Ruby_Danderfluff

Plaćeni dopust je upravo to plaćeni dopust.
To je kao da morate odraditi godišnji odmor, odnosno da vam odobre 10 dana godišnjeg odmora, pa da imate -80 sati kad se vratite.
Zakon o radu:
Plaćeni dopust
Članak 86.
(1) Tijekom kalendarske godine radnik ima pravo na oslobođenje od obveze rada uz naknadu plaće (plaćeni dopust) za važne osobne potrebe, a osobito u vezi sa sklapanjem braka, rođenjem djeteta, težom bolesti ili smrću člana uže obitelji.
(2) Radnik ima pravo na dopust iz stavka 1. ovoga članka u ukupnom trajanju od sedam radnih dana godišnje, ako to nije drukčije uređeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
(3) Članom uže obitelji iz stavka 1. ovoga članka smatraju se: supružnik, srodnici po krvi u pravoj liniji i njihovi supružnici, braća i sestre, pastorčad i posvojenici, djeca povjerena na čuvanje i odgoj ili djeca na skrbi izvan vlastite obitelji, očuh i maćeha, posvojitelj i osoba koju je radnik dužan po zakonu uzdržavati, te osoba koja s radnikom živi u izvanbračnoj zajednici.
(4) Radnik ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja ili stručnog osposobljavanja i usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada, pod uvjetima, u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.
(5) Za stjecanje prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, razdoblja plaćenog dopusta smatraju se vremenom provedenim na radu.
(6) Radnik po osnovi darivanja krvi, ostvaruje pravo na jedan plaćeni slobodan dan, koji koristi na dan darivanja krvi, osim ako kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno.
 
Obratite pažnju na podebljani stavak 5. To se smatra vremenom provedenim na radu, tako da nema govora o minusu sati i obvezi odrađivanja.

Može.

Na temelju Vašeg opisa ne može se dati precizan odgovor. Naime, ovo "prebaciti" označava li formalno-pravno premještaj ili prestanak radnog odnosa u JRS i zatim zasnivanje radnog odnosa u JU?
Bacio sam oko na gore navedeni zakon, spominju se upravna tijela JRS, ne bih rekao da su ustanove upravna tijela. Dakle, premještaji bi se mogli odrediti samo u drugo upravno tijelo, a ne u drugu pravnu osobu. Mislim da osobe zaposlene u JU potpadaju pod obično radno zakonodavstvo, dakle pod Zakon o radu. 
Naravno, ovo je samo moje mišljenje, za precizan odgovor treba vidjeti svu dokumentaciju.
Kažu da ne treba vjerovati pravnicima koji ne pogledaju u zakon i spise prije nego što daju odgovor niti liječnicima koji trebaju zaviriti u medicinsku literaturu prije postavljanja dijagnoze. 🤣 

Pokrećem temu s obzirom da su se u posljednje vrijeme, osobito putem društvenih mreža, udruženja malih poduzetnika i računovodstvena udruženja (na koje pada teret provedbe ovrhe na plaći) pobunila protiv instituta ovrhe na plaći, te predlažu da nadalje bude isključivo jedan redoslijed ovrhe stalnih novčanih primanja, putem ovrhe na novčanim sredstvima koje provodi FINA.
Pobuna poduzetnika
S tim u vezi, nedavno se pojavio i članak Moraju li poduzetnici provoditi ovrhe? u kojemu se govori da treba primjenjivati odredbu čl. 197. Ovršnog zakona, koji kaže da ovrhu na plaći mora provoditi samo poslodavac koji plaću isplaćuje na ruke, odnosno ne isplaćuje plaću na račun kod banke, dok u svim drugim situacijama, ovrha se provodi pljenidbom novčanih sredstava putem FINE (uz iznimku zakonskog uzdržavanja ili naknade štete).
Taj je članak u svojevrsnom konfliktu s odredbom čl. 284. st. 2. Ovršnog zakona, koji i dalje upućuje ovrhovoditelja da izvansudsku ovrhu može tražiti izravno od poslodavca, pa je po mojim saznanjima još uvijek aktualna praksa poslodavaca da provode ovrhe na plaći bez obzira što isplaćuju plaću na račun u banci, a ne radi se o ovrhama radi zakonskog uzdržavanja ili naknade štete.
Po meni se problem sastoji i u tome što ovršenik u situacijama kada poslodavac provodi ovrhu na njegovoj plaći, a ne bi to smio, nema očiglednog pravnog sredstva koje bi radnik mogao uložiti protiv poslodavca i/ili ovrhovoditelja kako bi osujetio takvu naplatu.
Svakako molim mišljenja na ovu temu i uključite se u raspravu!

