 i Rev x-680/10-2 od 29. rujna 2010.). 

Kad već postavljate moralne vrijednosti ispred prava:
 
U stvarnosti, muškarci kao očevi nemaju pred zakonom apsolutno nikakvih prava.
Imaju samo obaveze.
 
Pristanak na seks nije pristanak na roditeljstvo.
 
Tako vrijedi za žene, pa bi trebalo vrijediti i za muškarce.
Muškarca se sustavno ponižava kada kaže da nije želio biti otac, kaže se 'šta ga je tamo gurao' ako nije želio dijete. Ali kada bi netko rekao ženi 'što je širila noge' (što su nekad naravno predbacivali) kad nije htjela dijete, to predbacivanje opravdano nailazi na osudu.
 
Žena ima mnogo širi spektar kontracepcije, ima opciju pobačaja, ima sada pilulu za dan poslije, ima mogućnost da dade dijete na usvajanje čak i protivno volji oca djeteta (ne mora ga niti imenovati.
Žena može po svojoj volji isključiti oca iz života svog djeteta , može ga imenovati i tražiti benificije ali mu uskratiti roditeljska prava.
 
Muškarac nema apsolutno nikakvo pravo osim prihvatiti očinstvo i s tim povezane obaveze.
Ne bude li ispunjavao obaveze, država će ga strpati u zatvor.
Ako pokuša uticati na odluku žene u vezi pobačaja ii zadržavanja djeteta, bez obzira želi li on da ona zadrži dijete ili pobaci, svako djelovanje protiv volje žene praktično potpada pod sankcije Kaznenog zakona.
 
To baš i nije 'ravnopravnost', zar ne?
Kako bi bilo da muškarcima damo pred zakonom potpuno isto takvo pravo - da sam odluči želi li biti otac? Bar kada se radi o djeci rođenoj izvan braka (jer brak je u pravnom smislu ugovor koji uključuje i djecu).
 
 
To što niste imali oca je isključivo odluka vaše majke.
 
Jeste li sigrni je li vaš biološki otac uopće sve ove godine znao da ima još jedno dijete?
 
 
 
Složio bih se da svatko ima pravo ovo sve znati, ali ne i da iz toga proističu bilo kakve obaveze oca.

Ne samo da auto škola nema pravo tražiti naplatu PDV-a za nešto što je davno plaćeno, nego cura ima pravo tražiti na uplaćeni iznos a za uslugu koja nije 'isporučena' u roku mjesec dana dobiti kamatu od 6 %. (kamatu provjerite kod nekog knjigovođe).
Da ne pričamo o tome da bi cura možda mogla tužiti i za naknadu štete zbog tog odlaganja škole i polaganja ispita, ali bi štetu trebala dokazivati (recimo, nije mogla dobiti neki posao).

Ljudi općenito imaju naivan stav da će izbjegavanjem konfrontacija pod svaku cijenu riješiti probleme.  A zapravo si tako samo nakopaju neuporedivo više problema. To je znači da treba srljati u sukob za svaku sitnicu, ali treba imati na umu krajnji cilj.
Treba znati zaueti stav, na način da se brane vlastiti interesi. Dakle ne se prgavo posvađati, nego smireno objaniti da nešto ne želite i da je zakon na vašoj strani. 
Iznenadio bi se kako bi već jedan ozbiljan 'razgovorčić' u kojem bi se spomenulo ovo što sam napisao u prethodnom postu uz spominjanje mogućnosti kontrole porezne uprave promjenilo stav o naplati PDV-a.
 
Ako je to tvoja cura, moglo bi te s vremenom koštati mnogo više. Jer ćeš na kraju ti biti taj na kojem će tvoja cura (možda buduća žena) ispucavati svoje frustracije i očekivati od tebe da budeš vitez zaštitnik.
Možda ti je ovo dobra prilika da vidiš kako će se ona ponašati u svemu ovome prema tebi u trenutku kada joj budeš rekao da ne može vježbati vožnju na tvom autu - kada joj instruktor bude rekao da treba platiti još sati vožnje 'jer nije spremna za ispit'. 
 
 

Je li taj rostor bio unutar vaše ograde? Ili na zemljištu koje ste vi koristili? Ako je to bila prometnica 1996. onda je po zakonu javno dobro - put.

