G-man

Pitanje sam vam postavio iz razloga jer da jeste u opisanom ili sličnom odnosu prema maloljetnici, stupanjem u spolni odnošaj s njom, počinili biste kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta starijeg od 15 godina propisanog čl. 159. KZ-a. Međutim, kako tome nije slučaj, u pravnom pogledu, i pod uvjetom da je spolni odnošaj dobrovoljan, time ne činite nikakvo kazneno djelo niti prekršaj. U pitanje morala odnosno društvenog pogleda na takvu vezu ne ulazim, jer je individualna stvar. Uostalom, danas što god da napravite, nije dobro - u vezi si s mlađom osobom, "pedofil" si, u vezi si s starijom osobom, "gerijatrofil" si, nisi u vezi, ili si čudak ili kriješ da si gay, u vezi si s vršnjakom, onda ti traže nešto drugo, treće, četvrto itd., itd., itd. Ono što želim reći je, ako ćete gledati na to što će drugi reći, nikad nećete biti u vezi ni sa kim. Istina je da je trenutna situacija malo "škakljiva" zbog činjenice da je cura u srednjoj školi, ali za dve godine, kada postane punoljetna, to više neće biti faktor, i u principu bude palo pod neki prosjek razlike među partnerima obzirom mi momci, sporije mentalno "sazrijevamo", a u nekim stvarima nikad ne odrastemo, pa su vršnjačke veze rijetke. Što se roditelja tiče, e, tu bi moglo biti problema, jer zanemarite sad trenutnu osobnu situaciju i stavite se u njihovu poziciju, vjerojatno vam ne bi bilo previše po volji, al tu opet zavisi o kakvim se roditeljima radi, jer dvije su opcije - ili će napraviti sve da vas maknu, pritom vjerojatno neće prezati ni za nekim prijavama policiji, možda čak i prijetnjama sa strane oca (ali time će kći okrenuti kontra sebe i potencijalno nepovratno narušiti odnos s njome, pogotovo ako onda odluči iseliti i doći vama), ili će prihvatiti činjenicu da ste u vezi. To nitko ovdje ne može anticipirati, ali bi djevojka mogla imati dobru percepciju moguće reakcije, pa porazgovarajte s njom o tome. Znači, moja sugestija bila bi da prvo dobro porazgovarate o prirodi vašeg odnosa i mogućim reakcijama roditelja te jeste li spremni nositi se s poteškoćama koje bi mogle uslijediti ako odlučite ući u vezu, a onda ovisno o saznanjima, vidite što ćete i kako dalje. Uglavnom, pravnih zapreka za vezu (i sve što ide s njome) nema, ali činjenica da se radi o maloljetnici, nosi potencijal da vam zagorča život oboje (do trenutka kada djevojka navrši 18 godina).

Prvo mi recite kakva je priroda vašeg odnosa, pri čemu mislim jeste li vi možda njen učitelj, instruktor, bejbisiter ili nešto slično?

Ne treba ići odmah "đonom" kroza kazneni postupak, koji uzgred rečeno, nema osnove u ovom trenutku. Zatražiti pismeno poštom preporučeno isplatu u roku 8/15 dana uz upozorenje da u protivnom slijedi podnošenje tužbe te prijava Inspektoratu rada.

Zašto supruga nije dala izvanredni otkaz ugovora o radu ukoliko kroza svo navedeno razdoblje nije ostvarivala plaću?

Ne znam što bih dodao osim onog najvažnijeg što je rečeno u članku - zavisit će od slučaja do slučaja (kazuistički pristup). Slažem se da postoje određene situacije, gdje bi radnik imao pravo na takvo što (primjerice prilika koja se pruža jednom u životu, posao gdje bi zarađivao nekoliko puta više od sadašnjeg), ali onda treba paziti da se to ne počne zloupotrebljavati, zato je izuzetno važna sudska praksa, koja će se formirati, a koja će morati valorizirati kako radnikovu potrebu za napretkom, ali isto tako i poslodavčevu potrebu da ne bude doveden u "škripac" glede svoje organizacije obavljanja rada, a vezano uz ispunjavanje svojih obveza. Gotovo sam siguran da će praksa u početku biti šarolika, ali s vremenom bi se trebala iskristalizirati. Osobno, smatram da je mjesec dana sasvim dovoljno vremensko razdoblje da se nađe zamjena u preko 90% slučajeva, no ima i specifičnih slučajeva u kojima to možda neće biti dostatno vrijeme, pa bi donošenje odluke in favorem radnika, štetilo poslodavcu, a sviđalo se nekome ili ne, i njega Zakon o radu štiti, istina daleko slabije doli radnika, ali ipak.

