Ruby_Danderfluff

Hvala na ovome, dilema razriješena!

To također ovisi o kakvom se davatelju usluga radi, radi li se o obvezama koje dospijevaju mjesečno prema ugovoru, ili o jednokratnoj obvezi (ovdje očigledno teleoperater i sl.). Vjerovnik ima pravo na zakonsku zateznu kamatu radi zakašnjenja vjerovnika u plaćanju obveze, a na dužniku je da dokazuje da je do zakašnjenja došlo zbog greške vjerovnika, odnosno treće osobe. Ali da ima svačega, to priznajem.

1. ja sam također kao studentica razmišljala o sličnoj stvari, ali evo zašto nije - iako vi to ne biste naplaćivali, ipak biste pružali uslugu na tržištu i konkurirali onima koji to obavljaju kao gospodarsku djelatnost, pa biste, radi izjednačavanja uvjeta na tržištu i zaštite tržišne utakmice, podlijegali istim pravilima kao i konkurencija, odnosno registrirani taksi-obrti i trgovačka društva. Objasniti poreznoj upravi da ste vi svojevoljno trošili svoj novac i vrijeme da biste iz dobrote svog srca vozili ljude uokolo, također bi bilo uzaludna misija, pa u konačnici, i protuusluge koje biste vi primili se mogu novčano izraziti i bilo bi vidljivo da ste vi od navedenoga rada ipak ostvarili gospodarsku korist, kakva god ona bila (150 putnika dnevno bi voljeli imati i registrirani taksisti, ja bih rekla). druga je stvar što niz ovakvih usluga ustvari već postoji - odvoz krupnog otpada, pomoć pri selidbi, prijevoz putnika i robe... kao dio sive ekonomije, kojoj se ne može stati na kraj, i čak se i otvoreno reklamira na tramvajskim stanicama u rasvjetnim stupovima. 2. s druge strane, nitko nikoga nema pravo napadati, niti verbalno niti fizički, ma iz kojega razloga, pa biste mogli tražiti pravnu zaštitu (u okviru prekršajnog ili kaznenog postupka) protiv napada koje ste pretrpjeli, ovisno o njihovoj žestini, kao i eventualnu naknadu nastale štete zbog napada. evo moje sugestije kako to učiniti legalno - ako zbilja ne želite zarađivati, već želite učiniti nešto na dobrobit zajednice, osnujte udrugu koja će za glavni cilj imati pomoć "mobilno ugroženima" - onima bez automobila, invalidima, nepokretnima, umirovljenicima i ostalima, tako niste dio tržišne utakmice, možete konkurirati za natječaje da si pokrijete troškove goriva i slično. ili možete raditi na crno, pa vidjeti što će se dogoditi. Ali odmazdu od nabrušene konkurencije svakako očekujte.

da, pitala sam se kako da nikad niste bili obaviješteni o navodnom dugovanju, ovo se moglo izbjeći da ste podigli poštu... Ima tu i nešto što nećete moći vratiti od njih - naknadu koju FINA uzima za provedbu rješenja o ovrsi...

To ovisi o tome čija je to greška zaista bila i ima li banka u svojim općim uvjetima nešto zbog čega bi bila oslobođena odgovornosti za neprovedeni trajni nalog.

Je li novac vraćen? Ako nije, po mom mišljenju, zastara je nastupila još 1990. godine, osim ako posuditelj ne prizna zastarjeli dug i odluči ga vratiti, ili ako nije došlo do prekida zastare na neki drugi način u razdoblju do 1990. godine. Osim toga, postavlja se i pitanje ovlaštenika na traženje povrata, s obzirom da i potraživanje (dugovanje) predstavlja svojevrsnu imovinu, pa da li se to pravo traženja povrata uopće moglo naslijediti ako nije bilo predmet ostavinske rasprave i rješenja o nasljeđivanju. Iako, dakako, nasljednik je univerzalni sukcesor iza ostavitelja, pa na njega prelaze sva prava, osim strogo osobnih, koja je ostavitelj imao u času svoje smrti.

