Jump to content

Reklamacija dnevna karta Zagrebparking


betmen11

Preporučene objave

Postovani,

 

na dnevnu parkiralisnu kartu br....... ulazem reklamaciju na temelju opcih uvjeta poslovanja objavljenih u "Odluci o organizaciji i načinu naplate parkiranja" Službeni glasnik Grada Zagreba 26/09 i Zakona o obveznim odnosima NN 35/05, 41/08

 

Na temelju clanka 249. ZOO nesporno je da je nastao obvezni odnos, tj. naplatni pravni posao.

 

Članak 249. ZOO-a

(1) Volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave

 

 

 

Prema clanku 320. ZOO, odredbe clanka 5. i 6. Uredbe Gradske skupstine koje se odnose na kupovinu dnevne parkiralisne karte su suprotne opcim nacelima obveznog prava o savjesnosti i postenju te jednakosti cinidbi.

 

Dnevna parkirna karta se naplacuje i za sate koji prema odluci nisu obuhvaceni parkiranjem, te takodjer se ne moze naci u slobodnoj prodaji.

Najvise sto je prema odluci dopusteno ostati u drugoj parkiralisnoj zoni je dva sata.

 

 

Clanak 320. ZOO

(1) U slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.

 

Članak 5. Odluke o naplati parkiranja

Parkiranjem vozila na javnom parkiralištu vozač odnosno vlasnik vozila (u daljnjem tekstu: korisnik parkirališta) sklapa s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnog parkirališta s naplatom uz korištenje dnevne parkirališne karte prihvaćajući uvjete propisane ovom odlukom..."

 

Članak 6. Odluke o naplati parkiranja

...Parkirališna karta izdaje se kao dnevna karta za određenu parkirališnu zonu i vrijedi od trenutka izdavanja do istog vremena u prvom sljedećem danu u kojem se naplaćuje parkiranje, a za kraće vrijeme korištenja parkirališta dnevna karta izdaje se i kao polusatna, jednosatna ili višesatna parkirališna karta (u daljnjem tekstu: satna karta)."

 

 

Prema clanku 10. Odluke grada o naplati parkiranja propisuje se presumpcija izrazena rijecima "smatra se da je pristao" da korisnik odabire cjelodnevnu parkirnu kartu.

U hrvatskom pravnom sustavu presumpcije se ne mogu propisivati podzakonskim aktima i odlukama, vec iskljucivo u zakonskim aktima u legislativnoj proceduri.

 

 

Članak 10.

Korisnik parkirališta mora u roku od pet (5) minuta od parkiranja vozila istaknuti valjanu satnu kartu vidljivo s unutarnje strane vjetrobranskog stakla vozila ili zaprimiti SMS poruku o plaćenoj parkirališnoj karti mobilnim telefonom...

...

...Ako korisnik parkirališta postupi suprotno stavku 1. ovoga članka smatra se da je pristao preuzeti dnevnu kartu što mu ju je osoba koju ovlasti organizator parkiranja stavila na vjetrobransko staklo vozila..."

 

 

 

OSNOVE REKLAMACIJE

 

Iz navedenog proizlazi da sam stupivsi u adhezijski ugovor prihvatio odredbe iz clanka 5.Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja, te prihvatio dnevnu parkiralisnu kartu koja se izdaje kao "polusatna, jednosatna ili visesatna", u maksimalnom propisanom trajanju od dva sata po cijeni od 5kn.

Naplata 24h-satne karte je protivna opcim nacelima obveznog prava o savjesnosti i postenju te jednakosti cinidbi, te je falsa nominatio i zapravo ima funkciju ugovorne kazne koja prema ZOO ne smije biti ugovorena za novcane trazbine.

Racun koji ste mi vi ispostavili u na temelju clanka 6. u podzakonskog akta sadrzi presumpciju, koja u Hrvatskoj moze biti propisana iskljucivo na temelju zakona, a nikako na temelju odluke tjela lokalne samouprave.

 

 

Molim da reklamaciju uvazite, a potvrdu placanja 10kn i zakonskih zateznih kamata dostaviti cu vam osobno ili preporucenom posiljkom.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Dajte ljudi. Sigurno netko ima nekakvo mišljenje ili prijedlog? Ako je ova žalba napisana tako da prolazi kod Zagrebparkinga onda ćete pomoći veeelikom broju ljudi i svi će vam biti zahvalni.

 

Ili da se žalimo i čekamo da opet dvojac iz Osijeka sruši i dnevnu kartu na Ustavnom sudu pa da ne moramo plaćati još jedan ekstra porez koji je prilično visok?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Mislim da je razlog što vam se nitko ne javlja i to što je tema "razvaljivana" i na Legalisu i drugdje već n puta, a osim pozivanja na ZOO spominjao se i Zakon o zaštiti potrošača.

 

Više-manje, čekaju se prve sudske odluke da se vidi kako će te primjedbe proći u sudskoj praksi. To znači da će od prvih prigovora nakon uvođenja dnevne karte do pravomoćnih odluka, pa eventualno i odluka Ustavnog suda ako to netko bude tjerao do kraja, proći nekoliko godina.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Da li to znači da svaki sudac može tupiti svoje i čekati da se žalbama dođe do Ustavnog suda koji će reći tako i tako a vi ljudi mulci do tada plaćajte Zagrebparking reket? Zar već 2 godine ništa nije došlo do višeg suda pa ima nekakva praksa? Ili sam ja nadobudan?

 

Da li je istina ovo što je Betmen napisao da "U hrvatskom pravnom sustavu presumpcije se ne mogu propisivati podzakonskim aktima i odlukama, vec iskljucivo u zakonskim aktima u legislativnoj proceduri."

Ako je istina, onda je to 100% prigovor koji se mora uvažiti. :misli:

 

Ista stvar je i sa naplatom sati koji se inače ne naplaćuju. To se mora uvažiti. Ili je netko lud?

 

Kakva je to situacija u kojoj jedna firma može raditi šta hoće i zarađivati na tome da se vjerojatno nitko neće žaliti?

 

Ja nisam našao nigdje nikakvu raspravu o tim dnevnim kartama osim na forumu Legalisa a da je imalo "normalna". Čak i na Legalisu ima par temi gdje se nitko ne može složiti nego jedni misle ovako a drugi onako a sudac opet na svoj način dok Zagrebparking misli da bi mu svi morali plaćati, a poželjno bi bilo i izdvajanje iz plaće :-?

Dajte nam bar onda neke linkove gdje postoje nekakve žalbe koje je netko već poslao. Može i na PM ako se ne smije linkati.

 

Zahvaljujem.

 

Ako žalba prođe, ja ću se potruditi da ju objavim i tu i gdje god samo da ju vidi što veći broj ljudi da se monopolistima i reketašima stane na kraj.

 

Isto mi se čini nevjerojatno da nitko od pravnika nikada nije dobio nekakvu dnevnu kartu da se ide žaliti i tjerati to do kuda je god moguće. A najčudnije je da su ugovorne kazne do kraja istjerali svećenik i neki građanin a ne nekakve udruge za zaštitu potrošača i slični. :misli:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Zagrebparking je zalbu odbio,po mojem misljnju ni ne citajuci je jer su u cijelom obrazlozenju dokazivali da je nastao obveznopravni posao, sto sam ja priznao kao nespornu cinjenicu u prvoj recenici.

 

Dakle, nesporno je da nastaje pravni posao, tzv adhezioni ugovor. To je ugovor u kojemu nema pregovora o uvjetima sklapanja, vec jedna strana istice permanentnu ponudu, a druga je ili prihvaca ili ne. U angsax.pravu ga zovu "take it or leave it ugovor"

 

Svi zalitelji se koncentriraju da ukazu da oni uslugu ili nisu narucili ili im je ispostavljena vise od narucenog, te se pozivaju na clanak 54. Zakona o potrosacima koji kaze da niste duzni platiti preko narucenog i da se smatra darom.

 

To je tocno, ali se odnosi na konsenzualne ugovore sklopljene u standardnom ponuda-prihvat-sklapanje obliku.

Adhezioni ugovor,sto parkiranje jest, nema pregovora o uvjetima, jer vi pristajete na permanentnu ponudu, Ustavni sud je to nekoliko puta istaknuo u svojim presudama.

 

Prema tome, ja se nisam ni pozvao na clanak 54 zakona o potrosacima.

 

Ja sam u zalbi ustvrdio da u clanku 5. odluke o naplati parkiranja koju je donijela skupstina grada Zagreba se karta prodaje kao dnevna parkiralisna karta u trajanju od 24h.

U 6. clanku kaze "da se dnevna karta moze kupiti i kao polusatna,jedno,dvo i trosatna", sto znaci da se dvije potpuno razlicite stvari (dnevna i satna) nazivaju istim imenom u ta dva clanka.

Definicija nejasne stvari je da stvar istog naziva ima vise znacenja, prema tome sam se pozvao na clanak 320 ZOO koji kaze da u adhezionim ugovorima svaka nejasna oddredba se ima tumaciti u korist druge strane.Zagrebparking presumira da ja zelim skuplju stvar koja ima isti naziv istaknut u inverziji.

 

Zagrebparking uvodi presumpciju izrazenu rijecima "smatra se da je pristao" u clanku 10. odluke. To je izrcito zabrenjeno u hrvatskom pravnom sustavu. Zato se presumpcije i zovu zakonske i ne mogu biti propisane podzakonskim aktima. One mogu biti dio ponude adhezionog ugovora,ali moraju biti stvar u redovnoj prodaji koja odgovara uvvjetima iz iste.

 

Treca stvar na koju sam se pozvao je da dnevna karta nije stvar u redovnoj prodaji, tj. ne moze se kupiti nigdje. Ona uvodi naplatu za sate koji se inace ne naplacuju(21-07) te je u nekim slucajevima (prva zona) skuplja nego da kupujete redovno sat po sat.