Sud (tužba na iseljenje) je jedina legalna solucija budući stanari trenutno uživaju posjedovnu zaštitu. Znam da to nije ono što ste htjeli čuti, ali tako stvari stoje. O ilegalnim načinima nećemo ovdje, ali čak i da idete s njima, mogli biste izgubiti daleko više doli dobiti, pogotovo ako vam se javnost uključi i portretira vas kao osobu, koja izbacuje djecu na ulicu, jer tu onda nikog neće previše zanimati tisuće eura duga kojeg su vam napravili, već će vas vidjeti kao pohlepno i bezosjećajno "čudovište", koje baca ljude na cestu.

Teško mi vas je pratiti, možete li pojasniti malo bolje situaciju?

Ovo se nažalost interpretira kao prijetnja, ne i pokušaj ubojstva iz razloga jer nisu poduzete radnje kojima bi ubojstvo došlo uopće u obzir, jer trčanje za nekim još nije radnja kaznenog djela ubojstva (to bi bilo zamahivanje nožem prema vitalnom dijelu vašeg tijela), iako bi do nje najvjerojatnije došlo da vas je uhvatio. No, u kaznenom pravu, stvari su postavljene dosta kruto i traži se utvrđenje činjeničnog stanja izvan i iznad ikakve sumnje i ne može se ići u anticipiranje što bi se dogodilo kad bi se dogodilo. Gleda se samo što se realno dogodilo i tu se stavlja točka. Glede postupka, jel mi možete reći je li se njemu sudilo kao neubrojivom počinitelju? Kakva mu je sankcija izrečena?

Moći ćete potraživati novac od osobe koja vam je prodala taj uređaj. Vlasnikom niste postali iz razloga, jer ne možete steći pravo vlasništva od nevlasnika u slučaju ukradene stvari.

Nema potrebe za paničarenjem, posebice kada ne znate o čemu se radi. Slažem se da bi djelatnice u CSS trebale biti fleksibilnije, jer kako to da njihov GO nije problem, a vaše bolovanje jest? Licemjerstvo na djelu, ali nema vam druge doli otići tamo i čuti o čemu je riječ.

DORH nije procesuirao slučaj iz razloga jer su maloljetnici u nas kaznenopravno odgovorni navršenjem 14. godine života. No, pretpostavljam da je CSS imao nešto za reći. Glede štete, ne ulazim u detalje, ali postoji dobra šansa (bez zamjere kao roditelja) da je vaše dijete imalo određenog udjela u cijeloj priči, ne kažem da je ono zapalilo drvarnicu, posebice jer je drugi priznao, ali sigurno je određenog udjela imalo. Kolikog točno, to je pitanje i stvar utvrđivanja/dokazivanja, ali pod uvjetom da se to dokaže, vlasnik izgorenog objekta može od roditelja zahtijevati naknadu štete. Kad kažem naknadu štete, mislim na realnu štetu, dakle onu koja se dokaže vještačenjem, ne tvrdnjom vlasnika, jer ja primjerice mogu reći da mi kućica od pesa vrijedi 5.000,00 eura, ali oboje znamo da lažem. Dakle, realna vrijednost. Po meni, imate dvije opcije - ići na sud, gdje ćete najvjerojatnije svi biti na gubitku na koncu ili naći zajednički jezik (mislim tu i na roditelje drugog djeteta) i čovjeku naknaditi realnu štetu, koju je pretrpio.

Slažem se, trenutno je zapreka, a za budućnost, o tom-potom.

To su psihološke igrice i tako ih treba i shvatiti.

Teško je dati jednoznačan odgovor na slučaj koji može imati desetke varijacija. U startu se uvijek više "čuva" pješaka/biciklistu, jer ako se njega "pokupi", samo Bog ga čuva, ali opet sve ovisi o detaljima slučaja. Znadem za dva slučaja, gdje je pješak/biciklist poginuo, vozač bio alkoholiziran i svejedno bio oslobođen kaznene odgovornosti, jer je falila uzročnost kao obilježje djela. U prvom slučaju, alkoholizirani vozač pregazio je biciklistu, jer je sam biciklista iz samo njemu znanih razloga odjednom naglo skrenuo u smjeru putanje vozila, i vozač je doslovce naletio na njega (nije imao vremena reagirati) i pregazio ga, dok je u drugom slučaju, pješak ležao na neosvijetljenoj lokalnoj cesti, iza zavoja, pa je vozač (opet u alkoholiziranom stanju) naletio na njega i nije imao vremena da ga izbjegne. U oba slučaja, vještak se decidirano izjasnio kako i pod uvjetom da je vozač bio posve trijezan, ne bi stigao reagirati i izbjeći nalijetanje na pješaka/biciklistu, drugim riječima nesreću je zapravo skrivio pješak/biciklist. "Ljudsko" poimanje krivnje razlikuje se od pravnog. Dakle, u kaznenom postupku, uvijek se traži uzrok nesreće, i ne znači automatizmom da ukoliko je netko pijan za volanom da je odmah i ta okolnost uzrokom nesreće. U konačnici, postoje i slučajevi gdje imamo krivnju dvoje ljudi - primjerice, jedan vozač oduzme drugome prednost, dok je ovaj drugi vozio prebrzo, dođe do sudara i oba automobila završe na nogostupu i pogode grupu ljudi koja tamo šeće. Ovdje su oba vozača 100% kriva i odgovarat će i jedan i drugi za izazivanje prometne nesreće sa smrtnom posljedicom.

