Ruby_Danderfluff

I meni se isto čini da je dijete premaleno (zbog ritma hranjenja, spavanja i budnog vremena). Cijela priča mi se čini vrlo neobična, bračna zajednica je, dakle, trajala tek osam mjeseci... Pridružujem se tome da se bojim da tužba radi duševnih boli ne bi prošla, ali možda tužba radi podjele troškova vjenčanja i krštenja da, pogotovo iz razloga što je vjenčanje otkazano njegovom krivnjom.

Evo teksta te odluke: Umanjenje plaće zbog destimulacije Sentenca: Ustega na plaći mora biti utemeljena na zakonskoj osnovi ili na dispoziciji radnika, s time da umanjenje plaće zbog tzv. destimulacije, ne predstavlja zakonski osnov na temelju koje bi poslodavac bio ovlašten vršiti ustegu na plaći radnika. Tekst: „Ovaj sud ne prihvaća osnovanost tih žalbenih tvrdnji, jer je tužitelj uz tužbu priložio, kao dokaz, obračun plaće izvršen po tuženiku, za predmetni mjesec, iz kojeg je vidljivo da je plaća tužitelju u tom mjesecu umanjena upravo za iznos od 120,15 kn, zbog tzv. destimulacije. Zakon o radu, a niti ugovor o radu, ne predviđaju pravo poslodavca za umanjenje plaće radnika, a isto tako, tužitelj se u tužbi s osnovom poziva na zakonsku zabranu poslodavca vršiti prijeboj (ustegu) plaće radnika (iz čl. 87 (94) Zakona o radu; dalje: ZR). Naime, i prema ocjeni ovog suda, u obračun plaće poslodavac je dužan eventualno navesti kako je utvrđen iznos plaće (čl. 83a (91) ZR-a), pri čemu eventualne ustege moraju biti utemeljene na zakonskoj osnovi ili eventualno moraju biti rezultat dispozicije radnika s dijelom plaće (administrativne zabrane). U konkretnim procesnim okolnostima treba zaključiti da tuženik u obračunu plaće nije naveo potrebnu osnovu ustege, te se ona ne može niti tretirati, apriorno, pravilnom, jer poslodavac bez valjanog zakonskog osnova nije ovlašten vršiti bilo kakve ustege na plaći.“ Pravna podloga: Čl. 87 Zakona o radu, NN 38/95, 54/95, 65/95, 102/98,17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03 A postoji li pravilnik o radu, je li ugovorom o radu predviđena takva mogućnost?

Imaju uvid u to (barem prekršajni sudovi s kojima sam ja dolazila u doticaj), ali nije naodmet da im i Vi pošaljete kao dokaz, tako da znaju da ne trebaju vršiti prisilnu naplatu protiv Vas.

Ali sama "krađa identiteta" nije i ne postoji u Kaznenom zakonu kao kazneno djelo, da još dodam. Konačno, i mi svi ovdje (kao i OP) smo zaštićeni svojom anonimnošću, tako da ne vidim da bi to trebalo kažnjavati.

Po meni, prihvaćena ponuda je ugovor. Vi ste se pridržavali ugovora, a Vaš izvođač radova nije. S obzirom da je ugovor o građenju trebao biti sklopljen u pisanom obliku, a nije bio, ja mislim da se ovdje mogu primijeniti odredbe ugovora o djelu iz Zakona o obveznim odnosima, koji u čl. 614. govori o odgovornosti za točnost u proračunu cijene - ako on Vama nije dao jamstvo da je naknada točna, i u tijeku posla se pokazalo da je neizbježno prekoračenje proračuna, on je o tome bio odmah dužan obavijestiti Vas (dakle, bez odgađanja, prije završetka radova), u protivnom gubi pravo na povećane troškove. Dakle, po meni, možete mu ono što je nesporno i što ste ugovorili prihvaćenom ponudom, isplatiti, a za ostalo neka Vas tuži. Ali možda sam nešto propustila, pa pričekajte i druga mišljenja.