To je cini "falsa nominatio", ona ima pravna obiljezija ugovorne kazne,koja se ne moze naplatiti na novcane trazbine, vec se samo mogu zahtijevati zatezne kamate,sto sam ja rekao da sam i spreman platiti.

Cinjenica da je Zagpark nazvao drugacije,nije odlucna jer se u pravu stvari gledaju prema obiljezijima karaktristicne cinidbe.

Da bi dnevna karta mogla postojati u tom obliku, morala bi biti u redovnoj prodaji, postovati nacela jednakosti cinidbi i postenja, ne biti skuplja od zbroja naplatnih sati u danu.

 

Ostaje mi jos mogucnost zalbe njihovoj sluzbi za reklamacije kao nekavom drugom stupnju sto cu naravno i uciniti, ali dok stvar ne dodje do ustavnog suda, svi cemo morati placati izgleda.

 

ako netko ima nekakav pravni komentar ili misljenje molio bih da objavi.

 

Srdacan pozdrav

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Naravno da je Zgparking odbio žalbu jer im tako ide lova u džep. Ali se možeš žaliti na prijedlog za ovrhu i to ide na sud što vjerojatno i znaš a tamo će sudac ako ima imalo pravde to sve odbiti.

 

Ministarstvo gospodarstva u svom tumačenju kaže da se ne može pozvati na članak 54 ZZP ako si kupio kartu pa zaboravio nadoplatiti još jedan sat ali se nije izjasnio ništa u vezi toga ako nisi uopće kupio kartu.

Gdje su istaknuti njihovi uvjeti korištenja? Samo u nekakvom lokalnom listu? Kako nema uvjeta na automatima?

 

Kako da znam na kojim mjestima se plaća ako ne živim u Zagrebu a parkirna mjesta su označena bijelom bojom. Bijelom bojom su označena i mjesta koja se plaćaju i mjesta koja se ne plaćaju. Zar to nije dovođenje u zabludu jer nigdje nije jasno označeno gdje je granica naplate parkiranja nego samo ima nekakav automat i nekakvi znakovi ali se na znakovima ne objašnjava koliko parkirnih mjesta i koliko daleko se naplaćuje parkiranje jer se može misliti da se naplaćuju i parkiralina mjesta pred mojom zgradom označena bijelom bojom koja su izvan sustava naplate. Zar ne?

Ja nisam pravnik ali se vodim nekakvom zdravom logikom. ;-)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Sud nece sigurno presuditi u moju korist jer bez presude ustavnog suda nece ni prstom pomaknuti.

Nisu htjeli ni kad je zakon izricito rekao: ugovorna kazna se ne moze propisati za novcane obveze, pa sigurno nece ni sada kada je stver malo mutnija i kompliciranija.

Ovrha je samo dodatni trosak koji bi imao.

 

Uvjeti su objavljeni u glasilu grada Zagreba i ustavni sud je presudio da se to adekvatno.

Mislim da nema smisla pozivati se na zabludu ni rusiti sustav naplate kao takav jer nijedan sud to nece uvaziti, ali ocekivao bih od udruge potrosaca da podnese ustavnu tuzbu u ovom slucaju jer je odluka o naplati donesena nabrzinu,potpuno neadekvatno i nezakonito.

Viditi cemo sta kaze sudska praksa,iako do sada je uglavnom gorko razocarala.

Ja ne trazim besplatno parkiranje,ali trazim da bude uredjeno u okviru zakonskih propisa. Sada jednostavno nije.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Po ovome ispada da je pitanje parkinga u RH važnije od ubojstva ako je sud tako odlučio iako u zakonu piše drugačije te da se i suci solidariziraju sa kakti jadnim Zgparkingom. Šta onda napraviti? Ispada da se za sve, pa i ono što je očito, treba pitati Ustavni sud a da suci bez njega nemaju mozga i ne znaju sami pročitati šta piše u zakonu?

Ako je tebe kao pretpostavljam, pravnika, razočarala sudska praksa, šta misliš kakva je tek situacija sa "običnim" građanima i šta oni misle o sudstvu?

 

Isplati li se suditi i čekati odluku Ustavnog suda ili im to platiti i pokušati im napakostiti na sve moguće načine? Ljudi su blago rečeno bijesni i čudim se kako je do sada bilo samo nekoliko incidentnih situacija :palacdolje:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

betmen11 je napisao:

Sud nece sigurno presuditi u moju korist jer bez presude ustavnog suda nece ni prstom pomaknuti.

Nisu htjeli ni kad je zakon izricito rekao: ugovorna kazna se ne moze propisati za novcane obveze, pa sigurno nece ni sada kada je stver malo mutnija i kompliciranija.

Ovrha je samo dodatni trosak koji bi imao.

 

Viditi cemo sta kaze sudska praksa,iako do sada je uglavnom gorko razocarala.

Ja ne trazim besplatno parkiranje,ali trazim da bude uredjeno u okviru zakonskih propisa. Sada jednostavno nije.

 

Ono što mene sada buni u vezi s tvojom ex presudom je sljedeće... Ako ja napišem nekakav kućni red u zgradi (ili firmi koju osnujem) u kojoj živim i svi stanari se slože u vezi njega te u njemu napišem da svaka ženska osoba pristaje na silovanje od strane bilo koga tko se zatekne u zgradi i objesim ga na ulaz... Znači, ulaskom u zgradu pristaju na uvjete jer su sklopili adhezivni ugovor kako se tu govori. Da li to znači da svi mogu silovati sve ženske osobe koje dođu u zgradu bez ikakvih posljedica? Naravno da ne. Karikiram naravno. Ali se može primjeniti na tvoj primjer jer je onda sudac koji te osudio direktno kršio zakon, sudio protivno zakonu i oštetio te. Ako u zakonu piše da se pravilnikom nekakvog d.d. ili d.O.o-a ne smiju kršiti zakoni, odnosno da će se smatrati ništatnim, kako onda Zagrebparking može raditi šta hoće? Ili smo svi glupi (pa i pravnici koji ne rade u Zgparkingu) kada nas sve mogu veslati kako hoće? Ili oni imaju nekakav "važniji" zakon za koji mi ostali ne znamo ili imaju tako dobre odvjetnike? :misli:

 

Tako su mogli napisati u svom pravilniku da ulaskom na njihov parking prihvaćamo da nam poskidaju dijelove sa auta koji im trebaju za obnovu njihovog voznog parka ili šta već hoće a mi bi morali šutiti jer su eto, oni to napisali u nekakvom svom pravilniku.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Svaki propis "nižeg ranga" mora biti u skladu s propisom "višeg ranga", dakle odluke lokalnih samouprava, javnih tijela itd. itd. moraju biti u skladu sa zakonom.

 

Razlika između vašeg primjera i problema o kojem je ovdje riječ je u tome što je u vašem primjeru sve jednostavno pa je i očigledno što je u suprotnosti sa zakonom, a u ovom problemu nije. Ponekad sasvim pravilna primjena različitih načela odnosno pravnih pravila može dovesti do različitih, pa i međusobno suprotnih zaključaka. U takvim slučajevima nije lako ni jednostavno odlučiti koji zaključak treba imati prednost. Kad dođe do toga, glavni problem u Hrvatskoj postaje ne sam konflikt, nego tromost i nesposobnost sustava da ga razriješi. Primjera radi, Republika Hrvatska još nije izašla na kraj sa valjanom i konačnom verzijom teksta svoga Ustava, da ne pričamo dalje.

 

(Usput, ovo gore o "višem" i "nižem" rangu nemojte shvatiti doslovno nego načelno. Naime, osobno mogu posvjedočiti da lokalna samouprava može donijeti propis - uz korištenje ne naročito maštovitih pravnih trikova - koji je iznad zakona, dakle ima snagu ustava, pa i iznad toga! Ne želim sad gnjaviti s detaljima izvan teme, ali ću vam citirati predsjednicu Ustavnog suda:

 

Kako je u Hrvatskoj ustavnosudski nadzor ogranicen samo na apstraktnu kontrolu ustavnosti i zakonitosti „drugih propisa“, otvorenim ostaje pitanje ustavnosti i zakonitosti opcih akata tijela državne i javne vlasti koji se ne mogu smatrati propisima. Omejec istice kako se ovdje radi o jednom od najtežih i najslabije istraženih problema hrvatskog pravnog poretka, osobito stoga što ustavnu nadležnost Ustavnog suda, ogranicenu na apstraktnu kontrolu ustavnosti i zakonitosti „propisa“, nije dopušteno proširivati niti jednim zakonom, pa je apstraktna kontrola ustavnosti i zakonitosti opcih akata danas u Hrvatskoj izvan granica nadležnosti Ustavnog suda....

 

NEKA RJEŠENJA NOVOG UREÐENJA UPRAVNOG SPORA U HRVATSKOJ

 

U prijevodu na svakodnevni jezik, postoji niz "općih akata" koje sustav ne zna nadzirati. Izjava je stara nekoliko godina, ali se u međuvremenu ništa bitno nije promijenilo. Pa ako gđa. predsjednica Ustavnog suda tako kaže...)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ajmo analogijom Zgparkinga. Jučer sam si cijeli dan mislio kako ću postati bogat. Otvoriti ću nekakav d.O.o. Firma mora biti takva da ima velik protok ljudi. Na vratima napišem nešto u stilu...svatko tko uđe u prostor mora nešto kupiti a ako se zadrži duže od 5 minuta, smatra se da je naručio usluga u vrijednosti 1 000 kuna. Hvala. I onda samo šaljem račune ljudima kući i boli me uvo. I ja bogat.