Imali su zadužnicu prema Vama? Prvo dobrovoljno dopisom, a onda ako ne pristanu, tužbom na povrat stečenoga bez osnove.

ne, ne, ako je vrijednost predmeta spora 10.000,00 kn, onda je sudska pristojba na tužbu 400,00 kn, a sudska pristojba na presudu 400,00 kn, sve skupa 800,00 kn. Vidite ovdje za izračun: PRISTOJBE

Nije uobičajeno iz razloga koje ste već naveli, ali nije niti nemoguće (odnosno, ne postoji obveza da se nekome šalje opomena ili poziv na mirno rješenje spora), osobito ako se tuženik oglušivao primiti poziv i opomenu, pa mu je nije bilo moguće niti dostaviti. Tuženik, ako u povodu tužbe pristane na zahtjev tužitelja, plaća i sve nastale troškove tužitelja (ako se tužitelj, u ovom slučaju Grad, sam zastupao, tu za tuženika nisu nastali nikakvi troškovi osim sudske pristojbe na tužbu i presudu). Ako tuženik smatra da je tužitelj suviše visoko naznačio vrijednost predmeta spora, mora na prvom ročištu, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, prigovoriti visini predmeta spora, pa će sud brzo i na prikladan način odrediti VPS (pogledajte si odredbe čl. 35.-40. Zakona o parničnom postupku). Isto tako, vidite si i odredbe čl. 27. - 31. Zakona o sudskim pristojbama. S obzirom da se tužbenim zahtjevom traži ispunjenje činidbe (predaja u posjed), VPS je onaj koji je tužitelj u tužbi naznačio, ali ne manje od 10.000,00 kn.

Zašto bi otac kupio garsonijeru Vama, a ne sebi, kad je očigledno da je i kupuje da bi on živio u njoj? Nakon njegove eventualne smrti, ako ste Vi jedina nasljednica, ta nekretnina će ionako pripasti Vama i Vašem sinu kao Vaša vlastita imovina i neće biti bračna stečevina Vas i Vašeg supruga.

kako se očitovao na prvom ispitivanju u državnom odvjetništvu? kako se tamo branio, tako će mu preostati da se brani i nadalje, jer naglu promjenu svog stava će morati dobro obrazložiti. može proći s uvjetnom osudom, jer je ranije neosuđivan i jer je kazneno djelo počinio da bi pomogao članu obitelji koji se nalazio u teškoj materijalnoj situaciji (posebno ako to u optužnici predlaže i državni odvjetnik), ali će biti obvezan da oštećenom društvu plati robu u vrijednosti od 38.000,00 kn ako je taj iznos nesporan; ako je nešto sporno oko visine štete, onda će kazneni sud uputiti oštećeno društvo da ide u parnicu sa svojim zahtjevom.

Slažem se s felixxom, i pitanje je što će se u praksi događati s razvrgnućima suvlasništava, koja uopće nisu regulirana Ovršnim zakonom, već Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (a koji kaže da će se razvrgnuće isplatom provesti putem javne dražbe ili na drugi prikladan način). Stoga se ta populistička intervencija u Ovršni zakon po meni uopće ne odnosi na izvanparnični postupak razvrgnuća suvlasništva.

ja bih opreza radi izjavila prigovor, da rješenje o ovrsi ne postane pravomoćno, kao što kažete, zlom namjerom ovrhovoditelja, ali zaista ne mogu navesti primjer kakva je konkretno praksa u ovršnim postupcima u takvom slučaju.

ovo jest dobro upozorenje, zaista, iako ovrhovoditelji rijetko provjeravaju imovinu bračnih drugova. teško je reći što se, osim razvoda i faktičnog prekida bračne zajednice, može učiniti. S koje osnove su suprugovi dugovi? Jesu li to, primjerice, nenamjenski krediti čija je sredstva trošio za uređenje kuće, kupovinu špeceraja i sl? Mogu li banke to i dokazati?

tom logikom što, kao što kažem, tuženik plaća ne znajući za podnesenu tužbu - dakle, u zakašnjenju, ali i dalje dobrovoljno, a ne ponukan prisilom podnesene tužbe. Tužitelj tada možda ima pravo na naknadu zatezne kamate u posebnom postupku (pa može povući tužbu za glavnicu, a ostaviti utuženima kamate do ispunjenja, iako to većina tužitelja ne čini, jer je pomalo maliciozno), ali nema više pravo na plaćanje plaćene tražbine, pa je u tom smislu spor izgubio, odnosno u dijelu koji se tiče glavnice, u sporu nije uspio.

Predmnjeva solidarnosti vrijedi kod djeljivih obveza kod trgovačkih ugovora, što smatram da ovo nije, što znači da je solidarnost trebala biti ugovorena. Novčana obveza jest djeljiva obveza. Međutim, što Vama znači ako osporite solidarnost - to će značiti ne da otac i majka snose solidarno 100, već da otac snosi 50, a majka 50, u izreci presude, i opet mi se čini da ste tu gdje jeste, osim ako jedan od roditelja nema imovine i od kojega se ne može naplatiti. Nadalje, što točno piše u ugovoru oko solidarnosti i obveze djeteta, možda ne piše baš točno "solidarno", ali piše "od bilo kojega od njih u cijelosti naplatiti", što se opet svodi na isto?