Ne razumijete pravne aspekte tog slučaja,  ionako se ne radi o našem zakonodavstvu ... a zapravo se uopće i ne radi o pravnim pitanjima nego o politici koju vodi "Elita Elte svijeta"... 
I moglo bi za par godina opet biti 'tko bi doli sad je gori'... 
Bila bi zanimljiva tema za Caffe...
To nije regulirano zakonom nego pravilima društvene mreže. 
Nitko vam ne brani da komentirate na svojem profilu ili osnujete kakvu grupu za komentiranje.

Ne razumijete pravne aspekte tog slučaja,  ionako se ne radi o našem zakonodavstvu ... a zapravo se uopće i ne radi o pravnim pitanjima nego o politici koju vodi "Elita Elte svijeta"... 
I moglo bi za par godina opet biti 'tko bi doli sad je gori'... 
Bila bi zanimljiva tema za Caffe...
To nije regulirano zakonom nego pravilima društvene mreže. 
Nitko vam ne brani da komentirate na svojem profilu ili osnujete kakvu grupu za komentiranje.

Iako se u ovom konkretnom slučaju niti rok ne mijenja jer se radi o teretnom raspolaganju među krvnim srodnicima.
Jednogodišnji rok vrijedi samo za naplatno raspolaganje koje nije učinjeno među bliskim osobama iz čl. 67. st. 2. ZOO-a. Dakle, kod pobijanja pravne radnje dužnika - ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog između oca i sina - rok je tri godine.
Oko tog roka je u praksi bilo dosta problema, ali se iskristaliziralo nakon odluka Vrhovnog suda Rev-1388/12 i Rev-324/08.

Za početak, ti ne možeš biti siguran da li je to tvoje dijete.
 
Zašto si toliko zapeo sebi i toj svojoj zakomplicirati život do besvijesti?
Sve što ćeš na kraju vjerojatno dobiti je veliki račun od odvjetnika, a možda i alimentaciju. 

Kratko pojašnjenje.
Na mnogim područjima uz veće rijeke (Savu, Dravu, Dunav) nalaze se vodonosni slojevi šljunka i pijeska , u Zagrebu već na 3-5 metara dubine. Velike količine vode mogu oticati u taj sloj. Nadalje, vodovodne i kanalizacijske cijevi često su postavljene blizu, i voda otiče u kanalizacijsku cijev. U oba slučaja na površini nema naznake gubitka vode.
Uostalom, vi ste vrlo lako mogli ustanoviti koliko vode iscuri u sat vremena. Očitate vodomjer, pa nakon sat vremena opet očitate.
 
Ovo ocjenjujem kao najbolju osnovu za osporavanje potraživanja.
U vašem slučaju radi se uistinu o ogromnoj količini vode. Da je ta voda curila tek nekoliko tjedana, to bi bio mlaz u rangu vatrogasnog crijeva, i teško je vjerovati da se voda ne bi probila na povržinu ili u podrumski prostor, ili da se ne bi takav mlaz čuo u noćnim satima.
Dodano, trebalo bi utvrditi kako je vodomjerno okno zaštićeno - da li uopće stanari imaju pristup ili se otvara samo ključem-alatom koji ima djelatnik vodovoda. 
Ako stanari nemaju pristup, odgovornost za gubitak vode koji traje dulje od mjesec dana je na vodovodu.
Dakle, ako je vodomjerbio pod vodom  mjeseci, 5 mjeseci osoba iz vodovoda nije prijavila curenje i to je na njihovu štetu. Tek zadnji mjesec može biti vaša krivnja. 
Ovdje ste potpuno u pravu.
Radi se o izvanrednoj šteti, koju moraju snositi svi suvlasnici, u skladu sa udjelom vlasništva.
Ispravan obračun bi bio da se onika koji stanuju i troše vodu prvo obračuna potrošnja kakva je bila u prethodnom razdoblju, a razlika duga se raspodjeli svim suvlasnicima sukladno udjelu vlasništva, a ne prema broju osoba koje troše vodu ili prema kontrolnim vodomjerima. 
Tu vam ide klasično eskiviranje i prebacivanje odgovornosti. Šteta je nastala zbog nečije nebrige. 
Ipak, vi kao suvlasnici trebali biste upućivati na krivnju vodoopskrbe, jer oni mjesecima nisu dojavili curenje.
Ako se odvjetnik ne želi ozbiljno prihvatiti posla, onda vam takav i ne treba. 
Ovdje se radi o uistinu ogromnoj cifri, i o okolnostima koje su specifične. Da se radi o mnogo manjoj cifri i da je curenje prijavljeno čim je primjećeno da je vodomjerno okno puno vode - savjetovao bih vam da prihvatite ponudu da platite pola. 
Ali ovdje osim već spomenutog argumenta ima i drugih elemenata za umanjenje ovog duga.
Pogledajte recimo strukturu računa za vodu. Stvarna cijena vode nije ni stoti dio cifre, ovo drugo su razne naknade, troškovi održavanja mreže, itd. Dakle, ako je negdje iscurila tolika voda , to nije stvarni gubitak vodoopskrbe.
Naplatom takvog računa javno poduzeće vi ostvarilo neprimjerenu dobit, a zapravo je dug neizmjerno narastao zbog njihove nebrige i (možda i namjernog) neprijavljivanja curenja u šahtu.