 

Samo, mislim si da bi me istog trena strpali u Vrapče i poslali bi mi milijun inspekcija. A Zgparkingu se to tolerira.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ne bi se slozio da ne podlijezu ocjeni ustavnosti.

Prva kontrola takvih akata je od ureda drz uprave u zupanijama i minstarstava, a sva njihovi aktovi kao aktovi sredisnje vlasti podlijezu ocjeni ustavnosti, te je prema tome ta kontrola posredna ali vrlo postojeca. Svi privatni i javni akti moraju biti u skladu sa zakonom i ustavom. Takodjer, ako sudac primjeti ili mu bude dano do znanja da podzakonski akt nije u skladu sa zakonom on je duzan pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti,ali i odmah primjeniti izravno zakon.

Cinjenica je da su na tisuce sporova pred sudovima na kojima su se stranke pozivale na ZOO (nema ugov.kazne za novcane trazbine) i u kojima je stvar bila jasna ko dan, bez ikakve mogucosti interpretacije, sudovi izravno ignorirali krseci zakon, jer nije bilo presedana ustavnog suda. To ukazuje na kvalitetu sudaca, i sto mozete od njih ocekivati.

 

Citirati Jasnu Omejec je kao da citiramo Seksa, na njena misljenja ne bi ni kavu odlozio da ne zaprljam salicu.

Ona otvoreno zanemaruje temeljnu ulogu ustavnog suda,koji nije dio nijedne vlasti,a najmanje sudske, vec lebdi iznad drzave osiguravajuci primjenu univerzalnih i najvaznijih nacela prava koje volimo nazvati civilizacijskim stecevinama.

Jasna Omejec se pokazala kao izvrstan branitelj izvrsne vlasti i hdzove legislature. Cak i oni suci koji imaju neosporno veliko, cak enciklopedijsko pravno znanje kao Davor Krapac su pokazali da nemaju jednu jos vazniju stvar da bi uporabili to znanje- a to je kicma.

Krapac se barem trudi oprati donekle jer uvijek kad glasa za odluku suda, najavi izdvojeno misljenje o obrazlozenju.

 

Ovaj topic nije pokrenut da bi dosli do "zalbe koja pali" kod Zagparka, jer takva jednostavno ne postoji.

 

Cak ni na sudu,uvjeren sam da ovi argumenti nece biti uvazeni.

 

Topic je pokrenut jer me zanimaju misljenja i kritike pravnika na pravne argumente kojim bi se zalba popravila i uoblicila u nekekav brief koji bi eventualno jednog dana prostao ustavna tuzba, napisana besplatno, a prisojba placena od Udruge za zastitu potrosaca. Nijedan put osim strogo formalnog dugog i skupog nece donijeti rezultat.

Ugovorna kazna je to zorno pokazala.

 

Prema tome vas molim da raspravu svedete na pravne argumente i prijedloge, a ne na narodne analogije i bijes, koliko god one bile ispravne, a bijes opravdan.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ja nisam pravnik pa ne znam razna načela i ne mogu se voditi time nego mogu samo razmišljati zdravorazumski, vodeći se čisto logikom.

 

Ja ne mogu vjerovati da nitko već 2 godine nije podnesao nekakvu tužbu kojom bi se ukinuo monopol raznih firmi po RH koje se bave naplatom parkiranja.

 

Ja tu pišem "u ime naroda" jer je narod taj koji ispašta i na čijim leđima se sve prelama te stoga navodim razne analogije. Ili sam ja i narod blesav kada ne želimo da nas netko neopravdano guli do kože? Ljudi su već poprilično bijesni i samo čekam kada će eskalirati nekakvim sukobom.

 

Pišem ja kada neće nitko stručniji.

 

I u kitu više, otići ću pitati u ODORH šta oni imaju reći na to samo što oni rade od pon-sri pa više ne stignem. Bio sam i za druge stvari pa mogu i za to. :kavica:

 

A probati ću podnesti i prijave policiji protiv tih kontrolora koji šetaju po cesti, prelaze cestu izvan pješačkog prijelaza i slično. Pa kada oni idu po nama, možemo i mi po njima. :palac: Bar toliko možemo napraviti.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

@betmen11

 

Nisam pravnik nego sam silom životnih prilika naučio neke stvari u području prava.

 

Profesionalni pravnici se nažalost slabo javljaju na ovom forumu, jedan od razloga je možda i to što se javljaju ovakvi kao ja, ali mislim da bi bilo bolje da shvate da bi i njima moglo biti korisno da se ponekad malo "spuste među narod".

 

Što se tiče stručnih argumenata, zanimalo bi me možete li pobliže objasniti tvrdnju da su presumpcije dopuštene samo u zakonima, odnosno navesti konkretne zakonske odredbe.

 

Mislim da bi trebalo pokušati i čl. 24 Zakona o potrošačima koji propisuje da se javne usluge kad god je moguće moraju naplaćivati srazmjerno količini pružene usluge (otprilike tako). U tom članku su taksativno navedene javne usluge ali parkiranja nema. Udruge potrošača su pokušale ugurati parkiranje, ali nisu uspjele. Međutim, postoje sudske odluke - dakle sudska praksa - u kojima se parkiranje izričito definira kao javna usluga. Da li bi se moglo nešto poduzeti u tom smislu je stvar za raspravu.

 

Što se tiče ocjene ustavnosti i zakonitosti različitih akata itd. pokušat ću biti kratak da ne odlutamo od teme. Točno je da je to općenito propisano ustavom i zakonima (npr. Zakon o lokalnoj samoupravi itd.) ali za niz akata nisu propisani postupci niti nadležnosti. Budući da naša administracija ne izlazi na kraj ni s detaljno propisanim postupcima, očekivati od nje kreativnu primjenu zakona sa stajališta primjene načela je potpuna iluzija.

 

Konkretnije, ustavnopravna zaštita uopće ne postoji za odluke koje koji nemaju karakter podzakonskog propisa, a ako ujedno nisu upravni akti onda ne postoji niti upravnopravna zaštita. Zbog toga je i morao biti donesen novi zakon o upravnim sporovima kojim će se obuhvatiti dio (ali samo dio) onoga što do sada nije moglo biti predmet niti upravnosudske niti druge zaštite. Zakon stupa na snagu od 1. siječnja 2012., pa prema tome u ovom trenutku postoji niz akata koji faktično nisu podložni provjeri zakonitosti i ustavnosti.

 

Odredbe o parkiranju ne spadaju u takve, tj. podložne su nadzoru.

 

Ako hoćete, možemo otvoriti drugu temu o tome.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

U ovu zanimljivu raspravu pokusat cu se ukljiciti kao laik i pocetnik na forumu. Odmah bi se htio ispricati sto sam deficitaran u baratanju pravnim izrazima.

 

Ako sam dobro povezao, vi biste zeljeli izboriti pravo da vam se umjesto pune cijene dnevne karte naplati cijena za period od dva sata, jer ste prekoracili dozvoljenih 5 minuta parkiranja (zaustavljanja) bez da ste istakli parkirnu kartu na vozilu. Prvo, mislim da ste izraz "dnevna karta" pogresno protumacili kao 24-satna karta, sto je standardni naziv u inozemstvu za kartu koja vrijedi 24 sata, umjesto kao kartu koja vrijedi maksimalno 24 sata, a ne, npr. tjedan, mjesec ili godinu dana. Stoga, po mom tumacenju, dnevna 24-satna karta i dnevna karta za sat ili dva (satna) nisu nejasni izrazi.

 

Tocno je da Zagrebparking 'smatra' da zelite kupiti dnevnu kartu u maksimalnom iznosu, ali s tim da je bitan i izraz 'ako' u 'ako u roku od 5 minuta ...'. U razdoblju kracem od 5 minuta takodjer se 'smatra' nesto, a to je da vi zelite kupiti tzv. satnu kartu. Dakle, nesto se ne smatra i ne zakljucuje bezuvjetno, vec pod odredjenim i unaprijed dogovorenim uvjetima.

 

Kada bi bilo po vasem, gotovo svatko bi mogao 'zaboraviti' platiti kartu, bilo na parkingu ili u tramvaju i kasnije traziti da mu se naplati samo karta, a ne, prakticno, kazna. Potpuno je ista praksa i u inozemstvu. Neisticanje karte se ne naplacuje (ne kaznjava) po max. trajanju parkiranja u toj zoni (npr. 3 sata u Grazu, oko 9 eura), nego fiksno 22 Eura.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Upravo u tome i jest problem. Radi se o kazni - kao što se i sami pravilno zaključili - a ne o dnevnoj karti, a kazna za novčana potraživanja nije dopuštena.

 

Nadalje, dnevna karta ne postoji kao proizvod jer je intencija da se parkiranje u kritičnim zonama ograniči. Ne može se pretpostavljati da želite kupiti nešto što ne postoji u prodaji a bitno je skuplje od onoga što je dostupno.

 

Kad bi postojala dnevna karta, sigurno ne bi stajala toliko koliko kad vam je "prodaju" na ovakav način. Uočite u vašem primjeru da "dnevna karta" u Grazu stoji koliko i 7-8 sati parkiranja. Dakle, još vam daju i "popust"!

 

Netočno je da se u 5 minuta nešto pretpostavlja. U tih 5 minuta (ako zanemarimo da je rok prekratak ako nemate sitnog, a mobitel ne možete koristiti) se ne pretpostavlja da vi želite polusatnu odnosno satnu kartu tamo gdje su obje na raspolaganju nego se "pretpostavlja" da želite kupiti jednu od karata po svom izboru, a ni višesatnu, a kamoli dnevnu ne možete izabrati.

 

Za vožnju u vlaku također ne plaćate "kaznu" nego kartu po posebnoj cijeni koja je srazmjerna duljini putovanja.