Pridružujem se G-manovom komentaru, svi troje za svaki slučaj (pa makar i jednim podneskom) dajte odgovor na tužbu kako ne bi došlo do ogluhe u odnosu na jedno ili dvoje od Vas. Slažem se isto tako, da s obzirom da je presuda pod žalbom, da tužiteljica još nema utvrđenu tražbinu čije je namirenje onemogućeno darivanjem (dakle, da njezina tražbina nije utvrđena pa da još nije dospjela), što je sasvim dobar razlog za isticanje u odgovoru na tužbi, a možete istaknuti i ovaj dodatni razlog zdravstvenog stanja, iako nemojte priznati da ste u slučaju presude u njezinu korist voljni namiriti njezina potraživanja, nema razloga da priznate nešto što ne želite da se dogodi.

Što želite učiniti? Po mom mišljenju, možete se samo braniti od lažnih optužbi, ali ne možete utjecati na odnos između Vaše žene i Vašeg bivšeg odvjetnika, sve to ustvari želi Vaša bivša žena i ona daje blagoslov na sve te radnje. Možda on od Vaše žene dobiva krive informacije o tome da ste Vi bili nasilni prema njoj ili da uskraćujete kontakte radi podjele imovine. Koliko ja shvaćam, Vi ništa od toga ne financirate i ništa ne ide iz Vašeg džepa. Točno je da hrvatski odvjetnik ne može zastupati u Austriji, već je za to potrebno angažirati austrijskog odvjetnika. Odvjetnik ne može utjecati, pogotovo na nekim zatrpanijim sudovima, koliko traje brakorazvodna parnica. Što se tiče kuće, to ste možda mogli riješiti i bez suda, ali ako je bilo volje za dogovorom. Točno je da ako je dijete rođeno u roku od 300 dana od okončanja braka, vrijedi zakonska pretpostavka da je otac djeteta majčin bivši muž, to nije odvjetnik izmislio, to je zakonska odredba. Kažem, što biste željeli učiniti? Možete odvjetnika disciplinski prijaviti ako mislite da Vas maltretira, ali to je otprilike sve.

je li ocu bila oduzeta poslovna sposobnost?

mislim da je neka prijevara u pitanju, budite oprezni.

bračna stečevina je ono što je stečeno radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. Ono što je stečeno po drugoj osnovi (darovanjem, nasljeđivanjem, itd.) je vlastita imovina bračnog druga. Zato, stan koji bi Vam darovao otac ne bi u polovici bio bračna stečevina Vašeg supruga i stoga vjerovnici ne bi mogli prisilno ostvarivati svoje tražbine iz vrijednosti tog stana.

Po mom mišljenju (ali tu me mogu ispraviti drugi komentatori), zadržavate bolju poziciju ako ostanete u posjedu kuće, jer se Vi nemate zbog čega iseljavati, ako ste u kući na temelju usmenog ugovora s prethodnim vlasnikom i ako ste s njime dogovorili da ćete uređivati kuću na ime dužne najamnine.

da, za najam kuće ili stana se traži da bude sklopljen ugovor u pisanom obliku, a to, s obzirom da je vlasnik kuće umro, više ne možete napraviti. S obzirom da imate fotografije i hrpu svjedoka, ako dođe do problema i tužbe, Vi osporavajte zahtjeve sina za iseljenjem, te ako Vas on odluči potjerati van u sudskom postupku, tada priložite te dokaze. Drugo rješenje ne postoji za Vas, osim ako, kao što felixx kaže, ne dogovorite s novim vlasnikom sklapanje ugovora o najmu ili kupoprodaji. Pokušajte stupiti s njime u kontakt, mislim da nemate što izgubiti, bolje nego da se pravite blesavi pa da čovjek misli da ga pokušavate prevariti.

slažem se s ovim: nemojte je prijaviti za prijevaru, s obzirom da će tu biti odbačena kaznena prijava zbog male vrijednosti, nego za lažno prijavljivanje, a iznos od 100,00 kn potražujte kroz građanski postupak, ako to s obzirom na troškove postupka smatrate oportunim.

Nažalost, to ovisi o samoj aplikaciji i samom proizvodnom procesu, a ne o pravnoj proceduri. Ovdje bi Vam mogao pomoći patentni zastupnik radije nego pravnik.