Veliko je pitanje može li se ponovno voditi postupak o pravomoćno presuđenoj stvari. Na razloge ništetnosti sud je dužan paziti po službenoj dužnosti, a ako ih u provedenom parničnom postupku nije našao... 
S druge strane, ako mislite da Vam je naplaćeno nešto što nije odrađeno, tu možda ima elemenata za kaznenu prijavu za zlouporabu povjerenja (čl. 240. KZ), koja je kvalificirana ako je počini odvjetnik.

Mislim da je zastara put kojim morate ići, evo praksa:
Odvjetnički trošak – rok zastarijevanja (Pž-5947/2017, VTS RH)
Potraživanja iz ugovora o zastupanju za obavljene radnje po punomoći o zastupanju zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina, a sve u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a, zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano
Točna je tvrdnja tužitelja da je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov., br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) u Tbr. 48. određeno da naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ako se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju. Međutim, Tarifa je po pravnoj prirodi podzakonski akt, stoga ona nužno mora biti u skladu sa zakonom koji regulira materijalnopravna pitanja zastare potraživanja. Naime, propis koji je na nižoj razini u hijerarhiji pravnih propisa neće biti primijenjen ako je u suprotnosti s propisom višeg hijerarhijskog ranga. Zakon o odvjetništvu koji upućuje na donošenje Tarife kao podzakonskog akta ne sadržava odredbu o trenutku dospijeća odvjetničkih usluga.
Stoga je potrebno u tom slučaju primijeniti opće odredbe o zastari propisane Zakonom o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u nastavku teksta: ZOO), i to čl. 215. st. 1., koji određuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Kako je već navedeno, nema zakonskih odredaba koje bi drukčije regulirale pitanje zastare odvjetničkih usluga od onoga kako to čini odredba čl. 215. st. 1. ZOO-a pa bi Tarifa (kao podzakonski akt) morala biti usklađena s ovakvim (općim) zakonskim rješenjem sve dok zakonodavac posebno ne propiše rok dospijeća odvjetničkih usluga. Sadašnje odredbe Tarife o zastari potraživanja odvjetničkih usluga u koliziji su s čl. 215. st. 1. ZOO-a, u kojem se slučaju primjenjuje pravni akt višeg hijerarhijskog stupnja, dakle, ZOO.
Ugovor je sklopljen 2010. godine, ako on od tada nije pokušao naplatu, zastara je nastupila 2015. godine, po mom mišljenju. U slučaju ovrhe ili tužbe, svakako prigovorite zastari.

Ako ne reagirate žalbama i sl., vrlo brzo, možda kroz mjesec-dva. Postoji opasnost prijenosa na drugu osobu, bilo naplatnim ugovorom (kupoprodaja), bilo besplatnim (darovanje), jer vjerovnik može pobijati pravnu radnju dužnika učinjenu na štetu vjerovnika, radi onemogućavanja naplate, na način da se poništi navedeni ugovor o kupoprodaji ili darovanju, i to u roku od 1 godine od učinjene kupoprodaje, odnosno u roku od 3 godine od učinjenog darovanja. 
Međutim, što se same prakse državnog aparata u naplati tiče, do sada nisam vidjela da je država išla agresivno u ovrhu i prodaju pokretnina ili nekretnina (eventualno bi se već priključila postojećim ovrhama koje je pokrenuo neki drugi, privatni vjerovnik), država češće ide u postupke prisilnog zasnivanja založnog prava (hipoteke) radi osiguranja svoje tražbine, nego baš u pljenidbu i oduzimanje.

Ako sumnjate da je osoba počinila djelo u stanju neubrojivosti ili značajno smanjene ubrojivosti zbog duševne bolesti, duševnih smetnji itd., tada to naznačite u kaznenoj prijavi, te će se u tijeku provođenja izvida provesti medicinsko vještačenje radi utvrđivanja ubrojivosti, a ako se stvarno ispostavi da je osoba neubrojiva, postupak prema njoj se neće voditi prema odredbama Zakona o kaznenom postupku, već prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, gdje nije moguće kazniti osobu, jer neubrojiva osoba ne može biti kriva, već joj je moguće izreći mjeru liječenja na slobodi ili prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu.
Međutim, ako se utvrdi da je u vrijeme počinjenja djela bila ubrojiva, tada ovo što Spitfire kaže - vodit će se kazneni postupak prema pravilima Zakona o kaznenom postupku, osoba može biti proglašena krivom, te joj može biti izrečena uz kaznu i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja (na slobodi) ako je za kazneno djelo propisana kazna zatvora od 1 godine ili dulja, što nametljivo ponašanje nije, osim ako je riječ o bliskoj osobi. Obvezni psihosocijalni tretman također nije moguće izreći, jer se ne radi o nasilnom kaznenom djelu.