 

Usporedba s inozemstvom nema smisla bez poznavanja tamošnjih zakonskih rješenja i propisa.

 

Konkretnije: u Grazu platite 22 eura ako niste istakli kartu. A što se događa ako pri tome premašite maksimalna dopuštena 3 sata? Koliko je minimalno a koliko maksimalno vrijeme parkiranja u strogom centru?

 

Mene osobno ne smeta naplata dnevne karte nego njezin iznos u odnosu na redovnu cijenu, posebno uzevši u obzir da vam se dnevnom kartom "prodaje" nešto što svojom voljom uopće ne možete kupiti (dakle npr. više sati parkiranja u crvenoj zoni). Uzevši u obzir da većina ljudi koji ne plate redovnu kartu teško da parkira više od nekoliko sati pa im se dnevnom kartom zapravo naplaćuje samo toliko, sve do 50 kuna smatram prihvatljivim. Osobno mi se dešava da ne platim kartu, ali samo zbog zaboravljivosti pa najčešće platim nakon 15 minuta ili pola sata, a ne pamtim da sam parkirao dulje od 2 sata tamo gdje se plaća. Što se tiče onih koji u crvenoj zoni doista parkiraju cijeli dan bez dozvole, nemam ništa protiv da im se auto odveze jer koriste nešto na što nemaju pravo. Pa neka plate koliko su parkirali, plus premještanje.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 2 tjedna kasnije...

pozdrav

 

Eto ja pišem 2 žalbe pa ako prođu definitivno ih stavljam ovdje.

 

Da se osvrnem na komentare, nitko me ne može uvijeriti da, budući da je 2 godine bilo skroz nezakonito naplačivati parkiranje (prije odluke ustavnog suda bilo se dovoljno samo pozvati na taj zakon) i niste morali platit, je ijedan odvjetnik platio parkiranje. Isto tako sigurno postoji zakon po kojem se ni ovo ne mora plačati i sigurno ni sada ni jedan odvjetnik ne plača parkiranje.

Ispravite me ako griješim.

Žalosno je što mi se čini (kao laiku) da naši suci stvarno ne rade svoj posao (ili im ni to ni nije posao).

Najbolji primjer je zastara. Ako se vi pred sucem ne pozovete na zastaru on će odobriti naplatu. Drugim riječima sudac (kojem je glavni cilj štiti zakon) koji zna da je nešto protuzakonito dopušta tu protuzakonitost dok ne izogovorite zakon koji to sprečava. Pa nije li posao suca da keže odvjetnicima da je predmet u zastari protuzakonito naplatiti?

Baš kao što je i svaki sudac znao da su kazne nezakonite pa ih je dopuštao.

 

Eto molim da me se ispravi ako griješim jer stvarno bih rado volio da me ispravite u tom uvjerenju.

 

U svakom slučaju držim fige svima koji se žale na naplatu.

Osobno nemam ništa protiv naplate ali ono više nego u Londonu? (nek bude kunu po satu).

 

Druga stvar koja mi nekako logično izgleda da je gradki prstor javni prostor (i da sam ja kao građnin na neki način suvlasnik tog prostora jer između ostalog i uređenje tog prostora je plačeno mojim novcem kroz razne poreze. pa samim tim nije podložan naplati. To je kao da sjednete u šumi i dođe vam npalata od šuma jer ste tamo sjeli.

 

Žao mi je ako je offtopic ali slažem se da bit ljudima svako trebalo pomoći znanjem.

I da se mene pita imali bi svih 12 razreda škole pravo!:)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

299 je napisao:

pozdrav

 

Eto ja pišem 2 žalbe pa ako prođu definitivno ih stavljam ovdje.

 

Da se osvrnem na komentare, nitko me ne može uvijeriti da, budući da je 2 godine bilo skroz nezakonito naplačivati parkiranje (prije odluke ustavnog suda bilo se dovoljno samo pozvati na taj zakon) i niste morali platit, je ijedan odvjetnik platio parkiranje. Isto tako sigurno postoji zakon po kojem se ni ovo ne mora plačati i sigurno ni sada ni jedan odvjetnik ne plača parkiranje.

Ispravite me ako griješim.

Žalosno je što mi se čini (kao laiku) da naši suci stvarno ne rade svoj posao (ili im ni to ni nije posao).

Najbolji primjer je zastara. Ako se vi pred sucem ne pozovete na zastaru on će odobriti naplatu. Drugim riječima sudac (kojem je glavni cilj štiti zakon) koji zna da je nešto protuzakonito dopušta tu protuzakonitost dok ne izogovorite zakon koji to sprečava. Pa nije li posao suca da keže odvjetnicima da je predmet u zastari protuzakonito naplatiti?

Baš kao što je i svaki sudac znao da su kazne nezakonite pa ih je dopuštao.

 

Eto molim da me se ispravi ako griješim jer stvarno bih rado volio da me ispravite u tom uvjerenju.

 

U svakom slučaju držim fige svima koji se žale na naplatu.

Osobno nemam ništa protiv naplate ali ono više nego u Londonu? (nek bude kunu po satu).

 

Druga stvar koja mi nekako logično izgleda da je gradki prstor javni prostor (i da sam ja kao građnin na neki način suvlasnik tog prostora jer između ostalog i uređenje tog prostora je plačeno mojim novcem kroz razne poreze. pa samim tim nije podložan naplati. To je kao da sjednete u šumi i dođe vam npalata od šuma jer ste tamo sjeli.

 

Žao mi je ako je offtopic ali slažem se da bit ljudima svako trebalo pomoći znanjem.

I da se mene pita imali bi svih 12 razreda škole pravo!:)

 

 

Poštovani,

 

malo jeste otišli off road sa uvjerenjima :vrti:

Kako Vam pobiti uvjerenje da nikada nijedan odvjetnik nije platio parking? Odnosno-kakvo Vam je to uvjerenje? Naravno da je platio. Garantiram Vam.

 

Zastara-ne drvlje i kamenje po sucima DOK niste pročitali zakon (na zastaru se morate Vi pozivati, ne sudac). Nažalost, u našem narodu je nekako ustaljeno da im netko drugi mora nešto dati/ukazati/upozoriti, a nikako ne shvaćaju da su oni ti "kod kojih je balun" ;-)

 

No, pozdravljam Vaše propitkivanje-ima ljudi koji cijeli život idu i samo potvrđuju svoja stara uvjerenja. A hvala Bogu, ima i onih koji kroz život stvaraju i nova.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Sasvim je logično da se na zastaru mora pozvati stranka jer je to interes jedne strane u sporu. Inače ispada da se sud stavlja na stranu jedne stranke, odnosno da treba posebno štiti interes jedne strane u postupku.

 

Zastara ne znači da dug nestaje, već samo da se ne može utjerivati sudskim putem. Naplatiti dug u zastari baš po ničemu nije nezakonito. U nekim slučajevima u interesu je dužnika da se ne primijeni zastara kako bi se pravomoćno utvrdilo da nikakav dug ne postoji.

 

Zastara je inača instrument nepravde (ako već gledamo sa stajališta pravde, a ne prava) jer oslobađa od plaćanja duge ili snošenja kazne samo neke, i to one koji su dovoljno vješti da je isprovociraju, odnosno zbog nesposobnosti sustava da ostvari svoju funkciju.

 

Zastara je nužno zlo, i to gadno zlo, koje je uvedeno da se ne bi onemogućilo sustavu da funkcionira zbog zatrpavanja sporovima, a u našim okolnostima niti tu svrhu uglavnom ne ispunjava.

 

Što se tiče parkiranja, točno je da svi porezni obveznici plaćaju stvaranje te infrastrukture, ali je samo neki koriste pa je sasvim logično da to i dodatno plate. Međutim, potpuno se slažem da su iznosi takvi da to postaje reket a ne normalno poslovanje. To, osim pražnjenja džepova građana, dovodi i do sekundarne poisljedice da mnogi ne žele platiti pa se sudovi zatrpavaju besmislenim ovrhama za u biti male iznose i zanemarivu štetu, od čega nastaje puno veća šteta nego što je parcijalna korist koju ostvare "haračlije".

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 2 tjedna kasnije...

KronicnaStranka je napisao:

Zastara ne znači da dug nestaje, već samo da se ne može utjerivati sudskim putem. Naplatiti dug u zastari baš po ničemu nije nezakonito. U nekim slučajevima u interesu je dužnika da se ne primijeni zastara kako bi se pravomoćno utvrdilo da nikakav dug ne postoji.

 

Zastara je inača instrument nepravde (ako već gledamo sa stajališta pravde, a ne prava) jer oslobađa od plaćanja duge ili snošenja kazne samo neke, i to one koji su dovoljno vješti da je isprovociraju, odnosno zbog nesposobnosti sustava da ostvari svoju funkciju.

 

Zastara je nužno zlo, i to gadno zlo, koje je uvedeno da se ne bi onemogućilo sustavu da funkcionira zbog zatrpavanja sporovima, a u našim okolnostima niti tu svrhu uglavnom ne ispunjava.

 

Raspravljati o zastari jel pravedna ili nepravedna je besmisleno. To je isto kao raspravljati o ukusima. Zastara je jednostavno institut prava, što postoji u svim pravnim sustavima, koji jednostavno služi da bi se osigurala bolja pravna sigurnost. A što je pravna sigurnost bolja, bolje je i nama. Stoga, zastaru ne treba tako tumačiti kao ti gore. Najbolje će pokazati to jedan primjer:

 

Zamislimo da je čovjek uzgajao marihuanu 1980. godine. 2005. godine policija mu pokuca na vrata i privede ga jer je uzgajao travu kad je imao tamo neke 1980., pokrene se kazneni postupak, i recimo da on bude osuđen na zatvorsku kaznu od 1 godine.