to nije uopče točno,odnosno iz citiranog se zaključuje da oni mogu dici cijenu na pretplatnikovu štetu i da se potpisom pretplatnik s tim slaže.....oni mogu dići npr. cijenu ali onda pretplatnik ima pravo raskinuti ugovornu obvezu bez penala....
da ako nastavljaš korisiti uslugu......,ali imaš pravo raskinuti ugovor.........to oni rijetko rade jel su im raskidi ugovora preveliki troškovi...osim ako procjene da im je korist veća od mogućih raskida ugovora....
to je sad malo drugačija priča,ali u principu ni tad ti ne bi trebao imati probleme jer je to njihov propust....
osobno sam imao i slučaj kod raskida ugovorne obveze kod poskupljenja što je riješeno na način da sam ukinuo obvezu plaćanja pretplate,ali sam ratu  za uređaj morao nastaviti normalno plaćanje po ugovoru.....a ne da raskineš ugovor i onda oni ukinu popuste i ti moraš platiti uređaj u punom iznosu.....znači onako kako piše u ugovoru za uređaj jer su oni krivi za raskid..
imao sam i slučaj njihove pogreške..gdje su se normalno svim silama izvlačili...prvi stupanj žalba,pa drugi stupanj žalba i onda na hakom...hakom riješio u moju korist......
uglavnom moraš se držati i vrijedi samo ono što piše u ugovoru,a ne šta je tebi rečeno ili crtano....primjer ako u ugovoru piše da si dužan za ratu uređaja 50 kn ,onda je 50 kn bez obzira što je netko pogriješio....ali ako je u ugovoru 100 kn ,a netko greškom naplaćivao 50 kn ,onda si im dužan.....

Obveznik ste poreza jer ste kuću kupili, a ne dobili na dar od roditelja.
Ne znam detalje ugovora (često bude krivih formulacija) ali iz ovoga što opisujete jasno je da je većim djelom ovog iznosa zatvoren dug.
Porezna uprava trebala je uzeti u obzir da je stvarna vrijednost nekretnine umanjena za nesporan dug, koji je štoviše upisan kao teret u zemljišnim knjigama. 
Oni često postupaju APP, i nitko ne snosi odgovornost. 
A trebao bi.
Možete tako, ali onda vaša sestra jednog dana na ostavinskoj raspravi iza roditelja može postaviti pitanje nužnog djela za darovanu nekretninu.
Ne vidim da bi išta od toga bilo nelegalno. Radi se o transakcijama među najbližim srodnicima po vertikalnoj liniji. 
Banku zapravo to i ne interesira previše. 
Imaju hipoteku na nekretnini, i imaju vas kao dužnika. 
Zar si niste do sada dovoljno zakomplicirai život?
Što bi riješili ovom akrobacijom?