Po Statutu HPA, koji sam našla na njihovoj stranici, vidim da se na prava zaposlenika odnose: Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta, Pravilnik o placama, naknadama, i drugim mateiilalnim privima djelatnika i Pravilnik o radu, disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti. U tim pravilnicima biste morali naći odgovor na svoje pitanje vezano uz svoja prava. Ako govorimo općenito o Zakonu o radu (koji se ovdje po meni i ne primjenjuje), na dispoziciji je poslodavca na koje će radno mjesto smjestiti radnika, a radnik koji smatra da mu je povrijeđeno neko pravo, može poslodavcu uputiti zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, odnosno u rokovima koje sadrži ZOR, podnijeti tužbu radi odluke poslodavca kojim se krši radno pravo radnika (s neizvjesnim uspjehom, jer su naši sudovi praktički odbijali zahtjeve radnika u svim drugim slučajevima koji nisu bili nezakoniti otkaz ili potraživanja iz radnog odnosa).

Ako kao prihod imate samo honorar, po mom mišljenju, ne morate. Sad Porezna sve vidi kroz JOPPD obrasce i velik broj kategorija ljudi koji su morali podnositi godišnje prijave, više to ne moraju.

G-man, ovdje bih se protivila da sud već u prvostupanjskoj presudi donosi odluku o troškovima branitelja. Obično u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti oslobađajuće presude branitelji tek podnose troškovnike, onda nevoljni sudski vježbenici pišu rješenja o troškovima kroz narednih 6 mjeseci, godinu dana, ovisno o sudu, onda nakon pravomoćnosti tog rješenja branitelji mogu podnijeti račun računovodstvu suda, i onda se država udostoji platiti kroz godinu-dvije. Da, Vaš prijatelj ima pravo da mu odvjetnik tu lovu vrati, što god mu država isplati, ako je u cijelosti podmirio troškove odvjetniku, ali odvjetnici imaju praksu da ne vraćaju lovu dok god je ne vide na svom računu.

Eto, dokaz da tu zaista ništa ne znam Da, moram se dodatno raspitati kod prodavatelja, jer ga poznajem kao savjesnog, pa je moguće da je on već sve pokrenuo i platio (tako je nekako natuknuo), ali da još upis nije proveden (odnosno moguće da geodetski ured šteka). Koliko vidim u pretrazi čestice na stranici katastra, zadnje njihovo rješenje je iz 1996. godine, što znači da prijavni list i geodetski elaborat zacijelo nisu predani. Svakako bez više informacija i konkretnih dogovora nećemo ulaziti u kupovinu, a posebno bez ozbiljnog predugovora. Hvala svima, sad su neke stvari jasnije!

Općenito govoreći, kupac ulazi u pravni status vlasnika, s istim položajem koji je imao prijašnji vlasnik u odnosu prema posjedniku. Pretpostavljam da pitate iz pozicije posjednika?

Jeste li u državnoj ili javnoj službi?

Nije bitno, dakako. Međutim, kao pravnik, ja Vam kažem da ja na takvu praksu nisam (još) naišla, što ne znači da netko ne bi trebao pokrenuti stvari da se o tome raspravlja. Evo još nekih stvari o kojima sudovi ne raspravljaju kad raspravljaju o uzdržavanju - što je s imovinom djeteta (primjerice, otac djetetu kupi laptop ili televizor, ili neku drugu vrjedniju stvar, a majka tu stvar zadrži u svom domu kad dijete odlazi kod oca), što je s djetetovom ušteđevinom (primjerice, za rođendan - tko će upravljati tim novcem kad dijete odlazi od jednog roditelja k drugome), tko je dužan plaćati djetetov pristup internetu ili mobitelu (danas praktički ustavno pravo, ne možete ići u školu bez interneta), tko je dužan kupiti djetetu mobitel? Tko je dužan oblačiti dijete? Tko mu kupuje školske knjige? Tko plaća ekskurzije (na ekskurzije se ide svake godine, i one koštaju praktički više nego mjesec i pol dana uzdržavanja)? Tko plaća vrtić? (također, ovisno o gradu, vrtić za jedno dijete košta kao barem pola obroka uzdržavanja) Tko djetetu plaća prijevoz u školu? (dosad smo govorili samo o zdravoj djeci bez posebnih potreba, sada možemo i o onima koji imaju zdravstvene probleme i posebne potrebe: tko plaća ortodonta, proteze, posebne lijekove, kreme, fizijatre i terapeute...) Sve bi se to roditelji koji namjeravaju skupa pljeskati na dodjeli diplome svom djetetu, plesati na njegovoj svadbi, i skupa držati svoje prvo unuče, morali naučiti dogovoriti. Ali ako hoćemo raspravljati o dva mjeseca alimentacije, onda predlažem da rasprava bude cjelovita, i da sudovi također počnu presuđivati o tome tko plaća lijekove, a tko vrtić.