 

Baš da bi se sprječile takve stvari postoji zastara.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uvijek se nađem u dilemi da li odgovarati na ovakve postove ili ne jer u odgovoru moram navesti ono što bi sugovornik i sam uvidio da hoće, a ako neće onda je vjerojatno besmisleno i odgovarati.

 

Ipak...

 

Kao prvo, ako se radi o ukusima (da podsjetimo: ukus je estetska kategorija) onda je vaš post besmislen i promašen jer se o ukusima (više-manje) ne raspravlja. Je li tako? Osim ako smatrate da smijete određivati o čemu ću ja pisati, pa me treba dovesti u red.

 

Međutim, ne radi se o ukusima nego o pravdi odnosno osjećaju pravde (da podsjetimo: pravda je etička kategorija) kao što sam izričito naveo i u svom postu.

 

Dakle, utvrditi da je nešto pravni institut i potrebno zbog pravne sigurnosti niti sam osporio niti takva tvrdnja išta govori o pravednosti toga instituta. Da podsjetimo: pravo nije isto što i pravda, iako postoji međusobna veza.

 

Što se tiče konkretne primjene, u Hrvatskoj je toliko gadnog kriminala, i to samo od onoga što je javnosti poznato, ušlo u zastaru da je nepravda postala tolika da je trebalo zbog toga i ustav mijenjati kako bi se zaobišla ograničenja u progonu zbog zastare. Neš vjerovat - mijenjali zakon zbog pravde!?

 

Što se konkretnog primjera tiče, ja i dalje mislim da je nepravedno da je netko bio kažnjen za opisano nedjelo, a netko nije samo zato što se uspio prikriti do zastare. Ako je i nužno da ga se nakon 50 godina ne goni zbog toga (a zašto ne bi? ako je argument to što je star, onda se taj argument može uzeti pri određivanju kazne, kao i njegovo ponašanje u međuvremenu), to ne znači da je i pravedno. A da je nužno - nažalost jest.

 

Inače, od izjave da je besmisleno raspravljati da li je nešto pravedno ili ne prolaze me trnci. Vruće se nadam da niste blizu mjesta gdje se kroje zakoni, jer znamo kakve su sve zakone ("pravne institute") skrojili oni koji nisu smatrali pravdu nečim relevantnim u tom poslu.

 

Rasprava završena.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Što se imaš vrijeđati samo zato jer ti je netko napisao nešto suprotno tvojoj tvrdnji koja nema nekog smisla s gledišta prava i pravde. I naravno, da se odma čovjek nađe uvrijeđen jer mu taština ne dopušta da itko drugi ima pravo.

 

1. Ja nisam niti rekao da se o ukusima raspravlja, niti sam o njima raspravljao.

 

Što se tiče konkretne primjene, u Hrvatskoj je toliko gadnog kriminala, i to samo od onoga što je javnosti poznato, ušlo u zastaru da je nepravda postala tolika da je trebalo zbog toga i ustav mijenjati kako bi se zaobišla ograničenja u progonu zbog zastare. Neš vjerovat - mijenjali zakon zbog pravde!?

 

2. Što se tiče kriminaliteta, prema statistikama DSZ do 2007. stopa kriminaliteta u RH je ispod prosjeka ostalih država.

 

KronicnaStranka je napisao:

Zastara je inača instrument nepravde (ako već gledamo sa stajališta pravde, a ne prava) jer oslobađa od plaćanja duge ili snošenja kazne samo neke, i to one koji su dovoljno vješti da je isprovociraju, odnosno zbog nesposobnosti sustava da ostvari svoju funkciju.

 

Zastara je nužno zlo, i to gadno zlo, koje je uvedeno da se ne bi onemogućilo sustavu da funkcionira zbog zatrpavanja sporovima, a u našim okolnostima niti tu svrhu uglavnom ne ispunjava.

 

3. Zastara je barem još uvijek prema pravnoj dogmatici norma tehničke naravi. Ja se slažem da onim zakonima koji nisu u skladu s moralom nije mjesto u primjeni. Ali neka područja prava izrazito nisu povezana s moralom poput nekih normi prava trgovačkih društava. Stoga je i sa stajališta pravne dogmatike, i sa stajališta pravde i morala, zastara još uvijek instrument tehničke naravi ili tzv. moralno neutralna norma. To što si ti naveo nezastarjevanje privatizacijskog kriminala jest samo izninimka u RH koja potvrđuje pravilo.

 

4. To što je tebi pravedno da se nekog goni nakon 50 godina jer je zapalio 1 "joint" marihuane je vrlo diskutabilno po pitanju što tebi znači pravednost, jer se većina ne bi složila s tim...

 

5. Sad bi ti reko što si moš s tim "Rasprava završena" jer upravo tako govore starosjedioci Sabora (znaš tamo gdje se zakoni "kroje") koji misle da su popili svu pamet svijeta, a ni ti im nisi po svome stajalištu puno dalji.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 3 tjedna kasnije...

Prolazio jučer pored parkirališta na kojem se naplaćuje parkiranje i na jednom Porscheu stoji ona karta što se kupi na kiosku valjda. I zasvijetli mi lampica. Zašto ja nebi kupio tu kartu, označio datum i vrijeme za koje sam dobio kaznu i sve je riješeno. Onda mi je palo na pamet da će mi reći da ju nisam istaknuo. I zaustavim ja njihovog djelatnika i pitam ga da li slika auto. Kaže mi da ga slika. ALI, kaže da se na niti jednom autu ne vidi istaknuta ili neistaknuta parkirna karta nego samo tablice auta tj. auto unutar parkirališta na kojem se vrši naplata. Ako ja kupim tu kartu na kiosku i popunim tako da bude valjana za vrijeme za koje sam dobio kaznu, kako oni mogu reći odnosno dokazati da ju ja nisam onda imao odnosno istaknuo jer njihov djelatnik ne slika cockpit auta odnosno unutrašnjost auta nego samo auto izvana?

 

Još jedna bitna stvar. Danas bio na sudu jer mi je susjed malo ožuljao auto. Uglavnom, susjed kaže da on nije iako je bila policija, poslikala i utvrdila oštećenja u istoj visini i tragove iste boje kao i na njegovom autu i napisalala da je on kriv u zapisniku. ALI, kaže sutkinja da, pošto on kaže da nije bio na tom mjestu u to vrijeme, ne može utvrditi da me je on lupio a ne može okriviti njegov auto. Na hrvatskom, lijepo mi je rekla da #OOPS#m. E pa sada, ako sutkinja ne može utvrditi da me udario susjedov auto, kako ZGparking može utvrditi da se moj auto (kao i auto susjeda koji me udario) nije sam parkirao na taj parking nego šalje kaznu meni kao vlasniku pa neka ja saznam tko je ili nije parkirao a nije platio kartu. A najbolje je od svega što sam ja sjedio u autu i čekao nekoga. Nitko od njihovih djelatnika mi nije stavio kaznu pod brisač nego mi je samo došla kući.

 

Kako to da se na sudu ne pita tko je vozio taj auto pa se ja pravim mutav i nemam pojma kao što je sutkinja pozvala mog susjeda da ga pita tko je vozio njegov auto ali on kaže da nije ili da je njegov sin koji neće svjedočiti protiv njega i onda se odbacuje. Tako mi je rekla sutkinja da nebi bilo da izmišljam. Isto to mi je potvrdila i za Multanovu. Sve danas ujutro tako da to itekako pali ma šta god policija pričala i ma kakve god kazne od 2 000 kuna slala zbog nedostavljanja vjerodostojnih podataka.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Mislim, Betmen je i sam konstatirao da je sklopio adhezijski ugovor, u kojem druga stranka u ovom slučaju djeluje kao iure gestionis, a korištenje presumpcija u Općim uvjetima poslovanja nije mi neobično ako pogledam npr. VIP, T-mobile, Erste Card opće uvjete itd.

 

Presupcija je ionako samo pravna činjenica koja se smatra dokazanom dok se ne dokaže suprotno, naravno u odgovarajućem postupku.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 1 mjesec kasnije...

Javljam se prvi put u vezi Zagrebparkinga i dnevne karte. Mislim da se ista ne može naplaćivati u iznosu koji se naplaćuje , te da bi se trebalo odrediti cijenu prekoračenja po svakom satu (tako plaćamo u javnim garažama) , a ne 24 sata (naravno to je za Zagrebparking komplicirano a i zašto ne bi uzeli koliko uzimaju kad im nitko ništa ne može).No dobro to sve je prožvakano i ja bih sada skrenuo pažnju na nešto drugo a to je pitanje stvarne zakonitosti naplate parkinga od strane Zagrebparkinga , pa sada pitam pravne stručnjake ,jer ja to nisam ,kako je moguće da se naplata parkinga ,primjer u Zagrebu ,vrši na ulicama istog kada te prometnice nisu u vlasništvu Grada nego se grad kao servis mora brinuti o njima , druga stvar je ako se radi o gradskoj imovini koja je i upisana na Grad Zagreb . Navest ću primjer nekoliko ulica u centru greda :Draškovićeva u katastru upisana pod k.č. 7519 ,Đorđičeva pod k.č.6035 ,Amruševa pod k.č. 5996 i Nova ves pod k.č. 3040 sve k.o. Centar upisane u posjedovni list 2678 koji glasi kao JAVNO DOBRO PUTEVI, a sve su upisane u zemljišnu knjigu u z.k. uložak br. 28 k.o. Grad Zagrebi tamo se vodi vlasništvo kao OPĆENARODNA IMOVINA (iste ulice imaju dvostruke brojeve radi dviju izmjera). E sad bih još napomenuo ako ima nešto u ovom što sam naveo ,valjda će se javiti koji pravnik za imovinsko pravo - ja sam geodet, čemu onda mi svi plaćamo cestarinu na registraciji kao i preko cijene goriva kad nam još jednom otimaju novac za istu stvar.Dokle?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 11 mjeseci kasnije...