Obveznik ste poreza jer ste kuću kupili, a ne dobili na dar od roditelja.
Ne znam detalje ugovora (često bude krivih formulacija) ali iz ovoga što opisujete jasno je da je većim djelom ovog iznosa zatvoren dug.
Porezna uprava trebala je uzeti u obzir da je stvarna vrijednost nekretnine umanjena za nesporan dug, koji je štoviše upisan kao teret u zemljišnim knjigama. 
Oni često postupaju APP, i nitko ne snosi odgovornost. 
A trebao bi.
Možete tako, ali onda vaša sestra jednog dana na ostavinskoj raspravi iza roditelja može postaviti pitanje nužnog djela za darovanu nekretninu.
Ne vidim da bi išta od toga bilo nelegalno. Radi se o transakcijama među najbližim srodnicima po vertikalnoj liniji. 
Banku zapravo to i ne interesira previše. 
Imaju hipoteku na nekretnini, i imaju vas kao dužnika. 
Zar si niste do sada dovoljno zakomplicirai život?
Što bi riješili ovom akrobacijom?

Analogno citiranom bi se onda i prvi stan imao smatrati bračnom stečevinom, no osobnog sam mišljenja da bi takvo tumačenje bilo pogrešno. 
Naime, ako je djed iz vlastite imovine kupio dva stana, odnosno po jedan baka i djed, to se samo može izvesti zaključak da su baki od strane djeda darovana sredstva za kupovinu stana, a koji u takvoj situaciji predstavlja njenu osobnu imovinu. 
Ono što teta (bakina kćer) eventualno može potraživati je namirenje nužnog dijela iz imovine kojom je baka raspolagala oporukom, pod uvjetom da je doista povrijeđeno pravo na nužni dio. 

Ja da sam kupac, trazila bih izricito stavku u kojoj pise da  Prrodavatelj jamci da nekretnina nije ni bracna ni izvanbracna stecevina. A trazila bih da ukoliko je Prodavatelj u braku, od njegovog bracnog druga posebnu suglasnost o prodaji nekretnine. 
Ja sam pr. kupila stan prije braka, bila sam u pocetku veze sa sadasnjim suprugom, tj vec oko 2 gpdine. Sada prodajem taj stan - i moj kupac trazi suglasnost mog supruga (sto je u redu) jer u nekoj nezeljenoj situaciji, moj suprug bi teoretski mogao tvrditi da je to izvanbracna stecevina (vanbracna veza se po nasim zakonima izjednjacava s bracnom). Tako da.....
Ak si kupac, svakako to trazi

Vaša baka je u trenutku smrti ujaka, njenog sina, nesporno naslijedila bar polovinu kuće - to u slučaju da ova 'nevjenčana supruga' dokaže svoj status i naslijedi drugu polovinu. I da ugovor o uzdržavanju ne bude poništen.
Dakle, ima smisla sklapati ugovor, obzirom da ionako namjeravate skrbiti o baki , a ova žena kako se čini nema takvih namjera.
 
Pitanje:
Je li u gruntovnici upisano pravo doživotnog korištenja/ plodouživanja vaše bake za tu nekretninu?
Ovo je sad već postala prava epidemija tih crnih udovica (u zadnje vrijeme i crnih udovaca), sve same tužbe za (van)bračne veze koje to nisu. 
Moj savjet - ne budite pasivni u tom sporu.
Prvo, ta 'udovica' sa imovinom koju potražuje naslijeđuje i obavezu uzdržavanja.
Uključite pravnu službu CZSS u slučaj. Nemojte im dozvoliti da 'peru ruke' i sekiviraju. Neka traže da odmah ta 'udovica ' preuzme izvršavanje obaveza iz ugovora o uzdržavanju. Naglasak je - ODMAH. Neka udovica time dokazuje da joj je vaš ujak bio partner.
Ako odbijaju ovi na CZSS, prijavljujte ih nadležnim službama, dosađujte... Neka rade svoj posao. 
Ako odbija udovica izvršavati svoje obveze, to bi moglo uticati na ishod spora.
 
Također, pokušajte doznati nešto o toj udovici.  Takve osobe (govorim o manipulatorima, ne o osobama koje nesporno godinama, pa i desetljećima žive u stvarnim, skladnim neregistriranim vezama) u pravilu su karijerni manipulatori koji su već pokušavali slične prijevare, pa možda i uspjeli. Često su kažnjavani i za razna druga djela, a nije naodmet doznati da zapravo žive s nekim drugim u vanbračnoj vezi.