Pokrećem temu s obzirom da su se u posljednje vrijeme, osobito putem društvenih mreža, udruženja malih poduzetnika i računovodstvena udruženja (na koje pada teret provedbe ovrhe na plaći) pobunila protiv instituta ovrhe na plaći, te predlažu da nadalje bude isključivo jedan redoslijed ovrhe stalnih novčanih primanja, putem ovrhe na novčanim sredstvima koje provodi FINA.
Pobuna poduzetnika
S tim u vezi, nedavno se pojavio i članak Moraju li poduzetnici provoditi ovrhe? u kojemu se govori da treba primjenjivati odredbu čl. 197. Ovršnog zakona, koji kaže da ovrhu na plaći mora provoditi samo poslodavac koji plaću isplaćuje na ruke, odnosno ne isplaćuje plaću na račun kod banke, dok u svim drugim situacijama, ovrha se provodi pljenidbom novčanih sredstava putem FINE (uz iznimku zakonskog uzdržavanja ili naknade štete).
Taj je članak u svojevrsnom konfliktu s odredbom čl. 284. st. 2. Ovršnog zakona, koji i dalje upućuje ovrhovoditelja da izvansudsku ovrhu može tražiti izravno od poslodavca, pa je po mojim saznanjima još uvijek aktualna praksa poslodavaca da provode ovrhe na plaći bez obzira što isplaćuju plaću na račun u banci, a ne radi se o ovrhama radi zakonskog uzdržavanja ili naknade štete.
Po meni se problem sastoji i u tome što ovršenik u situacijama kada poslodavac provodi ovrhu na njegovoj plaći, a ne bi to smio, nema očiglednog pravnog sredstva koje bi radnik mogao uložiti protiv poslodavca i/ili ovrhovoditelja kako bi osujetio takvu naplatu.
Svakako molim mišljenja na ovu temu i uključite se u raspravu!

Bit ćete terećeni ako niste bili zaposleni po drugoj osnovi, i to do prestanka statusa direktora, odnosno do brisanja društva iz sudskog registra.
Ne bilježi Vam se kao radni staž, ako se ne varam, jer niste bili prijavljeni, no to provjerite u HZMO.
Postoji mogućnost sklapanja upravnog ugovora o obročnoj otplati s PU, ali pod točno određenim uvjetima, koje morate upitati tamo.
FINA je tek podnijela prekršajni nalog, ona ne kažnjava, propust računovodstvenog servisa nije argument koji Vas spašava, jer računa o svojim poslovnim knjigama mora voditi sam poduzetnik,  ne računovodstveni servis. Možda možete naknadno predati GFI, iako sumnjam, ali Vas to ne spašava od prekršajne kazne. 
Ako ne prigovorite, kazna Vam neće biti umanjena.
 

Država se ne može naplatiti od Vas, zbog dugova ne možete završiti u zatvoru. Ako nastupi apsolutna zastara, dugovi se brišu, da. Nije osobito dobar savjet, ali u Vašoj poziciji možda jedini mogući.

Mislim da bi bilo bolje ukinuti cijelo rješenje, jer se postupak ponavlja.

Možete, ali ne morate, sugeriram Vam uzimanje odvjetnika.. Sretno.! 

Tim postupkom će se nastojati razriješiti suvlasnička zajednica na način da se stan ili geometrijski podijeli na dvije zasebne cjeline, što je vjerojatno fizički nemoguće, ili da se stan proda putem javne dražbe i novac podijeli. Odnosno, na taj način će Vas nastojati primorati da otkupite njegov dio, vrlo vjerojatno. 

Baš sam sad dobila odgovor od ministarstva rada:
 
           Poštovana,      
         
 raspored radnog vremena utvrđuje se propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a ukoliko nije određen na opisan način o rasporedu radnog vremena odlučuje poslodavac pisanom odlukom.
           Sukladno odredbi članka 61. Zakona o radu, puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od četrdeset sati tjedno. 
           Zakon o radu ne definira pojam mjesečnog fonda sati, uzimajući u obzir da mjesečni fond sati radnika kod istog poslodavca može biti različit, ovisno o njegovu rasporedu radnog vremena.
           Ako je radnik odradio u jednom mjesecu više sati u odnosu na ugovoreno puno ili nepuno radno vrijeme, ostvarit će pravo na povećanu plaću s osnove prekovremenog rada, osim u slučaju da je kod poslodavaca utvrđena preraspodjela, odnosno nejednaki raspored radnog vremena.

Djeluje mi da se radi o klasičnoj prijevari, čega, nažalost, u današnje vrijeme ima sve više...
Na policiji, možda još bolje na ODO-u, podnesite kaznenu prijavu, naravno i tužite za povrat novčanih sredstava što ćete, nažalost, morati i dokazivati..
Sretno Vam..!