Meni se čini da od drveća ne vidimo šumu , koncesionari nisu bezgrešni i ne čine sve po slovu zakona , za svaki postavljeni znak potreban je projekt (pravilnik o prometnim znakovima i zakon o sigurnosti prometa na cestama ) U čemu je kvaka ?? Koncesionar je dužan postupiti po Odluci gradske vlasti koja mu daje koncesiju a pošto svi prepisuju pravilnik pretpostavljam da u svima Odlukama stoji kako koncesionar mora urediti parkirališta po važećim normama. Naravno da to podrazumjeva angažiranje ovlaštenog projektanta i tvrtku koja je ovlaštena postaviti znakove i kupovinu novih znakova a ne na stare postavljanje nekih dopunskih ploča koje to i nisu , po onome što sam mogao vidjeti gotovo ni jedan koncesionar nema znakove urađene po Pravilniku o znakovima jer im je preskupo angažirati projektanta pa onda improviziraju i izmišljaju nove znakove

Ako koncesionar nije ispunio uvijete koje mu propisuje Odluka o naplati parkiranja onda se po zakonu o zaštiti potrošača radi o zavaravajućoj poslovnoj praksi (čl 112.)

 

Drugo : ako samim parkiranjem ulazim u ugovorni odnos sa koncesionarom onda negdje mora vidljivo postojati ponuda sa bitnim sastojcima ugovora . Eee sad mene kao pravnog laika zanima što su to bitni sastojci ?? Pretpostavljam da je to mnogo više od onoga što susrećemo po parkirlištima : naplata parkranja u vremenu od ---do

 

Ako nema ponude sa bitnim sastojcima ugovora onda ugovor i nije sklopljen, valjda ?? (čl 247 ZOO)

 

Vidjet ću što kaže županijski na ove moje argumente jer bahatost nekih koncesionara je neizmjerna

 

volio bi da netko od struke prokomentira ove moje "teze "

 

Kod spora tražiti prvo projekt na uvid

uređeno: od bjbj
Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 1 godina kasnije...

Iz recentne prvostupanjske sudske odluke Općinskog suda u Dubrovniku u predmetu poslovni broj: Povrv-517/12, koju u nastavku objavljujem u skraćenom obliku, je razvidno da je prema pravnom shvaćanju Općinskog suda u Dubrovniku izraženom u toj presudi naplata tzv. dnevnih parkirališnih karata Sanitata d.O.o. Dubrovnik suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te načelu jednakosti činidbi, te s prisilnim odredbama Zakona o obveznim odnosima.

 

Osobno naplatu tzv. dnevnih parkirališnih karata smatram bezobraznom pljačkom građana i grubim izigravanjem Ustava i zakona, te odluka Ustavnog suda, te stoga posve podržavam i dijelim pravna shvaćanja iznesena u navedenoj sudskoj odluci o očiglednoj nezakonitosti i nepoštenosti odredbi o tzv. dnevnoj parkirališnoj karti i nadam se i vjerujem da će takva shvaćanja potvrditi i žalbeni i revizijski sud, te Ustavni sud u Republici Hrvatskoj.

 

 

**************************************************

Poslovni broj: 11 Povrv-517/12

PRESUDA

Općinski sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji M. B., u pravnoj stvari tužitelja Sanitat Dubrovnik d.O.o. Dubrovnik, Lazaret bb, OIB: 99080716453, kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika M. M., iz Mokošice, kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. travnja 2014. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 23. travnja 2014.

presudio je

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je 4. lipnja 2012. pod poslovnim brojem Ovrv-341/12 donijela L. B., javna bilježnica u Dubrovniku.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.625,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 4. lipnja 2012. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 4.245,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.232,50 kuna od 4. lipnja 2012. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

IV. Nalaže se tužitelju u roku od 8 (osam) dana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 4.218,75 kuna.

[...]

Obrazloženje

Tužitelj u prijedlogu za ovrhu navodi da mu tuženik na ime pruženih usluga, po osnovi naloga i opomena za plaćanje dnevnih parkirnih karata duguje iznos od 5.625,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. lipnja 2012. do isplate, te predlaže da se tuženiku naloži da mu isplati navedeno potraživanje i naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.232,50 kuna.

[...]

Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, i kasnije tijekom postupka navodi da nema dugova prema tužitelju jer nije s istim u nikakvim pravnim odnosima. U odnosu na navode tužitelja da se potraživanje odnosi na dnevne parkirališne karte ističe da ista predstavlja samo novi naziv za ugovornu kaznu, iako je u suštini ugovorna kazna koja je nezakonita, te da predstavlja nepoštene ugovorne odredbe u smislu čl. 96. Zakona o potrošačima. Pojašnjava da u situaciji kada korisnik parkinga parkira svoje vozilo na označenom javnom parkiralištu sklapa sa tužiteljem adhezioni ugovor o korištenju parkirnog mjesta, no iz samog ugovora nije jasno u kojem vremenskom trajanju se ugovor sklapa. Naime, smatra da nije dopušteno pretpostaviti da ugovaratelj na početku pristaje nečinjenjem na najskuplju opciju, to jest da odmah po parkiranju izražava namjeru da sklopi ugovor na cijeli dan, a ne sat, dok djelatnici tužitelja ne mogu unaprijed znati da li korisnik parkinga želi ostati na parkirnom mjestu cijeli dan ili 1 do 2 sata, uz napomenu da pristanak šutnjom u Republici Hrvatskoj može biti dopušten samo zakonom, a ne odlukom tijela lokalne vlasti. Smatra logičnim da bi korisnik parkinga kupio cjelodnevnu kartu parkinga da to želi, no ističe da njemu nije niti ponuđena kupnja. Ističe da u stvarnosti nije moguće kupiti dnevnu parkirališnu kartu za razliku od satne parkirališne karte, što opet upućuje na činjenicu da ista u biti predstavlja ugovornu kaznu. Dalje, osporava da je parkirao svoje vozilo na parkirališnom mjestu kojim tužitelj ima ovlast upravljati, te koje bi predstavljale legalna javna parkirališna mjesta. Ističe da tužitelj često naplaćuje naknade za parkiranje na površinama na kojima nema pravo naplaćivati parkiranje jer nema koncesiju za naplaćivanje parkiranja ili pak naplaćuje parkiranje na površinama u privatnom vlasništvu ili površinama na kojima je zakonom zabranjeno parkiranje. U odnosu na Odluku o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku ističe da je ista nezakonita jer je donesena od strane Gradskog vijeća Grada Dubrovnika bez prethodne suglasnosti Ministarstva unutarnjih poslova iako je navedena suglasnost sukladno tada važećem Zakonu o sigurnosti prometa na cestama neophodna. Smatra da je moguće da je vozilo tuženika u nekoj prigodi primijećeno na nekom od prostora na kojima tužitelj nije ovlašten naplaćivati parkiranje, no tužitelj nema pravo zahtijevati naknadu za navedeno, uz napomenu da tužitelj nije dokazao niti činjenicu da je upravo tuženik bio vozač predmetnog vozila što upućuje na zaključak da nije niti dokazan identitet osobe koja je dala izjavu potrebnu za sklapanje tzv. ugovora o pristupu. Osporava i potraživanje tužitelja po osnovi opomena jer nikada nije zaprimio niti jednu opomenu na koju se tužitelj poziva.

[...]

Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08 i 57/11; dalje u tekstu ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

[...]

Odredbom čl. 7. Odluke o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku koju je donio Grad Dubrovnik kao tijelo lokalne vlasti (Službeni glasnik Grada Dubrovnika br. 12/09, dalje u tekstu: Odluka) je propisano da zaustavljanjem ili parkiranjem na javnom parkiralištu s naplatom vozač ili vlasnik vozila sklapa s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnim parkiralištem s naplatom na temelju dnevne parkirališne karte prihvaćajući opće uvjete ugovora o korištenju javnim parkiralištem s naplatom propisane Odlukom, dok je odredbom čl. 9. st. 2. Odluke propisano da dnevna parkirališna karta vrijedi za parkirališnu zonu i za vrijeme za koje je izdana.

Nadalje, odredbom čl. 18. st. 2. Odluke je propisano da se za korištenje javnim parkiralištima s naplatom po povoljnijim uvjetima izdaje jednosatna ili višesatna parkirališna karta, dok je odredbom čl. 20. st. 1. Odluke propisano da je korisnik javnog parkirališta s naplatom dužan istaknuti valjanu satnu kartu s unutarnje strane vjetrobranskog stakla vozila ili zaprimiti SMS potvrdu za plaćeno parkiranje u vremenskom periodu od pet minuta od svog dolaska na javno parkirališno mjesto s naplatom, dok je stavkom 3. istog članka određeno da ukoliko korisnik parkiranja ne postupi sukladno odredbi stavka 1. istog članka ili čija satna karta nije valjana, korištenje javnim parkiralištem s naplatom ugovara s organizatorom parkiranja sukladno čl. 7. Odluke.

Iz navedenih odredbi proizlazi da korisnik parkirališnog mjesta u trenutku parkiranja vozila, dakle konkludentnim činom, pristupa ugovoru o korištenju parkirališnog mjesta, dok cijena i trajanje korištenja navedene usluge ovise o tome da li je korisnik usluge u trenutku parkiranja istaknuo valjanu kartu ili pak primio SMS potvrdu za plaćeno parkiranje, iz čega dalje proizlazi da neplaćanjem jednosatne ili višesatne karte, odnosno izričitim neizjašnjavanjem - šutnjom o trajanju korištenja usluge iskazuje namjeru da koristi uslugu u dnevnom trajanju i da plati cijenu usluge u navedenom trajanju. Dakle, korisnik usluge parkiranja plaća unaprijed cijenu dnevnog parkiranja vozila neovisno o vremenskom razdoblju u kojem koristi uslugu, pa time cijena pružene usluge zapravo ovisi o načinu plaćanja usluge, a ne o korištenju same usluge. Iz navedenog jasno proizlazi da obveza plaćanja dnevne parkirne karte proizlazi iz same činjenice da korisnik nije platio satnu kartu pružene usluge, a ne iz činjenice da je iskazao namjeru i da koristi uslugu u dnevnom trajanju.