Možete napisati sudu na taj broj spisa zahtjev za ispravljanje presude (očite omaške u pisanju), onda će sud donijeti dopunsko rješenje u kojem će ispraviti presudu - vidite si čl. 342. ZPP-a. Onda je to dopunsko rješenje sastavni dio izvornika i FINA bi ga trebala prihvatiti (mada ni s njima nikad ne znate). To se može u svako doba i nije bitno je li protekao rok za žalbu.

Ovrhovoditelj neće mijenjati predmet ovrhe ako iz zemljišne knjige i katastra vidi da niste posjednik niti vlasnik nekretnine. Ako je tražbina veće vrijednosti, neće ići niti na pokretnine (ako niste firma, vjerojatno se kod Vas neće zateći ništa vrjednije od polovnog televizora, perilice i sl., što ovrhovoditelji ne mogu niti prodati niti se namiriti). Što se tiče motornih vozila, neće ići niti na to, ako od MUP-a dobije obavijest da se ne vodite kao vlasnik motornih vozila. Budite bez brige, niti ovrhovoditelji ne žele stvarati sebi nove, beskorisne troškove ako vide da nema šanse da će se namiriti.

Moja mala famiglia je trenutno u procesu rješavanja stambenog pitanja. Adekvatnu nekretninu smo pronašli, u ZK je vlasnik upisan 1/1, ali mi je rekao da je "sve legalizirao: kuću, garažu, pomoćne prostorije", ali još uvijek "nije upisao". Letimičnim pregledom dokumentacije kod njega vidim da mu je Katastar izdao rješenje o izvedenom stanju. Pošto ne znam ništa o tome, moje je pitanje - što dalje? Da li se on kao prodavatelj ili mi kao kupci moramo pobrinuti da se to upiše u katastarski operat ili oni to čine po službenoj dužnosti? (na Geoportalu također vidim da snimka kuće, garaže i pomoćnih prostorija postoji) Je li pametnije da on to napravi prije kupoprodaje ili da to mi radimo nakon što kupimo kuću? I što je s energetskim certifikatom - trebamo ga, ne trebamo ga?

Sjećam se ovoga

Slažem se, većina koncesionara parkinga radi na isti način i većina je sudova zauzela takav stav (za stvari glede čijeg se vlasništva vode javne evidencije, te evidencije su mjerodavne...)

U slučaju ugovora o djelu, poreze i doprinose obračunava i plaća naručitelj, Vi na svoj račun dobivate samo neto, a od naručitelja dobivate obračun tog dohotka. Na kraju godine, odnosno na početku iduće godine, od tog istog naručitelja dobivate IP karticu kako biste mogli napraviti prijavu poreza na dohodak (ako prijavljujete godišnjom prijavom iz onih nekoliko razloga kad morate - ako imate više poslodavaca, više izvora prihoda i sl.) i ostvariti pravo na povrat poreza.

Ako imate svjedoke za rekreativni tenis, po mom mišljenju možda i ne morate čekati HZZO... očigledno je da nastavak radnog odnosa više nije moguć.

Ako imate volju za tih mjesec i pol tražiti alimentaciju sudskim putem, možete to pokušati, ali kao što sam već odgovorila na drugoj temi, nisam susrela sudsku praksu po tom pitanju. Ja vjerujem da, kad već pitate na ovom forumu za podršku, niste naišli na odobravanje od majke djeteta što se tiče Vaše ideje.

Nema nekakve sudske prakse po tom pitanju, jer je mjesec, mjesec i pol prekratko vrijeme da bi roditelj koji inače plaća alimentaciju stigao podnijeti tužbu da se za taj period njemu dodijeli alimentacija od strane roditelja s kojim dijete inače živi. Međutim, ne vidim razloga da se to ne bi moglo dogovorno urediti između roditelja planom o zajedničkoj skrbi o djetetu koji se sad donosi, ili u odluci o uzdržavanju i ostvarivanju osobnih odnosa djeteta i roditelja već u tijeku brakorazvodne parnice. Ipak, mnogi će roditelji posvjedočiti, uključivo i ja, da dijete u mjesec dana zaista potroši oko 2.000,00 kn kad zbrojite hranu, osiguranje čuvanja i skrbi, školske knjige, odjeću i obuću, druge potrepštine, pa možda zaista nije uputno biti tako sitničav.

Želite tužiti za naknadu nematerijalne štete? Imate pravo na glavni zahtjev i troškove koje ste imali zbog podnošenja tužbe - sudske pristojbe, troškove putovanja, dnevnice i sl. Što se glavnog zahtjeva tiče, nije tako jednostavno složiti tužbu, pa savjetujem da angažirate pravnu pomoć, odvjetnika specijaliziranog za naknade štete (u slučaju uspjeha u parnici, troškovi njegovog angažmana će pasti na Vašu protustranku).

Sve ovo nema veze s predstečajnom nagodbom, ona je opisana samo kao način da se vidi da tražbina postoji i da je utvrđena. Smije. Evo Vam jedan primjer iz prakse: jednom sam čula od jednog vjerovnika Peveca da ne žale jedne kune koje su izgubili u stečaju Peveca (a izgubili su 85% svoje tražbine, dok su za 15% dobili dionice), jer su nakon provedbe stečajnog plana toliko uspješno počeli poslovati s njima da su nadoknadili sav gubitak. Pa je iz toga vidljivo da je vrlo teško procijeniti što je savjesno, a što nije. Ne vidim ja tu nesavjesnost vjerovnika. To što Vi kao radnici imate potraživanja prema svom poslodavcu, nije problem tog sportskog kluba, a niti Vaš poslodavac Vam se nije smio izvlačiti na poslovne probleme s tim konkretnim dužnikom kao razlog da ne isplati beneficije - što nije namaknuo novac iz nekog drugog izvora, kao da je to Vaš problem?

Ne znam da se trgovačkom društvu može otvoriti zaštićeni račun, ako je to točno, to je onda nešto novo. Nije li slučaj ustvari da je FINA odbila provoditi ovrhu koju su pokrenuli vjerovnici dok je poduzeće u postupku i da društvo normalno posluje u uvjetima PN? Međutim, stečajni postupak se otvara u odnosu na trgovačko društvo koje je u banani, a ne samo pojedine tražbine. Po svojoj definiciji, stečajni postupak je skupna ovrha - rasprodaja cjelokupne imovine trgovačkog društva da bi se razmjerno namirili svi vjerovnici (i posljedično brisalo društvo, jer ne može poslovati bez imovine). Što se tiče drugih vjerovnika, oni će se priključiti na vlak stečaja koji su predložili neki drugi vjerovnici, i sudjelovat će u namirenju. Načelno, drugi vjerovnici, ako su vlasnici i direktori trgovačkih društava, moraju kao dobri gospodarstvenici skrbiti o interesima svoje pravne osobe, ali ako su sudjelovali u postupku PN, ako će sudjelovati u stečaju, i ako su ustanovili da nema šanse za namirenje, stvarati dodatne troškove koje će u konačnici sami morati snositi, u vidu troškova ovrhe ili pristojbe na otvaranje stečaja, nije nesavjesno, nego čak upravo suprotno. Također, knjigovodstveno i porezno je otpisivanje nenaplativog potraživanja apsolutno dopušteno.

Ne znam, i ja poslujem u okviru i smislu obrta, ali u mojoj branši je ograničeno poslovanje na tu mogućnost, ali bih svima uvijek radije preporučila trgovačko društvo - ako nešto pođe po zlu, društvo samo odgovara za svoje obveze, a kao obrtnik odgovarate cjelokupnom imovinom, to je valjda glavna prednost. Isto tako, vidite koja je razlika između obrta i d.o.o.-a u visini poreza na dohodak, odnosno dobit. Međutim, ako ćete d.o.o., onda si opet morate plaćati poreze i doprinose mimo poreza na dobit, tako da nije jeftinije. Vi morate napraviti nekakvu financijsku simulaciju ili plan da vidite kako će Vam ići. Osim toga, slažem se s felixxom, ako nemate ušteđevine, Vaš biznis mora brzo financijski profunkcionirati da bi Vam se isplatilo raditi za sebe, a ne za nekog drugog, odgovornost je tu nemjerljivo veća. Kažu da biste morali imati zalihu za poslovanje i privatni život barem 6 mjeseci.