Uvjerenje da se protiv osobe ne vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti se koristi u više svrha. Kada se izdaje u svrhu zapošljavanja, ne naplaćuje se. Kada se, pak, izdaje u svrhu promjene osobnog imena, plaća se pristojba u iznosu od 30 kuna. Dakle, "svrha" uvjerenja određuje i iznos pristojbe. U ovom slučaju, trebali biste ishoditi uvjerenje upravo u svrhu promjene osobnog imena. Od prije nekoliko dana putem e-Građani je moguće ishoditi i takva uvjerenja koja se naplaćuju, dok je do sada bilo moguće tim putem ishoditi uvjerenja u svrhe koje su oslobođene pristojbe.

Možete tužiti i za odustanak od najma, i za upotrebu tuđe stvari u svoju korist, gdje se kao visina štete gleda cijena najamnine za prostor koji ne možete koristiti (odnosno svoju 11/80), za pet godina unatrag. Tužba koju podnosite je tužba radi stjecanja bez osnove, odnosno čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, radi upotrebe tuđe stvari u svoju korist. Ona se može ostvariti i kada je štete bilo, a i kada iste nije bilo. U drugom smislu, radi se o tužbu radi isplate.

Riječ je o obvezi koja proizlazi iz Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. U samom zakonu nije dana definicija "upravnog tijela političke stranke", a uvidom u Zakon o političkim strankama jedino se može zaključiti da svaka politička stranka statutom određuje svoja upravna tijela pa se tek uvidom u isti može doći do odgovora koja su to upravna tijela političke stranke.
U konkretnom slučaju, s velikom sigurnošću mogu reći da funkcija zamjenika predsjednika ne ulazi u taj pojam, ali za svaki slučaj provjerite u statutu stranke.

Udruge su neprofitne organizacije i u ovom pogledu uvjeren sam da nema bojazni od prebacivanja sredstava u novu kalendarsku godinu. Ta bojazan bi imala smisao tek ako bi taj novac bio donacija, a čiji je donator odredio da se novac mora utrošiti do kraja kalendarske godine ili u kojem drugom roku.

Ako je nešto e-dokument u svom izvorniku (ne mislim na to da Vam netko pošalje nešto skenirano), onda je jedini ispravan način pečatiranja i potpisivanja e-pečat i e-potpis. 
Primjerice, kod e-potpisa nije nužno da se sam potpis po sebi fizički vidi na digitalnom dokumentu, već je poanta da se prilikom provjere na posebnim softwareima za validaju tog potpisa vidi da dokument ima određene certifikate. Dakle, onaj vanjski vidljivi oblik na takvom dokument nije nužan. Validaciju nekog e-dokumenta možete provesti putem https://validator.fina.hr/eSigWebApp-web/#validate
Ovakvo hibridno postupanje - printanje digitalnog dokumenta, njegovo potpisivanje i pečatiranje pa ponovno skeniranje - je prilično neobičan i neefikasan način. Naime, ponovnim skeniranjem to postaje drugi dokument u odnosu na onaj digitalni. 
Ipak, sudeći o informatičkoj pismenosti u Hrvatskoj, vjerujem da Vam niti neka inspekcija ili kakvo drugo državno tijelo neće u ovom postupanju naći zamjerku, ali samo navodim na njegovu nepraktičnost.

Ne, namjena Vašeg prostora je i dalje stambena, koristit će se za stanovanje, skuplja struja koja se naplaćuje gospodarskim subjektima je vezana uz rad strojeva u pogonu itd..

Nažalost, vodi se i redoviti postupak, prikupljaju se informacije od centra, ispitaju se mišljenja obje stranke, ali načelno, to je to.

možda se ne radi o nužnim dijelovima
supruga i muž imaju zajedničku imovinu i otac djece ne može ostavljati i od supruge dio ,već samo svoju polovicu...
od te svoje polovice ,njih četvero (majka i djeca ) imaju po 1/4 ,a to je gledajući na cijelu nekretninu 1/8 po osobi..
znači majka sama ima svoj dio 4/8 + 1/4 nasljedstva+1/4 ako se jedan sin odrekao u njezino ime  i zato ona ima 6/8...sinovi po 1/8
majka je sad vlasnik 6/8 i može dati kome god hoće ,a ako nikome ne ostavi ,nakon smrti imaju sinovi jednaka prava...

Koliko mi je poznato baka i djed mogu tražiti sudskim putem viđanje djeteta i da se traži od djeteta njegovo mišljenje za to viđanje bake i djeda to vam je bezbolniji postupak i za vas i dijete ide samo pismena zamolba na sud podaci njih i djeteta koliko mi je poznato sud u tom slučaju odobri viđanje