Člankom 265. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 i 41/08, dalje u tekstu: ZOO) je određeno da nema učinak odredba u ponudi da će se šutnja ponuđenika ili neko drugo njegovo propuštanje (na primjer ako ne odbije ponudu u određenom roku ili ako poslanu stvar o kojoj mu se nudi ugovor ne vrati u određenom roku i sl.) smatrati prihvatom.

Odredbom čl. 296. st. 1. ZOO-a je propisano da su ništetne odredba općih uvjeta koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja., prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

Naime, ocjena je ovog suda da korisnik usluge konkludentom radnjom i to parkiranjem vozila na parkirnom mjestu nesporno iskazuje volju da koristi usluge parkiranja, no navedenom radnjom ne iskazuje izričitu namjeru u pogledu trajanja korištenja usluge, niti pristanak na ponudu tužitelja da koristi uslugu u dnevnom trajanju, pa sud zaključuje da navedena odredba općih uvjeta u spornoj Odluci nema učinak.

Nadalje, životno je i općepoznato da se usluga parkiranja vozila na javnoj površini po svojoj prirodi i svrsi u pravilu ne koristi u dužem trajanju od nekoliko sati, te da je parkiranje na javnoj površini u trajanju cijelog dana iznimno, dok je predmetnom Odlukom uređeno upravo suprotno, te je parkiranje u trajanju cijelog dana uređeno kao pravilo, a satno parkiranje kao iznimka.

Uzimajući u obzir općepoznatu činjenicu da je uređenje korištenja usluge parkiranja prije donošenja sporne Odluke bilo uređeno na način da je bilo predviđeno samo satno parkiranje, te da se u slučaju duljeg parkiranja uz neplaćanje parkirne karte plaćala ugovorna kazna u unaprijed utvrđenom iznosu i to na isti način na koji se sada naplaćuje dnevna karta, sud zaključuje da je prava volja pri donošenju općih uvjeta koji su sastavni dio predmetne Odluke bila upravo da se sankcionira činjenica da je korisnik usluge propustio platiti cijenu usluge, a ne da se uvede redovno korištenje javnih parkirališta u trajanju cijelog dana. Na ovaj zaključak dodatno ukazuje i općepoznata činjenica da su javna parkirališta malobrojna u odnosu na brojnost motornih vozila u prometu, da se u pravilu nalaze na mjestima gdje je povećan protok motornih vozila i potreba za kraćim zadržavanjem, iz kojih razloga su na nekim od javnih parkirališta od strane gradova i općina uvedena i vremenska ograničenja u trajanju od nekoliko sati nakon kojih nije moguće ponovno u istom danu koristi uslugu parkiranja vozila.

Osim navedenog, svakako je za istaknuti da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te načelu jednakosti činidbi, tvrditi da činjenica neplaćanja sata korištenja usluge parkiranja predstavlja pristanak da se plati cijena parkiranja u trajanju od 24 sata. Naime, ocjena je ovog suda da je korisnik usluge parkiranja samim činom parkiranja iskazao volju da koristi navedenu uslugu, dok okolnost da nije platio minimalni iznos korištenja usluge daje pravo davatelju usluge da potražuje isplatu cijene usluge za vrijeme koje je usluga korištena, pa i zatezne kamate koje bi korisnik zbog kašnjenja bio u obvezi platiti, no nikako ne daje pravo davatelju usluge da zbog neplaćanja cijene usluge potražuje unaprijed određeni iznos neovisno o pruženoj usluzi.

Slijedom navedenog, a kako su odredbe predmetne odluke temeljem koje tužitelj naplaćuje potraživanje koje je predmet postupka po ocjeni ovog suda u suprotnosti s prisilnim odredbama Zakona o obveznim odnosima u smislu čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" 99/99, 29/02 i 49/02), sud je utvrdio da tužitelj nema pravo potraživati isplatu cijene dnevne parkirne karte, te je odlučio kao u točkama I. i II. izreke presude.

[...]

U Dubrovniku, 23. travnja 2014.

Sutkinja:

M. B.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 11 mjeseci kasnije...

Prema podacima dostupnim putem e-Predmeta (http://e-predmet.pravosudje.hr/index.php?q=pretraga) ova je odluka ukinuta rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku Gž-955/2014 od 25.02.2015. godine te vraćena na ponovni postupak.

 

U e-Predmetu se navodi da je razlog za ukidanje (nepotpuno ili pogrešno utvrđeno) činjenično stanje, iz čega bi se moglo zaključiti da nije dovedeno u pitanje primjena materijalnog prava što je za druge u istom pravnom položaju puno značajnije. Ipak, gore navedeni stavovi u presudi ne mogu se uzeti zdravo za gotovo iako je po mojem mišljenju potpuno nepobitno da je "dnevna karta" zapravo (ugovorna) kazna, jer se naplaćuje pod potpuno istim uvjetima pod kojima se naplaćivala i ugovorna kazna, a koncesionari nikada i nisu za ugovornu kaznu poricali da se radi o kazni i tvrdili da je samo naziv, a ne i značenje toga nameta, pogrešan.

 

Dakle, ako je nešto neosporno kazna i ako je nešto drugo tome prvome potpuno jednako, onda je i to drugo očigledno kazna. Svaka daljnja rasprava o tome bi trebala biti suvišna.

 

Ovome treba dodati činjenicu da koncesionari jednostavno mogu destimulirati neplaćanje parkinga naplatom stvarnog vremena parkiranja uz progresivnu tarifu (tako da je svaki slijedeći sat parkiranja sve skuplji, a uvećanje ovisi o zoni), pri čemu bi se postigao i cilj koji se dnevnom kartom ne postiže, a to je i da se stimulira što kraće korištenje parkinga u kritičnim zonama. Dakle, tzv. "dnevna karta" nije niti nužno zlo na rubu zakona, a kamoli zakonito ponašanje.

 

Međutim, od sudaca koji godinama nisu bili u stanju primijeniti jasnu odredbu Zakona o obveznim odnosima dok o tome nije odlučio Ustavni sud u slučaju ugovorne kazne ne može se očekivati da će odluke donositi na temelju zdrave logike i zakona, čak i kada tu logiku nikako ne mogu u obrazloženju pobiti.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Evo još malo poveznica na temu navedene presude. Ovdje sada imamo i mišljenja sudova o razlozima koji su navođeni na ovoj temi:

 

http://dubrovackidnevnik.rtl.hr/vijesti/zupanija/dvije-pobjede-sanitata-sudovi-presudili-u-sanitatovu-korist-ivica-ban-bio-u-krivu

 

Tako Županijski sud u presudama ističe kako dnevna karta nije pravno istovjetna ugovornoj kazni koja je bila na snazi do prije šest ili sedam godina kada ju je nadležni sud ukinuo, nakon čega je uvedena Dnevna karta. Dnevnu kartu korisnik je mogao iskoristiti u cijelom vremenskom periodu od 24 sata, dok sa ugovornom kaznom to nije bio slučaj.

 

Zaboravili su napomenuti da ovaj argument vrijedi samo ako se može razumno pretpostaviti da će korisnik "uslugu" (cjelodnevno parkiranje) koja mu je uvaljena na trik iskoristiti ili barem imati razloga i mogućnosti iskoristiti.

 

Međutim, takva pretpostavka je ne samo potpuno neživotna, nego i u suprotnosti s ciljem koji jasno proizlazi iz cijelog sustava naplate koji je usmjeren upravo na suprotno - da se destimulira, pa i ograniči najveće dopušteno vrijeme parkiranja. To je jasno rečeno i u ukinutoj prostupanjskoj presudi, pa je ovo školski primjer kako (naši) sudovi postupaju kad brane neobranjivo - argumente koje ne mogu pobiti u obrazloženju naprosto prešute.

 

Još malo o tome:

 

http://www.portaloko.hr/clanak/ivica-ban-sanitatu-tzv-dnevna-parkiralisna-karta-u-stvarnosti-ne-postoji/0/60124/

 

http://www.dubrovniknet.hr/novost.php?id=36456

 

http://www.dubrovniknet.hr/novost.php?id=36365#.VTDWf8Z2X2Y

 

 

http://www.dubrovniknet.hr/novost.php?id=36379#.VTDWnsZ2X2Y

 

 

Još jedan formalistički pristup:

 

http://www.upravnisudrh.hr/OcjZakonitosti/2013/09sjednica/Usoz-181-2012-O.A..htm

 

Ova zadnja odluka Visokog upravnog suda ujedno znači da više nema realne pravne mogućnosti da se ospore odredbe odluka o parkiranju kao takve.

 

Preostaju samo još ustavne tužbe protiv konkretnih sudskih odluka u pojedinačnim slučajevima.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 2 godina kasnije...
  • 1 mjesec kasnije...