Zahvaljujem vam na povratnoj informaciji.

Možete pojasniti malo detalje - radi li se ovdje o odluci koja je dostavljena i samoj stranci?

Vidite čl. 43. i 44. Zakona o državnim maticama. Mišljenja sam da imate opravdan razlog kako za uvid, tako i izdavanje izvadaka iz matice.

Za početak uplatite dugovano, a onda ćete vidjeti da li će potraživati i kamate.

Vrijedi temeljem čl. 15. t. 1. aktualnog Zakona, a vrijedilo je i ranije, što vam stoji i u rješenju. Sinovi su obdarenici, dakle daroprimatelji, ali (su)vlasnici formalno još nisu, jer nisu uknjiženi u ZK kao (su)vlasnici. Hvala, Vama također sretan Božić i sve najbolje u 2018. godini.

Sretan Božić svima, svako dobro, a zdravlja na prvom mjestu!

Na ovo pitanje vam je nemoguće odgovoriti bez da vještak izradi nalaz i dade svoje mišljenje, a koje sa tada uzima u obzir kod određivanja visine pravične novčane naknade (kao oblika popravljanja neimovinske štete). No, napisat ću vam ovo, osiguravajuće kuće vam u svojim ponudama uvijek dadu iznos koji je nekoliko desetina postotaka manji od iznosa koji čak ni oni ne spore, pa ako prođe, prođe. Nije isto (jer se radi o imovinskoj šteti), ali kada sam imao problema sa autom (žena se zabila u mene), ponudili su mi 4.000,00 kn (trebalo je mijenjati cijeli prednji branik plus farbanje jednog dijela), na kraju je ceh bio 7.500,00 kn i sve su platili, jer nisam htio prihvatiti njihovu "velikodušnu" ponudu. Sugeriram vam angažman odvjetnika, a njegovu naknadu možete dogovoriti u postotku.

Ukoliko će predmet dobiti novog uređujućeg suca, ne vidim previše smisla u predstavki predsjedniku suda, jer on nad njome više nema nikakvih "ingerencija". Ono što vam je Matrix napomenuo jeste da za štetu koja bi strankama bila nanesena nezakonitim ili nepravilnim radom sudaca, odgovara RH, ne suci osobno (pitanje kasnije eventualne regresne odgovornosti ne tiče se oštećenika), pa ne možete ići sa tužbom kontra suca, već prvo ići sa zahtjevom za mirno rješavanje spora Građansko-upravnom odjelu nadležnog DORH-a, pa ako to ne upali, onda imate dopuštenje da podnesete tužbu kontra RH (ako to ne napravite, tužba vam se odbacuje). Ne trebam napomenuti kako morate imati faktične dokaze za svoje tvrdnje, pri čemu ne mislim na vašu riječ kontra riječi suca.

Samo da pojasnimo - jednom kada je postupak pokrenut, tako dugo dok ne završi pravomoćnom odlukom suda, zastara je u prekidu, a počinje teći iznova od dana pravomoćnosti donesene odluke. Teoretski, spor može trajati unedogled i nažalost imamo slučajeva u praksi gdje je spor trajao nekoliko desetljeća, što je sramotno, kakve god okolnosti bile. Osobno znadem za pitanje alimentacije koja je trajala 25 godina ili spor o smetanju posjeda, koji je hitne naravi, koji je trajao 13 godina. Sramota. A glede vašeg slučaja - imate li punomoćnika (odvjetnika)? Jer ukoliko ga imate, vi se pozivate putem njega, dakle ne dobivate poziv na svoju adresu. Sugestija vam je definitivno otići do suda i vidjeti u kojoj je fazi postupak.

Generalno pravilo u svim postupcima je, kada je rok određen u danima, da se za početak roka uzima prvi idući dan od dana dostave/objave pismena odnosno od dana kada se desio događaj koji je relevantan za računanje roka. Iznimke od toga, zakon izrijekom naglašava.