Najbolja je stvar to što zauzeto pravno shvaćanje "dase opći akt jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Odluka oorganizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku, ne moževiše primjenjivati od strane sudova nakon njegovog ukidanja od strane Visokogupravnog suda, nije samo stav vijeća Ustavnog suda koje je donijelo tu odluku,već je takvo načelno pravno stajalište zauzeto na Stručnom sastanku Ustavnogsuda održanom dana 9. svibnja 2017.. Dakle, iza tog pravnog shvaćanja sadastoje svi suci Ustavnog suda. Ustavni sud se pritom pozvao na pravno shvaćanjezauzeto u predmetu Europskog suda za ljudska prava "Broniowski protivPoljske" (presuda, Veliko vijeće, 22. lipnja 2004., zahtjev br. 31443/96):

"184. ... imperativ održavanja legitimnog povjerenjagrađana u državu i pravo koje ona stvara, inherentan vladavini prava, zahtijevaod vlasti da eliminiraju disfunkcionalne odredbe iz pravnog sustava i ispraveizvanpravnu praksu (to rectify the extra-legal practices).".

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Kad je presudom Visokog upravnog suda, broj: Usoz-125/2012-6 od 30. svibnja 2014.g. (N.N., br.: 74/14.) ukinuta kao nesuglasna sa zakonom Odluka o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku (Sl. glasnik Grada Dubrovnika, br.: 12/09) brojni građani Dubrovnika, a i brojni drugi korisnici parkirališta, koji su dotad sa gradskom komunalnom tvrtkom Sanitat Dubrovnik vodili sporove zbog naplate tzv. dnevnih parkirališnih karata po naprijed navedenoj nezakonitoj odluci Grada Dubrovnika o naplati parkiranja, pomislili su da je u njihovoj borbi sa tvrtkom Sanitat zbog naplate tzv. dnevnih parkirališnih karata po toj ukinutoj Odluci time sve riješeno i da će od 18. lipnja 2014.g., kao dana objave i stupanja na pravnu snagu navedene odluke Visokog upravnog suda, svi sudovi u sporovima koji su još u tijeku suditi u njihovu korist, a što je bilo očekivanje koje je bilo posve utemeljeno kako u odredbama Ustava, Ustavnog zakona o Ustavnom sudu i Zakona o upravnim sporovima, a tako i u pravnoj i životnoj logici.

 

Međutim, dogodilo se nešto posve drugo. Tvrtka Sanitat je od sveučilišnog nastavnika doc.dr.sc. Frane Staničića s Katedre za upravno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu naručila i ishodila pravno mišljenje o tome da naprijed navedena presuda Visokog upravnog suda prema njegovom mišljenju nema pravne učinke na sudske sporove u vezi primjene te odluke koji su u tijeku i da u tim sporovima i nakon ukidanja Odluke o naplati parkiranja sudovi trebaju primjenjivati odredbe te odluke na sve pravne odnose između tvrtke Sanitat i korisnika parkirališta nastale po toj odluci od dana njenog stupanja na snagu 24. prosinca 2009.g. do dana ukidanja 18. lipnja 2014.g.. Navedeno se pravno mišljenje doc.dr.sc. Frane Staničića, sada pokazalo kao ustavno i zakonski neutemeljeno, te protivno dotadašnjoj sudskoj praksi Ustavnog suda, ali za davanje takvog očito neutemeljenog pravnog mišljenja i za njegove dosadašnje brojne štetne posljedice vjerojatno nitko neće odgovarati.

 

Takvo pravno mišljenje i tumačenje, koje je tvrtka Sanitat pribavila i na njega se pozivala od doc. dr.sc. Frane Staničića potom je početkom 2015.g. prihvaćeno kao pravilno na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Dubrovniku i sukladno tome Općinski sud u Dubrovniku i Županijski sud u Dubrovniku su od ožujka 2015.g. u svim sporovima zbog naplate tzv. dnevnih parkirališnih karata po tužbama Sanitata počeli suditi u korist tvrtke Sanitat.

 

Potom je na sastanku predsjednika Vrhovnog suda RH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova (16. i 17. rujna 2015.) o svom zauzetom pravnom shvaćanju "o pravnim posljedicama presude Visokog upravnog suda RH kojom je ukinuta Odluka o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku na ugovore o korištenju parkirališta" Županijski sud u Dubrovniku kroz pripremljeni pisani referat upoznao sve predsjednike građanskih odjela županijskih sudova u RH, ali po tom pitanju nije donesen zajednički zaključak jer su se po istom pitanju nakon tog sastanka pravna shvaćanja županijskih sudova razišla. Tako su Županijski sud u Dubrovniku i dio drugih županijskih sudova nakon tog sastanka iz rujna 2015. nastavili suditi u korist organizatora parkiranja, a dio županijskih sudova u korist korisnika parkirališta.

 

Posve suprotno pravno shvaćanje o navedenoj temi od onog koje su zastupali doc.dr.sc. Frane Staničić, Županijski sud u Dubrovniku i dio drugih županijskih sudova, imali su Trgovački sud u Splitu - Stalna služba u Dubrovniku, dio drugih županijskih sudova izvan Dubrovnika, te Ministarstvo pravosuđa RH (odgovor Ministarstva pravosuđa RH od 14. travnja 2016.g. o primjeni instituta "ekscepcije ilegalnosti" u odnosu na opće akte).

 

U međuvremenu je zakonitost naplate tzv. dnevnih parkirališnih karata kad su u pitanju rješenja o ovrsi javnih bilježnika iz Hrvatske koja se odnose na osobe koje nemaju prebivalište u Hrvatskoj osporena od strane Suda Europske unije (presuda od 09.03.2017. u predmetu C-551/15 Pula Parking d.O.o./Sven Klaus Tederahn) http://curia.europa.eu/juris/documents.jsf?num=C-551/15 .

 

Uočivši različitost u sudskoj praksi vezanoj uz odluke županijskih sudova u sporovima koji se odnose na "naplatu dnevnih parkirališnih karata" Vrhovni sud je na nedavnom sastanku s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 5. lipnja ove godine ponovno raspravio navedeno pitanje i pokušao usuglasiti zajednički zaključak o tome, ali izgleda da se opet nisu mogli usuglasiti oko jedinstvenog zaključka, pošto nisu objavili zaključke sa sastanka Građanskog odjela, nego samo zaključke sa sastanka Kaznenog odjela.

 

Spor o zakonitosti, odnosno nezakonitosti naplate tzv. dnevnih parkirališnih karata po ukinutoj odluci o naplati parkiranja konačno je ovih dana svojom odlukom br.: U-III-1673/2015 od 25.05.2017.g. presjekao Ustavni sud RH. U navedenoj odluci Ustavni je sud presudio u korist našeg sugrađanina M.M. kojega je tužio Sanitat zbog neplaćanja tzv. dnevnih parkirališnih karata po ukinutoj Odluci o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku.

 

U navedenoj odluci Ustavnog suda, koja obvezuje sve sudove u RH, uključujući tu i Vrhovni sud, izneseno je pravno shvaćanje da se odredbe ukinute Odluke o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku u postupcima koji su u tijeku ne mogu više primjenjivati od strane sudova ni na pravne odnose nastale u razdoblju u kojem je bila na snazi ta ukinuta odluka.

Laički rečeno svi oni čiji sporovi sa Sanitatom po ukinutoj Odluci o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku još nisu pravomoćno okončani sada u tim sporovima mogu očekivati odluke sudova u svoju korist.

 

Najbolja je stvar to što od Ustavnog suda zauzeto pravno shvaćanje "da se opći akt jedinice lokalne samouprave (u konkretnom slučaju Odluka o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku) ne može više primjenjivati od strane sudova nakon njegovog ukidanja od strane Visokog upravnog suda, nije samo stav vijeća Ustavnog suda koje je donijelo tu odluku, već je takvo načelno pravno stajalište zauzeto na Stručnom sastanku Ustavnog suda održanom dana 9. svibnja 2017.. Dakle, iza tog pravnog shvaćanja sada stoje svi suci Ustavnog suda. Ustavni sud se pritom pozvao na pravno shvaćanje zauzeto u predmetu Europskog suda za ljudska prava "Broniowski protiv Poljske" (presuda, Veliko vijeće, 22. lipnja 2004., zahtjev br. 31443/96):

"... imperativ održavanja legitimnog povjerenja građana u državu i pravo koje ona stvara, inherentan vladavini prava, zahtijeva od vlasti da eliminiraju disfunkcionalne odredbe iz pravnog sustava i isprave izvanpravnu praksu".

 

Sada ovakvo pravno shvaćanje obvezuje sve sudove, pa i Vrhovni sud, u RH, i moglo bi ga promijeniti samo pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava, ali i taj je sud već zauzeo pravno shvaćanje u svojoj presudi od 13.12.2011. u predmetu br.: 47974/06 "Barać i drugi protiv Crne Gore" http://sudovi.me/podaci/vrhs/dokumenta/662.pdf "da se ukinuta neustavna odredba, odnosno akt, ne može više primjenjivati na odnose koji su nastali, a nisu pravomoćno riješeni, prije dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda o njenom ukidanju".

 

Nažalost, odluka Ustavnog suda br.: U-III-1673/2015 od 25.05.2017.g. će biti samo od utjecaja na sudske sporove koji su još u tijeku, tj. u kojima još nije donesena pravomoćna odluka, a što se tiče pravomoćno okončanih sporova, ta će odluka biti od koristi samo onima koji su protiv takvih pravomoćnih presuda podnijeli ustavne tužbe u predmetima gdje Ustavni sud ocijeni da su one dopuštene.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 7 godina kasnije...

Pozdrav,

ovo je najiscripniji thread koji nalazim na ovu temu; na žalost, star je 7 god.

Imate li saznanja o recentnijim odlukama sudova?

Također me zanima mora li kažnjeni korisnik parkiranja, nakon odrađenih prigovora prema koncesionaru parkiranja, po primitku kazne (računa za dnevnu kartu) podnositi žalbu javnom bilježniku ili sudu - prema svom mjestu prebivališta ili poslovnom nastanu koncesionara? Prema čijem nastanu će biti određena lokacija sudskog ročišta?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija